Karin: Oproštaj od fra Alberta Marića

U četvrtak, 27. rujna 2012. godine, u crkvi Svete Marije Bezgrešne u Karinu generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u 16.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Alberta Marića koji je preminuo u bolnici u Zadru u utorak, 25. rujna 2012., u 77. godini života, 52. redovništva i 49. svećeništva.

 U koncelebraciji su bili fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Mate Matić, definitor i gvardijan samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, fra Mladen Kovačević, gvardijan samostana u Karinu i još 107 svećenika.

 Rodbina, vjernici i veliki broj časnih sestara i osobnih prijatelja došli su se oprostiti od fra Alberta. Pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi a na orguljama je pratio fra Kristijan Šilić. 

 Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, prevodio je fra Mate Matić.

  

Don Marinko Mlakić, generalni vikar

 Homilija

 U liturgiji sprovoda najbliže se dotiču život i smrt, umiranje i uskrsnuće. Vodi nas ovaj čin u samu srž nadvremenske drame života koja se odigrala u Jeruzalemu, na Kalvariji na Veliki Petak, i tri dana kasnije na grobu kamo su položili Isusa Krista. Nakon mržnje, nepravde, histeričnog odbacivanja istine i ljubavi, nastupa svjetlo, uskrsno svjetlo koje nema zalaza. Isus Krist je živ. On je pobjednik nad smrću. I po njemu može živjeti, ne za trenutak, ne za godinu, dvije ili sedamdeset sedam, nego vječno, svatko koji se njemu utječe i od njega milost traži.

Ovdje smo se sabrali da ukopamo tijelo svoga brata, svećenika i redovnika fra Alberta. Ima nešto uzvišeno u sprovodu jednog svećenika, redovnika ili redovnice. Takva osoba na poseban način posvećena je životom Bogu. Živi ovaj zemaljski život, ali trajno pogledom usmjerena prema nebeskoj domovini, prema zajedništvu čovjeka i Boga.

Svećenik hoda ovom zemljom, bavi se svojim životom, brigama i radostima povjerenih mu ljudi, ali svaki taj ili biIo koji drugi trenutak svog života gleda kroz obzor susreta s milosrdnim Bogom, važe ga i mjeri upravo časom susreta, trenutkom milosrđa koje će tada obasjati sva naša djela, i dobra i loša. Vjerujemo u Božje milosrđe, žudimo za njegovim životom, strepimo, ali daleko više se radujemo tom susretu.

Život svećenika je znak. Svojini opredjeljenjem, govorom, ponašanjem, odjećom on je ovom svijetu snažna poruka. Poruka koja nam je nasušno potrebna, poruka koja nam život znači. Ta poruka glasi: čovjek, svatko od nas, baš svaki čovjek koji hoda ovom zemljom, od iskona je po divnom Božjem promislu predodređen za nebo, za život vječni, za život u punini.

Svećenik najizravnije dodiruje ta sveta otajstva Božje ljubavi. Ima li svetije službe, radosnijeg poziva od toga: biti Božji glas, znak neshvatljive Božje ljubavi u svijetu?

Fra Albert, koji je većinu svog svećeničkog života preveo živeći i radeći u župama Šibenske biskupije bio je upravo takav. Donekle sam to osobno uvidio, a još snažnije mi je to posvjedočio jedan subrat njegovih godina, koji ga je dobro poznavao. Bio je svećenik i franjevac vjeran svom zvanju. Bio je ponizan, jednostavan, topao, neposredan u kontaktu s ljudima, iskren vjernik, koji je živio i predano vršio svoju svećeničku službu. Kada to za tebe kaže tvoj subrat, sigurno je da to nisu tek prazne i prigodne riječi. Uvjereni smo da će ga Bog za to nagraditi, da sada će pristupa k Božjem nebeskom žrtveniku, k stolu zajedništva i ljubavi i da Boga gleda bez zavjese, licem u lice.

Svi ćemo mi doći pred lice Božje. Neki možda već sutra! Zemaljski život je takav. Brzo teče i proteče. Nekad i prebrzo, po našim mjerama i željama. Želim draga braćo i sestre, zato da ovaj trenutak, kada s dubokom vjerom i bratskim ponosom ispraćamo svoga brata u nebesku domovinu, svima nama bude poticaj na dublju vjeru, na snažnije pristajanje uz Krista, našeg jedinog pravog Učitelja i Gospodina. Želim da ovaj čas napose nama svećenicima i redovnicima, subraći pokojnog fra Alberta po svetom redu i redovničkom životu, bude trenutak kada ćemo staviti pred svoje oči to uzvišeno otajstvo svećeničke službe. Bog nam je povjerio velika otajstva. Od Duha nam svojega daje, da budemo njegov znak, njegov glas čovjeku, kojeg on neizmjerno voli, bio on pravedan i vjeran ili grješan, nevjeran i nepravedan. Budimo ponosni na svoje zvanje. Neka taj ponos izvire iz našeg osobnog zajedništva s Bogom, našim Ocem. I neka ga odražava svijetu u kojem živimo.

Oči ljudi uprte su u nas. Ljudi koji su obezglavljeni, baš kao ovce bez pastira. Pokazujmo im svojim životom i svojom vjerom lice Božje, lice prepuno ljubavi i milosrđa, onako kako je to činio fra Albert. Pa i onda kada nas svijet ne razumije, kada ne shvaća da je izgubljen, kada nas nepravedno osuđuje i obezvrjeđuje, on pokazuje svoju žudnju za Bogom.

Na kraju propovijedi mons. Marinko Mlakić je rekao u ime šibenskog biskupa:

 Poradi preminuća vašeg subrata i dragog nam svećenika fra Alberta Marića u ime šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa, svećenika, redovnika, redovnica i cijelog vjernog puka Šibenske biskupije izražavamo iskrenu sućut Vama, svim članovima Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te obitelji i rodbini pokojnika. Uz izraze sućuti od srca zahvaljujemo svemogućem Bogu za dugogodišnji pastoralni život i rad koji je fra Albert proveo u župama Šibenske biskupije. Molimo se, vjerujemo i čvrsto se nadamo da će mu dobri Bog udijeliti vječni pokoj i nagraditi ga vječnim zajedništvom za svojim nebeskim stolom za ustrajno svećeničko služenje i njegovo ljudsko i redovničko svjedočenje koje je nesebično davao u Drnišu, Danilu, Primorskom Docu, Nevestu i Konjevratima.

 

Fra Joško Kodžoman - provincijal

 Poštovani gospodine generalni vikaru šibenske biskupije, draga braćo svećenici i časne sestre, cijenjena rodbino pok. fra Alberta Šimuna Marića, dragi bogoslovi, sestre i braćo po vjeri, hvala Vam u ime Provincije na ljubavi prema našem pokojnom bratu, koju dokazaste svojim dolaskom na ovaj ispraćaj.

Fra Albert je rođen 11. rujna 1936. na Suhaču u župi Gospe Sinjske od roditelja Ante i Ive r. Barić. Kršten je iste godine 16. rujna. Osnovo je školovanje završio u Karakašici u razdoblju od 1945. - do 1949. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je od 1949. do 1959 u Makarskoj, Sinju i Zagrebu. U novicijat na Visovcu stupio ju 13. kolovoza 1954., prve jednostavne zavjete položio je 14. kolovoza 1955. a svečane pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem u Makarskoj 26. travnja 1961. Nakon uspješnog završetka srednjoškolskog obrazovanja, koje je vremenski i organizacijski izgledalo znatno drugačije od danjašnjeg modela,  nastavlja filozofsko- teološki studij u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji, gdje je i diplomirao 30. lipnja 1964. Za đakona ga je zaredio mons. Josip Arnerić u Makarskoj 15. prosinca 1963. a svećenički red mu je podijelio splitksko-makarski nadbiskup mons. Frane Franić 30. ožujka 1964.  Mladu misu proslavio je iste godine u Sinju 5. travnja.

Čitavi svoj svećenički i redovnički život proveo je u pastoralu. Najprije mu je dodijeljena služba župnog vikara u Drnišu, koju je vršio od 1964. do 1966. Zatim je imenovan župnikom župe Danilo, gdje je ostao do 1969. Godinu dana vršio je službu župnog vikara u Podbablju, nakon čega preuzima službu župnika u Primorskom Docu, gdje ostaje do 1976. Nakon šest godina provedenih u Promorskom Docu imenovan je župnikom Nevesta. Godine 1985. Uprava Provincije ga postavlja za gvardijana samostana pred kojim stojimo, u kojem je doživio neke, kako sam priznaje, od svojih najljepših životnih uspomena do  najužasnijih događaja, izazvanih ljudskom mržnjom i političkim odlukama. U predvečerje 26. kolovoza 1991., bio je pod prijetnjom smrti prisiljen napustiti samostan u Karinu. Nakon tog strašnog i tužnog iskustva obnašao je službu župnika u župi Konjevrate do 2006.  Nakon 42 godine aktivnog pastoralnog rada (prema njegovu izračunu nakon 15 330 dana), u 70. godini života odlazi u mirovinu, koju provodi ispovijedajući u makarskom samostanu do 2009. godine, kada prelazi u obnovljeni karinski samostan. Bolest ga je natjerala da svoje posljednje dane provede u Splitu u novosagrađenom samostanu o. Ante Antića na Trsteniku. Ljubav prema Karinu i providnost Božja ga je vukla natrag u prošlost, na mjesto njegove boli i ponosa, te je odlučila da nakon smrti, koju je dočekao u općoj bolnici u Zadru, čijim djelatnicima zahvaljujem na pažnji i brizi, bude sahranjen tu pod stablima kostele, kao nepobijeđeni svjedok okrutnog vremena.

Sam je u jednom intimnom pismu, upućenu Upravi Provincije, rekao da je  čovjek velika nepoznanica, nepročitana knjiga i da je nemoguće obaviti dubinski snimak čovjekove duše i ući u nevidljivi svijet misli i osjećaja. Bog ga je obdario rijetko viđenim darom za umjetnost, što potvrđuju njegove tesarske, klesarske, tokarske i druge majstorije, vlastoručno izdiljani oltari i isklesani amboni. Ipak, najveći Božji dar, koji je živio i svjedočio u velikoj vjeri a od kojega i mi danas možemo i trebamo učiti, jest njegova redovnička skromnost, zdrava samokritičnost, prepoznatljiva i uvjerljiva franjevačka duhovnost, raspoloživost za sve službe u Provinciji, koje je s voljom i predano obnašao, a iznad svega veliko i široko srce koje je kucalo za čitavu Provinciju, koje je prkosilo osobnom interesu i koje je pobijedilo opasnost lokal-patriotizma. Dragi fra Alberte, pisao si da je poniznost lijepa krepost ali da se i od ponosa živi. 

U ime naše franjevačke zajednice, koja ti je priredila brojne životne radosti, ali ti je isto tako nenamjerno nanijela pokoju bol i povrijedila tvoje dostojanstvo i ponos, iskreno ti zahvaljujem na tvom vjernom služenju i molim te za oproštenje, što nisi za života doživio više ljudskog priznanja, radosti i brige. Ostat ćeš prisutan u našim molitvama i sjećanju kao dobar čovjek, pravi fratar, kojega je kroz život nosila iskrena ljubav prema Bogu, svom hrvatskom narodu i svakom čovjeku. Tebe želim preporučiti Božjem milosrđu, a sve one, koji iskreno tuguju za tobom, velikoj utjesi naše kršćanske vjere u ponovni susret, Svima izražavam iskrenu sućut i završavam riječima pjesnika Izidora Poljaka, čije je stihove fra Alberto rado čitao i citirao:

„Sam si ovo htio, nikoga ne krivi,

U to ime neka te u vječnosti Bog poživi!“

Počivao u miru Božjem!

 

Fra Mladen Kovačević - gvardijan u Karinu

Čuli smo kako je fra Alberto vršio svoju pastoralnu službu u šest župa, jedno trogodište proveo kao ispovjednik u Makarskoj , dok je u samostanu u Karinu bio gvardijan od 1985 -1991, te ponovno pridružen ovoj samostanskoj obitelji od 12. prosinca 2009 do svoje smrti.

Dojam nelagode na njega je najviše ostavilo vrijeme provedeno u Karinu kad su ga Srbi okupirali a potom i prognali iz samostana. Dani koje je u samostanu provodio za vrijeme srpske okupacije bili su dugi, a noći su, kaže on čekane kao neke utvare. U najtežim trenucima društvo mu je činio fra Vjeko Kujundžić, don Nikola Tokić i kuharica Anka. Oko samostana su uvijek kružili nepoželjni gosti. Česta pucnjava po samostanu i oko samostana iz raznog naoružanja unosili su nemir i zebnju. Svaki izlazak bio je rizičan. Presretanje na svakom koraku, uz prijetnju oružjem. Uvijek su govorili da fratri moraju napustiti samostan i da će ga sravniti sa zemljom jer to njihov narod želi.

Osvanuo je dan 26.kolovoza kad su ga četnici zajedno s fra Vjekom Kujundžićem izvezli na vrh strane i uputili prema Pridragi. Ali prije nego je izišao iz samostana kleknuo je pred oltar i molio dok su dvojica milicajaca stajali uz njega s puškama u ruci .Završivši kratko molenje, ustao je ,poljubio oltar i rekao: Isuse i Marijo, zbogom, čuvajte samostan - i prolio suzu.

Kad je ponovno došao u samostan 2012 godine o tim bi događajima govorio s puno emocija.

Od svoga dolaska postupno je osjećao nemoć i opirao se ići na kontrole kod liječnika. Ali je na kraju popustio. Liiječničke pretrage u Zadru i Splitu pokazale su uzrok slabosti i boli. Bio je svjestan svega.

Samostan i braću u njemu je volio. U društvu je ugodan bio, a boli strpljivo i s vjerom podnosio. Bože nagradi ga životom vječnim!

Zahvaljujem nećakinji Željki, Zdravki, rodbini i medicinskom osoblju bolnice Split i Zadar i svima koji se bili pri pomoći u zadnjim danima života našega fra Alberta.

Fra Mladen Kovačević, gvardijan

 

U ime kolega od fra Alberta se oprostio fra Stjepan Čovo

 Dragi kolega! Tužni zbore, ucviljena rodbino! Teško i nerado govorim u trenucima žalosti. Ipak ovoga časa smatram da trebam progovoriti kao kolega u svoje ime i u ime velikog broja pokojnikovih kolega. Jučer smo se kolege sastali u Brelima kod dr. Šošića, našega kolege. Tebe nije bilo, a uvijek si se radovao našim godišnjim susretima. Molili smo za te i prisjećali se uspomena koje smo zajednički u životu dijelili. Ti si drugi iz naše velike povorke kolega koji si otišao u vječnu domovinu. Prvi je fra Ignacije Vugdelija, a ti si drugi, a tko će biti treći i sljedeći? I mi dozrijevamo ili smo dozreli za takvo putovanje. Doći će red i na svakoga od nas. Tada ćemo nastaviti naše društvo u kojem ćemo hvaliti Boga i radovati se u njegovoj blizini.

Davno je počeo naš hod i uspon prema oltaru Gospodnjem. Od prvih dana sjemeništa 1949. do 1964. bile su godine formacije, a poslije toga rad na njivi i vinogradu Gospodnjem. Mnogo je uspomena, detalja i događaja. Teško ih je sve opisati. Kao svećeniku nije bilo lako krčiti, probijati putove zarasle u korov i draču, odgajati, hrabriti i sokoliti vjerničko stado kojem si stajao kao pastir u vremenu neshvaćanja i društvene odbačenosti. Nisi se štedio i uzmicao, a ni tebe nisu štedjele poteškoće i izazovi. Koliko si podnio i pretrpio kao gvardijan ovog samostana, naglasio je o. provincijal i o. gvardijan, dovoljno je kazati da si bio prisiljen napustiti ovaj drevni samostan i svetinju pred silom četničkog zla i uništenja.

Gdje si bio ostavljao si duboke tragove svoje jednostavne prisutnosti, ali duboke cijene i privlačnosti. Volio si red, sklad koja je izlazila iz Tvoje duboke religiozne duše. To si prenosio svojom dubokom kršćanskom i svećeničkom odanošću, potpomognut umjetničkom strašću ljepote da uresiš prostor crkve i crkvenog namještaja. Posebnu si radost doživljavao kad si mogao uljepšati oltar, svetohranište, stalak za čitanje ili neki drugi kutak crkvenog prostora svojim rezbarskim umijećem. Koliko si htio, teško je kazati, ali svakako nisi uspio da sve ostvariš, šteta što nisi imao sredstava da to izvedeš! Bio si zanesen u crtanju, skicama, izvedbama divnih simbola u drvu koji su ostali kao izraz Tvoje duše i ljubavi prema Bogu i crkvenom prostoru. Iako si sebe smatrao malenim, bio si hrabriji od drugih, jer si bio uronjen u snagu koja je jača od ljudske - u živoga Krista. Živio si od njega, po njemu i s njime.

Bio si pravi sin sv. Franje. Volio si prirodu i uljepšavao prostor oko župske kuće u kojem se uvijek nalazilo cvijeća i zelenila. Kao student teologije zanosio si se za čarobni svijet školjaka, volaka, čanjčica i drugih morskih stanovnika. Iako si ugradio dio sebe kad se u Makarskoj stvarala Malakološka zbirka s dr. fra Jurom Radićem i suradnicima, ostao si nepoznat. Ti nisi bio ni zapažen ni u proslavi tog muzeja, a neki koji su se tom projektu protivili došli su u prvi plan i častili se. To Te nije nimalo smetalo, obilazio si plaže, zalazio u uvale, gazio u more bez obzira na vrijeme da doneseš novi primjerak morskog blaga za muzej školjaka. Išao si naprijed i svoj kamenčić stavljao u mozaik zajedničkog dobra koje se trebalo u javnosti predstaviti. Smatrao si da je Tvoja snaga u Bogu koji je bio tvoje „uskrsnuće i život“ (Iv 11,25).

Bolest je došla kao kruna tvojih napora, nije nastupila nenadano. Smrt te nije uzela ni mlada ni previše stara. Tvoj je cijeli život bio u svjetlu vječnosti, priprema za susret s Gospodinom, toga si posebno zadnje vrijeme bio duboko svjestan. Teret života i njegove izazove nosio si predano u volju Božju. Svjestan si da se približio Tvoj kraj, to si mi rekao u nedjelju, 23. rujna ove godine, kad sam te s kolegom posjetio u bolnici u Zadru. Trpio si, žeđao, uzdisao i dva dana kasnije izdahnuo. Ako bismo htjeli opisati Tvoj svećenički put, onda bismo mogli jednostavno kazati: Bio si tih, nečujan, suosjećajan, duboko uronjen u tuđu bol i tugu, tražeći lijek za tuđe rane duše i tijela! Izgorio si i istrošio svoj svećenički život za Boga i narod. Nek Ti on bude vječna nagrada! Počivaj u miru! Amen!

.

 

Marica Labor – u ime župljana Konjevrate i u osobno ime

Dragi fra Alberto,

osjećam potrebu i dužnost da se prigodom tvoga sprovoda od tebe oprostim u svoje osobno ime, u ime župljana i župnika župe Sv. Ivana Krstitelja u Konjevratima gdje si bio župnik od 1991. do 2006.

Dok živimo i hodamo ovom zemljom mi ljudi jedni druge prepoznajemo po izgledu, glasu, odijelu, djelima... Ali, pamtimo se ipak po nečem vrednijem: pamtimo jedni druge po ljubavi koju smo iskazivali, po dobroti koju smo doživjeli, po milosrđu koje nam je iskazano. To je ono što nam ostaje od onih koji napuštaju ovaj svijet i to čovjeku nitko oduzeti ne može.

U životu našeg fra Alberta bilo je mnogo ljubavi, dobrote, ljudske srdačnosti, lijepe riječi... O njegovim krepostima dale bi se napisati knjige. Ali nije potrebno trošiti tisuće stanica papira jer su te njegove kreposti ostale upisane u tisućama srca ljudi koji su poznavali fra Alberta. Dok budemo živi ovdje na zemlji podsjećat ćemo jedni druge na to predivno svjedočanstvo prisutnosti Božje ljubavi koja nam je iskazana preko srca i riječi ovoga čovjeka, svećenika, redovnika...

Mi koji smo živjeli s njim, napose mi kojima je on bio župnik dugo ćemo dijeliti iskustva plemenitog franjevca koji je živio među nama i bit ćemo mu vječno zahvalni, a Gospodin neka nagradi svaki njegov osmjeh, svaku lijepu riječ, svako iskazano dobročinstvo... Bit će to, uvjerena sam, pozamašna nagrada među miljenicima Njegovim u sve vjekove vjekova.

Dragi fra Alberto, pozdrav do susreta u vječnosti.

.

Brzojave sućuti uputili su:

Mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup

Poštovani oci Franjevci!

Doprla je do mene vijest da je Svemogući Bog, u svojem svetom promislu, pozvao k sebi u Vječnost o. Fra Alberta Marića.

Dok Vam izražavam svoju kršćansku sućut i Nadpastirsku blizinu, u osobnoj spriječenosti, zbog unaprijed preuzetih pastoralnih obveza u Nadbiskupiji, preporučam dušu plemenitog pokojnika Bogu, koji je tvorac svakoga dobra.

Našao pokojni fra Albert u Njemu milosrdna suca, od dugova bio oslobođen i na ramenima Dobrog Pastira neka zasluži ući u pratnju vječnoga Kralja! (usp. Liturgija za pokojne).

Još jedanput Vama, čitavoj Provinciji Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, te poštovanoj rodbini, iskreno kršćansko suosjećanje.

Po ovom pohodu 'Sestrice Smrti', neka Vas ojača i utješi vjera u Uskrsnuće, u koje je fra Albert vjerovao i navještao isto riječju i primjerom.

Uz pozdrav u Gospodinu

mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup

.

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Poštovani oče Provincijale,

Primio sam vijest da je otac fra Albert Marić, član naše Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja završio svoj zemaljski život i preselio se u kuću Oca nebeskoga. Vama i svoj braći franjevcima, kao i rodbini pokojnoga fra Alberta, izražavam svoju ljudsku sućut u vjeri i nadi Kristova i našega uskrsnuća. Zahvaljujem pokojnom subratu za njegov dugi i uzorni redovnički i svećenički život kojega je posvetio na slavu Boga i spas svoga naroda, djelujući pastoralno i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Preporučujemo ga Božjem milosrđu a osobito velikom Svećeniku Isusu Kristu po zagovoru serafskog oca Franje da ga primi u svoj nebeski mir.

Rado ću se sjetiti pokojnoga fra Alberta i svih Vas u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

.

Ante Župan

Poštovani,

primite izraze moje iskrene sućuti povodom smrti našega dragog fra Alberta.

Gradonačelnik grada Obrovca Ante Župan

Fotografije 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1192
Ovaj mjesecOvaj mjesec53495
UkupnoUkupno5424965

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 79 

Administrator

franodoljanin@gmail.com