Split: Održan XIII. simpozij na KBF-u na temu "Antropološka i religiozna dimenzija žrtve"

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu u četvrtak, 25. listopada 2012., otvoren je XVIII. međunarodni teološki simpozij, koji tradicionalno priređuje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Tema ovogodišnjega simpozija je Antropološka i religiozna dimenzija žrtve. 

Prodekan za znanost KBF-a prof. dr. sc. Dušan Moro prigodom otvaranja Simpozija uputio je, nakon molitve, riječi pozdrava i dobrodšlice:

  • Preuzvišeni Oče nadbiskupe,
  • poštovani Oče provincijale,
  • Gospodine rektore Sveučilišta u Splitu,
  • Cijenjena Gospodo dekani, prodekani,
  • Gospodine župane i dožupane;
  • Gosp. Joško Belamariću iz Ministarstva zaštite kulturne baštine i voditelju centra 'Cvito Fisković';
  • Gospođo Maja iz Gradskog ureda za kulturu,
  • Gospodo profesori predavači, bilo iz zemlje, bilo iz inozemstva;
  • dragi studenti i studentice,
  • i svi slušatelji i zainteresirani za rad ovoga Skupa.

Otvaramo Simpozij koji je 18. po redu, i koji ima radni naslov: „Antropološka i religiozna dimenzija žrtve!“ Pojam i kategorija žrtve, žrtvovanja, jest prisutna u svim religijama i u religioznom životu svakog pojedinca.To je prisutno još od prapovijesti, i u povijesti, te u sadašnjosti poprima različite oblike i način izražavanja i shvaćanja.

Kršćanstvo je, opet, i u tome, specifično i odlikuje se mnogim pojedinostima koje ne nalazimo kod drugih religija. Kršćanski Bog je Onaj koji je osjetljiv na svaku ljudsku patnju; koji je na sebe preuzima i preobražava i kojeg kršćanski vjernici nasljeduju kao njegove produžene ruke (usp. Mt 25,40.).Vrhunac i najviši izričaj žrtve i žrtvovanja za druge, za cijelo čovječanstvo, jest Isusova dragovoljna patnja i smrt na križu.

I najveće svjedočanstvo i dokaz pripadnosti Isusu Kristu jest suobličavanje s Njim i prihvaćanje  same žrtve i prinosa vlastitog života iz ljubavi prema bližnjemu, prema braći, prema svakom čovjeku, osobito onima koji su najslabiji, progonjeni, ugroženi, slabi i nezaštićeni. Tako se žrtva i žrtvovanje sebe pokazuje kao imperativ istinske ljubavi. Tako ljubav živi iz žrtve, a žrtva se preobražava u ljubav, te postaje izrazom najveće ljubavi. Tajna žrtve postaje tajnom čovjeka; tajnom njegova bitka, tajnom traženja konačnog smisla svega što ga okružuje.

Stoga je žrtvena dimenzija svega stvorenoga bitna za samoshvaćanje društva u cjelini;za shvaćanje religioznog života, za shvaćanje samoga čovjeka, kao i njegove svrhovitosti i temeljnog usmjerenja.

Cilj ovog Simpozija jest osvijetliti antropološke i religiozne dimenzije žrtve, žrtvovanja i same implikacije i shvaćanja žrtve. Želi se promotriti čovjekova dubinska potreba za obrednom žrtvom i žrtvovanjem, te ulogu koju ona ima za pojedinca i društvene odnose u cjelini. To će nam  osvijetliti vrsni predavači, stručnjaci za pojedina područja, započevši od Jozefa Niewiadomskog, predstavnika insbruške dramatske teologije, inače poljskog svećenika iz biskupije Lublin, a djelatnog u Innsbrucku; Carmela Dotola koji će progovoriti o temi žrtve u kristološkoj perspektivi, koja je za nas, kršćane, jedina egzemplarna i odlučujuća i koju obnavljamo svakodnevno u slavljenju Euharistije; te bogoštovno-liturgijskom viđenju Marijana Steinera. Naravno, tu je i nezaobilazno biblijsko, novozavjetno tumačenje naravi Isusove žrtve i samoprinosa vlastitog života prema poslanici Hebrejima, koji će izložiti prof. dr. sc. Marijan Vugdelija.

U drugom dijelu bit će govora o filozofskom pogledu na žrtvu, te psihološki,klinički  i katehetski vid pojma žrtve i analiza tog fenomena u našoj konkretnoj sredini. Tu se susrećemo sa stručnjacima  iz naše sredine (dr. sc. fra Ante Akrap, dr. sc. Goran Kardum, dr. sc. Jadranka Garmaz, te gost iz Austrije prof. dr. sc. Matthias Scharer). Simpozij će zaokružiti dr. sc. prof. Anđelko Domazet priopćenjem na temu Isusove žrtve u viđenju Pape Benedikta XVI, tj. iz njegove knjige: 'Isus iz Nazareta'.

Otvarajući ovaj Skup ne mogu a da ne zahvalim svima onima koji su pripomogli i omogućili održavanje ovog Simpozija. To su: Splitsko-makarska nadbiskupija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Splitsko-dalmatinska županija i, po prvi put, i Grad Split i njegov ured za kulturu. Svima najljepše zahvaljujemo i preporučujemo se i za buduće Skupove ovog ili sličnog karaktera.

Svima želim dobrodošlicu i ugodan boravak i slušanje vrijednih predavanja i razmišljanja o ovoj zahtjevnoj temi!

. .

Un saluto particolare al profesore Carmelo Dotolo, che ci viene da Roma e rappresenta nostra specifica connessione e vicinanza alla 'Roma eterna!' e alla sua tradizione teologica e scientifica.

Herzlich begrusse ich auch unsere Gaeste aus Oesterreich, die zu uns von dem Katholischen Fakultaet Innsbruck kommen. Willkomen in Kroatien und viel Spass in Split und bei uns!

. .

Potom je svoju riječ uputio veliki kancelar KBF-a u Splitu, mons. dr. sc. Marin Barišić, podsjetivši na ekspanziju fenomena žrtve u cijelomu svijetu zbog globalizacije nasilja. Istaknuo je da ovaj simpozij vidi kao poticaj osvjetljivanja enigme nasilja i žrtve zaključivši da je tema ovogodišnjega simpozija određeni doprinos Godini vjere.  

. .

Pozdravnu je riječ nazočnima uputio vicekancelar fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja:

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, poštovani članovi profesorskog zbora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, uvaženi skupe, čast mi je, kao vicekancelar i Provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, pozdraviti Vas na ovom svečanom otvaranju 18. po redu međunarodnog simpozija koji se održava na temu: „Antropološka i religiozna dimenzija žrtve“.

S jedne strane kao pojedinci uronjeni smo u specifičan ekonomsko-društveno-politički kontekst s bezbrojnim primjerima agresivnog postupanja i praksama koje kao krajnju posljedicu imaju isto tako bezbrojne obespravljne ljudske žrtve, pogažena ljudska dostojanstva, nestvarena prirodna i stečena prava. S druge pak strane, naše hrvatsko društvo, koje je deklarativno većinski kršćansko i katoličko, pod utjecajem istog tog religioznog shvaćanja i interpretiranja stvarnosti, stoji pred stalnim imperativom stvaranja drugačijih uvjeta koji bi u krajnjoj liniji doveli do preobrazbe onog neprihvatljivog dijela životne zbilje.

Suvremeno iskustvo života u našem društvu upravo aktualitzira radnu tematiku ovog simpozija i daje puno pravo njegovim organizatorima u njihovoj procjeni da je pravi trenutak, da je nužno i potrebno, obratiti pozornost na neprihvatljive uvjete suvremenog života, kao i na iskrivljena tumačenja religioznog smisla žrtve.

Vjerujem da imamo pravo očekivati od uvaženih izlagača, da nas ne samo u sažetom obliku informiraju o negativnim socijalnim fenomenima koji korespondiraju s temom simpozija, već da nam, kao teološki i ini stručnjaci, otvore nove perspektive i ukažu na putove koji bi mogli dovesti do ozdravljenja društvenih odnosa, kao i da nam posvijeste mogućnosti naše kršćanske vjere  u kojoj je žrtva samorazumljivi dio njezinog učiteljskog pologa.

Ponosni smo što smo kao zajednica mogli financijski poduprijeti organizaciju i  održavanje ovog znanstvenog simpozija. Svim sudionicima želim plodonosan rad, puno ljudske mudrosti , ali i Božjeg nadahnuća.

U ime dekana Filozofskoga fakulteta u Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Marka Trogrlića skupu se obratio doc. dr. sc. Hrvoje Relja rekavši da višestoljetna briljantna filozofska promišljanja o žrtvi, ipak nisu odgovorila na pitanje čemu žrtva, jer im je ostala skrivena vrijednost žrtve u ljubavi, koja je zahtjeva samo-darivanje.

U drugomu dijelu simpozija slijedilo je predstavljanje zbornika radova s prošlogodišnjega međunarodnog teološkog simpozija Teologija, lijepo i umjetnost. Zbornik su predstavili mr. sc. Jenko Bulić i dr. sc. Joško Belamarić. Nakon toga je dr. sc. Józef Niewiadomski, profesor dogmatike iz Innsbrucka, održao predavanje s naslovom Žrtva i predanje u tumačenju insbruške dramatske teologije. Problematizirao je pojam žrtve kroz prizmu poznatog antropologa Renéa Girarda, koji polazi od suprotstavljenosti između mitsko-religijskoga mišljenja poganskih religija i biblijske objave te u Isusovoj smrti vidi prevratni događaj za sve kulture čovječanstva. Uočava da se u biblijskomu tijeku Objave odvija dekonstrukcija Boga koji za ublažavanje svoje srdžbe zahtijeva krvne žrtve. Izlazak iz začaranoga kruga nasilja i novih žrtava autor vidi u događaju predanja što je u opreci s postmodernom kulturom koja više ne zna tako postupati. Ta kršćanska logika preobražavanja, koja izvire iz vjere, polazi od toga da posljednja tajna nije smrt nego ljubav. Profesor Niewiadomski zagovara smrt grijeha koji umire po opraštanju kako bi se očitovalo da je ljubav nenasilni odnos te upućuje na pra-model, iskorak koji čini sam Bog kada nam se približava u Isusu Kristu u stavu bezuvjetnog opraštanja grijeha.

Prvi dan simpozija završio je živahnom raspravom, koju je izazvalo suvislo predavanje prof. Józefa Niewiadomskoga.

 

Drugi dan - 26. listopada 2012.

Drugi dan teološkoga simpozija molitvom je otvorio moderator prof. dr. sc. Mladen Parlov a potom je prof. dr. sc. Carmelo Dotolo, iz Rima, održao predavanje na temu „Dar i sloboda. Kristološka novost žrtve.“ Prof. Dotolo svoje je predavanje započeo pojmom žrtve tumačeći  je u antropološkom i povijesnom kontekstu u općoj fenomenologiji religije da bi istaknuo kristološku novost žrtve koju je sabrao u dva pojma: dar i sloboda. Dar, kao pojam u kojem prevladava besplatnost i uzajamnost odnosa, što je projekt kršćanskog humanizma te sloboda, koja vodi do autentičnog ostvarenja čovjeka, pa čine uistinu kršćansku kvalitativnu razliku u poimanju žrtve.

. .

Drugo jutarnje predavanje bilo je prof. dr. sc. Marijana Steinera iz Zagreba na temu „Kristova žrtva na križu i na našim oltarima.“ Započeo je predavanje govorom o žrtvi općenito i ustanovivši da su Isusova muka i smrt u unutarnjoj svezi s grijehom, istaknuvši kako nas patnja sama po sebi ne spašava, već samo ako je Kristova, kristolika, tj. izražaj njegove osobnosti. Nastavio je govorom o Posljednjoj večeri u kojoj se već događa Isusovo predanje. Kao spomen euharistija nije samo sjećanje, već posadašnjenje Kristove muke i smrti. Žrtva Crkve se razlikuje, ali je i istovjetna s Kristovom i postaje shvatljiva u poimanju korporativne osobnosti. Misa je pristup golgotske žrtve nama. U smislu nošenja svakodnevnog križa čitav je vjernički život misa i ne smije se sekularizirati.

. .

Nakon kratke stanke uslijedio je drugi dio jutarnjeg programa koji je započeo predavanjem prof. dr. sc. Marijana Vugdelije iz Splita na temu „Narav Isusove žrtve prema poslanici Hebrejima.“ U kontekstu specifične, svećeničke kristologije poslanice Hebrejima, koja ističe tri vrste odnosa Kristove žrtve u odnosu sa starozavjetnim žrtvama, a to su sličnost, razlika i nadmoć, prof. Vugdelija je istaknuo da je Kristova žrtva prije svega bila egzistencijalno prinošenje samoga sebe Bogu. U tomu smislu vjernici su pozvani prinositi Bogu žrtve po uzoru na Krista – predanje samog sebe u poslušnosti i solidarnosti s drugim ljudima, u životu ljubavi.

. .

Uslijedilo je predavanje dr. sc. Ante Akrapa iz Splita „Holokaust – Golgota 20. st.“ (Riječi papa Ivan Pavao II. za vrijeme posjeta logoru smrti u Auschwitzu 7. lipnja 1979.) Fra Ante je u uvodu rekao: Objekt našega istraživanja je pojam žrtve gledan filozofskim očima Nije nemoguće, ali se čini pretjeranim, iscrpljivati se u traženju opće prihvaćene definicije žrtve. Svjesni smo da oblik i shvaćanje samoga pojma zavisi od mnogih faktora ali i različitih pogleda kulturoloških, mitoloških, teoloških, etičkih, socioloških, pravnih, psiholoških i filozofskih. Stoga ćemo osvjetljavanju ove teme pristupit s pozicije židovske filozofske misli koja ima svoje duboko utemeljenje unutar židovske religiozne misli. Budući da nas naslov samoga predavanja drži unutar jednog ograničenog okvira pažnju ćemo posvetiti onima za koje je ovaj problem od iznimne važnosti u formiranje njihove filozofske misli. To znači da će neka znamenita imena, na čije smo misli navikli,  ostati izvan,  iz razloga što im je ova tema bila samo usputna preokupacija.

Žrtva  privlači ali isto tako i odbija čovjeka, nju ne možemo shvatiti ali osjećamo nutarnji poriv koji  nas tjera da pokušamo shvatiti. Ovo „neshvaćeno“ prebacuje nas u prostor svetoga, koje je osnovna kategorija svake religije. Sveto se najprije spoznaje (doživljava) kao „mysterium tremendum“ a tek poslije „mysterium fascinosum“ (Rudolf Otto  bavio se fenomenom svetoga. Najpoznatije  mu je djelo Das Heilige - Über das Irrationale in der Idee des Göttlichen und Sein Verhältnis zum Rationalen (Sveto - O iracionalnome u ideji božanskog i njezinu odnosu prema racionalnome), najprije strah, potom očaranost.

Time ulazimo u područje Kiekergaardove religiozne dijalektike (o čemu govori drugi dio ovoga predavanja). Strah i drhtanje znak su Božje nazočnosti, ali i put u traženju eshatološkoga dobra. Posljednji dio ovog predavanja posvećen je mukama filozofije u pronalasku novoga govoru u opisu Božje uloge  i ponašanja tijekom holokausta. 

U zaključku svoga predavanja fra Ante je istakao: Problem holokausta uvijek će ostati provokacija za ljudsku misao. On ostaje vječni dokument koji nas podsjeća na ekstremne mogućnost kako bijede tako i veličine čovjeka. Potpuna emancipacija čovjeka jest posljedica Moderne koja je svojim blistavim tekovinama, tehnikom, znanosti, industrijom, efikasnošću i birokracijom udaljila čovjek od Boga, oslobodila ga je svih spona i učinila spremnim i sposobnim da započne svoj kajinski hod jer zlo koje počiva u čovjeku jest „ … slijepi poriv i nutarnji poticaj da muči druge. … koje  ne dolazi iz  ničeg do li mračnog osjećaja nemoći i „želje za moći““ (F. Ebner, Schriften, Kosel-Verlag, München 1963, I Sv. str. 925.).

Ovo naše traganje za transcendentalnim utemeljenjem ili pak objašnjenjem u pokušaju djelomičnog shvaćanja onog što nam se čini neshvatljivo kroz biblijske metafore Abrahama, sluge Jahvina i Joba, ipak ostaje na razini epistemološkog i fenomenološkog pristupa pojmu holokausta.

Bilo gdje, gdje je zlo doseglo apsolutnu moć postavši smisao života, čovjek gubi vlastiti smisao postajući nula.“Nijedan „ti“ nije se obratio židovu u Auschwitzu kako od Boga tako i čovjeka Židov postaje ne-osoba u pravom smislu riječi“ (R.L. Rubenstein, L’immagine religiosa. Studio sulla psicoanalisi e la teologia ebraica, Roma 1974, str. 13-14.). Da bi smo pronašli istinski odgovor na pitanja koja pred nas stavlja stvarnost holokausta potrebno je ovaj problem prebaciti iz sfere teodicje na područje etike i psihologije. Holokaust nije teološko pitanje nego psihološko: „Kako su ljudi mogli svoju slobodu tako divljački zloupotrijebiti pri odluci kako da postupaju jedni s drugima?“. Ovo spoznaja nam čini težim vjerovati u čovjeka bez Boga (Cfr. Harold S. Kushner, Živjeti! Kako žive i misle Židovi, Globus, Zagreb 1997. str. 147.).

. .

Poslijepodnevni dio simpozija počeo je predavanjem doc. dr. sc. Gorana Karduma iz Splita pod naslovom „O žrtvi u pravcima suvremene psihologije“. Predavač je, slijedeći empirijska psihološka istraživanja, ustvrdio da je žrtva jedna od nužnosti za čovjekovu osobnost, nešto što je povezano sa stabilnošću i zadovoljstvom u ljudskim vezama te je istaknuo činjenicu da žrtva motivirana željom pomaganja rađa osjećaj sreće i zadovoljstva. Uz razne zanimljive psihološke analize i objekcije upozorio je i na lažne oblike žrtve, koji se nerijetko javljaju u interpersonalnim odnosima. Apelirao je na važnost afektivne dimenzije i na duhovnost, koja se eksplicira u optimizmu, samopoštovanju, osjećaju za smisao, svrhu, altruizam te na potrebu psihologijskoga savjetovanja radi kvalitetnog usmjerivanja vlastitih snaga.

. .

Potom je uslijedilo predavanje prof. dr. sc. Matthiasa Scharera iz Innsbrucka i prof. dr. sc. Jadranke Garmaz iz Splita s naslovom „Žrtva u euharistijskoj katehezi: izbjegavati je, zatomljivati je ili se s njom solidarizirati?“. Predavači su zaključili da se u odnosu na žrtvu u euharistijskoj katehezi doista dogodila velika promjena, koja je najuže povezana ponajprije s distanciranjem od novoskolastičke kateheze, ali jednako tako i s novim utemeljenjem euharistije na Drugomu vatikanskom saboru. Unatoč golemim promjenama, koje su se dogodile u euharistijskoj katehezi, nakon Drugoga vatikanskog sabora te usprkos vrlo raširenu prešućivanju, tj. gotovo posvemašnjem iščezavanju žrtvenoga karaktera euharistije, novoskolastičko je gledište, barem kao određena vrsta negativne folije katoličkog identiteta i dalje vrlo prezentna kod nekih kritičara Crkve i religije, ističu autori.

. .

Posljednje predavanje ovoga simpozija održao je prof. dr. sc. Anđelko Domazet na temu „Isusov žrtveni hod (prema knjizi Benedikta XVI. - Isus iz Nazareta II. Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća.)“

Mnogi kršćanski pojmovi, koji izriču bit kršćanske vjere, danas su postali nerazumljivi. To je slučaj i s pojmom žrtve. U žrtvi, odnosno žrtvovanju sebe mnogi ne vide ništa drugo doli manipulaciju osobama od strane određene političke ili religijske ideologije. Tvrdi se da je i samo kršćanstvo podleglo takvoj ideologiji, te se stoljećima razvijala sakrificijalna vjera kojom se služila crkvena vlast kako bi mogla vladati svojim podređenima. Je li žrtveno shvaćanje kršćanske vjere pogrješno?

Iščitavajući drugi svezak knjige o Isusu iz Nazareta, uočava se da papu zanimaju osobito dvije teme: prva, evolucija u religijskom poimanju žrtve; druga tema koja je papi iznimno značajna jest Isusova žrtva pod vidom zadovoljštine i okajanja. 

1. EVOLUCIJA U SHVAĆANJU ŽRTVE

Na početku knjige papa Benedikt programski piše: "Krajnji je cilj ovoga Isusova 'uzlaska' (u Jeruzalem) njegovo predanje na križu, koje zamjenjuje stare žrtve...".

Isusov žrtveni hod obilježava nenasilja: Isus korjenito odbacuje nasilje i svoju 'revnost' za Božje kraljevstvo pokazuje oslanjajući se na proroka Zahariju (Kralj mira) i na Izaijino viđenje Sluge patnika. Kršćanin mora odbaciti svaki zelotizam u vjeri jer je "nasilje omiljeno sredstvo Antikrista".

Iz svega toga proizlazi duhovno-egzistencijalno poimanje žrtve: polazišna je točka novozavjetni govor o Isusovoj poslušnosti. To je pravo bogoštovlje: svojim postojanjem postati od-govor Bogu. 

2. ISUSOVA ŽRTVA POD VIDOM ZADOVOLJŠTINE I OKAJANJA

Papa smatra da novozavjetni tekstovi jasno motre Kristovu žrtvu kao zadovoljštinu za čovjekove grijehe.  Ovdje se papa osvrće na jedan dio suvremenih teologa i egzegeta koji smatraju da ideja okajničke smrti ne potječe izvorno od Isusa i da je misao zadovoljštine nespojiva s Isusovom slikom Boga.

Gotovo sve religije bave se problemom satisfakcije. Pomirbeno djelo, kojim ljudi žele umiriti i udobrovoljiti božanstvo, u središtu je povijesti religija. U biblijskoj teologiji križa, smatra papa, zbiva se revolucija u odnosu na predodžbe o satisfakciji u povijesti religija. "Čovjek nije onaj koji bi se uputio k Bogu noseći mu pomirbeni prinos: Bog dolazi k čovjeku." I zaključuje: "Otajstvo se zadovoljštine ne smije žrtvovati nikakvom sveznajućem racionalizmu."

Ideja zadovoljština pak pretpostavlja zastupništvo. Tajna zastupništva najdublji je sadržaj Isusova poslanja. Zastupništvom se ne misli da Isus Krist nadomješta čovjekovo djelovanje, nego se njome otvaraju nove perspektive pomirenja za grješnika, izriče se Božja solidarnost s ljudima, njegova bliskost s patnicima.

U zaključku fra Anđelko je rekao: Prijepor oko ispravnog razumijevanja pojma žrtve i žrtvenih radnji nastavlja se sve do danas. Papa želi sačuvati biblijsku kategoriju žrtve kao jednu od temeljnih odrednica Isusova identiteta, ali i teorije i prakse kršćanskog odnosa s Bogom i drugima. Papina analiza novozavjetnih tekstova potvrđuje da se život Isusa Krista ne može razumjeti bez ideje žrtve, te da žrtva također predstavlja temeljnu značajku kršćanske egzistencije. Osim toga, kršćanska vjera shvaća mučeničko svjedočanstvo kao vrhunac svjedočanstva za Isusa Krista, a ono se upravo ostvaruje po žrtvi za drugoga.

Dakako, žrtva se uvijek može pogrješno shvatiti i zlouporabiti, ali to ne znači da se zbog toga treba odbaciti govor o žrtvi. Papa Benedikta potiče na ponovno promišljanje sakrificijalnoga shvaćanja i življenja žrtve, kao žrtvovanja sebe (lat. sacrificium). Danas prevladava viktimizirajući aspekt (lat. victima), to jest govori se o žrtvi kao onoj kojoj je počinjena nepravda.

.

Riječi prof. dr. sc. fra Ante Vučkovića, dekana KBF-a Sveučilišta u Splitu na završetku Simpozija: 

Na koncu simpozija naslovljenog Antropološka i religiozna dimenzija žrtve, htio bih vam usmjeriti pogled na početak, na likovno oblikovanje simpozija. Pred nama je spomenik s Ovčare pokraj Vukovara, djelo Slavomira Drinkovića, akademskog kipara iz Zagreba. Zapravo, riječ je o spomeniku izrađenom za sve masovne grobnice iz Domovinskog rata. Ovaj na Ovčari je samo najpoznatiji, jer je najposjećeniji.

Crni, masivni kamen. Mramor. Podsjeća na teški, mračni, mučni život. Na zemlju i ono prizemno. Na životne muke. Na smrt i njezinu nijemu i tešku moć. Njegovo je središte, međutim, prazno. Umjetnik je morao izrezati dio kamena da bi u njemu ostao lik golubice. Golubica je vidljiva izdaleka. Ni jedna živa golubica nije tako vidljiva kao ova urezana u crni mramor.

Golubica je, međutim, bez glave i desno joj je krilo stisnuto masivnom težinom kamena. Na mjestu gdje je trebalo biti krilo, kamen nije dovoljno odrezan. Ima ga previše. Tako golubičino krilo nema dovoljno prostora.

Bez glave i slomljenoga krila lik golubice je jasni simbol žrtve. Golubica bi htjela letjeti. Njezin stav pokazuje i njezinu nutarnju volju da poleti. Težina kamena ju je, međutim, prikovala uz masivni kamen.

No, golubica je zapravo samo praznina. Lik od praznine. Lik golubice, bez glave i zgnječenoga krila, satkan je ni od čega. Nema ničega, a svi vidimo lik golubice. Podsjeća na žrtve čiji grob je u nebu, među oblacima, kako je pjevao Paul Celan u svojoj glasovitoj Smrtnoj fugi. Ne vidimo ni jednu žrtvu, ali svi znamo da nam je sloboda satkana od toga što njih nema. Praznina dotiče sve ono što ne možemo dotaknuti, a tvori srce života: svjetlost, duh, duša, zrak, kako to naglašava autor skulpture.

Kroz prazninu koju otvara lik golubice vidljiva je boja neba. Praznina povezuje zemlju s nebom. Žrtva gradi odnos s trećom instancom. Otvara pogled prema nebu. Tamo gdje nasilje vidi samo moć, silu, zemlju i smrt, žrtva snagom svoje nemoći otvara pogled u nebo, spasenje i život.

U crni, masivni i teški kamen urezan je križ. Kao da je prerezao kamen i ukazao mu na njegove granice. Križ je omogućio da se u njegovom sjecištu stvori otvor i forma golubice. Bez križa ne bi bilo otvora u nebo i odnosa s trećom instancom.

Na kamenoj je pozadini ispisan naslov simpozija. Natpis je postavljen iznad natpisa na spomeniku na Ovčari. Ne vidimo što tamo piše. Čitamo samo  ono što smo mi napisali. To upućuje na mnoštvo interpretacija koje se naziru u pojmu žrtve. Pa čak i sami naslov govori o dva različita interpretacijska smjera, antropološkom i religioznom. A čuli smo ponešto i o brojnim drugim mogućim pristupima žrtvi.

Spomenik na Ovčari je naoko sasvim jednostavan. Ipak, on je bremenit izričajem. Ne samo da asocira na vučedolsku golubicu, povijest i korijene starosjedilaca, nego se u njoj nazire i Božja prisutnost u duhu koji je lebdio nad vodama.

Slično je i s ovim simpozijem. Kad dođe kraju, sve se čini sasvim jednostavno i samorazumljivo. A ipak, iza toga stoji mnoštvo pitanja, dilema, odluka i rada. Nadasve, iza simpozija stoje mnogi ljudi, njihov rad i njihove nadarenosti!

Dopustite mi da im izreknem zahvalnost u ime Katoličkog bogoslovnog fakulteta!

Naravno, na prvom mjestu zahvaljujem predavačima. Počašćeni smo vašim odazivom i vašim doprinosom. I već se radujemo što ćemo vaša predavanja moći čitati na miru, u sabranosti, recimo uz kavu na Stradunu, kako je Joško Belamarić čitao prošlogodišnji zbornik kojega je predstavio na početku simpozija. Ili ispod nekog bora negdje na Braču.

Zahvaljujem i svim kolegama koji su poklonili dio svoga vremena i svojih sposobnosti za normalni tijek rada na simpoziju: prodekanima, moderatorima, prevoditeljima, tehničkom osoblju.

Hvala Nadbiskupiji splitsko-makarskoj i Provinciji Presvetog Otkupitelja za moralnu i financijsku podršku.

Hvala Splitskoj županiji i Gradu Splitu na financijskoj pomoći.

Zahvaljujem Nadbiskupskom sjemeništu na čelu s don Mladenom Parlovom i Centralnom bogoslovnom sjemeništu na čelu s don Borisom Vidovićem.

Hvala članovima povjerenstva za organiziranje znanstveno-teoloških simpozija. Posebno zahvaljujem Ani Lemo. Ona je brinula o mnoštvo važnih, svakodnevnih, organizacijskih poslova.

Zahvaljujem pomoćnom osoblju. Na poseban način s. Dijani za njezinu trajnu pozadinsku skrb.

Ako njihov rad i ne gledamo kroz prizmu žrtve, on nije manje važan i vrijedan. Naprotiv! Znam da je najveći dio odrađen radosno i zahvalno.

Zato ovogodišnji simpozij završavamo s osjećajem zahvalnosti.

Dopustite mi da ga završim riječima Enesa Kiševića čije stihove možemo naći na koncu prošlogodišnejga zbornika.

  • I grijeh je svakodnevno
  • prolaziti kroz svjetlost
  • a nemati u sebi ništa
  • od njezine topline.

 

  • Il’ svakodnevno jesti kruh
  • što održava nam ove živote,
  • a nemati u sebi ništa
  • od te sućne dobrote.

Bio nam i simpozij prigoda da dijelimo toplinu svjetlosti i dobrotu kruha!

Ante Vučković, dekan

 

Katarina Gugić, Mato Andrijević, Ivan Marić,

Mislav Šaškor, Frano Doljanin

Program simpozija 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

20.-23. lipnja: Šibenik/Sv. Lovre: Proslava Presvetoga Srca Isusova

********

24. lipnja: Svećeničko ređenje u Splitu

*******

23. - 25. lipnja: Vancouver - Mladifest

********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas846
Ovaj mjesecOvaj mjesec60056
UkupnoUkupno5148515

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 127 

Administrator

franodoljanin@gmail.com