Lećevica: Proslava sv. Martina

U nedjelju, 11. studenoga 2012. godine, u župi Lećevica proslavljen je zaštitnik župe sv. Martin. Euharistijsko slavlje u 11.00 sati predvodio je župnik dr. fra Domagoj Runje, koji je i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Na početku slavlja župnik je pozdravio župljane Lećevice i župljane Radošića, đakona don Antu Omazića, Jakova Prdića i Antu Perdića (staroga i novoga remetu), bogoslove fra Kristijana i fra Jerka, fra Franu Doljanina i druge okupljene vjernike kojih je bilo oko 160. Ministrirao je Marko Tešija.

U propovijedi fra Domagoj je rekao: "Draga braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Svetoga Martina, zaštitnika naše župe. Sveti Martin živio je u četvrtom stoljeću i prvi je svetac Katoličke Crkve koji nije bio mučenik. Do Svetoga Martina, vrijednim štovanja kršćani su smatrali samo one svece koji su vjeru u Isusa Krista posvjedočili prolivši svoju krv, a od Martina počinje se u Crkve sve više njegovati svijest o vrijednosti i drugog načina kršćanskog mučeništva ili svjedočenja. A to je ono svjedočenje koje se ne događa u izvanrednim trenucima progonstva, nego u svakodnevnom svjedočenju vjere u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

O tome nam na svoj način govori i evanđelje današnje nedjelje koje smo upravo čuli. U njemu nam Isus upućuje jednu opomenu i jedan primjer. Opomena se tiče pismoznanaca, a primjer siromašne udovice.

Opomena o pismoznancima

Kada se čita ovaj odlomak u kojem Isus izriče opći negativni sud o pismoznancima ne smije se zaboraviti da te riječi slijede nedugo nakon što je u pouci o prvoj zapovijedi za jednoga od njih rekao da nije daleko od Kraljevstva Božjega (Mk 12,34). Iz toga možemo izvući dvije pouke. Prva je ta da se i među općenito loše etiketiranom skupinom pismoznanaca može naći svijetlih primjera, a druga je da iznoseći loš sud o pismoznancima Isus nipošto ne govori da je loše poznavati Pismo, ili da ih poznavanje Pisma čini lošim. Isus izriče loš sud o onim pismoznancima koji su od svog poznavanja Pisma stvorili izvor prihoda, a ne izvor života.

Stoga Isus u riječima koje upućuje narodu ne kaže „Čuvajte se svih pismoznanaca“ nego onih čije sa lošim karakteristikama. Prva od njih je da su to ljudi koji rado idu u dugim haljinama. Te haljine označavale su njihovu učiteljsku službu, i to samo po sebi nije loše. Ali, ako te haljine nisu bile prepoznate kao znak služenja, nego kao statusni simbol povlaštenog društvenog sloja, one su gubile svoj istinski smisao. Uz to duge haljine imaju još jedno negativno značenje. One su suprotnost opasanim bokovima koji označavaju stav budnosti i pripravnosti (usp. Izl 12,11) budući da omogućuju čovjeku da lakše hoda i radi. Drugim riječi, pismoznanci koji rado idu u drugim haljinama, zapravo su ono koji govore, ali to što govore ne čine. Pozdravi na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama koja vole takvi pismoznanci, označuju njihovu brigu za vanjski ugled, dok im je srce udaljeno od Boga. To se vidi čak i u njihovim molitvama koje su im duge kao i haljine, ali isto tako i nevaljale jer nisu usmjerene prema štovanju Boga nego iskorištavanju siromaha.

Primjer siromašne udovice

Kao primjer siromašnih i ugroženih osoba Isus uzima udovice, te nakon govora o pismoznancima slijedi scena u kojoj Isus pohvaljuje udovicu koja je u hramsku riznici ubacila čitav svoj žitak. Taj žitak sastojao se od dva novčića, ali to je bilo sve što je udovica imala. Zato je prema Isusovim kriterijima ona u riznicu ubacila više nego bogataši koji su u riznicu bacali mnogo novca. Veličina udovičina dara ne sastoji se prema tome u količini nego u punini. Premda se udovičino bacanje posljednjeg novca u hramski riznicu može okarakterizirati i kao nerazboritost, ono što Isus želi pohvaliti jest njezino potpuno predanje i pouzdanje u Boga.

Primjer Svetoga Martina

Sveti Martin bio je velik čovjek. Najprije je bio vitez, a onda i biskup. Međutim njegova veličina nije u tome, nego u onomu u čemu je bio sličan siromašnoj udovici koju je Krist primijetio u hramu. Ono po čemu Crkva do dan danas najviše pamti iz života svetoga Martina jest onaj dan kada je otkinuo polovicu svoga plašta dao ga siromahu koji se smrzavao pokraj putu, i ona noć kada je u snu u tom plaštu vidio zaogrnuta samoga Isusa Krista. Kao što je primijetio dar siromašne udovice, tako je Isus Krist primijetio i dar Svetoga Martina, koji je od toga trenutka živio tako da Bogu i bližnjemu nije dao samo polovicu svoga plašta, nego čitavoga sebe.

Neka nam naš Sveti Martin bude uzorom i zagovornikom, da i mi činimo ona mala velika djela koji ne ostaju nezapažena u očima Isusa Krista", završio je fra Domagoj.

Pjevanje su predvodili bogoslovi fra Kristijan Šilić i fra Jerko Kolovrat. Na završetku slavlja župnik je svim vjernicima pročitao Ugovor koji su potpisali novi remeta Ante Perdić i fra Domagoj Runje u ime župnog vijeća. Župnik je svima čestitao zaštitnika župe i zahvalio svim sudionicima slavlja među kojima je bio i načelnik općine Jozo Matas.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su nastavili druženje u bratskoj kući uz domjenak koji su pripremili župljani.

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas821
Ovaj mjesecOvaj mjesec79053
UkupnoUkupno4912774

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 95 

Administrator

franodoljanin@gmail.com