Oproštaj od fra Augustina Akrapa

U utorak, 20. studenoga 2012. godine, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, u 14.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Augustina Akrapa koji je preminuo u KBC Firule u Splitu u ponedjeljak, 19. studenoga  2012., u 77. godini života, 53. redovništva i 52. svećeništva.

 U utorak, 20. studenoga 2012. godine, u crkvi Gospe Sinjske u Sinju mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolit, u 14.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Augustina Akrapa koji je preminuo u KBC Firule u Splitu u ponedjeljak, 19. studenoga  2012., u 77. godini života, 53. redovništva i 52. svećeništva. U koncelebraciji su bili fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Petar Klapež, gvardijan samostana Gospe Sinjske, fra Ante Akrap, profesor, i još 75 svećenika. Rodbina, vjernici, časne seste i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Augustina. Pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi a na orguljama je pratio mo. fra Jure Župić. 

 Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Franje u Sinju prevodio je fra Petar Klapež, gvardijan samostana Gospe Sinjske.

Mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice za pok. fra Augustina Akrapa izrazio je sućut svim članovima obitelj Akrap, o. Provincijalu, franjevcima, župljanima Biska  gdje je fra Augustin (Ante) ugledao svijet. Zatim je nastavio i rekao kako se oproštamo od brata i svećenika koji je živio i otavio kršćanski i redovnički pečat svećenika, redovnika i čovjeka u ovoj nadbiskupiji i redovničkoj zajednici. Svaki oproštaj je bolan jer je to prijelaz iz jedne stvarnosti u drugu. Sprovod je slavlje Kristova uskrsnuća i u toj nadi želimo ispratiti svoga brata Augustina, rekao je o. Nadbiskup.

Na početku propovijedi mons. Marin Barišić je rekao, citirajući jednoga pisca, „a sada nas dvoje 'ja i ti'. Agonija.“ Međutim, tu je i treći – Isus Krist, rekao je o. Nadbiskup, i nadodao da je svaki naš sprovod susret s Isusom Kristom Uskrslim koji nas susreće i prihvaća. To je istina koju je znao i mladi Ante i franjevac Augustin. Biti redovnik na početku svoje službe, osobito u Plini, i kroz cijeli život značilo je svjedočiti istinu da nismo sami nego da je s nama Isus Krist. Fra Augustin je svojim habitom to svjedočio i podsjećao i sebe i druge na tu stvarnost. Iz susreta s Kristom mogao je pogledati svoj život i u kolicima iza ovih horizonata u istini Božjoj koji se rodio radi našega spasenja i postao čovjekom. Na završetku propovijedi o. Nadbiskup je izrazio želju da nas Gospodin, koji nas ne želi susreti samo u trenutku sprovoda nego i u svakodnevnom životu, ohrabri da i mi možemo svjedočiti braći i sestrama na putu na kojem nam je prethodio fra Augustin.

 

Oproštajne riječi provincijala fra Joška Kodžomana

 Preuzvišeni oče Nadbiskupe, draga braćo svećenici, časne sestre, dragi sjemeništarci, novaci i bogoslovi, poštovana obitelji i rodbino pok. fra Augustina, kršćanska braćo i sestre, tužni skupe! Dok Vas srdačno  pozdravljam u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja istovremeno Vas pozivam da u ovom žalosnom trenutku svi zajedno u sebi osnažimo vjeru u život u kojem smrt nema posljednju riječ kao i vjerničko pouzdanje u Gospodina, koji je jamac naše sigurnosti i nade da ćemo se s našim dragim pokojnicima ponovno sresti u okolnostima nadzemaljske stvarnosti, kako nas uče velika otajstva naše kršćanske vjere.

Dopustite mi da Vas na početku kratkim  biografskim izvještajem podsjetim na fra Augustinov životni tijek.  

Fra Augustin Ante Akrap rođen je 27. siječnja 1936.  od roditelja Ivana i Ane r. Dadić u mjestu Bisko. Prva dva razreda osnovne škole pohađao je u Velikom Taboru u razdoblju od 1944. do 1946. a druga dva u rodnom mjestu, od 1946.  do 1948. godine.

Potom se upisuje u Franjevačku klasičnu gimnaziju koju uspješno pohađa od 1947.  u Sinju i završava 1958. u  Makarskoj.  U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 12. kolovoza 1953.  Godinu dana poslije, točnije 13. kolovoza 1954., polaže svoje prve jednostavne zavjete pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem.

Na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj studira od 1957. do 1962. da bi kasnije na vlastitu molbu a uz pristanak provincijske Uprave  svoje znanje u filozofsko-teološkim znanostima dodatno upotpunio i usavršio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Ljubljani  između 1967.  i 1968. godine. 

Red đakonata podijelio mu je splitsko-makarski nadbiskup mons. Frane Franić u Makarskoj 28. travnja 1961. a za svećenika je te iste godine zaređen u Splitu 29. lipnja. Mladu misu proslavio je 16. srpnja 1961. u rodnom mjestu Bisko.

Kao mladi svećenik vršio je službe župnog vikara u župama Studenci i Plina-Stablina.

Odlukom Uprave Provincije  na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studira Hrvatski jezik i komparativnu književnost od 1965. do 1972., nakon čega  preuzima profesuru na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, gdje ostaje do prisilnog umirovljenja uzrokovanog prvenstveno teškom bolešću a i visokom životnom dobi . Vrativši se u Sinj na mjesto profesora na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, ujedno je imenovan i urednikom misijskog vjesnika „ Nikola Tavelić“.

U dugogodišnjoj profesorskoj službi nekoliko je puta obnašao službu ravnatelja Gimnazije.

U tom bih kontekstu posebno istaknuo prijelomno razdoblje 90-tih godina i njegovu pozitivnu ulogu kao ravnatelja te srednjoškolsko obrazovno-odgojne ustanove.

U službenom dekretu kojim je tadašnji provincijal fra Pavao Žmire imenovao fra Augustina  ravnateljem, piše: „Vjerujemo i nadamo se da će naša Gimnazija pod Vašim vodstvom u ovom za nju važnom i povijesnom času biti postavljena na čvrste noge i tako opet u još većoj mjeri postati žarište vjere, kulture i domoljublja za naše južnohrvatske prostore. „ (Br. 01- 336/93) Prema svjedočanstvu brojnih kolega svećenika-profesora na Gimnaziji a i novo-pridošlih civilnih zaposlenika, profesora i profesorica, smatram da s pravom mogu reći, da je fra Augustin kao ravnatelj u novim političkim i društvenim okolnostima u potpunosti opravdao očekivanja provincijske Uprave, koja mu je ukazala povjerenje.  Njegujući kulturu zdravog dijaloga i međusobnog uvažavanja,  on je kao ravnatelj uspio steći povjerenje kako zaposlenika tako i učenika i učenica, čime je stvorio temeljne preduvjete za uspješnu suradnju i plodonosan rad, što je našu školu u konačnici učinilo do danas prepoznatljivom i perspektivnom i što ju je u cijeloj Hrvatskoj afirmiralo kao ozbiljnu odgojno-obrazovnu ustanovu, koja je spremna suočiti se s najvećim društvenim izazovima.

Iako je gotovo čitavi svoj radni vijek i život uložio za dobrobit Gimnazije i brojnih naraštaja njezinih učenika i učenica, kasnije uspješnih studenata i studentica na raznim visokim učilištima i fakultetima, ostao sam iznenađen, listajući zaprimljene dopise u Provincijalatu, količinom obzira i suzdržanošću kojom je fra Augustin prihvaćao povjerene mu službe, makar ih je sve obnašao savjesno i vrlo uspješno. Razlog za to ne vidim u niskom samopouzdanju kao nekakvoj manjkavoj karakternoj crti, već prije u rijetko viđenoj svijesti o odgovornosti, u spremnosti da prizna i granice vlastitih mogućnosti i sposobnosti, kao i  u potrebi stalnog kritičkog preispitivanja kako vlastitih stavova tako i mišljenja svih ostalih.  Iza brojnih pisma, koja je pisao Upravi Provincije prepoznajemo, pored ostalog, čovjeka koji je doista volio svoju redovničku zajednicu, čovjeka koji se nije ustručavao hrabro i iskreno artikulirati drugačije mišljenje, pa i otvoreno neslaganje. Tako u jednom pismu provincijalu fra Petru Čapkunu, piše: Teško sam se odlučio prihvatiti studij književnosti i hrvatskog jezik,  imajući u vidu zapostavljanje književnosti u našoj gimnaziji i moj osobni analfabetizam koji je, najvećim dijelom, prouzrokovao naš negativni pogled na tu vrstu umjetnosti i naš dosadašnji vrlo oskudni školski rad na tom području.

Jednako tako, saznavši da je imenovan urednikom vjesnika „Nikola Tavelić“ piše: Vaše me imenovanje posebno ne veseli. Cijela mi situacija odiše skučenošću, neafirmiranošću a, bojim se, i slabom perspektivom. Morat ćemo se svi zajedno i starješinstvo i uredništvo više potruditi ako želimo uspjeti.

Dragi fra Augustine, napustio si nas, po mom osobnom uvjerenju  mučen ozbiljnom sumnjom, koja te je, pored teške bolesti,  posljednjih godina nagrizala a ta je da nisi učinio sve što si mogao, trebao, planirao…

Sigurno si se želio više posvetiti knjizi, čitanju, studiranju a i osobnom pisanju, iako si čitavi život sudbinski bio vezan uz knjigu. Ipak, ono što ostaje i što doista ima neospornu trajnu vrijednost i težinu u Božjim očima jest ljudska, kršćanska i vjernička dimenzija života, koju si na autentičan način svjedočio. Svi Tvoji učenici, uvijek će se rado sjećati Tvog  pozitivnog i zdravog hrvatskog nacionalnog naboja i svijesti, koju si  nam, kao učitelj vjere i morala silno želio prenijeti i u nas utisnuti.

Kao Tvoj dugogodišnji osobni frizer mogu posvjedočiti da si  i u životnoj agoniji uvijek pokazivao interes i zanimanje za prilike i događaje u školi, u provinciji, u široj društvenoj zajednici.

Nisi ostajao na razini životnih trivijalnosti, već si svjesno tražio sugovornike s kojima bi podijelio svoje stavove i promišljanja o bitnim stvarima, koje nas određuju  kao pojedince i zajednicu.

Provodeći posljednje godine svoga života u uvjetima teške bolesti a i osobne frustracije svi ćemo brzo i lako zaboraviti Tvoje riječi i geste, koje će se nekima i danas činiti neprimjerenima ili uvredljivima.  Ali dok s jedne strane svi skupa pokušavamo zaštiti vlastiti ponos i dostojanstvo, s druge pak strane  ne bismo smjeli kao ljudi i kršćanski vjernici izgubiti moć i sposobnost opraštanja i suživljavanja s trpećim dijelom čovječanstva koje nas neprestano opominje da ne postanemo grešnici protiv vlastite budućnosti.

Imajući to uz vidu, slobodan sam zamoliti sve nazočne žrtve, uvjetno rečeno,  fra Augustinove agresije, da mu oproste njegove namjerne ili nenamjerne verbalne ispade.  Dragi fra Augustine, veliko hvala Tebi i Tvojoj cijenjenoj obitelji iz koje si potekao, koja ti je usadila temeljne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala, a čime si nás kao franjevačku zajednicu silno obogatio. Uvijek ćemo te nositi u srcu i ostat ćeš nam u lijepom sjećanju. Bdij i dalje nad našom redovničkom zajednicom, našim hrvatskim narodom, isto onako kako si to činio do konca svog ovozemaljskog  života i moli za nas pred Bogom, koji će Te, uvjereni smo, raširenih ruku primiti u svoj zagrljaj i blaženstvo svojih svetih i izabranih.

Počivao u miru Božjem!

 

 Oproštajne riječi fra Josipa Grbavca, ravnatelja Gimnazije

Čini mi se da cestom života stupa povorka ljudi iz koje se svaki čas ponetko šutke i bez pozdrava izdvoji, skrene s puta i nestane u tamnoj noći. Na žalost, sve se više osipa povorka i našega Franjevačkog bratstva, a sve je manje onih koji popunjavaju kolonu, sve je manje onih koji se uvrštavaju u neprekinuti red zadaća i zajedničkih sudbina. Tiho i nečujno ode još jedan vrijedan život u prošlost, ali isti ovaj život ode i u budućnost. Povratio se u onu istu stvaralačku ruku koja ga je pred 76 godina smjestila u ovaj čudnovati i čudesni prostor i ovo vrijeme za koje rekoše da je učitelj koji brutalno ubija svoje učenike. I vrijeme i prostor ubiše svoga učenika fra Augustina, ali samo privremeno.

Nakon završenog studija na Filozofskom fak. Sveučilišta u Zagrebu, fra Augustin će tridesetak godina izgarati kao marljivi profesor hrvatskoga jezika i književnosti od 1972. do 2003. kada ga je nemilosrdno ošinula bolest. Ujedno je obnašao i dužnost ravnatelja gimnazije od 1993. do 2000. godine. Svjestan kako mu je život poklonjen, zavrijeđivao ga je poklanjajući ga drugima, svjestan da na koncu ne ostaje ono što smo skupljali, već ono što smo pružali.

Njegovim marom i životvornim elanom, njegovom mudrošću i tolerancijom odisala je Franjevačka gimnazija i samostan u Sinju, iako nije bio uvijek dovoljno shvaćen.

Kao darovit predavač i pedagog stjecao je poštovanje svojih đaka i redovničke braće koji su s njim dijelili teškoće i odgovornost za rad u školi i zavodu u kojemu se odgajala budućnost Provincije.

Fra Augustin bijaše uzoran redovnik i svećenik, vrsni pedagog i znanstvenik; bijaše čovjek vrlo široke kulture. Bijaše pravi i otmjeni gospodin, čovjek koji je imao dostojanstvo jer je pazio i priznavao dostojanstvo  drugih. Savjetodavno povjerljiv, žarki rodoljub. Blago ironičan, ali nikada osoran prema tuđem mišljenju.

Jobovskom strpljivošću, podnosio je tešku bolest u kojoj je posljednjih devet godina bio upućen na tuđu pomoć. Neka Gospodin sve njegove muke i nevolje uključi u svoju otkupiteljsku patnju i da mu bude na vječno spasenje.

Profesore, hvala ti, za moralnu i intelektualnu odgovornost prema Crkvi, Provinciji, narodu i kulturi.

U ime svih djelatnika i učenika Franjevačke kl. gimnazije, izražavam iskrenu sućut obitelji, bližoj i daljnjoj rodbini našega fra Augustinakao i svima onima koji se zbog njegova odlaska osjećaju osiromašeni.

Počivao u miru Božjem!

 

Oproštajne riječi fra Petra Klapeža, sinjskog gvardijana

Ožalošćena rodbino, preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, braćo svećenici, cijenjene časne sestre, dragi bogoslovi i sjemeništarci, braćo i sestre u Kristu Isusu. Svaka je smrt, ljudski govoreći, neizmjerni gubitak, a svećenikova osobito. Kao i na sam život, tako i na  smrt mi vjernici gledamo drugačije. Svaku smrt gledamo u svjetlu vjere, te sa svetim Pavlom u svakoj smrti smijemo reći: Za mene je život Krist, a smrt dobitak.

Smrt našega fra Augustina nije, dakle poraz niti gubitak. Ona je toliko jaka i stvaralačka da nas je duboko dirnula i čak pokrenula što nam potvrđuje i ovaj današnji njegov ispraćaj. Kao Kristov namjesnik. Sin svetog oca Franje, dugogodišnji profesor hrvatskog jezika i ravnatelj na klasičnoj gimnaziji ovdje u Sinju, a prije svega kao fratar i svećenik apostolski je navještao Božje kraljevstvo koje se ostvaruje po ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kristovim se evanđeljem proslavio i živ i sad pokojni, jer je vjerovao. Proslavit će se Krist u meni bilo da živim bilo da umirem. Zato njegova smrt nije gubitak makar u svakidašnjem životu osjećali mi kao njegova subraća i vi draga rodbino, osjećali prazninu, što ga nema, što više iako skoro već deset godina tjelesno mučenički ispaćen, što   tjelesno više nije među nama. Međutim taj nedostatak možemo uvijek ispunjavati njegovim fratarskim, svećeničkim i posebno profesorskim idejama, vjerom koju je on živio, primjerom kakvog nam je svaki dan pružao, kroz svoj fratarski, svećenički i profesorski vijek, a posebno kroz zadnjih skoro deset godina patničkog svjedočenja u svojoj bolesti.

Prošlog petka odmah poslije oslobađajuće presude naših generala ušao sam u njegovu sobu da mu čestitam na ovom za nas Hrvate povjesnom događaju. Njegova televizija je bila na najačoj mogućoj frenkvenciji, a suze radosnice na očima. Samo mi je rekao napokon da smo i ovo doživjeli Bogu hvala. A sat vremena kasnije kućna liječnica mi je rekla fra Augustinu se stanje pogoršalo mora na hitnu. Prije nego što je hitna stigla podijelio sam mu sakramente umirućih. U pratnji s njime prema bolnici Firulama u potpunosti je bio svjestan. U razgovoru sa svojim bratom Matom sinovcima Ivanom i fra Antom olako je razgovarao i radovao se što smo u bolnici uz njega. Svi su liječnički zahvati istog popodneva izvršeni. Sam liječnik nam je rekao da mu CT pregled nije potpuno jasan da mora ostati na daljnim pretragama u bolnici.

Jučer ujutro časna sestra Ivana je bila uz njega iskazala mu sestrinsku pomoć i normalno se od njega oprostila. Pola sata kasnije kad sam došao iz Sinja u njegovoj sobi nalazim njegovu liječnicu dr. Pintarić, koja upravo utvrđuje njegovu smrt i izražava mi sućut. I sama je doktorica ostala zatečena tako blagom i izenadnom smrću i sama je rekla Bog je tako htio da mu smanji njegovu dugogodišnju patnju.

Mi ovdje u Sinju kler i vjerni puk, a posebno mi njegovi gimnazijalci, svi smo ga poznavali kao čovjeka vjerna Kristu i bratu čovjeku, istinskog vjernika i fratra nepodjeljene ljubavi prema Crkvi i našoj Domovini, kao vrsnog profesora hrvatskog jezika. Mi njegovi đaci osim što smo mogli naučiti dobro hrvatski jezik, od njega smo učili misliti ispravnu povijest naše Crkve i posebno hrvatske kulture, te jednako tako rasuđivati i vrednovati sadašnji čas ovaj sadašnji čas hrvatske slobode, njezine moguće domene u nadolazećim godinama i desetljećima.

Braćo i sestre ovdje u svakidašnjem životu kroz trud i žrtvu stvara se novo, novi čovjek, za nas kršćane ne samo nova budućnost nego i zaslužena vječnost. Ovakav tijek ljudskoga života ne po mjerilima svijeta i medija, nego po savijesti i primjeru svih svetih, svih hrvatskih mučenika bit će nam zalog nebeske slave.

Braćo i sestre, u ovom današnjem ispraćaju još smo jednom čuli, a vjerujem sada još dublje i snažnije, kako nam govori i svjedoči čitav život našega fra Augustina. Smrt je česti najjasniji trenutak, poput bljeska u kojem se najistinitije vidi sav protekli ljudski život. Mi danas u ovom zemnom opraštaju još jednom doživljavamo našeg fra Augustina, još jednom osjećamo i doživljavamo u svoj intimnosti njegova životna bogatstva i darežljivosti.

Dragi fra Augustine, ostaješ među nama pod zvonikom Čudotvorne Gospe Sinjske da pratiš i s Neba podupireš naš ljudski i kršćanski, a posebno naš fratarski rast, dozrijevanje i zrelost. Tako bi bilo lijepo, tako bi se tome radovao naš fra Augustin kad bismo ga u tome poslušali.

Na vijest o smrti fra Augustina mnogi su nam iskazivali sućut na razne načine. Vi svojom nazočnošću danas na njegovom sprovodu, toliki usmeno, elektronskom poštom ili telefonom. U ime našeg samostana u kojem je fra Augustin skoro cijeli svoj fratarski život proveo kao gvardijan i upravitelj svetišta svima od srca zahvaljujem. Mislim da i ja mogu svima vama posebno njegovoj braći  i sestrama, njihovim obiteljima i svoj  rodbini kao i svima vama uzvratiti istim iskazom sućuti, jer je fra Augustin bio naš fratar, fratar za sve nas.  On se tako osjećao, ponašao i živio.. Zahvaljujem svima koji ste se ovih dana stavili na raspolaganje, te ponudili sve što nam je bilo potrebno da ovaj sveti čin obavimo uz molitvu s našim nadbiskupom i provincijalom, ovako časno i dostojanstveno.

Hvala Vama preuzvišeni oče nadbiskupe što ste i danas uz svu vašu zauzetost u našoj nadbiskupiji, našli vremena, te nas kao naš duhovni pastir u ovoj najuzvišenijoj molitvi, koju smo Bogu prikazali za našeg fra Augustina, osnažili u našoj vjeri.

Hvala fra Augustinovoj kućnoj liječnici dr. Jasni Ajdukjović, medicinskom osoblju bolnice Firule, a posebno njegovim njegovateljicama gđi.  Jadranki Poljak, Bosiljki Saratlija i Zdravki Romac koje su u svako doba dana i noći skoro deset godina bile na raspolaganje za svaku pomoć i njegu na njegovoj bolesničkoj postelji. One su bile najviše njegove Marte. a njegove Marije u našem samostanu kroz svih deset godina njegove bolesti bili su na poseban način fra Gabrijel Jurišić i fra Blaž Toplak neka vam uskrsli Krist bude obilata nagrada.

Sve nas je fra Augustin danas okupio oko sebe da nam pokaže gdje su to u Bogu Ocu, u Kristu Isusu i njihovu Duhu Svetom, pravi izvori i uviri ljudskog dostojanstva i kako se isplati tako živjeti!

Hvala dragom Bogu! Hvala našem fra Augustinu! Hvala svima vam! Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

I svjetlost vječna svjetlila njemu!

 

Oproštajne riječi fra Ante Akrapa, profesora i sinovca

U ime obitelji zahvaljujem se svima onima koji su svojom prisutnošću i suosjećajnošću kroz dugih devet godina bolesti fra Augustinu olakšali patnju i bol. Budući da je gvardijan fra Petar to već učinio neću ih sve poimenice nabrajati. Zahvaljujem se njegovim njegovateljicama, liječnicima, samostanskom pomoćnom osoblju, gvardijanima bivšim i sadašnjim fra Zoranu Kutleši, fra Boži Vuleti i fra Petru Klapežu a na osobiti način fra Gabrijelu Jurišiću za kojega sam fra Augustin napisa u jednom pismu upućenom upravi Provincije da je istinski brat franjevac komu premca nema.

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj

Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda

(Mak Dizdar)

Mada su različiti putovi našega životnoga putovanja svi nas oni na kraju dovode do istoga cilja, najdublje čežnje čovjekova srca, do Boga. Kad se naši ljudski dani stope u jedan jedini trenutak znamo da više nije vrijeme nego vječnost No, u svemu tome , ljudski govoreći, žalosna je spoznaja da jedino smrt otvara vrata vječnost.

Augstinov je život je bio tako ispisan da nije mogao ispraviti njegove stranice. Bog ga je dugo spremao za susret sa sobom, i jedino pod ovim vidom razumijemo njegovu dugogodišnju patnju i bol. Ne možemo se oteti dojmu da je doista želio da se u njegovu život ostvare riječi svetoga Pavla „Ja u svome tijelu dopunjani ono što nedostaje mukama  Kristovim“ (Kol 1,24).

Kad sam ga prije dvije godine zamolio da mi na nekoliko stranica opiše život svoga brata fra Ivana rado je to učinio. Između ostaloga tada je napisao: „Naša je majka često govorila da svakoga dana moli Boga da budemo dobri i sveti svećenici. A to dobri i sveti svećenici podrazumijevalo je biti dobri i revni u svom svećeničkom poslu, bilo da se radilo o poslovima što je donosio prezbiterat ili redovničke dužnosti." Vjerujem da si u potpunosti to i ostvario, unatoč svom ponosu  i tvrdom karakteru, kojeg ni dugogodišnja bolest nije uništila i otupila, koji te uvijek silio da budeš svoj, prepoznatljiv, stamen i nepokolebljiv u svjedočenju vlastitih uvjerenja. Poznat je tvoj optimizam koji nije prihvaćao nemogućnost rješavanja naoko nerješivih problema i zamršenih među ljudskih odnosa.

Život te umorio i iscrpio ali vjerujem da sada uživaš svu utjehu i odmaraš se u Gospodinu. Počivaj u miru!

Fotografije 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

11.-20. srpnja: Studenci - Proslava sv. Ilije

*********

17. - 20. srpnja: Metković - Proslava sv. Ilije

*********

17. - 20. srpnja: Brist - Proslava sv. Margarite

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1041
Ovaj mjesecOvaj mjesec42579
UkupnoUkupno5203763

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 184 

Administrator

franodoljanin@gmail.com