Sinj: Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Fra Joško Kodžoman, provincijal, na svetkovinu Velike Gospe u Sinju u srijedu 15. kolovoza 2012. godine, predvodio je euharistijsko slavlje u 18.00 sati i održao homiliju.

Svaki put kada se Gospin sveti lik, u koji upravo gledamo puni pouzdanja i nade, optočen u srebro i zlato, izvadi iz oltarne niše u našoj crkvi iz koje nas svojim blagim majčinskim očima promatra, u pozadini ostaje užasna praznina. Istovremeno, svi oni koji se zateknu u tom trenutku u crkvi i koji su u prilici izbliza pogledati njezin sveti lik, ostaju zadivljeni njezinom ljepotom i sjajem u koji ju je zaodjenula živa vjera  naših starih. Nitko ne može opisati riječima težinu zraka u našoj crkvi koji nije posljedica ljetne vrućine i topline koju stvaraju tijela okupljenih vjernika, niti tko može izmjeriti dubinu uzdaha koji lebde u svetom prostoru a koji dolaze iz nedokučivih prostranstava ljudske duše. Tek tada u susretu s Majkom čovjek vidi i osjeti snagu i moć koja i danas živo progovara iz njezinih očiju i njezinog blago naklonjenog lica. U susretu s Majkom. čovjek ne treba izmjenjivati puno riječi da bi se s njom razumio. Pogled sve govori. Svaki koji se zagleda u ovaj sveti lik, u sebi mora osjetiti svoju ljudskost, svoju grešnost, svoje siromaštvo, ali i ponosni poziv da se pred ovim svetim likom svaki čovjek mora skrušiti, da se mora promijeniti i da ne smije i ne može ostati isti. Pred Gospinim pogledom nitko ne može ostati ravnodušan. Mržnja, želja za osvetom, ljubomora, zavist i sve druge, čovjeka nedostojne misli, moraju nestati kako bi se u naše srce uvukli  humani osjećaji prema svim ljudima. Pred njom smo svi djeca istih nebeskih roditelja, duhovni sinovi i kćeri, duboko ukorijenjeni u neuništivoj vjeri da su životi u koje smo pozvani i koje živimo najčudesnije djelo Božje ljubavi i dobrote na zemlji. Braćo i sestre, prihvatimo i u ovom svetom misnom slavlju, u kojem častimo njezino uzdignuće i uznesenje u nebesku  slavu, njezin majčinski poziv da se obnovimo u svojoj vjernosti Bogu i ljudima. Tek ćemo tada biti u stanju doživjeti smisao njezinog izlaska pred nas i njezinog susreta s nama na ovom našem gradskom trgu, tek ćemo je tada čuti i osjetiti u našoj pameti i našim srcima, Njezina snaga progovara poniznima a šuti pred ljudskom bahatošću i umišljenošću. Ona nas spremno čeka da otvorimo svoja srca i da joj u iskrenosti iznesemo par ljudskih riječi i molitava, za ozdravljenje naših duša i tijela, naših zagađenih obiteljskih i međuljudskih odnosa, za ozdravljenje i preporod našeg umornog društva, našeg zajedništva i ponosa.

Pozdravljam sve vas, braćo i sestre u Kristu, okupljene na ovom svetom misnom slavlju, Vas koji ste došli izdaleka i izbliza, kao i one koji su željeli doći ali nisu mogli. Dobrodošli u ovo naše svetište, koje je od davnine razlog ponosa nas franjevaca njegovih vjernih čuvara ali i znak obaveze da sačuvamo bogati polog naše vjere, koji se očituje u višestoljetnom kontinuitetu okupljanja oko naše nebeske zaštitnice, naše Gospe Sinjske. Poseban pozdrav Vama dragi branitelji, koji ste u odlučnim trenutcima naše nacionalne povijesti, osnaženi  moćnim zagovorom  nebeske Zaštitnice, izložili sebe i bili spremni za njezinu slobodu dati svoje živote. Pozdravljam članove obitelji naših poginulih branitelja, sve naše bolesne i nemoćne kao i one koji se za njih brinu. Pozdravljam i zazivam Božji blagoslov po zagovoru naše Gospe, nad sve one koji se i danas bore kako bi pred svjetskim i domaćim sudištima dokazali svoju nevinost i obranili svoje dostojanstvo, svoju čast i poštenje. Sve Vas i njih neka nadahnjuje i prati mudrost Božja, strpljivost i hrabrost kojom je naša nebeska Majka Marija prkosila i odolijevala životnim nedaćama i izazovima.

Ne zamjerite mi, dragi vjernici, ako u ovoj prigodi zanemarim teološku dimenziju blagdana Uznesenja blažene djevice Marije, o čemu bih mogao na dugo i na široko  s ponosom govoriti, jer je upravo član naše Provincije pok. fra Karlo Balić, bio jedan od najzaslužnijih ljudi na razini  opće Crkvi, čija su istraživanja najviše doprinijela da uopće dođe do svečanog proglašenja te marijanske dogme (papa Pio XII. 1950.). Stanje u našem društvu me u ovom trenutku, međutim, prisiljava da to duboko otajstvo naše vjere, dakle božansko majčinstvo Blažene djevice Marije sa svim svojim posljedicama, stavim u naš konkretni socijalni kontekst i da o tome na glas promišljam iz perspektive suvremenog i prosječno obaviještenog vjernika katolika u modernom hrvatskom društvu.

Hrvatska će uskoro postati 28. članica Europske unije. U velikom dijelu vjerničke javnosti to izaziva podijeljena mišljenja. Ljudi se piatju: predstavlja li ta Europa za nas šansu ili opasnost? Treba li podržati ideju zbližavanja različitih europskih naroda ili joj se treba odlučno oduprijeti? Ako su današnji glavni akteri i zagovornici europskog proširenja, velike europske sile, izgubili iz vida opće dobro svih naroda, već još jedino vode računa o vlastitoj koristi i profitu koji će uz pomoć domaćih posrednika-izdajica izvući iz zemalja koje ne znaju zaštiti svoj nacionalni interes, ako se ta politička asocijacija, koju nazivamo Europska unija, na temelji više na platformi zajedničkih temeljnih kršćanskih vrijednosti, kao što su poštivanje svetosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, poštivanje i zaštita obitelji, kao okvira koji je nužan za zdravi psiho-fizički i socijalni razvoj čovjeka, ako se u toj Uniji, a danas sutra i kod nas, već legaliziraju bolesne i opasne nastranosti, ako se u toj Europi budućnosti nazire demokratska inverzija, gdje će moćna manjina nastaviti tiranizirati nemoćnu i pasiviziranu većinu, ako će nazočnost križeva u javnim prostorima u katoličkim zemljama platiti cijenu političkog pragmatizma, ako će jednog dana biti upitno slobodno javno okupljanje, kao što je ovo naše danas ovdje, i vanjske proslave marijanskih blagdana, što će nam ta i takva Europa?! Jao narodu u toj Europi koji neće znati prepoznati i zaštiti svoje vitalne nacionalne, kulturne, ekonomske, pa i vjerske interese. Koji nam savjet može dati Gospa, što nam je činiti, zar ćemo i ovaj put propustiti priliku priključivanja razvijenim europskim zemljama, pa makar pritom morali zažmiriti i zanemariti sve ono što nas u njima s razlogom zabrinjava i plaši? Gospa nam kaže da nema straha pred najcrnjim scenarijem budućnosti za čovjeka i društvo koje zna tko je i što je i kamo želi ići. Nema razloga za strah za one pojedince i skupine koje će se napajati na izvoru Božje mudrosti. I Ona je prolazila kroz slična životna iskustva. Na početku svoga majčinstva bila je suočena sa strašnom prijetnjom da izgubi svoga sina Jedinorođenca, živjela je u vremenu i u društvu koje nije držalo previše do ljudskih prava, ali je to nije smetalo da svoje dijete odgoji za najveći mogući humanizam i čovjekoljublje. I u Njezino su vrijeme bogati i samodostatni moćnici legalizirali prakse, koje bi i za današnji ukus bile teško probavljive. Ali uza sve to nju ništa nije obeshrabrilo da ostane vjerna Bogu i svome božanskom Sinu. Naprotiv, pored svih društvenih nedaća ona je našla svoj put i svoj mir a i nama govori da i mi možemo naći svoj put i svoj mir i da se ne moramo nužno stopiti i podrediti pritiscima kojih je uvijek bilo, ima ih i bit će ih. Ostanimo na putu Marijinu i iskrena srca tražimo Njezin savjet i Njezinu pomoć.

Zakoni i praksa u Europskoj uniji u mnogim zemljama očito ne idu u prilog jačanja i očuvanja obitelji ( uređenost radnog vremena, nedovoljno novčano stimuliranje obitelji s djecom, visoki životni standard koji prate visoke cijene i troškovi života…) A obitelj nam je važna. Bez čvrste obitelji nema garancije da će se budući naraštaji moći odgajati za kršćanske vrijednosti. Kršćanstvo počiva i hrani se u zdravom obiteljskom ozračju. Gdje nema zdravih obiteljskih odnosa, teško da može biti i razvijene svijesti o žrtvi, bez koje opet nema sretnog i uspješnog zajedništva. Zar je zamislivo, braćo i sestre, da bi u Hrvatskoj netko svjesno radio i donosio zakone koji ugrožavaju to bitno ljudsko pravo na obiteljsko zajedništvo. Mislim da je nemoguće  da bi netko namjerno i svjesno radio protiv dobrobiti i sreće ljudi. Gdje je problem, koji itekako osjećamo i u našim domaćim prilikama. Problem je u svjetonazoru, problem je u drugačijem shvaćanju čovjekove sreće. Za nekoga je život bez obaveze, život bez djece, pravi život. Za čovjeka pak s kršćanskim shvaćanjima, život bez vlastite djece predstavlja značajno osiromašenje bračnog zajedništva, iako se bit kršćanskog bračnog zajedništva ne može i ne smije svesti samo na reprodukciju i puko biološko produljenje vrste. Mogu razumjeti da ima ljudi koji ne dijele moje i naše kršćanske stavove i poglede na život, ali ne mogu razumjeti da se u jednom većinski katoličkom i tobože demokratskom društvu donose zakoni i bez provedene javne rasprave, koji su dijametralno oprečni interesima te većine. Ne mogu razumjeti da ovo društvo, čiji smo i mi članovi, oklijeva podržati one hrabre muževe i žene koji argumentirano osporavaju predložene i donesene zakone. Ne mogu razumjeti da se katolici u Hrvatskoj prave kao da ne razumiju i ne čuju vapaje i poruke svojih biskupa, koje im oni često upućuju. Ne mogu razumjeti da se u današnjoj Hrvatskoj događaju svjetonazorske reforme, tako nametljivo i posve otvoreno, a da katolici u Hrvatskoj i dalje stoje, šute i ne poduzimaju ništa. Kao da se ne radi o našem zajedničkom interesu ili su i tu već vidljivi znakovi našega prilagođavanja i popuštanja pred nedemokratskim i agresivnim napadima egoističkih društvenih struktura. Marija je znala zaštiti interese svoje obitelji. Kada joj je za to zatrebala umješnost i snaga muškarca, onda je tu za obostrani interes nastupao sv. Josip, Koga se mi danas bojimo, čije mi interese štitimo, je li nama doista stalo do zaštite naših kršćanskih vrijednosti?

U posljednje se vrijeme Crkvu često proziva zbog novčanih sredstava koja se sukladno Ugovoru sa Svetom stolicom daju Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj iz državnog proračuna i sve to na trošak poreznih obveznika. Do posljednjih recesijskih mjers štednje bila je riječ o  250 milijuna kuna godišnje. Za ilustraciju, HRT u dva mjeseca iz svoje redovite televizijske pretplate namiri ta ista sredstva, ne uzimajući u obzir sve druge izvore njezina financiranja.

Crkvo i svi vi koji dobivate novac koji niste sami zaradili, pazite kako ga trošite, jer neodgovornim trošenjem tog novca vi postajete ubojice vjere svoje braće i sestara, koji zbog Vaših sablazni napuštaju Krista i Crkvu. S druge pak strane, pitam sebe i vas, braćo i sestre, kada će ovo društvo i njegove političke elite biti u stanju pravo i pošteno ocijeniti pozitivnu ulogu koju je Katolička crkva u ovoj zemlji imala i ima? Kada će ovo društvo, čiji su važni današnji akteri bili aktivni i u bivšem komunističkom sustavu, oprati ljagu sa sebe zbog tolike oduzete crkvene imovine, koju uživa tko zna tko, a za čije obeštećenje Crkva katolička do dana današnjega nije dobila ni lipu. Konačno, kada će ovo društvo i njegove političke elite priznati da je Crkva Katolička, čiji smo svi mi nadam se ponosni članovi, više učinila dobra za svoj narod i njegovu vjeru koja ga je čuvala i sačuvala od tuđina ali mu isto tako nikada nije dopustila da poseže za tuđim, nego što će neki pojedinci, nošeni iluzijom o vlastitom mesijanstvu, i grupacije kojima pripadaju moći učiniti za narednih 100 milijuna godina? Evanđelisti su zabilježili scene u kojima je Isus nastupao energično i gotovo na rubu incidenta prema nekim grupacijama, ali nitko nam od njih nigdje nije dao ni nasluti da je Marija igdje i ikada i bilo s kim došla pa i u verbalni sukob. I mi se u nju moramo ugledati, Nećemo se zamjerati, strpljivo ćemo nositi svoj križ društvenog omalovažavanja i obezvređivanja. Etika ljubavi, kojoj nas Marija uči, jača je od etike mržnje i progona.

Netko je napisao: „U svakoj duši u kojoj Isus prebiva, ima kapelica, svetište posvećeno Djevici – Majci.“ Probudimo u sebi  često  tu svijest i misao o visokom dostojanstvu kršćanskog poziva, koji je i preko Marije upućen danas o ovdje svima nama. Imajmo to na umu kada olako psovkama i drugim vrstama nedoličnog ponašanja nagrđujemo taj sveti prostor u sebi ili vrijeđamo čovjeka do sebe koji drži do svojih svetinja. Nema ništa ružnijeg i ogavnijeg od čovjeka koji nema nikakvih vrijednosti a u tome istovremeno pronalazi pravo da gazi i vrijeđa druge ljude s izgrađenim vrijednosnim stavovima. Nastojmo, poput Marije, biti Božji originali, a ne tek lažne kopije.  

Neka nas, braćo i sestre, još jednom sve blagoslovi naša Čudotvorna Gospa Sinjska, sve naše sinove i kćeri, našu Domovinu, koju želimo izgrađivati u solidarnoj ljubavi sa svim ljudima dobre volje, držeći se načela pravednosti. Neka moćni zagovor i blagoslov naše nebeske Majke prati sve naše obitelji, posebno one mlade, koje su u problemima i ne znaju kako dalje i komu se trebaju obratiti za pomoć, jednako tako neka majka Marija usliši molitve svih onih supružnika koji priželjkuju djecu, a na tom putu imaju poteškoća, baš kao što su bile uslišane molitve njezinih rođaka Zaharije i Elizabete. Zagovoru majke Bože izručujemo i sve one za koje znamo da sigurno nemaju dobre namjere prema nama. Ujedno im zahvaljujemo na svakoj opravdanoj kritici, jer nam njihova kritika pomaže da se više i bolje suobličimo slici i uzoru prave vjernice - Marije. Jednom riječju s njima je i pored njih lakše biti kršćanin u svijetu. Posebnom zagovoru Majke Marije izručujemo one naše nositelje visokih društvenih, državnih i odgovornih dužnosti, u čijoj nadležnosti i moći leži sudbina i budućnost čitave naše zemlje, neka ih oboruža svojom poniznošću, skromnošću i istinskim nastojanjem oko općeg dobra svih ljudi koje predstavljaju. A sve oni koji plove na debelom moru gorčine, potištenosti, depresije, frustracije, straha i beznađa, neka presveto srce Blažene djevice Marije pohodi, utješi, ohrabri, savjetuje i vodi prema životu u kojem će moći preuzeti odgovornost, prihvati i neuspjehe i razočaranja, što je sastavni dio ljudskog života na zemlji. Svima sretan i blagoslovljen blagdan Uznesenja i nebeske proslave  majke Marije u nebu kamo se i mi jednom nadamo stići i uživati u obećanim blagodatima života vječnoga. Amen.

Fotografije  (Euharistijsko slavlje u 18.00 sati - 15. kolovoza 2012.)

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1466
Ovaj mjesecOvaj mjesec67901
UkupnoUkupno5156360

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 98 

Administrator

franodoljanin@gmail.com