31. nedjelja kroz godinu B

Božji držač mjesta

Ima mnogo zapovijedi. Židovstvo ih broji preko 600 u Starom zavjetu. Jesu li sve one  važne? Sigurno ne. Koje su sasvim hitne, a koje su od manjeg značenja? Ili,  moraju li sve biti uvažavane? Koje su stvarno Božje zapovijedi, a koje su izmislili ljudi? Što se više pazi na zapovijedi ljudi, tim teže je da se Božje zapovijedi "izfiltriraju".

 Životno je potrebno paziti na Božje zapovijedi. Njegove zapovijedi su životni putovi, oni nas trebaju očuvati od putova smrti. Bog je prijatelj života, kaže starozavjetna mudrost. On ne želi propast, ne želi našu smrt, nego da živimo. Stoga je životno važno upoznati njegove zapovijedi i po njima živjeti.

Da ih ne promašimo, Bog ih je upisao u srce. Temeljne Božje zapovijedi, kako su sadržane u "deset riječi", dekalogu, koje je Bog predao Mojsiju na brdu Sinaju, nisu samo izvana zapovijeđene, kao da bi bile strane, samovoljne upute. Mi ih nalazimo u našoj savijesti, unutarnjem Božjem glasu u našem srcu. Mi ih zapravo ne trebamo učiti. Svako dijete ih poznaje kroz ćudoredni "instinkt" koji u njemu stanuje.

Ako se stotine zapovijedi koje nalazimo u Bibliji, dadu svesti na deset zapovijedi, tada se još uvijek može pitati koja bi od tih deset bila najvažnija. Mnogo puta se doima da bi šesta zapovijed bila najvažnija, jer se tema o seksualnosti stavlja u "prvi plan".

Isusov odgovor na pitanje pismoznanca je tako jasan i tako "logičan", da se možemo samo čuditi, zašto to nije tako jasno u našemu životu. Prva i najvažnija zapovijed je prva od deset zapovijedi. Ona sve obuhvaća i daje mogućnost da se druge ispune.

"Dieu premier servi" bilo je moto sv. Ivane Orleanske: " Bogu služiti na prvom mjestu!" Ali ne tako da tu službu razdijelimo na kamatne stope: toliko i toliko za Boga, ostatak za druge i drugo. Isus je – sa Starim zavjetom – sasvim jasan: radi se o 100 posto: Boga ljubiti svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom". Ništa ne ostaje izuzeto. Sve treba za cjelinu, bezuvjetno, u ljubavi prema Bogu biti "investirano".

To je u sebi potpuno jasno. Ako je Bog, tada samo tako može biti. Jer On je prvi i posljednji, alfa i omega našega života. Ako je to tako, zašto je često puta u našemu životu tako  malo istinito. Zašto onda Bog u mome životu često dolazi na posljednje mjesto?

Zašto se ja okrećem njemu tek onda kad su svi konopci potrgani? Zašto on često puta nije ništa više nego loš nadomjestak u životu i samih pobožnih kršćana?

Zato što smo mi još daleko udaljeni od cilja! Zato što mi puno više same sebe činimo središtem a to mjesto ne dajemo Bogu. Prva zapovijed je najvažnija. Ona je cilj koji želimo postići, ako želimo dobiti cijeli, puni, sretni život.

A put do toga? Isus to izriče u jednom dahu s prvom zapovijeđu: "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga". Mi ćemo iz dana u dan biti vođeni većoj Božjoj ljubavi, ukoliko strpljivo idemo putem ljubavi prema bližnjemu. Bližnji je "Božji držač mjesta", na kojemu učimo, svom snagom i cijelim srcem ljubiti onoga, koji stoji iza bližnjega.

Fra Jozo Župić

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas283
Ovaj mjesecOvaj mjesec42356
UkupnoUkupno5489902

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 

Administrator

franodoljanin@gmail.com