Imotski: Oproštaj od fra Stipe Čirka

U ponedjeljak, 5. studenoga 2012. godine, u crkvi Sv. Franje u Imotskom fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u 14.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Stipu Čirka koji je preminuo u Kölnu u nedjelju, 28. listopada 2012. godine, u 49. godini života, 24. redovništva i 21. svećeništva.

U koncelebraciji su bili imotski gvardijan, župnik i dekan fra Kristian Stipanović, gvardijan u Münchenu fra Vuk Buljan, župni vikar u Kölnu fra Josip Sušić i još 112 svećenika. Rodbina, veliki broj časnih sestara, osobnih prijatelja i vjernika došli su se oprostiti od fra Stipe Čirka. Oko 100 vjernika iz Sinja i Čitluk-Jasenska došli su također na oproštaj od fra Stipe. Pjevanje je predvodio zbor imotske župe. 

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđela prevodio je fra Kristian Stipanović, gvardijan samostana Sv. Franje u Imotskom.

Köln: Oproštaj od fra Stipe Čirka

Berlin: Oproštaj od fra Stipe Čirka

Fotografije (Imotski: Oproštaj od fra Stipe Čirka)

.

 Propovijed i oproštajna riječ provincijala fra Joška Kodžomana

 „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi!“ (Sv. Augustin, Ispovijesti)

Draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, sjemeništarci i postulanti, poštovana obitelji i rodbino pok. fra Stipe, kršćanska braćo i sestre, sve Vas srdačno pozdravljam i u ime Provincije Vam zahvaljujem što ste našli vremena i volje da se svi zajedno s vjerom i nadom u Uskrsnuće oprostimo od našeg brata. 

Fra Stipe Čirko rođen je 11. listopada 1964. u mjestu Rašeljke, u općini Tomislavgrad, od roditelja Mate i Ljubice r. Dujmić. Osnovnu je školu pohađao u razdoblju od 1971. do 1980. godine u mjestima Liskovača, Kazaginac i Karin, nakon čega upisuje Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, gdje je 1984. godine i maturirao. U novicijat na Visovcu stupio je 7. srpnja 1984. a prve jednostavne zavjete položio  6. srpnja 1985.

Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj započinje 1985. godine i uspješno završava 1991. Svečane redovničke zavjete položio je u Makarskoj 11. listopada 1989. godine.

Red đakonata podijelio mu je mons. Ante Jurić 7. srpnja 1991. u Splitu. Za svećenika je zaređen od istog biskupa u Splitu 28. lipnja 1992. U rodnom mjestu Rašeljke 2. kolovoza 1992. slavio je mladu misu.

Prve godine svoga svećeništva proveo je u Sinju kao župni vikar u župi Čudotvorne Gospe Sinjske, poslužujući nekoliko godina i filijalnu crkvu Čitluk-Jasensko. Od 1998. do 2008. obnaša službu vojnog kapelana u Sinju. Službu definitora Provincije vršio je od 2006. do 2009. godine. 2008. godine odlazi u Hrvatsku katoličku misiju u Berlin kao dušobrižnik i tu ostaje do 2011. godine, kada ga Provincijski definitorij imenuje voditeljem Hrvatske katoličke misije u Kölnu, na čijem čelu ostaje do svoje smrti 28. listopada 2012. godine.

Razmišljajući o životu u svom djelu „Tvrđava“ Meša Selimović je napisao: „Mnogo je tajni, doista, kojima se ne možemo ni približiti, a kamoli ih razumjeti.  A možda je najveća tajna smrt, tajna i užas. I kad ne mislimo na nju ona misli na nas.“

I doista čak i kao vjernici ne želimo u ovim trenucima umanjivati i ublažavati činjenicu smrti kao užasne i neželjene stvarnosti, koja se u naš život uvlači nepozvana i bez kucanja i koja nas kao ljude rastavlja od svega zemaljskog što smo zavoljeli, ne toliko od stvari, koliko od dragih ljudi s kojima smo na različite načine bili povezani. Ipak, naša se vjernička perspektiva i gledanje na smrt ne može izjednačiti s čestim stavom modernosti, koja ne trpi suživot sa smrću, te zaljubljena u samu sebe, više i ne podnosi pomisao na vlastitu konačnost. Koliko god smrt remetila naš mir i unosila napetost, strah i tjeskobu u naša srca, mi po vjeri u Isusa Krista znamo da ona ne predstavlja nikakvu osobnu tragediju, koja bi u konačnici bila u stanju dovesti u pitanje i sami smisao ljudskog života na zemlji i svrhu ljudskih nastojanja oko dobra i drugih pozitivnih vrijednosti.

Moramo svi priznati, ni teška bolest, ni duboka starost ne mogu nas u susretu sa smrću utješiti i lišiti boli zbog rastanka od voljenih osoba ili osjećaja da su naši pokojnici, usprkos svemu, mogli toliko toga zajedničkoga još s nama proživjeti. Osjećaj da se nečiji život prerano ugasio, ne prati nas samo kada se opraštamo od mladih ljudi, to isto osjećamo i onda kada se rastajemo od ljudi u poodmakloj životnoj dobi.

I ne možemo a da se ne zapitamo, zašto je to tako, zašto nas prati taj osjećaj nedovršenosti i ljudske nedorečenosti?

Mislim da razlog za taj osjećaj djelomično možemo pripisati i činjenici da kao ljudi lako zaboravimo da čudo ljudskog života nije samo posljedica kemijske reakcije. Početak ljudskog života, nije ništa manja tajna, nego njegov kraj.

I stoga, do utješnog odgovora na pitanje smrti, možemo doći samo ako prethodno pokušamo odgovoriti na pitanje o porijeklu i izvoru kako vlastitog života, tako i života naših bližnjih. Svaki drugi pokušaj odgovora na pitanje smrti naših bližnjih ostavit će u našoj duši neizlječivu ranu i beskrajno žaljenje zbog neostvarenih mogućnosti jednog ljudskog života.

Smrt je za mnoge najveći životni poraz, posljednja riječ sudbine, kojoj se ne mogu oduprijeti. Smrt poništava logiku ljudskog života, smisao ljudskog stvaranja i napretka, smrt je bolest koju je nemoguće pobijediti, nesavladiva prepreka, nepremostiva provalija, poništenje svih očekivanja, noćna mora, stvarnost o kojoj je bolje ne misliti ako se ne želi pokvariti okus i radost zemnog življenja. Kada se smrt ipak pojavi, kada ugrabi nekoga od nama dragih ljudi, onda je valja strpljivo podnijeti, smoći i posljednji atom snage i nijemo prijeći preko bolnog rastanka od voljene osobe, reći će neki.

Ali nitko nije dovoljno snažan da bi mogao „pretrpjeti smrt“ dragog bića. Mi se ne možemo boriti sa smrću. Kao što jednima njihovo uvjerenje ne dopušta da prihvate smrt kao jednu točku na stazi njihova života, točku koja ih povezuje s vremenom i vječnošću, tako drugi snagom svog religioznog uvjerenja u smrti prepoznaju blagdan plača i tuge, ali i blagdan radosti i zahvalnosti Bogu za jedan ljudski život i mnoge milosti kojima nas je Bog obdario po jednom čovjeku. Radost ljudskog života je svijest da postojim, radost je znanje da mi je nebo nekog dalo s kim sam podijelio tolike sretne trenutke, radost je znati da se taj netko vraća izvoru radosti, Bogu, iz kojeg je ponikao i na kojem se za svoga zemaljskoga života napajao. 

Stoga, ovo je trenutak da zahvalimo voljenoj osobi pokojnog fra Stipe, za svako dobro djelo kojim nas je Bog preko njega, kao zajednicu i pojedinačno, obdario. Ovo je trenutak da otkrijemo, ukoliko to do sada nismo znali, kolika je radost biti s drugima.

Bog nas sve zajedno poziva da u ovom dramatičnom trenutku uskrsnemo iznutra, na novi život i nove međuljudske odnose, jer ne uskršavaju samo pokojnici. Smrt je za sve nas prilika da uvidimo koliko smo važni i nenadomjestivi jedni drugima, ovo je prilika da se naučimo ubuduće više voljeti i predanije služiti jedni drugima. Više nego igdje drugdje u susretu sa smrću razotkriva se poziv svakom čovjeku, da smo bića rođena iz ljubavi i za ljubav.

Dragi fra Stipe, u ime cijele naše franjevačke zajednice, izražavam Ti iskrenu zahvalnost za Tvoje vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, kojima si bio poslan, za povećanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u našem narodu i u svijetu. Posebno ti zahvaljujem na tvom predanom angažmanu među hrvatskim braniteljima i vojnicima, koji su tvoje svećeničke i ljudske savjete i pomoć itekako znali cijeniti. Ponosni smo što i danas unatoč brojnim drugim pastoralnim potrebama imamo među sobom ljude koji se uz iskrenu motivaciju mogu i žele identificirati s onima, bez čijih žrtava ne bismo uživali slobodu i osjećaj da smo svoj na svome.

Neka Ti dobri Bog bude vječna nagrada a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem! 

.

Riječi oproštaja koje je uputio msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, pročitao je fra Zoran Kutleša

Poštovani oče Provincijale,

Zatečeni iznenadnom smrću fra Stipe Čirka, Vama i svoj franjevačkoj obitelji naše Provincije Presvetog Otkupitelja kao i obitelji Čirko, rodbini i prijateljima želim očitovati svoju blizinu i izraziti ljudsku i kršćansku solidarnost. U nemogućnosti da sudjelujem na ispraćaju pokojnog fra Stipe zbog hodočašća u Rim, rado ću se sjetiti svih Vas i preminulog subrata u svojim molitvama.

Vjerujemo, da će dobri Otac, na kraju fra Stipina zemaljskog hodočašća, u Godini vjere, uvesti u nebesku radost njega koji je kao mali brat svetog oca Franje, nastojao ovdje, u Domovini i inozemstvu, biti vjerni sluga Krista Gospodina, Velikog svećenika.

Počivao u miru Božjem!

+ Marin Barišić

splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

.

Fra Željko Tolić, bivši provincijal

Mnogopoštovani o. Provincijale, braćo redovnici i sestre redovnice, dragi svećenici i vjernici!

Kad se pred nekoliko dana po Provinciji pronijela vijest da je preminuo fra Stipe Čirko, uvjeren sam da se svatko iznenadio. Puno je razloga za to iznenađenje, ali onaj prvi i osnovni, ako ćemo ljudskim mjerilima mjeriti i po prosudbama govoriti, jest: nije mu još bilo vrijeme! Preuranio je i požurio se, jer tek je do podne došao!

No, nad sve te naše mjere, misli i prosudbe nadvija se i uzdiže jedna druga, potpuno drugačija i neusporedivo moćnija, misao i volja Onoga koji svime ravna i kaže da njegove misli nisu naše misli i da njegovi puti nisu i naši puti; da su njegovi dani i noći, kiše i mrazovi, i ljeta i studeni…u biti, da je njegovo sve što okom vidimo iznad sebe i oko sebe, da je On onaj koji život daje i k sebi ga uzima. I sve to: kad hoće i kako hoće, o prvoj ili jedanaestoj uri, bez limita i ograničenja.

Na vijest da je fra Stipe preminuo, zamolio sam o. Provincijala da, kao donedavni Provincijal, danas govorim i da fra Stipi zahvalim za razdoblje u kojem su naša dva života po službi koju smo obnašali bila bratski i prijateljski naslonjena jedan na drugi. Riječ je o trogodišnjem razdoblju, od 2006. do 2009. godine, kad je fra Stipe obnašao časnu i odgovornu službu definitora naše Provincije.

Dobro pamtim to razdoblje i fra Stipin doprinos u svim raspravama koje smo na Provincijskom definitoriju vodili i odlukama koje smo tada donosili. Iako je bio jedan od mlađih u ondašnjem kolegiju definitora, njegovi interventi, promišljanja i sugestije, njegovi poticaji i stavovi odavali su zaista zrela i ozbiljna, savjesna, vrlo odgovorna i založna čovjeka. Svačije mišljenje je uvažavao a svoje je bez uvijanja i konstruktivno iznosio; svaki prispjeli dopis temeljito je iščitao, odgovornost za braću dijelio i Provinciju volio. Fra Stipe bijaše čovjek od riječi i povjerenja s kojim bijaše lako surađivati, s problemima se suočavati i, poslije svega, ugodno  se družiti. Fra Stipe bijaše drag, bijaše marljiv, bijaše konkretan i bijaše diskretan. Bijaše definitor u pravom i obremenjenom značenju što ga ta riječ i služba podrazumijeva i sa sobom nosi.

Dragi fra Stipe, iako se dugo poznajemo, ove tri godine naše bliske suradnje omogućile su nam da jedan drugoga još više i dublje upoznamo i shvatimo; i da jedan drugoga, kao brat brata, istinski zavolimo. Kad smo se ljetos, za blagdan Gospe od Anđela, zadnji put vidjeli ovdje u Imotskom, odavao si sretna i oduševljena čovjeka. U međuvremenu se je nešto skupilo i dovoljno namnožilo što srce nije moglo izdržati pa je prestalo kucati. Znam da nije od nehaja i nemara već od brige i napora: baš u skladu s Tvojim pogledima na svijet, na redovništvo i svećeništvo, na povjerenje koje si dobio, na obveze koje si imao i na službu koju si u Kölnu obnašao.

U ime definitora, s kojima si od 2006. do 2009. participirao u Upravi Provincije, iskreno ti zahvaljujem na svemu. Vjerujem da Ti svaki od njih u ovom trenutku izražava svoje poštovanje i zahvalu. Meni je od ovih dana ostala još pokoja suza da je isplačem kao David za svojim ljubljenim prijateljem Jonatanom.

Doviđenja, brate i prijatelju!

.

Fra Vuk Buljan, gvardijan u Münchenu

Draga braćo i sestre, tužni zbore,

ima li smisla govoriti na sprovodu fratra fratrima, svećenika svećenicima, biskupa biskupima, vjernika vjernicima, pogotovo nakon već nekoliko održanih govora? Na to pitanje, čim završim, imat ćete odgovor.

Kao što se Hrvati okupljaju svake nedjelje u 12:30 u franjevačkoj crkvi Začeća BDM u Kölnu, tako su se okupili i u nedjelju 28. listopada 2012. Došli su slaviti sv. Misu. Mnoštvo njih tu. Tu su čak i neki koji su se nećkali. Ali, nema svećenika. Nema njihova župnika. Mnoštvo se pita, gdje je? Što vrijeme više odmiče, masovnije se negoduje, žuga, prigovara, ljuti. Zovu svećenika. Zovu jednoga, pa drugoga. Niti jedan se ne javlja. Tlak se penje. Strpljenje gubi. Tolerancije sve manje. Ne zna se tko se više grize i živcira ili oni koji ih pokušavaju dobiti ili oni koji samo čekaju odgovor? Kako i ne bi kad se ne javljaju? Ni jednoga nema. Vrijeme prolazi, a nitko ne dolazi. Ali, kako će se javiti, kad je jedan na oltaru, a drugi uskoro pa na odru.

Fra Stipe trebao si doći i imati sv. Misu, ali nisi niti došao niti imao. Zašto? Zašto si sav narod uznemirio i to narod koji te je u tako kratkom vremenu jako, vrlo jako zavolio? Očekivao te, ali se nisi pojavio. Čekao te, ali te nije dočekao. Htio te vidit, a nije uspio. Htio čuti, al od tebe ni traga ni glasa, kao da si u zemlju propao.

Dragi fra Stipe, očekivalo se od tebe, tebe koji si bio mrtav, da se pojaviš gdje te se čekalo. Ljutilo se na tebe, tebe koji si bio mrtav, što se nisi pojavio gdje si rekao da ćeš doći. Živciralo se zbog tebe, tebe koji si već nekoliko sati ležao mrtav u svojoj sobi, da se napokon pojaviš, popneš na oltar i započneš tu sv. Misu. Prigovaralo se tebi, tebi koji si bio mrtav na svojoj postelji, od onih istih koji su govorili da te vole, što nisi gdje te se željelo ugledati. Ogovaralo se, klevetalo, ocrnjivalo i osuđivalo ne samo tebe fra Stipe, nego i sve svećenike. Dakle, zbog tebe, tebe mrtvog fra Stipe nabacivalo se ne samo na te, nego i na čitavu Crkvu drvlje i kamenje i to samo za to što se nisi pojavio i rekao im ono što se od tebe tražilo. Kakav si ti to čovjek, kakav fratar, kakav svećenik kad se nisi kadar ni javiti na mobitel, a kamo li doći i reći ono što se od tebe priželjkuje?

E moj fratre, moj svećeniče, i mrtav trebaš ispuniti ono što se od tebe očekuje, inače ćeš biti osuđen! Ni mrtvu ti se ne će oprostit. Zapamti, i ne će ti oprostit nitko: ni vjernik, ni rodbina, ni prijatelji, ni redovnička ni svećenička braća, a još teže nevjernici i mrzitelji Crkve! Stoga se pitam: Kad se toliko očekuje od mrtva, koliko li se tek očekuje od živa? Kad se mrtvom zamjera, kad se i njega osuđuje, kako li tek prolaze živi? Kako s nama prolaze živi? 

Dragi fra Stipe, ne samo što ti se u nedjelju 28. listopada 2012. predbacivalo, što te se ocrnjivalo, nego ti se i prije i poslije toga sudilo i osuđivalo te; i živa i mrtva. I do kad će ti se sudit? I do kad ćemo sudit? Do kad osuđivati uvjereni kako imamo pravo te kako poznamo istinu? Dragi i jadni moj puče, kad bismo poznavali Istinu, onda bismo bili i živili u miru i sa živima i s mrtvima, a ne izbjegavali i jedne i druge, i bojali ih se. Budući Istinu ne poznamo, sudimo – te ne damo mira ni živima ni mrtvima; živimo u strahu i od mrtvih i od živih! Isus nas poziva na mir, na neustrašivost. Stoga mu zavapimo:

Isuse Kriste, pomozi nam ti povjerovati. Pomozi nam prestati suditi i osuđivati, pogotovo iz uvjerenja kako imamo pravo i kako mi znamo istinu! Činjenica je, kad bismo znali Istinu, širili bismo mir i ljubav, a ne, udovoljavajući svojoj pohlepi i pohoti, netrpeljivost i nesnošljivost, odbojnost i prezir kako prema mrtvima, tako i prema živima.

Za to Isuse Kriste, nek nam ova smrt, fra Stipina smrt posvijesti – nije istina uvijek tamo gdje se misli, pogotovo je nema tamo gdje se sudi i osuđuje! Ali ima je, gdje se pomiruje. Gdje se pomiruje i oprašta, Istina se rađa, uskrisava i vječno živi. I mi, i fra Stipe živili u miru, Božjem miru, vječnom miru. Tako neka bude. Amen.

Fra Bože Ančić, u ime Jurja Jezerinca i u ime kolega

Ožalošćena obitelji Ćirko, rodbino i prijatelji pokojnog fra Stipe, braćo i sestre!

U ovom trenutku naviru mi samo uspomene i sijećanje na fra Stipu. Ni jedno ni drugo ovdje ne želim dijeliti s vama. To nema smisla, jer onima koji su ga poznavali, nemam što kazati, a onima koji ga nisu, ili su ga slabo poznavali, ionako ne mogu pokazati tko je Praćka, kako smo Stipu zvali.

Stoga mi ništa ne preostaje osim riječi zahvale za dane provedene zajedno, a nije ih bilo malo, od 1981. do 2008. godine. Tada fra Stipe odlazi u Njemačku, a ja nastavljam dalje u čizmama. Na poseban mu način zahvaljujem na danima koje smo proveli u ratnim godinama. Zahvalnost i njegovoj obitelji koja ga je pratila i molila za njega na njegovu životnom putu.

Dragi Stipane, opraštam se od tebe i u ime mons. J. Jezerinca, vojnog biskupa i svih djelatnika ordinarijata Vojnog ordinarijata u RH gdje si proveo svoje najljepše godine. Posebnu ti zahvalnost i oproštajne pozdrave upućujem od djelatnika i vojnika bivšeg središta za obuku pješaštva u Sinju.

Ne preosta nam ništa drugo do li uprijeti pogled u križ Isusa Krista i vjerom koja traga kazati: „Ovo nije svršetak". Zato: Do viđenja u krilu Onoga komu si vjerovao, koga si navještao, za koga si živio i umro.

Stipe počivao, a mi živjeli u miru Božjemu.

.

Fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan

Kao gvardijan u ime fratara imotskoga samostanskog okružja, u ime postulanata i časnih sestara, a kao dekan Imotskoga dekanata u ime svećenika koji žive i djeluju u Imotskoj krajini, opraštam se od našega pokojnog brata Stipe.

Kako sam čuo od njegovih kolega svećenika, fra Stipe je često govorio da mu je želja po završetku rada u pastoralu živjeti u imotskom samostanu i tu biti pokopan. Narodna mudrost kaže da čovjek snuje, a Bog određuje. Po našim ljudskim mjerilima prerana i iznenadna smrt učinila je da se ne ostvari fra Stipina želja o boravku u Imotskom pod stare dane. Ipak, ovim sprovodom ispunjavamo njegovu volju da bude pokopan u Imotskom.

Dragi fra Stipe, neka ti Gospodin bude nagradom za tvoj predani rad na njivi Njegovoj, a kao što si za života Bogu prikazivao molitve za narod Božji, čini to i sada u nebeskoj domovini.

Braći i sestrama pokojnog fra Stipe, njihovim obiteljima, rodbini, prijateljima i svima koji tuguju zbog njegove smrti izražavam iskrenu kršćansku sućut.

Počivao u miru Božjem!

.

Msgr. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij

Poštovana fra Joško i braćo Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,

u svoje ime i ispred svećenika, djelatnika i vjernika Vojne biskupije iskazujem sućut braći Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, prigodom smrti fra Stipe Čirka koji je bio na službi vojnog kapelana od 1998. do 2008. godine. S pouzdanjem ovome iskazu sućuti mogu pridružiti sve hrvatske vojnike za koje se svojedobno duhovno brinuo u kapetaniji sv. Josipa u Sinju.

Poštovani fra Joško, ukoliko budete u prigodi prenesite ove iskaze sućuti i poštovanja najbližima i svoj rodbini pokojnog Stipe.

Naša nada u vječni život posvjedočena nam je obećanjima Gospodina Isusa koji ljubi čovjeka i ne ostavlja ga nikada.

Molitvom i sućuti u ovim trenutcima smo s Vama kao i obitelji Čirko.

.

Fra Josip Bebić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Mnogopoštovani oče provincijale, drage sestre i braćo u Kristu i sv. Franji!

Ljudskim očima gledano, svaka je smrt za nas na određen način gubitak, ali smrt našeg dragog subrata fra Stipe Čirka - za Nebo je dobitak. Nadahnuti vjerom i spoznajom da se sve događa po nekoj unaprijed zamišljenoj Božjoj promisli, ovakvim su se riječima od fra Stipe oprostili mnogi misionari koji djeluju u hrvatskoj inozemnoj pastvi diljem svijeta izražavajući nam svoju iskrenu kršćansku sućut. Po tko zna koji put potvrdila se ona Kristova: 'Bdijte jer ne znate dana ni časa!' (Mt 25,13) U dubokoj vjeri da će Gospod našeg subrata prigrliti u svoj punini svoje ljubavi i zahvalan Bogu što smo ga imali među nama, želim se oprostiti od našega dragog fra Stipe, obećavajući mu spomen na njegovu smirenost i angažiranost u pastoralnom radu u misijama u Berlinu i Kölnu, kao i na drugim službama u domovini. Koristim prigodu potaknuti cijelu Kristovu vjerničku zajednicu na pojačanu molitvu za sve svećenike koji rade na ovoj njivi Gospodnjoj, osobito za nove Božje pozvanike.

Uime svih hrvatskih misionarki i misionara diljem svijeta, uime Vijeća HBK-a i BK BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, na čelu s mons. Perom Sudarom, kao i uime Ravnateljstva za hrvatsku inozemnu pastvu, opraštamo se od fra Stipe riječima: "Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i neka mu je laka hrvatska gruda!"

Fra Stipinoj rodbini i prijateljima, cijeloj Provinciji Presvetog Otkupitelja, HK misiji u Kölnu i svima koji su ga poštovali i voljeli izražavam duboku sućut! 

Neka mu Gospodin bude vječna nagrada!

. .

Fra Josip Bebić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Dragi fra Josipe, poštovani vjernici HK misije u Kölnu!

Vijest o iznenadnoj smrti vašega župnika fra Stipe Čirka sve nas je jako potresla, a mogu zamisliti koliko je vas kao vjerničku zajednicu to neugodno iznenadilo i šokiralo. U nemogućnosti da nazočim današnjem oproštaju, želim na ovaj način podijeliti s vama svoju bol i tugu zbog njegova preranog odlaska.

Ljudskim očima gledano, svaka je smrt za nas na određen način gubitak, ali smrt našeg dragog subrata fra Stipe Čirka za Nebo je dobitak. Nadahnuti vjerom i spoznajom da se sve događa po nekoj unaprijed zamišljenoj Božjoj promisli, ovakvim su se riječima od fra Stipe oprostili mnogi misionari koji djeluju u hrvatskoj inozemnoj pastvi diljem svijeta izražavajući nam svoju iskrenu kršćansku sućut. Po tko zna koji put potvrdila se ona Kristova: 'Bdijte jer ne znate dana ni časa!' (Mt 25,13) U dubokoj vjeri da će Gospod našeg subrata prigrliti u svoj punini svoje ljubavi i zahvalan Bogu što smo ga imali među nama, želim se oprostiti od našega dragog fra Stipe, obećavajući mu spomen na njegovu smirenost i angažiranost u pastoralnom radu u misijama u Berlinu i Kölnu, kao i na drugim službama u domovini. Nedavno sam se imao priliku s njime susresti u vašoj misiji, ne sluteći da je to naš zadnji susret na ovome svijetu. Ne želim postavljati Bogu pitanje: ZAŠTO baš sada, u zanosu njegova novog pastoralnog početka?, nego koristim prigodu potaknuti brojnu i aktivnu HK zajednicu u Kölnu, koja je već dala vrijednih ljudi za duhovna zvanja, da pojačano mole za sve svećenike na njivi Gospodnjoj, ali i za nove Božje pozvanike, od kojih će netko jednom možda postati i njihovim dušobrižnikom.

Uime svih hrvatskih misionarki i misionara diljem svijeta, uime Vijeća HBK-a i BK BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, na čelu s mons. Perom Sudarom, kao i uime Ravnateljstva za hrvatsku inozemnu pastvu opraštamo se od fra Stipe riječima: "Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i neka mu je laka hrvatska gruda!" Fra Stipinoj rodbini i prijateljima, cijeloj Provinciji Presvetog Otkupitelja, HK misiji u Kölnu i svima koji su ga poštovali i voljeli izražavam duboku sućut! 

Neka mu Gospodin bude vječna nagrada! Amen!

Fra Josip Bebić, ravnatelj Ureda za HIP

.

Anica Krstanović i Suzana Smolković - u ime Zbora Mladih HKM Berlin i njihovih obitelji

Poštovani Oče provincijale,

povodom smrti fra Stipe Čirka Vama i svim franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja u ime Zbora Mladih Hrvatske Katoličke Misije Berlin želimo izrazit iskrenu i duboku sućut.

Fra Stipina nagla smrt je zboraše, naše obitelji, sve nas iznenadila i jako potresla.

Zbor mladih bio je jako povezan sa fra Stipom. Na njegov poziv su u travnju 2011.g. mlade djevojke po prvi put pjevale kao zbor mladih na sv. misi. Nikada nećemo zaboraviti fra Stipine riječi na svojoj oproštajnoj misi, kojima se posebno obratio zboru, rekavši, da 22. rujna 2011. pri nastupu na olimpijskom stadionu u pretprogramu sv. mise sa Papom Benediktom XVI., zbor ne predstavlja samo HKM Berlin, nego ciieli Hrvatski narod. Iako je 2011. g. napustio HKM Berlin, zbor mladih je uvijek ostao povezan sa fra Stipom.

Ostat će nam u trajnom sjećanju

• kao svećenik, koji je bio vjeran navjestitelj evanđelja

• kao vjeroučitelj, koji je sa posebnom ljubavlju pripremao naše mlade na sakramenat sv. Potvrde

• kao franjevac, pun radosti, oduševljavajuci svakog čovjeka svojim jedinstvenim osmjehom popraćenim lijepim riječima i šalama …

• kao dobar, jednostavan čovjek koji je imao veliko srca za sve ljude i našu domovinu.

Pokoj mu vječni podario dragi Gospodin, neka mu bude nagrada!

Na njegov sprovod nažalost ne možemo doći, ali u duhu želimo biti sa svima Vama. Na svetoj misi zadušnici, koja će se slaviti za njega i u našoj misiji, zbor mladih će se oprostiti od svoga fra Stipe sa njegovom omiljenom pjesmom "Gospodine, ti si Pastir moj".

U ime Zbora Mladih HKM Berlin i njihovih obitelji – Anica Krstanović i Suzana Smolković

.

Daniel Glunčić – u ime Njemačko-hrvatskog društva

Poštovani časni Provincijale, dragi fra Joško Kodžoman,

nakon što sam danas zaprimio obavijest o smrti našeg dragog fra Stipe Čirka Vama i Vašoj franjevačkoj zajednici u ime članova našeg društva ovim izražavam našu duboku sućut.

Fra Stipu Čirka upoznao sam tijekom njegovog pastoralnog mandata u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu kad sam u njemačkom glavnom gradu Berlinu boravio na mandatu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u diplomatskom zvanju II. tajnika.

Mogu reći da je fra Stipe Čirko svojim dušobrižničkim i kolegijalnim radom mnogo doprinio u izgradnji i učvršćivanju odnosa između HKM Berlin i članova iseljenje Hrvatske na području Berlina.

Obzirom da sam početkom 90-tih na Teološkom fakultetu u Bonnu studirao katoličku teologiju, a time bio vrlo usko povezan s HKM Bonn i Koln, jako me radovalo kad sam čuo da će fra Stipe preuzeti misiju u Kolnu, znajući da je on pravi čovjek za to odgovorno mjesto.

Tužno sam primio vijest o smrti cijenjenog fra Stipe čirka koji će mi ostati u sjećanju kao Iskreni domoljub i primjer svećenika koji je svoje bogato životno iskustvo darivao članovima svoje zajednice i župe za dobrobit naše Katoličke crkve i domovine Hrvatske.

Molimo da prenesete izraze sućuti obitelji pokojnog fra Stipe Čirka.

.

Povodom smrti fra Stipe Čirka prenesite gospodinu  provincijalu i cijeloj zajednici iskrenu sućut. Osobno putujem u srijedu u Köln na misu zadušnicu i ispraćaj.

Uz pozdrav sv. Franje „Mir i dobro“ u Kristu uvijek odani

Ivo Aleksić

Fotografije 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1015
Ovaj mjesecOvaj mjesec68263
UkupnoUkupno4984696

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 72 

Administrator

franodoljanin@gmail.com