Franjevački svetovni red u Provinciji Presvetog Otkupitelja

Članak o Franjevačkom svjetovnom redu u Provinciji Presvetog Otkupitelja, koji je napisao fra Jerko Lovrić, donosi prikaz nastanka i stanje mjesnih bratstava do 1985. godine. Članak je objavljen u "KAČIĆ" 1987.-1988. (19-20) 249-284.). Fra Jerko donosi popis svih župa i statistiku u kojima je djelovao ili djeluje FSR do 1985. godine.

.

Sadržaj

  1. Uvod
  2. Franjo i njegov pokret
  3. Franjevački redovi u našim krajevima
  4. Obnova Trećega reda
  5. Treći red u Provinciji Presvetog Otkupitelja od 1870. do 1985. (popis župa i statistika)
  6. Provincijski upravitelji Trećeg reda
  7. Sv. Oci pape i Treći red
    • Pio XII.
    • Ivan XXIII.
    • Pavao VI.
    • Ivan Pavao II.
  8. Poruka Generalnog kapitula
  9. Provincijske odredbe i upute
    • Statuti Provincije i Treći red
    • Provincijski kapitul 1970.
  10. Provincijali i Treći red
    • Fra Mate Kardum
    • Fra Ante Cikojević
    • Fra Petar Grabić
    • Fra Petar Čapkun
  11. Sluga Božji o. fra Ante Antić

.

1. UVOD

Članovi Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja u svome povijesnom hodu, dugom 250 godina, koliko je prošlo od osnutka Provincije, ostavili su vidljivih tragova svoga plodonosnog života i djelovanja na raznim područjima - apostolata i pastorala, kulture i umjetnosti, privrede i politike kao i na drugima, što će biti bar djelomično prikazano u prigodi jubileja Provincije na ovom simpoziju. U dio mi je pao jedan poseban vid apostolata - osnivanje i vođenje zajednica Trećega reda po župama i samostanima Provincije. Stoga su u ovom radu najprije izneseni neki opći podaci o trima franjevačkim redovima u svijetu i u našim krajevima, zatim nastojanja papa od prošloga stoljeća do naših dana na obnovi Trećega reda, a onda prikaz života i djelovanja trećoredskih zajednica uza župe i samostane Provincije. U prilozima je doneseno više dokumenata Crkve, Reda i Provincije, koji bacaju posebno svjetlo na Treći red i velike duhovne koristi, koje on donosi pojedincima i Crkvi uopće.

 

.

2. FRANJO I NJEGOV POKRET

 

Od nestašnoga mladića, sina bogatoga trgovca Petra Bernardonea, najednom je postao novi čovjek, Franjo, siromah i neznatan, koji je ubrzo oko sebe okupio prve oduševljene sljedbenike i od pape Inocenta III. dobio odobrenje svoga Pravila 1209. godine.1 Tako je i službena Crkva priznala početak veličanstvenoga povijesnog hoda Franjevačkog reda u europskim zemljama i u svijetu. Uskoro su i žene zadivljene Franjinim primjerom pošle njim. Predvođene sv. Klarom i zadojene Franjinim duhom nazvaše se »siromašnim gospođama«, pa je tako 1212. god. zaživio i Drugi franjevački red, kasnije po Klari nazvan klarisama.2

Slično je nastao i Treći franjevački red. Mnogi i mladi i stari, plemići i pučani, neuki i učeni, muški i ženske, oženjeni i neoženjeni htjedoše ostaviti sve i poći za Franjom iz Asiza. To je posebno došlo do izražaja u Canari, u Umbriji, kad je Franjo održao tako zanosan govor, da je mnoštvo stalo preda nj i tražilo da ih primi u svoje bratstvo. Franjo im je dao kratku uputu - ne u zajednicu tipa već ostvarenog bratstva i siromašnih gospođa, nego ostati u svojim obiteljima i dalje obavljati svoje redovite staleške dužnosti i poslove, a prihvatiti Pravilo, koje će kasnije Honorije III. odobriti (1221. godine). Tako je nastala zajednica, koja se u početku nazivala »Pokornici iz Asiza«?3 a kasnije se udomaćio naziv Franjevački treći red, ili naprosto Treći red.

Bitna je za sva tri reda riječ napisana u Pravilu Prvoga reda: »Pravilo i život male braće jest - opsluživati sveto Evanđelje, Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći.«‘4

Franjevački redovi, kao snažni obnoviteljski pokret Crkve i društva, šire se europskim prostorima izvanredno brzo. Tako kardinal Jakov iz Vitrva, Franjin suvremenik, uspoređuje franjevački pokret s palestinskim5 (tj. širenje franjevaštva za njega je slično širenju kršćanstva, koje je iz Palestine vrlo brzo stiglo do svih krajeva ondašnjega svijeta). Petar Vineis, tajnik cara Fridrika II., nevoljko prihvaća kako mnogi muževi i žene u tolikom broju ulaze u Franjine i Dominikove redove te na taj način umanjuju prava plemića i cara te ih svode gotovo na nulu. Cak tvrdi da se teško može nekoga naći, koji ne bi bio upisan u jedan ili drugi red.6

.

3. FRANJEVAČKI REDOVI U NAŠIM KRAJEVIMA

 

Sv. Franjo je nakon osnutka Reda slao svoju braću na sve strane svijeta, a sam je s jednim drugom krenuo na Istok, u Palestinu 1212. godine. Jaka oluja lađu je stjerala u jednu od hrvatskih luka na istočnoj obali Jadrana. Kad se je uvjerio da ni jedna lađa iz tih krajeva ne namjerava te godineploviti na Istok, Franjo se s drugom vratio u Italiju. O tom Franjinu posjetu Hrvatskoj postoji prvorazredno svjedočanstvo njegova suvremenika i životopisca Tome Čelanskoga.7

Samo dvije godine nakon boravka Sveca na našim stranama dođoše k nama druga njegova braća. Trogiranin Ivan Lučić (1604.-1679.) tvrdi da sljedbenici sv. Franje imaju svoje prebivalište u Trogiru već 1214. godine. Isto piše i D, Farlati.8 Uskoro će biti osnovana i provincija, koja će se zvati Provincia Sclavoniae (1221.-1224.).

Prvi samostan klarisa u Hrvatskoj bio je pc tradiciji u Zadru, kad su benediktinke napustile Pravilo sv. Benedikta i prigrlile Franjino. Osim u Zagrebu, samostani su klarisa bili uglavnom rasprostranjeni po jadranskoj obali: Nin, Skradin, Split, Dubrovnik i Kotor. Svi su ukinuti, osim onoga u Splitu. Danas imamo samostane klarisa u Splitu, Zagrebu (Mikulići) i u Brestovskom u Bosni, kamo su prije nekoliko godina pošle sestre iz Splita.9

 

Da su franjevački trećoreci stigli u naše krajeve kad i članovi Prvoga i Drugoga reda, može se sasvim razložno smatrati istinitim. Tako je to bivalo po svim krajevima Europe, pa je tako bilo i u nas. Iz pisma pape Grgura IX. od 22. XI. 1235. saznaje se da je zadarski nadbiskup Venerij bio nezadovoljan sa zadarskim franjevcima, jer su osnovali Pokornički red (TR) i jer su u velikom broju primali zadarske građane u svoju redovničku zajednicu.10

Da članovi Trećega franjevačkog reda žive u Dubrovniku krajem XIII. stoljeća, potvrđuje dokument od 2. travnja 1281. godine, u kojem se spominju trećoredice, koje žive uz crkvicu zvanu »Asigurata«.11

Slično svjedoči i Stjepan Cosmi, splitski nadbiskup (f 1707.), u svojim Konstitucijama sinode, kako u Splitu postoje tri kuće trećoredica sv. Franje.12

Fra Petar Kačić, makarski biskup (1646.-1661.), u izvještaju Sv. Stolici javlja, kako su Turci porušili dvije kuće žena trećoredica sv. Franje.13

I u gradu Omišu je živa tradicija da su u to doba franjevačke trećoredice imale u njemu svoju kuću.

.

4. OBNOVA TREĆEGA REDA

 

Članovi TR primili su duh i život od sv. Franje i Male braće i potpuno su se podložili njihovu vodstvu. Već od nastanka TR Crkva je veliku pažnju posvetila njegovu razvoju i na razne načine poticala njegove članove da u sebi razvijaju duh sv. Franje, jer je to u stvari duh Kristov. Kao što su članovi Prvoga i Drugog reda crpli svoja nadahnuća za pravi kršćanski život na istinama sv. Evanđelja, tako su to činili i trećoreci. Istine Evanđelja su ih poticale i na karitativni i društveni rad ugledajući se posebno na sv. Elizabetu, svoju nebesku zaštitnicu. Crkva ih je uvijek smatrala svojom elitom, a to je posebno došlo do izražaja u XIX. i XX. stoljeću.

Pijo IX. (1846.-1878.). franjevački trećoredac, smatra da će se pojedinac, obitelj i tadašnje društvo najuspješnije odhrvati nezdravom valu vjerskog indiferentizma, ako se učlane u Treći red i budu živjeli po Trećoredskom pravilu. U tu svrhu papa potiče biskupe i svećenike da postanu članovi toga Reda i da ga preporučuju vjernicima. Svojim pismima »Supremi apostolatus« od 7. srpnja 1848. i »Cum sicut nobis« od 11. ožujka 1851. Kristov namjesnik potiče i sjemeništarce i svećenike i vjernike da se pridruže trećorecima.14

Uporni papin glas čuo se po cijelom svijetu i pobudio je zanimanje biskupa, svećenika i laika za Trećoredsko Pravilo i Konstitucije. U isti mah svukud po svijetu pokreću se listovi, revije i pišu knjige u svrhu što temeljitijeg poznavanja postanka, razvitka i plodova što su ih Crkva i čovječanstvo ubrali sa stabla Franjevačkoga trećeg reda kroz 6 stoljeća njegova života i rada. Nosioci novoga buđenja i zanosa bili su: u Italiji Cesare Guasti, akademik, Silvio Pellico, književnik, Alesandro Manzoni, romanopisac: kod Francuza Charle Montalembert, književnik, Federico Ozanam, sociolog, a u Španjolskoj Jakob Balmes, filozof, u Engleskoj kard. Henrik Newman i mnogi drugi ugledni intelektualci širom svijeta.15

Glas Kristova namjesnika odjeknuo je i u našim krajevima. Prije njegova papinstva, koliko se zna, u Hrvatskoj su bila samo dva organizirana bratstva Trećega reda: na Cresu (1844.) i u Zagrebu (Kaptol 1846.).16 Tada se naglo širi u preko 30 mjesta, a u našoj Provinciji osniva se na četiri mjesta: Kninu, Sinju, Drnišu i Bajagiću.17

Leon XIII. (1878.-1903.) nadmašit će Pija IX. u radu i ljubavi da se što više proširi Treći red po svijetu i da Franjin duh uđe u svaku obitelj. On s pravom nosi nadimak »trećoredski papa«. Napisao je 128 raznih dokumenata18 da bi potakao visoke hijerarhe, svećenstvo i vjernike da se učlanjuju i žive po Trećoredskom pravilu, koje je on sam sastavio u duhu potreba onoga vremena. Njegov državni tajnik kard. Rampolla i osam drugih kardinala postaju trećoreci. Na tisuće biskupa širom svijeta čine to isto, a i naši u Hrvatskoj nisu na zadnjem mjestu. Tako su se u nas odazvali papinu glasu i postali franjevački trećoreci:

  • Dr. Josip Lang, zagrebački pomoćni biskup,
  • Dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup,
  • Dr. Bonaventura Jeglič, ljubljanski biskup,
  • Dr. Josip Marušić, senjski biskup,
  • Dr. Anton Fosco, šibenski biskup,
  • Dr. Ivan Šarić, sarajevski nadbiskup,
  • Dr. Kvirin Klement Bonefačić, splitski biskup,
  • Dr. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, kardinal,
  • Dr. Franjo Seper, zagrebački nadbiskup, kardinal,
  • Dr. Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, kardinal,
  • Dr. Alojzij Šuštar, ljubljanski nadbiskup,
  • Msgr. Josip Pavlišić, riječki nadbiskup.
  • Dr. Janez Jenko, koparski biskup.
  • Msgr. Ćiril Kos, đakovački i srijemski biskup, i drugi.

Primjere biskupa slijedili su i mnogi svećenici i bogoslovi. Među laicima se ističu:

  • dr. Iso Kršnjavi,
  • dr. Velimir Deželić,
  • dr. Đuro Kuntarić,
  • dr. Josip Andrić,
  • dr. Josip Pazman,
  • dr. Dušan Zanko,
  • prof. Petar Grgeč,
  • dr. Mate Ujević,
  • dr. Petar Rogulja i mnogi drugi.

Za papinstva Leona XIII. sve su franjevačke župe u Bosni imale Treći red, a tako i u Hercegovini, kako izvješćuje fra Leonardo Cuturić, bosanski franjevac.19 U našoj Provinciji ustanovljen je u 16 župa, a na cijelom hrvatskom jezičnom području u 135 mjesta. Računa se da je na čitavom svijetu tada Treći red imao oko 4.000,000 članova, a na teritoriju stare Jugoslavije oko 86.000 članova.20

.

5. TR U PROVINCIJI PRESVETOGA OTKUPITELJA

Nastojao sam prikupiti podatke o TR u našoj Provinciji: kada je u kojem samostanu ili župi osnovan, tko ga je osnovao, kako se razvijao, koja su se braća posebno zanimala za razvitak TR i koliko sada (1985.) pojedina zajednica ima članova. Župe i samostane donosim alfabetskim redom.

1. Bajagić, župa. TR je osnovao fra Pavao Žanko, župnik, 1874. godine. Dok je on bio župnik i upravitelj, Red je lijepo uspijevao, a njegovim odlaskom nestalo je poleta i životari sve do naših dana. God. 1984. imao je četiri člana. Nisam našao nikakovih pisanih dokumenata o toj zajednici TR. Želio sam vidjeti još žive članove i od njih sam saznao, kako je nekada bila brojna i živa njihova zajednica.

2. Bast - Baška Voda, župa. Fra Ante Crnica, prof. bogoslovije u Makarskoj, osnovao je TR u toj župi 1926. godine. Postoji upisnik, a drugih knjiga nema. Odmah u početku lijepo je krenulo. Imao je 25 članova. Bio je dosta živ u ratu i nakon rata, ovisno o nastojanju Upravitelja. Brojio je 1983. godine 16 članova, pretežno starijih osoba. Pohodio sam dva puta tu zajednicu i sa župnikom razgovarao o problemima TR. On je pomišljao na jači zamah s dolaskom mladih u TR, ali želja se nije ispunila.

3. Brist, župa. U toj maloj župi TR osnovan je na sv. Franju 4. listopada 1885. godine. Osnovao ga je tadašnji župnik, mještanin, fra Rafo Borić, kako to stoji zapisano u Blagajničkom dnevniku. Ta zajednica broji 1930. 14 članova. Osim Blagajničkog dnevnika nema drugih knjiga. Iz Dnevnika se saznaje kako ta zajednica prima 6 brojeva Glasnika sv. Franje iz Zagreba, kako su nabavili knjige Nasljeduj Krista od Blaževića, kako se brinu za održavanje crkve i što su nabavili za crkvu. Blagajnički Dnevnik potpisuje blagajnica i župnik o. fra Vladislav Ivanković 1. veljače 1934. Iz toga Dnevnika se vidi kako članovi daju služiti sv. Misu za pokojne članove. God. 1946. u Bristu je 10 članova TR, a 1949. samo 6. Danas nema niti jednoga.

4. Čvrljevo, župa. Fra Ivan Buljević, župnik, potaknut jubilarnom godinom sv. Franje (800 godina rođenja) više je puta vjernicima govorio o sv. Franji i njegovim sljedbenicima. Posebno se osvrćao na osnutak TR i koju korist je donosio članovima, a po njima Crkvi i čovječanstvu. Njegove mladenačke i vatrene riječi našle su odaziv u dušama vjernika naše Zagore i nakon priprave lijepi broj mladih i starijih se prijavi u trećoredsku franjevačku zajednicu. Započeli su godinu kušnje 10. listopada 1982. Obred primanja je obavljen pred cijelom župskom zajednicom uz oduševljenje svih prisutnih. Jednoj priprostoj vjernici se nakon obreda uzdahne: »Ovo nešto lijepa naša Zagora do sada nije ni čula, ni vidjela!« Nakon novicijata zavjetovao ih je fra Šimun Sipić, provincijal, 1985. godine.

5. Drašnice, župa. Fra David Brbić kao župnik osnovao je TR u župi 1907. godine. Župu sam pohodio 1980. za župnika fra Milana Šetke. Radi ekonomskih razloga iselili su mnogi u Novi Zeland. Nakon rata bilo je još par članova TR. Nikakove knjige ili bilježnice, koje bi svjedočile o životu i radu te zajednice, nismo našli, ali smo saznali od par još živih članova da je njihova zajednica bila i živa i aktivna.

6. Drniš, župa. U toj župi osnovao je TR fra Andrija Vukičević 1873. godine. Po iskazu fra Petra Baćića njegova zajednica je 1912. brojila 104 člana. Malo kasnije za župnika fra Ante Bilonića (1915.) imala je 228 članova, od kojih 16 muškaraca. Sve do početka drugog svjetskog rata TR je u župi bio pokretač svih pastoralnih i društvenih akcija. Vjernici su se smatrali počašćenim što su članovi franjevačke trećoredske zajednice. Oni su bili duhovna žarišta u obiteljima. Ratni vihor je progutao župnika i njegova pomoćnika i ostavio težak ožiljak u dušama svih vjernika. Tako od 1941. do 1957. nije primljen ni jedan novi član u TR. Župnik fra Joakim Friganović (1955.-1958.) stavio se da okupi preostale članove. Prijavilo ih se 25. Zaveo je novi Upisnih, jer je rat progutao prijašnji. Pozvao ih je da svi dođu na sv. Franju (4. X. 1957.) i nakon održanog sastanka izabrana je nova uprava: za predsjednicu Kata Čupić. Do par mjeseci o. Joakim je primio nova četiri člana. Kako slijedi iz Zapisnika on drži svakoga mjeseca sastanak na kome tumači Pravilo i upućuje ih na praktični svakodnevni kršćanski život. Njega je naslijedio fra Josip Janković (1958.-1964.) i vodio je brigu o TR, ali novih članova nema. Tako je to slijedilo i za njegova nasljednika fra Ivana Bilušića i fra Ivona Samardžije. Stari članovi su umirali, a novi nisu pridolazili i nekada cvatući TR u Drnišu i okolnim selima gotovo se ugasio. U razgovoru sa župnikom fra Mirkom Klarićem 1985. saznao sam da još ima 6-7 članova.

7. Dubravice, župa. TR je u ovoj župi osnovao fra Rafo Romac, župnik 1928. Nakon par godina brojio je 45 članova., od kojih 5 muškaraca. Dobro poučeni u trećoredske dužnosti prednjačili su ostalima u kršćanskom životu. Njihova je župa u vrijeme rata (1941.-1945.) bila vrlo izložena ratnom vihoru. Upisnik i ostale knjige su u tom metežu propali. Posluživao ih je svećenik s Visovca za više godina. I ja sam par godina posluživao njihovu župu i bio svjedokom kako su članovi TR prvi u crkvi, oni dovode djecu u crkvu, oni se brinu da se čuvaju stari dobri ubičaji. Bili su svjetlo i sol ostalima. Šteta je što nisu imali redovitog župnika, koji bi ih podržavao i dalje izgrađivao u franjevačkom duhu. Donedavno bilo ih je par na životu, a zadnji član pošao je u vječnost 1980. godine. Bila je to Mara Šišak, koja je dočekala 93. godinu života. Čitavo selo ju je smatralo duhovnim junakom i ispratili su je kao rođenu majku na vječni pokoj.

8. Gala-Gljev, župa. TR je osnovao u toj župi fra Jerko Runjić, župnik 1911. godine.

9. Gradac (drniški), župa. Fra Ivon Samardžija, župnik (1976.-1982.) reče mi prigodom moga obilaska TR u njegovoj župi, da je našao par članova TR kad je započeo župsku dužnost. Fra Ivon je svim žarom poradio na obnovi Reda i nakon par godina pokazao se lijep rezultat: primio je 15 novih članova, zaveo uredno sve potrebne knjige i redovito mjesečno držao sastanke. Fra Karlo Krolo, njegov nasljednik, kako sam se uvjerio na licu mjesta, u žaru za napredak TR ne zaostaje za fra Ivonom. On vidi u članovima TR pomoćnu ruku župniku u pastorizaciji župe.

10. Gradac n/m, župa. Fra Frano Lulić, župnik, osnovao je TR u ovoj župi 1896. U pohodu (1983.) nastojao sam saznati od župnika kako se je razvijao u župi TR, da li ima još koji član, ima li nade da bi se obnovio. Župnik mi je odgovorio, da ima još par ostarjelih članova i da su redovito na službi Božjoj u crkvi, da često traže sv. sakramente i da on češće govori o sv. Franji i TR.

11. Hrvace, župa. Župnik fra Filip Jukić 12. srpnja 1885. uveo je u novicijat (pripravu) 15 članova. Tako je postavio temelj TR u toj župi. Postoji u župi prvi trećoredski Imenik, u kojem su ubilježeni članovi od 1885.-1926. Kroz to razdoblje je upisano 258 članova. Među njima samo 4 muške osobe. Djevojaka je upisano 84. Da je TR u toj župi bio brojan vidi se po tom što je 1926. godine brojio 150 članova.Red je najviše napredovao za ovih župnika:

  • Fra Luiđ Jurenović (1901.-1903.) primio je u Red 36 članova
  • Fra Jozo Delić (1915.-1916.) primio je u Red 42 člana
  • Fra Pavao Silov (1917.-1919.) primio je u Red 42 člana
  • Fra Andrija Matutinović (1919.-1925.) primio je u Red 92 člana
  • Fra Metod Ramljak (1926-1933.) primio je u Red 42 člana

Prvi Imenik počinje 1885. i završava 1926. godine. Drugog Imenika nema, a vjerujemo da se vodio, jer je tadašnji župnik u administraciji bio vrlo revan i imao je Zapisnik trećoredskih sjednica, u kojem su zabilježeni dani sjednica, primanja i zavjetovanja novih članova. Stoga držimo da je Drugi Imenik nestao.

Ratno i poratno stanje vrlo se loše odrazilo na TR u ovoj župi. Od 1942. godine župnici ne rezidiraju u župi nego je poslužuju iz Sinja. Godine 1957. fra Kruno Vukušić ponovno ulazi u župski stan kao župnik Hrvaca.

Stari članovi su umirali, novi nisu pridolazili i tako se TR sve vise smanjivao. Fra Karlo Krolo, župnik (1963.-1973.) okuplja ostatke, mjesečno drži pouke, potiče vjernike da se učlanjuju. Njegov nasljednik fra Petar Šušnjara (1973.-1982.) pripremio je za novicijat 12 mladih članova.

Dana 12. svibnja 1985. u Hrvačima je proslavljena stota obljetnica osnutka TR u ovoj župi. Na proslavu su došli članovi TR iz mnogih župa i samostana: Makarske, Metkovića, Omiša, Splita, Vrlike, Sinja i drugih mjesta. Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja iz Splita pod ravnanjem fra Stanka Romca sve je vjernike duhovno razigrao.

Župa Hrvace sada ima 42 člana u svojoj trećoredskoj zajednici.

12. Igrane, župa. Fra Ivan Barbić, župnik udario je temelje TR u ovoj župi 1909. Da je ta franjevačka zajednica bila i brojna i pastoralno i karitativno vrlo aktivna sve do rata i u ratu, svakom je poznato u Makarskom primorju. Poslije rata novih članova nije dolazilo, a stariji su pomrli i tako je sada TR ostao na par članova. Tradicija je jaka i sačuvala je vrlo dobar glas o TR.

13. Imotski, samostan i župa. Fra Rajmund Rudež, župnik, osniva TR 1882. godine. Prvi član u Upisniku je Ante Marušić, tangar iz Omiške Rogoz-nice, otac fra Stanka i fra Ante. Odmah u početku u Upisnik je upisano 15 članova. Osim Upisnika drugih knjiga nema sve do 1925., kad vizitator fra Marijan Marić stavlja opasku u Upisnik da treba voditi i druge knjige. 1 njegova opaska ostala je glas vapijućeg.

Iz Upisnika iznosimo podatke:

  • Fra Konrad Rudan, gvardijan i župnik (1930.-1937.) primio je 13 članova
  • Fra Ćiro Ujević, gvardijan i župnik (1937.-1949.) primio je 20 članova
  • Fra Ivan Glibotić, gvardijan i župnik (1949.-1955.) primio je 6 članova
  • Fra Vjeko Vrčić, gvardijan i župnik (1961.-1967.) primio je 26 članova

Posljednji upisani član u Upisniku je 4. listopade 1971.

14. Kadina Glavica. Župa je nastala odjeljenjem od drniške župe 13. travnja 1969. Treći red je osnovao fra Ivan Norac 1971. Tada je brojio 16 članova.

15. Kijevo, župa. Fra Ante Benutić, župnik, zasadio je tu franjevačku biljku u plodno tlo i ona se dobro razvijala. Bilo je to 1926. godine. U vrijeme rata knjige su uništene Vjernici iz župe rastjerani u vrijeme rata i nakon rata na sve strane. Postoji Treći red i nadamo se da će opet donositi plodove franjevačke pobožnosti.

16. Knin, samostan i župa. Franjevački Treći red u našoj Provinciji je najprije u Kninu. To je djelo vrijednog fra Andrije Vukičevića, rodom iz župe Mirlovića. Bilo je to 28. kolovoza 1870. za pape Pija IX. Za župnika fra Augustina Skomrlja (1919.-1929.) TR je izrastao u bujno i plodno franjevačko stablo. Taj je župnik za svoga župnikovanja primio u TR 74 člana.

17. Kruševo, župa. Jubilej Sveca iz Asiza, 800. godišnjica rođenja, donijela je novost za župu. Župnik fra Augustin Babić iskoristio je taj franjevački jubilej da više vjernicima govori o sv. Franji i njegovu doprinosu Crkvi i čovječanstvu svojim krepostima i radom, kao i radom njegovih sljedbenika, te je mnoge oduševio da postanu članovi TR. Njegovu brigu i oduševljenje za rad s TR redom preuzeo je njegov nasljednik fra Frano Samodol.

18. Lišane, župa. U župi je postojao TR još prije 1941., a obnovio ga je fra Lujo Šušnjara, župnik. Sada (1985.) ima tek 5 članova.

19. Lovreć, župa. U njoj je osnovao 1980. TR fra Paulin Vuković, župnik. I danas ima lijepi broj članova (33), ali nema odavno nikog od mladih. Poznato je da vjernici te župe revno dolaze na službu Božju, da rado primaju svete sakramente, da djeca i mladost idu na vjeronauk, a TR nema novih članova. Uredno se vode knjige TR.

20. Makarska, samostan. TR je osnovao fra Vice Janović, 7. rujna 1886. Sačuvan je prvi Upisnik, pa se može lako kontrolirati tko je bio član ovoga dičnog ogranka sv. Franje. Postoje sve knjige koje su odraz urednoga i revnog vođenja TR. Među upraviteljima se ističu fra Ante Cikojević, koji je na čelu Reda 7 godina. Fra Ante Crnica je zaveo »Zgodopisje«, gdje se nalazi mnogo važnih podataka. Fra Božo Vuco je upravitelj punih 18 godina, a današnji upravitelj fra Karlo Jurišić brine se svim franjevačkim žarom za TR punih 18 godina. Članovi zajednice su poodmakli u godinama, ali su doista prožeti duhom sv. Franje, a tu imaju zasluge i duhovni asistenti.

21. Metković, župa. Župnik fra Ivan Ivandić je utemeljio TR u toj župi 25. ožujka 1912. Ne postoji prvi Upisnik, nego je učinjen novi. Tek u zadnje vrijeme su zavedene i druge potrebne knjige. Fra Vjeko Vrčić (1948.-1956.) povećao je broj za 23, fra Ante Sekelez za 16 članova. Sada (1985.) ima 78 članova.

22. Miljevci, župa. Fra Luiđ Jurenović, župnik, osnovao je TR u toj župi 4. listopada 1927. Pripravu za osnutak i temeljnu pouku članovima dao je fra Venceslav Bilušić, kako se to vidi iz Zapisnika. Deset godina kasnije (1937.) zajednica ima 38 članova. Kako kasnije nisu pridolazili novi članovi, zajednica je pri izdisaju.

23. Mirlović, župa. TR osnovan 14. rujna 1924. za župnika fra Žarka Careva. I njemu je pomogao pri osnovanju fra Venceslav Bilušić, gvardijan u sv. Lovre u Šibeniku, koji je u to doba bio provincijski upravitelj. Postoji prvi Upisnik. Osnovan je bio ogranak za muške i ogranak za ženske, a svih skupa 1931. bilo je 112 članova. God. 1951. primljena su dva nova člana, a 1982. započelo je novicijat 13 članova. Sada Zajednica broji 26 članova.

24. Nevest, župa. Fra Ante Gojak, župnik, osnovao je TR 1912. Kako nema nikakovih knjiga ne možemo znati kako se razvijao život i djelovanje zajednice. Da ih je nekada bilo, vidi se po tom što župnik kod ispovijedanja starica i bolesnika čuje: »Oče, ja sam vam u svetom Redu!« Ta izjava nije bez značaja...

25. Unešić, župa. Župnik fra Šimun Perković 1912. ustanovio je TR u svojoj župi Unešić. Kako je župski stan izgorio za vrijeme rata, knjige su nestale pa ne znamo o TR gotovo ništa.

26. Ogorje, župa. TR je osnovan za župnika fra Joze Grgića 1987. godine.

27. Omiš, samostan. Samostan nema župe, a TR je osnovan 1889. Osnovao ga je fra Frano Lulić, gvardijan. Ne postoji prvi Upisnik. Na temelju njega napravljen je novi 1932. za fra Bernardina Topića, gvardijana. Zajednica je imala do 1985. 181 člana, od kojih 15 muškaraca među kojima tri svećenika: don Vicko Fulgozi, župnik Jesenice-Krila, don Marko Perica iz Zakučca i don Miro Vulić, također iz Zakučca. Od upisanih članova najviše ih je iz župe Jesenice Krilo 85, a iz Omiša 36, ostali su iz raznih okolnih župa: Duće, Zakučac, Rogoznica, Ostrvica, Naklice, Tugare i Svinišće.

Fra Leonardo Bajić, gvardijan (1933.-1934.) uveo je u TR 19 članova, a fra Jozo Mikulić, gvardijan (1934.-1940.) godine 60 članova.

Od 1940. do 1967. nije primljen nijedan novi član. Međutim, kad je došao za gvardijana fra Joakim Friganović (1967.-1973.) odmah je počeo okupljati članove TR. Primio je novih 16 članova i uredno vodio sve knjige.

Zajednica broji 22 člana i svi su iz Omiša. Uz uzorni kršćanski život djeluju karitativno skupljajući robu i novac za siromahe, šire katolički tisak i pomažu u pastoralnom radu.

28. Otok, župa. Treći red je osnovao vrijedni širitelj TR fra Andrija Vukičević 1881. Na početku prvoga svjetskog rata brojio je 100 članova, a 1923. 123 člana. Rastao je sve do konca drugog rata, a onda pomalo pada tako da danas ima oko 50 članova.

29. Plina-Stablina, župa. Župnik fra Petar Sikavica ustanovljuje TR u ovoj župi 14. lipnja 1981. Poznato je da se od rata do danas Plina odselila u Stablinu, područje uz Neretvu odmah do Ploča. U Stabljinu su doselili i neki iz Hercegovine, a među njima i tri žene - trećoredice. One su potakle fra Petra da osnuje trećoredsku zajednicu. Nakon sretno završena novicijata zavjetovao se 21 član 21. lipnja 1982.

30. Podaca, župa. Treći red za Podacu i Zaostrog osnovao je fra Stanko Staničić 2. travnja 1888. U arhivu samostana Zaostrog stoji knjiga s natpisom »Upisnik Trećega reda sv. oca Frane u Podaci i Zaostrogu«. Upisnik sadrži: a) oblačenje, b) zavjetovanje, c) blagajnički dnevnik. Od 1888. do 1909. upisana je 31 osoba. Iz Podace 22, a iz Zaostroga 9 članova. Troje članova je bilo i u Kominu. Primljeni su 8. XII. 1906. Godine 1985. u Zaostrogu nema više ni jednog člana, a u Padici su samo 2.

31. Podbablje, župa. Kad sam pohodio tu župu 1982. našao sam jednu bilježnicu s popisom članova TR. Bilježnicu je pisao fra Petar Janković župnik 1977. godine. Upisao je 17 članova. On nije našao nikakova Upisnika nego je čuo da u župi ima članova Trećega reda i on ih je pozvao da se jave. Tako ih se javilo 17.

Nastaje pitanje na koje nisam dobio odgovor: kad je u toj župi osnovan TR, ili su ti članovi bili upisani u trećoredsku zajednicu u Imotskom?

32. Proložac, župa. Fra Ivan Vuka, župnik osnovao je TR red 1972. Zajednica je 23. rujna 1980., kad sam ju pohodio imala 8 članova, sad (1985.) broji 11 osoba.

33. Promina, župa. TR je osnovao u toj župi fra Mirko Validžić, župnik, 1. siječnja 1945. Zavjetovano je 15 članova. Ima Upisnik iz kojega se vidi kako je fra Anđelko Simić, župnik (1955.-1964.) primio u red 37 članova. Marija Ujaković tvrdi kako im je fra Anđelko držao sastanak svake mlade nedjelje u mjesecu, a trećoredice su mu pomagale u župi. Sada (1985.) zajednica broji 23 člana.

34. Prugovo, župa. Fra Petar Bezina, župnik, osnovao je TR 1948. godine. Već od početka imao je mali broj članova (6) i na tom je dugo ostao, a sad ima 3 člana. Postoji Upisnik.

35. Runovići, župa. U toj župi 1976. osnovao je TR fra Ante Sekelez, župnik. Zaveo je sve potrebne knjige i Red lijepo napreduje. Opazio sam da svake mlade nedjelje u mjesecu drži sastanak i tumači trećoredsko Pravilo. Zajednica broj 35 članova.

36. Rupe - Visovac. Fra Ćiril Vrcan, gvardijan na Visovcu, osnovao je 1936. Treći red za župu Rupe, koja graniči s Visovcem. Upisnik se nalazi u Visovcu. Iz njega se vidi kako je fra Ćiril od 1936. do 1945. primio u. Red 46 članova. Među tim članovima su i dvojica svećenika: don Marko Ćorić i don Ivan Tičić, svećenici šibenske biskupije. Još je na životu par članova.

37. Sinj, samostan i župa. U župi je osnovao TR fra Pijo Poljak 16. listopada 1871. On je zajednicu uspješno vodio par godina, a onda ju je dao u još bolje ruke fra Petra Baćića (1847.-1931.). On će zajednicu voditi punu 31 godinu (1877.-1907.) uz svoje druge dužnosti: profesora gimnazije, duhovnika i plodnog pisca. Kroz vrijeme svoje uprave primio je u TR 395 članova, od kojih 19 muških. Radi lakšeg upravljanja Zajednicu je podijelio na pet odjela prema selima. Svaki odjel je imao svoju učiteljicu novaka. Sva mu je briga bila da članove TR učini praktičnim kršćanima: da cijene svetu molitvu i da mole svagdano, da plodonosno primaju svete sakramente, da savjesno vrše svoje svakidanje dužnosti, da župnicima pomažu u pastorizaciji, pomažu sirotinju i da sami veselo nose svakidašnji križ.

Čim je papa Leon XIII. izdao novo trećoredsko Pravilo i Konstitucije, fra Petar prevodi Pravilo i druge odredbe u vezi sa životom Trećega reda i tiska priručnik za članove Trećeg reda pod naslovom »Rukovet serafinskog cvića ili ručna knjiga namijenjena Braći i Sestrama trećeg reda pokore svetoga otca Frane«, Split 1884. Priručnik je džepnog formata napisan na 382 stranice. Uz Pravilo, Konstitucije i Obrednik priložene su i brojne svakidašnje molitve. Fra Petar je primio u TR don Nikolu Jonića, svećenika splitske biskupije, i Josipa Kalinića, školskog nadzornika.

Kako se vidi iz Upisnika od prvog dana (16. X. 1871. do 14. V. 1967.) upisano je 1062 osobe. Od njih 62 muške osobe, a među ovima dr. Kvirin Klement Bonifačić, biskup splitski, upisan 1927., prof. Dušan Zanko 1924. i don Damjan Pavlov 1934. godine.

I nakon što je fra Petar prestao biti upravitelj TR on je još uvijek bio duša i srce zajednice kao njezin ispovjednik i savjetnik. Nakon prvoga svjetskog rata počinje naglo padati. Nakon drugog svjetskog rata i brojčano je mnogo opao.

38. Siverić, župa. Siverić je stotinama godina bio u sastavu drniške župe. Samostalnom župom je postao 1967. Lijepi broj vjernika njegova sela pripadao je drniškom Trećem redu, dok ih nije fra Lujo Šušnjara, župnik, 1967. izdvojio od drniškog Trećeg reda i osnovao zasebni TR u Siveriću. Sada TR u Siveriću ima 15 članova (1985.).

39. Split, samostan i župa Gospe od Zdravlja. TR je osnovao fra Ante Crnica 1933. godine. Postoji prvi Upisnik. I gvardijani i kasnije župnici posvećivali su pažnju i ljubav prema TR. Broj se vidljivo počeo povećavati dolaskom za upravitelja fra Stanka Romca. On je uveo i sekciju mladih članova. Danas ima 118 članova. Administracija je na visini.

40. Sumartin, samostan i župa. Fra Jeronim Veža, gvardijan i župnik, osnovao je TR 1885. Od osnutka do 1928. upisano je u Upisniku 125 članova, od kojih 10 muških, a među njima su četiri svećenika: don Slavko Štambuk, župnik Selca, don Stjepan Gamulin, župnik Selca, don Josip Vučetić, župnik Hvara, i don Petar Rudan, sve svećnici hvarske biskupije.

Članovi TR su većinom iz Sumartina, ali ih ima i iz drugih župa: Postira, Praznica, Selca i Novih Sela. Četiri člana su postale redovnice.

Već prije drugog svjetskog rata Trećoredska zajednica je počela naglo slabiti jer su župnici osnivali sekcije Katoličke akcije, a napustili brigu za TR. Župnici su mislili da će putem žive Katoličke akcije bolje unaprediti kršćanski život u čitavoj župi i zato su joj mnogo posvećivali pažnje, a zapustili rad s TR, što im se kasnije osvetilo, po tvrdnji fra Augustina Marušića, koji je bio župnik u Sumartinu od 1938. do 1955. Župnici su kasnije nastojali da obnove TR, posebno se u tom isticao fra Joakim Friganović (1962.-1967.) koji svakog mjeseca drži sastanke i pouku. Započeo je Blagajnički dnevnik. Godine 1985. bilo je još 8 članova. Kad sam za Veliki tjedan 1984. bio u Pučišćima i obišao Starački dom radi ispovijedi, dvije starice mi izjaviše da su članovi TR. S kakvim zanosom to izjaviše!

41. Šibenik, samostan sv. Lovre. Fra Venceslav Bilušić, gvardijan, osnovao je TR 1927. godine. Sigurno je imao Upisnik i druge knjige, ali su se negdje zaturile. Našao sam jednu bilježnicu u koju je počeo pisati fra Ivan Bilušić. gvardijan, 1. X. 1973. Imao je 16 članova.

42. Tučepi, župa. TR je osnovao župnik fra Vice Rosandić 12. kolovoza 1928. Ne postoji prvi Upisnik, ali ima oveća bilježnica u kojoj su zabilježeni članovi. Župnici fra Joakim Friganović i fra Milan Setka redovito drže sastanke, ali novih članova nema. Sada ima 15 članova.

43. Turjaci, župa. Fra Paulin Vukovac, župnik, osnovao je TR 1968. Ima Upisnik, ali nema drugih knjiga. Uz ostale nakane, što ih je napominjao članovima TR preporučivao posebno da mole za duhovna zvanja. Zajednica broji 22 člana.

44. Vinjani, župa. U župi je osnovao TR župnik fra Ivan Vukušić 1928. Postoji samo Upisnik. Od početka je bilo 5 članova i tako je i ostalo.

45. Vrgorac, župa. Treći red je 11. travnja 1887. osnovao župnik fra Jozo Rajić. Postoji prvotni Upisnik dobro sačuvan. Iz njega se vidi kako TR napreduje da je u par godina brojio 54 člana. Fra Jozo Vukša, župnik, primio je 35 članova, a njegov nasljednik fra Andrija Matutinović 12 članova. I sljedeći župnici su primali nove članove. Tako od njegova osnutka (1887.-1925.). Upisnik broji 160 članova, od kojih 17 muških. Među ženskima najviše je upisano djevojaka (83). Dana 14. kolovoza 1928. Zajednica broji 50 članova. Donedavno su bile žive dvije trećoredice. Fra Vjeko Vrčić, župnik u Vrgorcu zapisa u Upisniku: »Što je bilo više biti neće! S prestankom Trećeg reda u Vrgorcu prestaje pošteni patrijarhalni život.«

46. Vrlika, župa. TR je osnovao župnik fra Leonardo Buljan 1928. Ne postoji prvi Upisnik, a ni drugih knjiga nema, osim jedne bilježnice u kojoj su upisana imena članova. Novi Upisnik 1980. ima 42 člana. Župnik fra Celestin Belamarić, tvrdi, da su vrlo revne u kršćanskim dužnostima i pomoćna ruka župniku.

47. Vrpolje, župa. U župi je osnovan Treći red 1968. od fra Joze Meštrovića, župnika. Počeo je sa 5-6 članova i tako je ostalo.

48. Zagreb, samostan i župa Gospe Lurdske. Fra Petar Grabić, gvardijan, udario je solidne temelje TR 1935. godine. Već je u početku bilo par istaknutih laika: dr Mate Ujević, pravnik Seder, svećenik dr. Janko Simrak i drugi intelektualci. Administracija Trećeg reda je bila na visini. Članovi su bili duša kršćanskoga i kulturnog aktiviteta u crkvi i samostanu.

Gvardijani i župnici posvećivali su TR dužnu pažnju, a na prvom mjestu fra Matej Vodanović. Nažalost, u zadnje vrijeme TR proživljava krizu. 1985. godine ima oko 110 članova.

.

TREĆI RED U PROVINCIJI PRESVETOG OTKUPITELJA od 1870. do 1985.

Br.

Mjesto

Osnovao

Godine

Stanje

1.

Knin

Fra Andrija Vukičević

1870.

6

2.

Sinj

Fra Pijo Poljak

1871.

158

3.

Bajagić

Fra Pavao Žanko

1874.

3

4.

Drniš

Fra Andrija Vukičević

1873.

4

5.

Otok

Fra Andrija Vukičević

1881.

54

6.

Ruda

Fra Andrija Vukičević

1881.

2

7.

Imotski

Fra Rajmund Rudež

1882.

24

8.

Makarska

Fra Luiđ Tomaš

1886.

30

9.

Vrgorac

Fra Jozo Rajić

1887.

-

10.

Hrvace

Fra Filip Jukić

1887.

28

11.

Omiš

Fra Frano Lulić

1889.

16

12.

Sumartin

Fra Jerko Veža

1885.

8

13.

Podace

Fra Stanko Staničić

1888.

5

14.

Gradac n/m

Fra Frano Lulić

1896.

2

15.

Drašnice

Fra David Brbić

1907.

-

16.

Igrane

Fra Ivan Brbić

1909.

7

17.

Gala

Fra Jerko Runjić

1911.

6

18.

Zaostrog

Fra David Brbić

1911.

1

19.

Metković

Fra Ivan Ivandić

1912.

82

20.

Nevest

Fra Ante Gojak

1912.

-

21.

Unešić

Fra Šimun Perković

1912.

-

22.

Brist

Fra Rafo Borić

1888.

2

23.

Studenci

Za biskupa Bjankovića

1898.-1930.

2

24.

Kijevo

Fra Ante Benutić

1924.

-

25.

Mirlović

Fra Žarko Carev

1924.

23

26.

Baška Voda

Fra Ante Crnica

1926.

10

27.

Miljevci

Fra Luid Jurenović

1927.

7

28.

Šibenik s. Lovre

Fra Ven. Bilušić

1927.

8

29.

Vrlika

Fra Leonardo Buljan

1928.

43

30.

Tučepi

Fra Vice Rosandić

1928.

6

31.

Dubravice

Fra Rafo Romac

1928.

-

32.

Vinjani

Fra Ivan Vukušić

1928.

5

33.

Split

Fra Ante Crnica

1933.

118

34.

Zagreb

Fra Petar Gabrić

1933.

117

35.

Rupe (Visovac)

Fra Ćiril Vrcan

1936.

15

36.

Promina

Fra Ćiril Vrcan

1945.

27

37.

Zlopolje

Pra Ivan Vuka

1959.

5

38.

Lovreć

Fra Paulin Vuković

1960.

33

39.

Prugovo

Fra Ivan Vuka

1959.

5

40.

Lišane

Fra Lujo Šušnjara

1962.

5

41.

Siverić

Fra Lujo Šušnjara

1967.

16

42.

Vrpolje

Fra Jozo Meštrović

1968.

4

43.

Turjaci

Fra Paulin Vuković

1968.

26

44.

Proložac

Fra Ivan Vuka

1972.

8

45.

Kadina Glavica

Fra Ivan Norac

1975.

16

46.

Runović

Fra Ante Sekelez

1976.

36

47.

Podbablje

Fra Petar Janković

1977.

16

48.

Gradac-Drniš

Fra Ivan Samardžija

1977.

20

49.

Stablina

Fra Petar Sikavica

1981.

25

50.

Čvrljevo

Fra Ivan Buljević

1982.

57

51.

Kruševo

Fra Augustin Babić

1983.

20

Ukupno 1102

3 CARLO SARTORAZZI, Esperienza spirituale del laicato francescano, Trento 1979; KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda, Sarajevo 1972, 194-198; II Terzo ordine jrancescano, Lezioni di storia, legislazione, spiritualita, apostolato, Roma 1967.

4. Pravilo Svetoga Franje, I, usp. Pratilo, Generalne konstitucije i Generalni statuti Reda manje braće, Zagreb 1988. 5.

5 Usp. LUCIANO CANONICI, Problemi sulle origini del T. O. F., ed. »Fiamma nova«, Roma 1967, 34-35.

6 Usp. PETRUS DE VINEIS, Epistolae, Basilea 1566, I, 37. Osnutkom Prvoga i Drugog franjevačkog reda započela je prva kršćanska revolucija, koja je ušla u puni zamah ustanovom Trećeg reda, jer je on pokrenuo kršćanske mase. Tako Treći franjevački red postaje najuspješnije sredstvo sv. Franji da obnovi tadašnji svijet i vjernicima otvori svjetliju budućnost. Stoga Treći red možemo smatrati Svečevim remek-djelom u moralnoj i socijalnoj obnovi čovječanstva. LUCIANO CANONICI, Problemi sulle origini del TOF, Roma 1967.

7 TOMA ČELANSKI, Životopis i čudesa sv. Franje Asiškoga, Zagreb 1977, I, 20, br. 55.

8 IVAN LUCIĆ, Historia di Dalmatia et in particolare delle citta Trau, Spalato e Sebenico, Venetia 1674, 61; D. Farlati, Illyricum Sacrum, Venetiis 1765. IV, 338.

9 S. MARIJA OD PRES. SRCA. Samostan sv. Klare u Splitu, »Svmposion, Split 1979; FRA BASILIO PANDŽIĆ, Le Clarisse nel mondo Slavo-Magiaro, Perugia, 9.

10 DOMINIK MANDIĆ, Franjevačka Bosna, Rim 1968, 15.

11 S. BERHMANA ROZARIJA NAZOR, Lovretske sestre, Split 1986, 180.

12 STEPHANUS COSMI, Constitutiones Sgnodi, Split 1688, 89.

13 DR. FRA BAZILIJE PANDŽIĆ, Izvještaji Makarske biskupije sačuvani u Tajnom vatikanskom arhivu, Nova et vetera 151 XXX/1980, 1, 151.

14 CARLO SARTOLAZZI, Il Terz’ ordine francescano, ed. »Flamma nova«, Roma 1967, 76-82.

15 Isto, 78-82.

16 Izvješće I. sastanaka hrvatskih upravitelja Trećeg reda, Zagreb 1913, 9-50.

17 Isto, 18-30.

18 P. CARLO SARTORAZZI: II Terzo Ordine trancescano, Roma 1967. 82-116.

19 Izvješće I. sastanka upravitelja Trećeg reda, Zagreb 1913, 30-35.

20 Chronigue religicuse en Yougoslavie, Nova revija, V/1926, 3-4, 541.

NB. Za Don Vice Perišića osnovan je Treći red i on ga je vodio u:

  • Kaštel-Novom 1892. godine.
  • Kaštel-Starom 1892. godine.
  • Kaštel-Štafiliću 1892. godine.

.

7. PROVINCIJSKI UPRAVITELJI TREĆEG REDA

Nekada se upravitelj zvao provincijski komesar, zatim vizitator, a sada provincijski duhovni asistent. Kako se dade opaziti iz Tabula razmještaja osoblja po Provinciji gvardijani su redovito imenovani za upravitelja TR i za vizitatore svoga područja. Uvijek su bili imenovani i provincijski upravitelji i vizitatori.

Fra Ante Crnica prvi je imenovan za provincijskog vizitatora za Treći red i to na kapitulu u Splitu 30. XI. 1931.

  • Fra Leonardo Bajić imenovan je za istu službu na kapitulu u Splitu 12. prosinca 1940.
  • Fra Mate Vodanović na kapitulu u Splitu u svibnju 1946.
  • Fra Leonardo Buljan na kapitulu u Omišu 1958.
  • Fra Roko Tomić na kapitulu u Splitu 22. srpnja 1964.
  • Fra Ivon Mendušić na kapitulu u Sinju 27. srpnja 1970.
  • Fra Ivan Abrus imenovan je 10. prosinca 1971.
  • Fra Jerko Lovrić na toj dužnosti je od kapitula u Splitu 28. VII. 1979. do 1988.
  • Fra Šime Samac je imenovan na kapitulu 1988.

Fra Leonardo Buljan napisao je pet članaka o Trećem redu u provincijskom Vjesniku kroz 1962. godinu. Tu su obrađene ove teme: sveti oci pape i Treći red, slavna prošlost TR, nove Konstitucije TR, kako ustanoviti TR u župi i trećoredsko odijelo.

Fra Roko Tomić priredio je u Vjesniku Provincije mnogo članaka o TR, gdje su surađivali fra Jozo Soldo, fra Krsto Kržanić, fra Milan Šetka, fra Dionizije Andrašec i drugi.

Fra Ivan Abrus gotovo u svakom broju Vjesnika od 1972. do 1978. pisao je osvrte, članke i rasprave o TR. Mnoge od ovih članaka izdao je u posebnoj knjizi. Fra Ivan je priredio Obrednik - Priručnik franjevačke zajednice (TR), Split 1975. Neumorno je radio riječju i perom za utemeljenje i procvat TR u našoj Provinciji.

Fra Jerko Lovrić i fra Franjo Vlašić preveli su i priredili za tisak komentar novoga Pravila za TR, koji je odobrio papa Pavao VI. 24. lipnja 1978. Vincenzo Frezza, Evanđeoski način života, Zagreb 1982. Fra Jerko je napisao mnogo članaka o Trećem redu u Bratu Franji.

.

.

II. SV. OCI PAPE I TREĆI RED

Suvremenost i važnost TR cijeni se i po tom što neki njegovi članovi postadoše i pape. Spomenut ćemo samo nekoliko naših suvremenika.

.

1. PIJO XII. (1939.-1958.)

Više je puta očitovao svoje franjevačko srce, a na poseban način u svom govoru što ga je održao pred članovima TR 1. srpnja 1956. Tada je istakao zasluge trećoredaca za Crkvu Božju i svijet uopće. Najbolje jamstvo da je Pravilo trećo-fedaca škola savršenosti vidi se po tom što stvara blaženike i svece (preko 100). Preporađali su ljudsko društvo svojim tihim, molitvenim, radišnim životom u vjerskom, moralnom i društvenom pogledu. Živjeli su u svijetu, ali nisu bili od ovoga svijeta. Nosioci su pravoga Franjina duha, koji se nadahnjuje na evanđeoskom duhu. Crkva je uvijek visoko cijenila njihov rad i požrtvovnost. Kad su bili napadani, majčinskom ljubavlju ih je zaštićivala i branila. I Crkva se je uvijek mogla na njih osloniti.

Uz ostalo tada je rekao: »Promatrajte sadašnje vrijeme. Nije drugačije, u nekim vidovima!, od vremena kad je Franjo osnovao svoje redove. Mi smo toliko puta upozoravali svijet da se zaustavi na rubu propasti. Pozvali smo ljude da razmišljaju kako nema pravoga i trajnoga spasenja nego u Isusu. Mnogi su poslušali moj glas... A i vi, dragi sinovi, na posao! Požurite, požurite svi! Pomozite svijetu! Poput Franje podupirite sv. Crkvu... Vi ste Red, svjetovni red, ali pravi red. Od vas se traži da budete odabrane i svježe čete svete Crkve!«

(Magistero dei papi e Fraternita secolare, Roma 1985, 151-159.)

.

2. IVAN XXIII. (1958.-1963.)

Luigi Santucci, književnik o njemu reče: »U zadnjih sto godina, čini mi se, da je najveći učenik sv. Franje jedan papa, a to je papa Roncalli - Ivan XXIII.«

O sebi izjavljuje: »Dok sam još bio dječak, tek navršio četrnaestu godinu, 1. ožujka 1896. moj duhovnik u sjemeništu don Luigi Isacchi upisao me u Treći red. Blago-sivam Gospodina na iskaznoj milosti! Iste godine postao sam franjevački trećoredac i primio kleričku tonsuru, po kojoj mi je bio otvoren put k svećenstvu.«

A kad se otkrilo pred licem cijele Crkve, da je on franjevački trećoredac? Bilo je to 16. travnja 1959. Toga dana u Lateranskoj bazilici u Rimu mnoštvo Franjine duhovne djece došlo je iz raznih krajeva da proslave 750 godina kako je papa Inocent III. Franji potvrdio Pravilo. Došla su sva četiri franjevačka generala, koji će pred papom Ivanom XXIII. obnoviti redovničke zavjete. Bazilika je puna Franjine duhovne djece. Papina je besjeda topla i podiže srca svima. Najedanput je upro pogled u članove Trećega reda i tada povišenim glasom izusti: »Ego sum Joseph, frater vester, kako li mi je drago u srcu kad se toga sjetim!« Tim je riječima papa očitovao pred svima kako je i on franjevački trećoredac od svoje mladosti.

Dana 2. srpnja 1961., kad se navršilo 65 godina kako je trećoredac, proslavio je to vrlo svečano u Rimu, gdje se za tu zgodu okupilo oko 30.000 članova TR. U ovoj prigodi papa je naglasio, kako je poziv u Treći red posebna Božja milost i na tom treba Gospodinu biti zahvalan. Slijediti stope sv. Franje znak je posebnoga Božjeg odabranja. No, taj poziv traži i dužnu odgovornost, treba imati dušu i srce Sveca iz Asiza. Poput njega treba oko sebe širiti Franjinu ljubav prema Bogu, čovjeku i svakom stvoru. Treba rado nositi i Križ Gospodnji u čemu se Franjo posebno istakao. Franjin red je dao mnoštvo blaženika i svetaca, a to je očit znak kako je stablo zdravo, kad donosi takove plodove.

(Magistero dei Papi e Fraternita secolare, Roma 1985, 161-178)

.

3. PAVAO VI. (1963.-1978.)

GOVOR PAPE PAVLA VI. MEĐUNARODNOM TREĆOREDSKOM HODOČAŠĆU 19. SVIBNJA 1971. U PRIGODI 750. GODINA OSNUTKA FRANJEVAČKOG RTECEG REDA (1221.-1971.)

Svesrdno pozdravljam veliko franjevačko trećoredsko hodočašće. Posebno to činim zbog njegova velikog broja koje nije mogla primiti dvorana za Opća primanja te sam - mimo običaja - ponovno danas sišao u Baziliku zbog mnoštva tolikoga i tako odličnih hodočasnika, koji svojom brojnošću i jednakošću očito jamče, kako je živ i suvremen ovaj trećoredski stoljetni i cvatući ogranak na velikom franjevačkom stablu. Oni zaslužuju da bude samo za njih ovo izvanredno primanje. Srdačno pozdravljamo ove drage trećorece, znamo da ih je većina iz Italije, koji svojim današnjim činom pokazuju, da ova zemlja, koju danas razdiru razne struje i nove izmjene ne želi u svojoj časnoj prošlosti zaboraviti ni jednostavnu ali dragu franjevačku tradiciju, pače iz nje želi zacrpsti duhovnu snagu dobrom i vjerničkom narodu naših dana.

Naš pozdrav s ne manjom dragošću i osjećajem proteže se i na ostale trećorece koji su došli iz drugih naroda, u kojima toliki katolički vjernici željni nepatvorenog evanđelja u franjevačkoj duhovnosti nalaze hranu i put da nasljeđuju Krista.

Pozdrav, pozdrav svima vama, dragi učenici i sinovi neponovljivog sljedbenika našega gospodina Isusa Krista. S vama smo radosni. Čuvamo za vas i naš poticaj i naš blagoslov. U vas polažemo trostruku nadu, a sad ne možemo potanko iznositi razloge tomu, a vi sami otkrivate tajnu.

Prva naša nada stoji u tom što vi prihvaćate siromaštvo, koje je navijestio Krist, a sveti Franjo živio, a vi prihvatiste i ona je očit znak da vi pripadate Trećem redu. Sama riječ Siromaštvo je prijeporna i na stranicama sv. Evanđelja. Evo kako: siromasi se nazivaju blaženima, a isto Evanđelje traži od svojih slušatelja da pomognu odmah kako će siromasi izaći iz svoje patnje i nevolje. Stoga se s pravom pita: da li je siromaštvo neko dobro ili zlo? Suviše, tko se ne sjeća rasprava, koje su se vodile u franjevačkoj obitelji i kako su ljudi i mišljenja bili podijeljeni s obzirom na siromaštvo i na koji način i u kojem stupnju se ono ima opsluživati?

U naše vrijeme doživljavamo kako je svijet podijeljen u pogledu siromaštva i njegova protivnika bogatstva. Može se kazati da najjače i najveće ideologije i društvena pitanja idu u prilog siromaštvu, ili još bolje je kazati u prilog siromašnih, beskućnika, potrebnih, a protiv posjednika, bogataša, kapitalista, drugim riječima, sav moderni napredak, sva moderna društvena organizacija idu za tim da se proizvodnja poveća što je moguće više, da se svaka stvar iskoristi u materijalnom pogledu i da se što više nađe novih ekonomskih izvora. Ta u naše doba ekonomija i sociologija su dobile prevagu i postale su kao zaraza našega vremena.

Što mi onda možemo kazati o siromaštvu? O našem evanđeoskom siromaštvu? Trebalo bi o tom raspravljati na dugo i široko, ali vama nije to potrebno. To vi znate. Vi znate da evanđeosko siromaštvo znači prije svega da mi pojam našega života ne povezujemo prvotno sa zemljom, ni s njezinim bogatstvima, niti s njezinim nasladama ili zadovoljenjima, ni s onim što ona jest ili nam može dati, niti u njezino zemaljsko kraljevstvo, nego u »kraljevstvo nebesko«: naš život stoji u traženju i posjedovanju Boga, u slobodi duha od svih spona koji vječno zavode poput bogatstva, naš se život sastoji u tom da sve vremenite potrebe svedemo na ono najnužnije, a to je da imamo svakidašnji kruh. To je naša briga, to je naš posao, tako da svi ekonomski uspjesi služe životu u njegovu najširem smislu, a to će reći da služi životu našem i našega bližnjega, da služi općem dobru i ljubavi. Siromaštvo je evanđeoska mudrost: »Tražite najprije kraljevstvo Božje« (Mt 6, 33). »Duh siromaštva je ljubav, stoga, kako to kaže Sabor, ono je slava i znak Kristove Crkve« (GS, 88).

Na sreću to evanđeosko shvaćanje sve više nalazi odaziva u Crkvi, a vi, sljedbenici i djeca Asiškoga Siromaška, dužni ste ne samo častiti siromaštvo, nego i živjeti po njemu, da budete uzor i podrška Crkvi i opomena svijetu, koji se eto guši od pretjerane želje oko stjecanja bogatstva i radi njega su društveni poremećaji prouzrokovani od pretjerane požude i samoživosti. To se sve očituje u nezasitnoj želji za stjecanjem bogatstva. Čak i u svijetu, samo u formama neobičnim i prijepornim koje nisu lišene neuredne slobode, zazire se od ovoga ideala, koji privlači ali i satire kao što je bogatstvo praćeno preobiljem i udobnošću.

Dužnost je kršćana, a i vaša, trećoreci, da riječima i životom branite evanđeosko siromaštvo. Time se ističe prvenstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu, time se očituje sloboda i poniznost, to traži jednostavni način života. To je ideal, životni program. To traži svladvanje i budnost, prilagođenost mjestu i da vršimo našu vlastitu dužnost, a tome napokon kao u temelju nalazi se izvor radosti, radosti naših lica, »savršeno franjevačko veselje«.

Predragi sinovi, stavljamo u vas i drugu nadu. Kao što sv. Franjo, tako i vi znadete ljubiti Križ. Vaša duhovnost kao i sv. Franje temelji se na Muci Kristovoj. Njegove rane su neprekidna propovijed. Vaš poziv da njega slijedite od vas traži da shvatite onaj drugi bitni vid kršćanstva. Može li ikada kršćanstvo zaboraviti Križ Kristov? Tu je polazna točka njegova poziva i poslanstva, a tu je i izvor našem otkupljenju i spasenju.

O tom nećemo govoriti više. Znamo da pobožno obavljate »Put Križa«. Ma samo usput napominjemo, kako nakon one napasti o bogatstvu, ima i jedna druga silna napast našega vremena, koja može biti opasna za naš kršćanski život, a to je: da se iz Evanđelja briše ona stranica gdje se spominje Križ. Želi se neko lagano kršćanstvo, kršćanstvo bez žrtve, kršćanstvo bez dužnosti, bez odricanja, bez poglavara, bez patnje, u jednu riječ bez Križa.

Vi nasuprot znadete i tražite, kako ćete opslužiti onu veliku Kristovu riječ, koju je za sebe prisvojio sv. Franjo: »U istinu, u istinu vam velim, ako pšenično zrno, pavši u zemlju ne istrune, ostaje samo, a ako li istrune, rađa mnogim plodom« (Iv 12, 24).

Kako li je potrebno nama, sadašnjim ljudima, koji se toliko brinemo o našoj osobnosti, udobnosti, nedodirljivosti, da svestrano razmislimo o toj učiteljskoj Kristovoj riječi, iz koje se razabire da treba prvo umrijeti, da se mogne živjeti. Zakon ljubavi stoji u tom da se darivamo i žrtvujemo. Zakon žrtve! Sv. Franjo, živo Kristovo ogledalo, na to nas opominje. Nemojmo ga zaboraviti!

Evo napokon i treće naše nade: vjernost Crkvi. Pouzdajemo se da će snažna i strpljiva leđa sv. Franje,, kako je to prikazano na glasovitoj slici, još i sada podržati vidljivu i ljudsku Crkvu, podložnu krizama ovoga svijeta i čini se kako se ruši. Da, poduprijet će Crkvu, koju je Krist hotio i izgradio na svoju slavu, na poniznom Simunu ribaru, sinu Joninu. Poduprijet će je onakovu kakova jest i kakvu je htio Krist, iako je potrebna čišćenja, oproštenja i shvaćanja. Poduprijet će je u ovom povijesnom času, nakon Sabora, kad se čini, kako su se upravo njezini sinovi digli da je ruše i unakazuju mistični i vremeniti hram. Sinovi, koje je ona počastila i koji bi trebali biti kao njezino izabrano kamenje, sad se natječu s protivnicima Crkve, koje nam je lakše shvatiti.

Napokon! Čvrsto se nadamo da ćete vi, svi vi sinovi sv. Franje, biti ona široka i snažna leđa, koji ćete svojim skromnim ali velikodušnim radom biti uz nas, s nama strpljivi, da ćete imati s nama povjerenje kako nikakova protivnička sila neće moći nadvladati vječno utemeljenu Kristovu zgradu, Crkvu jednu, svetu, katoličku i apostolsku. U ovoj nadi svesrdno vas blagoslivamo.

(Magistero dei papi e Fraternita secolare, Roma 1985, 183-187)

.

4. IVAN PAVAO II. (1978.-2005.)

Dana 5. studenoga 1978. (samo 20 dana kako je izabran za papu) gotovo krišom izlazi iz Vatikana i dolazi u Asiz na grob sv. Franje. Klekao je i molio: »Franjo, ti koji si u svoje vrijeme toliko približio Krista svijetu, isprosi mi da i ja u naše vrijeme približim Krista našem svijetu, u ova teška i kritična vremena. Pomozi nam! Ljudi našega vremena s velikom zebnjom očekuju Krista, ali na žalost ima ih mnogo koji na to ne računaju. Primičemo se koncu dvijetisućite godine od kako se je pojavio Krist na svijetu. Nećemo li ovo vrijeme upotrijebiti da se obnovi vjera u Krista, da nastane novo došašće? Mi svaki dan u euharistijjskoj molitvi, izražavamo našu nadu, koju postavljamo u samoga Njega, našega Otkupitelja i Spasitelja, u Njega koji je dovršitelj povijesti čovjeka i svijeta. Pomozi nam, o sveti Franjo Asiški, da približimo današnju Crkvu i današnji svijet Kristu!

Franjo, ti koji si u svom srcu osjećao zgode i nezgode svojih suvremenika, isporsi nam, da naše srce slično Otkupiteljevu srcu, osjeća i prihvaća zgode i nezgode ljudi našeg vremena. Muče nas teški društveni, ekonomski i politički problemi suvremene kulture i civilizacije, sve teškoće današnjega čovjeka, njegove sumnje, poricanja, zastranjenja, napetosti, složenosti, njegovi drhtaji pred budućnošću... Pomozi nam da sve te probleme rješavamo u svjetlu Evanđelja. Pomozi nam da sva ta nagomilana pitanja rješavamo ključem Evanđelja, da bi sam Krist postao čovjeku našega vremena Put, Istina i Život.

To moli od Tebe, sine sv. Crkve, sine talijanskoga naroda, papa Ivan Pavao II, sin poljskoga naroda. Čvrsto se nada da neće biti odbijen, nego uslišan. Uvijek si bio dobar i hitao si u pomoć onima koji su ti se obraćali!«

Dana 27. rujna 1982. održao je Ivan Pavao II. topao govor članovima Trećeg reda u sali Pavla VI. i naglasio: »Proučavajte, ljubite i živite po Pravilu FSR odobrenu od moga prešasnika Pavla VI. Imate dragocijeno blago u svojim rukama, napisano u duhu II. vatikanskog sabora. U njemu ćete naći sve što od vas Crkva traži.«

(Magistero dei papi e Fraternita secolare, Roma 1985, 230-231; 226)

.

III. PORUKA GENERALNOG KAPITULA SESTRAMA I BRAĆI FSR-a

(Asiz, 1979.)

Sestre i braćo u sv. Ocu Franji!

Mi, mala braća, dođosmo s pet kontinenata i sastasmo se na Generalnom kapitulu u Asizu, kod svete Marije Anđeoske, kolijevke Reda, da preispitamo život i izaberemo 116. nasljednika sv. Franje.

Svi mi franjevci - i redovnici i svjetovnjaci - tvorimo samo jednu i istu obitelj. Iako smo u različitim situacijama, cilj nam je potpuno isti: živjeti Evanđelje da nasljedujemo Krista, biti svjedoci njegove Crkve i služiti ljudima idući stopama utrtim od sv. Franje Asiškoga. Njegove tragove ni stoljeća nisu mogla izbrisati.

Zadržimo to zajedništvo, živimo uzajamnost života, prihvatimo našu zajedničku odgovornost kroz Franjinu poruku!

Svi mi - redovnici i svjetovnjaci - nastojmo da naše zajednice budu što sličnije prvim kršćanskim zajednicama.

Nadahnjujmo se na Franji! Prepustimo se djelovanju da nas prožme i vodi. Vjerujmo u snagu ljubavi opraštanja.

A radosti, koja će nas obasjati, obasjat će i ljude, našu braću, s kojom putujemo, s kojom se borimo za novo nebo i novu zemlju.«

Vaš fra Ivan Vaughn, general

.

IV. PROVINCIJSKE ODREDBE I UPUTE

1. STATUTI PROVINCIJE PRESV. OTKUPITELJA I TREĆI RED

Prvi Statut tiskan je 1877. na talijanskom jeziku u Rimu, a sastavljen je na Provincijskom kapitulu, kojem je predsjedao sam general fra Bernardin da Porto-guaro. Kapitul je održan u Splitu u mjesecu studenome 1876. Statut ili Ordinacije ima naslov: »Statuti particolari per l’osservante Provincia del Sant. Redentore in Dalmazia.«

U tom Statutu nema riječi o Franjevačkom trećem redu. Nikakve poruke ni oo. gvardijanima, ni župnicima.

Drugo izdanje (1904.) toga Statuta, izlazi za provincijala fra Mate Karduma pod naslovom »Ordinationes Provinciales Minoriticae Provinciae SS. Redemtoris in Dalmatia«, Sebenici 1904.

U tim Statutima ima propis, koji traži od župnika da »ulože svu brigu kako bi osnovali i vodili Treći red po svim zaselcima, selima, varošima i gradovima. Papa Leon XIII. svom dušom preporuča tu ustanovu sv. Franje. Provincijal će nastojati da sef to ostvari potičući braću i naređujući braći« (Statut, br. 38).

Treći su Statuti izišli za provincijala fra Frane Lulica i nose naslov kao i oni tiskani za fra M. Karduma. Tiskani su u Šibeniku 1909. O Trećem redu nema ništa.

Četvrti Statuti nose naslov: »Ordinationes provinciae Fr. Minorum SS. Redemtoris in Dalmatia«, Split 1926. Izišli su za provincijala fra Petra Grabića. On sam spominje u svom pismu od 8. rujna 1926. da su te Ordinacije izrađivane na tri naša posljednja kapitula (1919., 1922. i 1925.). U tim Statutima četiri su broja (111, 112, 113, 114) i posvećena Trećem redu. Traži se da uz Upisnik treba imati i druge knjige: knjige o mjesečnim sastancima, blagajnički dnevnik i kroniku. Provincijalni je vizitator dužan na provincijski kapitul poslati izvještaj o stanju Trećeg reda i to o svakoj trećoredskoj zajednici.

Peti Statuti Provincije izrađeni su na izvanrednom zboru Provincije u Sinju 30. prosinca 1970. Od Generalnog definitorija su potvrđeni 2. lipnja 1971. Izdani su u Splitu 1971.

U njima nije spomenut Treći refd, niti je dana kakva preporuka braći da o njemu vode brigu.

Šesti Statuti su nadopuna i preinaka onih iz 1970. Izrađeni su na kapitulu u Visovcu u lipnju 1976. Tiskani su u Splitu 1977.

Statuti imaju posebni naslov »Odnos prema Trećem redu«. U 6 brojeva iznesena je sva problematika Trećega reda. Treba ga, naime, smatrati nužnim za puno ostvarenje franjevačkoga poslanja. Stoga ga sva braća trebaju cijeniti i uspješno promicati. Provincija treba imati provincijskoga asistenta i Vijeće za Treći red. Posebnu, brigu o Trećem redu imaju voditi oo. gvardijani. U bogosloviji će se posebno studirati franciskanologija s posebnim osvrtom na Treći red« (Statuti, čl. 30).

.

2. PROVINCIJSKI KAPITUL 1970. DONIO JE SLJEDEĆE PREPORUKE ZA TREĆI RED:

»Naša je institucija stara i časna kao i Prvi red, ali stvarno u Provinciji, u samostanima i u župama pala je na niske grane tako da prijeti opasnost da se utrne, kao što je utrnuta na nekim župama. U diskusiji se pokazao živi interes i zabrinutost za Treći red, koji je ipak po svojoj duhovnoj inspiraciji i suvremen i potreban. Treba ga samo kao takva prikazivati svijetu i mladosti napose. Treba da ga mladi bogoslovi i mladi svećenici prouče i unose u svijet. Trebalo bi izgraditi solidni priručnik o Trećem redu, promijeniti mu možda ime, uvoditi pod novim oblicima mladi svijet u Treći red. Neka se odredi jednoga svećenika, koji će biti provincijski moderator Trećega reda.«

(Vjesnik Provincije, XIX/1970, 3-4, 144)

.

3. PROVINCIJALI I TREĆI RED

a) Fra Mate Kardum (1862.-1922.)

Vršio je službu provincijala od 1902. do 1904. godine, provincijskoga kustoda od 1909. do 1910., drugi put provincijal od 1913. do 1915. godine.

Njegova poruka: »Uvodite bogoljubne bratovštine i pobožne zadruge.

Navlastito širite Treći red, u kojem je besmrtni Lav XIII. gledao jedan od najuspješnijih lijekova ranama, koje tište ljudsku zadrugu, a povijest njegova prikazuje više od šest vjekova neiskazana dobročinstva i sjajne plodove za svetu vjeru, za ozdravljenje ćudoređa, postizavanje posebnoga i javnog mira. širite Treći red koji Grgur IX. nazivlje vojskom Kristovom, vojskom novih Makabejaca, a koji će vam biti najveći pomagač moralnoj obnovi vaše župe.«

(Okružnica braći, Šibenik, 1904.).

I u drugom mandatu provincijske službe potiče braću župnikei da svojski nastoje oko širenja Trećeg reda: »Nagovarajte svoje župljane neka prigrle Treći red. Naučite ih što je on, kako je svakome pristupačan, kolikim duhovnim blagom izo-biluje, od kakve je neiskazane koristi pojedincu i društvu.« (Okružnica braći, Šibenik, 1941.).

.

b) Fra Ante Cikojević (1871.-1956.)

Prvi put je bio provincijal od 1919. do 1922., drugi put od 1922. do 1925., a treći put od 1931. do 1934. godine.

Evo kako je braći preporučio Treći red: »Treći red je u Srednjem vijeku igrao ulogu odveć jaku u obnavljanju Kristova duha u javnom životu Crkve. To je on i poslije radio vazda kad je i gdje je bio oživljen. A u moderno doba, kad je svijetom počelo da bezboštvo hara, tomu opakome duhu Leon XIII., veliki papa, mislio je da je najuspješnije suprotstaviti duh našega svetog Oca preko obnovljenoga Trećega reda. I dok je on tu svoju želju svijetu očitovao, već vojske trećoredaca stale su se okupljati po raznim krajevima svijeta. I ondje gdje je najbjesniji boj bio na sv. Crkvu, katoličkim vođama trećoredske vojske davale su najvećeg uporišta.

I kod nas se je ‘nešto’ učinilo u tom pogledu, pa i ono ‘nešto’ mnogo je dobra pridonijelo duhu kršćanskomu i javnoj katoličkoj stvari u pojedinim mjestima. Kada je otrag nekoliko godina paklena navala bila učinjena na vjerski i moralni život našega naroda sa strane nekih političkih zanesenjaka, tada su bili prvi trećoreci koji su se onim luđačkim napadajima neustrašivo odmah u početku oprli.

Ali ono ‘nešto’ jako je malo. I pred nama se prostire široko polje koje traži ustrajnog rada za širenje ove velike i znamenite ustanove. Moramo priznati našu veliku manjkavost u ovoj stvari. Imademo mnogo samostana na zgodnim položajima. Imamo veliki broj župa od Zrmanje do Neretve. Da je kod nas bilo razumijevanja i zanosa, morale su u našim rukama sada biti silne vojske trećoredaca, koje bi širile kršćanski život i mišljenje, ujedno se suprotstavljajući modernoj razvraćenosti.

Ta je manjkavost proistekla iz naše nemarnosti, koju ipak ne možemo zanijekati. Ali je ona proistekla i iz nekoga našeg čudnovatog shvaćanjai, jer tobože hoćemo da budemo moderni i da idemo ostalim svijetom uporedno. Kada se je koja organizacija pojavila, i mi smo nastojali da je uvedemo kod nas, prelazeći preko Trećega reda kao stvari koja bi rađe nego na sadašnju efikasnu organizaciju. Trudili smo se i mučili, a onda su dolazili ljudi sa strane da nam stavljaju smutnju u naš rad. I sada nakon toliko učinjenih žrtava bilo duševnih, bilo tjelesnih i materijalnih, nalazimo se opustošeni, a naša Crkva bez odlučne i složne vojske.

Dočim da smo mi posvetili naše gornje energije našim franjevačkim organizacijama, stvari bi krenule drugim putem. Već same po sebi naše organizacije - posebno Treći red - nužno uključuju poniznost, pa su divizije i smutnje u ovakvoj organizaciji već tim oslabljene, ako ne onemogućene. Osim toga nismo u pogibelji da nam ljudi razrožnih pogleda, ili, što je još gore, osobnih ambicija, unose u organizirane redove rastrojstvo i straničarstvo, što ubija najbolje katoličke akcije. Tako plodovi našeg rada ne bi se rušili, kada dođu do znatne visine. Radi toga mi moramo unaprijed posvetiti osobitu brigu organizaciji Trećeg reda.«

(Fra Antlna okružnica braći, 1933.)

.

c) Fra Petar Grabić (1882.-1962.)

Prvi put je bio provincijal od 1925. do 1928. godine, drugi put od 1928. do 1931., treći put od 1937. do 1940., četvrti put 1940. do 1943., a peti put od 1943. do 1946. i šesti put od 1946. do 1949. godine.

Kao dugogodišnji provincijal preporučuje braći Treći red: »U viziti sam zapazio i nemara u radu oko širenja našega Trećeg reda. Ipak bismo mogli i morali nešto bolje oko njega poraditi. Veli se da u nj stupaju samo stare žene i stari ljudi. Kad bi i bilo tato, zar u duhu vjere i našega franjevačkoga zvanja ne bi i samo oni sa svojom zrelošću i pobožnošću bili bogati prilog pred Bogom i Crkvom za mnoge milosti i Božje blagoslove po župama? Uostalom, kad bismo imali u Trećem redu starije ljude i žene, zadahnuli ih našim franjevačkim duhom, zar odgoj njihove djece ne bi bio pod utjepajem njihovim za blagoslov njihovih kuća i za prava franjevačkih zvanja, koja su vrlo klimava zbog kućnog odgoja? U Poljskoj i Slovačkoj većina je braće i otaca iz trećoredskih kuća, a to mnogo znači za duhovni procvat Provincije.

Priznajmo našu nemarnost i popravimo se jer će možda doći teška vremena, kada će nam i te kako u svijetu trebati bratskih i sestrinskih duša, ali ćemo ih uzalud tražiti, kad ih nijesmo odgojili.«

(Okružnica braći, Split, 17. XI. 1938.)

.

d) Fra Petar Čapkun (1910.-1975.)

Bio je provincijal prvi put od 1967. do 1973. i drugi put od 1973. do 1976. godine. Preporučuje braći Treći red ovim riječima: »U više navrata - i usmeno i pismeno - upozoravao sam braću po Provinciji na našu posebnu franjevačku pastoralnu dužnost - na brigu i rad s franjevačkim trećoredskim zajednicama. Međutim, kao da smo svi skupa, uz nekoliko časnih iznimaka, u tom pogledu i gluhi i okamenjeni.

Iz centra Provincije, kako je braći poznato sa stranica našega Vjesnika, u zadnje vrijeme mnogo se poduzelo sa strane provincijskog asistenta za naš Treći red. Međutim, u većini slučajeva rad nije krenuo naprijed, nego se ponegdje posrče starim utrtim stazama, a ponegdje je posve zamro. Sto je još gore kao da i nema govora o osnivanju novih zajednica u onim župama, gdje bi im i moralo biti mjesta i uloge u mnogostrukom poslanju Crkve i župskih zajednica.

Poradi toga ovim ponovno u ime provincijskoga definitorija skrećem pažnju na to, da je rad s Franjevačkim trećim redom naš zajednički posao i briga cijele provincijske zajednice kao i njezinih pojedinih jedinica - samostana i župa, a ne samo posao nekolicine ili još manje, posao provincijskog sistenta za Treći red.

U zadnje vrijeme na planu cijeloga Franjevačkoga reda kao i na planu naše Franjevačke konferencije mnogo se pokušalo na oživljavanju Franjevačkoga trećeg reda u cijelom svijetu. Ni naša provincijska zajednica u ovom planu ne smije biti zadnja. Dapače, mi smo na taj zadatak posebno pozvani, jer smo tako povezani sa svojim narodom. Iskoristimo, dakle, sadašnje mogućnosti i sredstva, koja nam se nude u vrlo važnom sektoru naše djelatnosti.«

(Vjesnik Provincije, XXIV/1975, 4, 191)

.

V. SLUGA BOŽJI FRA ANTE ANTIĆ (1893.-1965.)

Fra Ante Antić, dugogodišnji magistar bogoslova i traženi ispovjednik, preporučuje braći da vode brigu o Trećem redu:

»Govorio bih o našem Trećem redu, ne kao da bih svojoj braći mogao reći nešto novo i osobito, nego želim da obnovimo svoju revnost u radu za to naše dragocijeno blago, što nam je ostavio naš sv. Otac Franjo. Svi smo mi uvjereni da u Trećem redu imamo jedno jako i sigurno duhovno sredstvo i da Treći red može u svakoj župi biti evanđeoski kvasac, koji prožima brašno i stvara dobar i sladak kruh Kristovih vjernika, a stvara i elitne duše;, koje će imati snažan osjećaj da Isus treba bližih suradnika u svetoj Crkvi i u redovničkim zajednicama.

Prvo što bih želio naglasiti jest, da svaki član svetoga Franjevačkog reda mora svjesno i djelotvorno ljubiti ustanovu Trećega reda. Na svakom mjestu, gdje samo može, osnovati ga, a gdje postoji solidno ga voditi, ako mu Providnost dodijeli tu časnu dužnost.

I ja sam u svome životu i radu susreo među članovima Trećega reda pravih i savršenih i evanđeoskih duša, one su bile izabrane među izabranima...«

NB. Čitav fra Antin članak vrvi krasnim mislima o plodovima Trećega reda, ako mu se posveti dužna pažnja i briga. (Vjesnik Provincije, XIII/1964, 3-4, 25-28)

_________________

1 O Pravilu postoji brojna i bogata literatura. Za sami tekst Pravila usp. CAIETANUS ESSER, Opuscula Sancti Patris Francisci Assisiensis, Bibliotheca ascetica franciscana medii aevi, tom. XII, Grottaferrata 1978 (Regula bullata, str. 225-238). Na hrvatski jezik Pravilo je više puta prevedeno, usp. npr. Pravilo, Generalne konstitucije i Generalni statuti Reda Male braće, Zagreb 1988, str. 5-10. Za franjevački pokret usp. FRA KAJETAN ESSER, Početak i svrha Franjevačkog reda (prijevod s. A. Bubalo), izd. »Kačić«, Split 1983.

2 O sv. Klari i njezinu životu usp. Spisi sv. oca Franje i sv. majke Klare Asižana, »Svmposion«, Split 1988, 178-303; CHIARA AUGUSTA LAINATI, Santa Ch’iara d’Assisi, cenni biograjici, dl s. Agnese d’Assisi, II. ed., Assisi 1980; KAJETAN ESSER, Pregled povijesti Franjevačkoga reda, Sarajevo 1972, 185-193; HERIBERT ROGGEN, Lo špiriti di s. Chiara, Milano 1970.


 

Pretraži sadržaj

Najave

21. listopada: Susret odgojnih zavoda Provincije

*********

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2191
Ovaj mjesecOvaj mjesec51552
UkupnoUkupno5423022

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 133 

Administrator

franodoljanin@gmail.com