Nedjelja Krista Kralja (B)

Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta

Na završetku Crkvene godine slavimo nedjelju Krista Kralja. Ta nedjelja je izraz priznanja Isusa Krista kao pravoga kralja neba i zemlje. On je Gospodar vremena i vječnosti.  U jedinstvu Oca i Duha Svetoga živi i vlada kao Bog nad svime stvorenim.

Ali, sada je ovo Kristovo kraljevstvo još skriveno pred našim očima i pred očima svijeta. To je kraljevstvo druge vrste. Sam Isus kaže kod svoga ispitivanja pred Pilatom: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi ono bilo od ovoga svijeta, moji bi se ljudi borili, da ne budem predan  Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde."

Kao pravi Sin Božji Krist Kralj je od vječnosti. Ipak kao otkupitelj ljudi on je upravo nastupio svojim kraljevstvom, da dobrovoljno uzme na sebe patnju i smrt. Na taj način, kako kaže čitanje iz knjige Otkrivenja, "on nas je svojom krvlju otkupio od grijeha; i on nas je učinio kraljevstvom i svećenstvom pred Bogom, svojim Ocem.

Kristovo kraljevstvo nije nasilna vlast, nego gospodstvo ljubavi i mira. Mi imamo udjela u njegovom kraljevstvu, budući da smo kao kršteni kršćani otkupljeni od naših grijeha. Kao svećenički Božji narod mi ga smijemo hvaliti i slaviti dok ne dođe u slavi i tada će na vidljiv način nastupiti njegovo kraljevstvo, tako da ga svi mogu priznati.

Kako možemo priznati Kristovo kraljevsko gospodstvo? Kako ga trebamo posvjedočiti? Priznanje  je moguće samo u vjeri i u životu iz vjere. Pritom vrijedi za nas, da učenik nije veći od učitelja (usp. Mt 10,24). I kao što je Isus došao u ovaj svijet ne da vlada, nego da služi (usp. Mt 20,28), tako treba biti spreman i njegov učenik, predati svoj život u ljubavi, u službi Bogu, braći i sestrama.  Nasljedovanje Krista na zemlji ne vrši se na način trijumfalizma, nego na način samoodricanja i poniznosti prema slici Kristovoj. Nošenje vlastitoga križa kao i potpora drugih ljudi, koji nose svoj križ, pripada bitno tomu.

Isus Krist se odrekao da svoje kraljevstvo provodi nasiljem.  Također i Crkva može naviještati vjeru u Krista samo ako ljudima nudi slobodno prihvaćanje. Politički poredci i vladalački sistemi ne smiju zabraniti naviještanje Božje riječi; jer tada bi prekoračili svoju mjerodavnost.

Obrnuto, Crkva se ne podešava prema političkom autoritetu, jer ona treba ljudima navijestiti poruku o kraljevstvu nebeskom, i saopćiti spasenje Božje. Nasuprot političkim vlastodršcima Crkva brani dostojanstvo čovjeka i vrijednosti socijalnog zajedničkog života, i to je zadaća kršćanskih laika, koji se također direktno angažiraju u političkom i društvenom području.

Na kraju vremena Bog će sve dovršiti, što je stvorio. Isus Krist, Sin Božji, pojavit će se u moći i slavi, da sudi žive i mrtve. Njegovo će kraljevstvo biti priznato od sviju, također i od onih koji su ga odbacivali.

Marija Majka Božja kao prva ima udjela u kraljevstvu svoga Sina: tako neka ona bude i u našim srcima kraljica koja nas vodi k srcu svoga Sina; Gospodaru svih gospodara i Kralju svih kraljeva. Darujmo Kristi Kralju, naše srce: on će ga ispuniti svojom ljubavlju i pokazati nam put k slobodi i slavi djece Božje u kraljevstvu svoga nebeskog mira!

Fra Jozo Župić

 

************

Da, ja sam kralj

Papa Pio XI. uveo je 1925. godine svetkovinu Krista Kralja. Ta se svetkovina slavi na posljednju nedjelju Crkvene godine, a već iduće nedjelje započinje vrijeme Došašća i novi ciklus, nove Crkvene godine.

Krist, Kralj? Bilo je i prošlo je  vrijeme moćnih monarhija. Što treba slika Krista kao kralja? Nije li ta slika već dugo nadmašena?

"Kralj" je jednostavno praslika. Mi još uvijek označavamo lava kao kralja u životinjskom carstvu, jer je on veličanstven,suveren.

Je li Isus Krist veličanstven? Je li suveren? Kako to da on stoji pred Pilatom, upraviteljem najmoćnijeg vladara tadašnjega svijeta, rimskoga cara: kao zarobljenik, bespomoćnik? Treba li on biti kralj?

Pilat ga pita, ne podrugljivo, nego pošteno: "Ti li si židovski kralj? Pilat je puno toga saznao o njemu od židovskog naroda koji je čekao na obećanog kralja, na Mesiju koji ga je trebao osloboditi. I znao je kakav politčki eksploziv sadrži ta nada.

Isus je odgovorio Pilatu s protupitanjem: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Premda on tu stoji kao zarobljenik, Isus je suveren, kraljevski u svojoj slobodi. On zna: Pilat ima moć nad životom i smrću. On ga može osloboditi ili osuditi na smrt. Isus oslovljava njega ne kao moćnoga upravitelja, nego jednostavno  kao čovjeka. Uloge se iznenada mijenjaju. Isus mu postavlja pitanje koje dotiče njegovo srce.

Neočekivano i ja sam stojim pred Isusom, on mi postavlja to pitanje: Želiš li stvarno sam znati, jesam li ja kralj? Ili samo ponavljaš govorkanja, krilatice koje o meni kruže?

Pilat je zbog toga potpuno direktnog, osobnog pitanja prestrašen. On ga odbija: to se pitanje mene ne tiče! A ipak ga je pokrenulo. I pratit će ga cijeli život, loša savijest će ga mučiti: tada sam jednoga  u Jeruzalemu osudio na smrt iako sam znao da je nevin.

Jesam li tvoj kralj? To pitanje postavlja Isus meni. Ne tvoj tiranin, tvoj diktator, nego kralj! Odbijaš li to pitanje? Ili kažeš da?

Dar je Duha u nama, ako smo slušatelji njegova glasa. Tada smo mi njegovo kraljevstvo. Njegovo kraljevstvo neće biti opisano na zemljopisnoj karti. Njegovo kraljevstvo su ljudi, koje je on zarazio svojom istinom, kojima on daruje unutarnji okus na životu za druge, u kojima Bog započinje životnu praksu ozdravljujuće budućnosti s ljudima. Isus je kralj bez države i bez vojnika, ali on nije kralj bez ljudi. To nisu ljudi koje je on sebi podložio, nego ljudi kojima je on vratio njihovo kraljevsko dostojanstvo i koje je on dobio kao prijatelje i koji s njim daju svjedočanstvo uspjeloga života.

Prije nekoliko mjeseci slušali smo kako su ga ljudi htjeli učiniti svojim kraljem nakon umnažanja kruha. Dakle, učiniti ga kraljem kruha. On se trebao brinuti za njih. Tako ljudi redovito biraju svoje kraljeve. Oni im trebaju dati jesti a k tome još i zabaviti. "Kruha i igara" bio je recept kraljeva ovoga svijeta, da bi ljude držali u podložnosti.  Isus se povukao zbog tog izbora za kralja. Tek u svojoj muci stoji on u Ivanovu evanđelju sa svojim kraljevskim poslanjem. Tu biva jasno do kojeg mu je kruha bilo stalo kada su u pitanju ljudi, naime radilo se o kruhu njegova predanja za nas. Radi toga kruha on je naš kralj. U njemu primamo istinu, da s njime dođemo do života, mi smo u praksi jedni za druge tu i s Isusom se predajemo Ocu.  "Tko od ovoga kruha jede, taj će živjeti u vječnosti. " (Iv 6,51 c)

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1407
Ovaj mjesecOvaj mjesec47122
UkupnoUkupno5208306

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 112 

Administrator

franodoljanin@gmail.com