Sinj: Mons. Mate Uzinić predvodio misu bdjenja

Proslava Velike Gospe u Sinju započela je u utorak, 14. kolovoza 2012., u 18.00 sati skidanjem Gospine slike i procesijom preko samostanskog dvorišta do Trga dr. Franje Tuđmana. Za vrijeme skidanja slike i procesije slavila su zvona Gospe Sinjske i svirale fanfare. Sliku Gospe Sinjske nosili su franjevački bogoslovi. Nakon ulazne pjesme, fra Neven Pavlinušić, župnik Hrvaca, ispjevao je Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, a zatim je mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, nastavio euharistijsko slavlje pjesmom Slava Bogu na visini. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj Svetišta fra Petar Klapež, župnik fra Ante Bilokapić i još šest svećenika. 

 



 

Na kraju slavlja župnik fra Ante Bilokapić je najavio molitveno bdjenje na Gospinu Gradu i obavijestio o slavlju svetih misa na svetkovinu Velike Gospe kao i vrijeme ispovijedanja. Potom je fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, izrekao riječi zahvale i pozdrava. Fra Petar je zahvalio mons. Mati Uziniću, biskupu dubrovačkom, definitorima Franjevačke provincije i don Dragi Šimundži koji su propovijedali kroz devetnicu, svim svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Pozdravio je fra Joška Kodžomana, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, pristune svećenike, časne sestre, hodočasnike iz Rame kao i sve hodočasnike iz BiH, svih dijelova Hrvatske i inozemstva. Pozdravio je sve vjernike koji prate ovo slavlje uz valove Radio Sinj i Radio Split. Na kraju je uputio molitvu Gospi za sve bolesnike i zamolio mons. Matu Uzinića za blagoslov nad cijeli hodočasnički narod.

Euharistijsko slavlje završilo je blagoslovom s Gospinom slikom i himnom "O Gospe Sinjska", nakon čega je Slika vraćena u crkvu.

Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pjevanjem je uzveličao ovo euharistijsko slavlje, a cjelokupno slavlje animirao je fra Blaž Toplak, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju.

Fotografije

Propovijed mons. Mate Uznića, biskupa dubrovačkog

Poštovani oče provincijale, gvardijane, župniče, braćo svećenici, bogoslovi i sjemeništarci, redovnici i redovnice, Sinjani i Sinjanke, dragi hodočasnici, braćo i sestre.

Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što večeras, u predvečerje svetkovine Uznesenja BDM na nebo ili Velike Gospe, a koju u ovom najposjećenijem i najpoznatijem svetištu južne Hrvatske naziva časnim nazivom Gospa Sinjska, mogu predslaviti ovo euharistijsko slavlje. Osobitu mi radost čini to što mi je ovo omogućilo da i sam ponovno postanem hodočasnik s hodočasnicima. I upravo je ta hodočasnička dimenzija ovog slavlja ono što nas ujedinjuje s onim konačnim hodočasničkim ciljem na koji računamo ispovijedajući ovom svetkovinom dva otajstva naše vjere. Prvo otajstvo je ono otajstvo koje izražava naziv ove svetkovine Uznesenje BDM na nebo, a koje je papa Pio XII. definirao kao od Boga objavljenu istinu, dogmu, da je Gospa, na temelju privilegija koji je povezan s jedinstvenom ulogom koju je kao Bogorodica imala u povijesti spasenja, na kraju svoga zemaljskog života bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Drugo otajstvo je naše kršćansko uvjerenje da je ono što se dogodilo Gospi, makar je riječ o jedinstvenom privilegiju u povijesti spasenja, naša budućnost, tj. da ćemo i mi jednom kad se, kako ispovijedamo u Vjerovanju, dogodi „uskrsnuće mrtvih“, biti tijelom i dušom uzneseni na nebo.

U duhu ovih dvaju otajstava naše vjere, a potaknut liturgijskim čitanjima, htio bih se zaustaviti na razmišljanju o Gospinoj veličini i blaženstvu, a – u duhu pogleda na našu budućnost u vječnosti – i na razmišljanju o veličini i blaženstvu svakoga od nas. U navještenom evanđelju neka žena prepoznaje Gospinu veličinu i blaženstvo u činjenici da je ona Isusova majka: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ Isus, za razliku od spomenute žene, njezino blaženstvo i veličinu ne vidi toliko u Božjem ušatorenju u njoj koje proriče prvo čitanje, nego više od tog u Gospinoj suradnji s Bogom kroz u poslušnosti njegovoj riječi: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je! Ovo je izvanredna novost koja će omogućiti da se Gospin privilegij uznesenja na nebo, a na svoj način i sva ona otajstva koja su mu prethodila uključujući i njezino bogomaterinstvo, mogu protegnuti na svakog od nas, na sve ljude, a o čemu progovara Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima navješćujući trenutak kad će se i za nas raspadljivo obući u neraspadljivost i smrtno u besmrtnost i pozivajući nas na postojanost u vjeri i djelima, znajući da naš trud nije i neće biti neplodan u Gospodinu. Dajući, naime, prednost slušanju i čuvanju Božje riječi, Isus otvara mogućnost veličine i blaženstva i za sve one koji nisu i ne mogu biti njegova majka na fizički način, ali mogu i trebaju to biti na način slušanja i čuvanja Božje riječi, tj. življenja u skladu s tom riječi. Ako je Gospa uz Božju pomoć i milost kojom je bila obdarena mogla postati i ostati velika kroz stavljanje same sebe cijelim svojim bićem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i mi. Njezin: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ Božjoj volji, slušanju i čuvanju Božje riječi za nju i njezin život, može i treba postati i ostati i naš odgovor Bogu bez obzira što je to što Bog od nas traži. Bog nas je, kao i Gospu, poznavao davno prije bilo koga drugoga i jer nas je poznavao, svakog od nas je odabrao za sasvim određeno poslanje u određenom prostoru i vremenu. Potrebno je samo otkriti što je to što Bog baš od mene želi i tome što Bog želi kao i Gospa reći svoj: „Neka mi bude po tvojoj riječi!

U otkrivanju plana koji Bog ima s nama i za nas, mi kršćani bismo mogli poput žene u evanđelju, upasti u zabludu pomislivši da je to što Bog ima s nama određen plan dovoljno da se smatramo blaženima: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“, tj., da je za biti velik i blažen dovoljno to što sam kršten, pričešćen, krizman i sve ono što je tradicionalno povezano s vjerom, uključujući za ovo naše područje i hodočašće Gospi Sinjskoj. Doista, često nam se dogodi da se ponosimo svojim vezama s Isusom jer on je naš, a mi njegovi, jer nas je on izabrao i po krštenju učinio svojima, a da zaboravimo da biti njegovi znači u svakom trenutku svog života, bez obzira imamo deset, dvadeset, pedeset ili osamdeset godina, bilo da smo u obitelji ili na radnom mjestu, u školi ili na ulici, u crkvi ili u trgovini, pred glasačkim kutijama ili u Saboru, u novinarstvu ili politici, ovog ili onog spola, u razmišljanju, rastaviti se ili se ne rastaviti, roditi začeto dijete ili ga ne roditi, pristupiti umjetnoj oplodnji ili ne pristupiti, itd. itd., živimo u skladu s njegovom riječju, tu riječ – koju autentično tumači crkveno učiteljstvo i koja nije ovisna o onom što se nekome sviđa ili ne sviđa – čuvamo, o njoj razmišljamo i, dakako, u skladu s njom živimo. Evanđelje i osobito Isusov odgovor: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“, jasno poručuju da rodbinstvo s Isusom, krvne veze, pa i činjenica da je netko njegova majka, nisu sami po sebi razlog nečije veličine i blaženstva, nego da je važnija od svih tih veza – jer u Isusa nema mjesta mitu i korupciji – poslušnost Božjoj riječi i čuvanje te riječi. Istina je da je Marija bila i ostaje blaženija od svih, potvrda tome je uznesenje, ali to nije samo zbog toga što je Božju Riječ od Boga primila i pod srcem nosila devet mjeseci da bi je zatim rodila svijetu i dojila – to je blaženstvo o kojem govori žena – nego je to još više zbog toga što je Božje riječi slušala i u sebi ih, zajedno s događajima, pohranjivala, čuvala i o njima, prebirući ih u svom srcu, razmišlja – u skladu s blaženstvom o kojem govori Isus. Sv. Augustin će ovo izraziti mišlju da je Marija prije začela Isusa u srcu po vjeri, nego što ga je začela po Duhu Svetom u svom tijelu. I zato je velika i blažena! Neka to bude i naš put da bi se onda nakon toga, po nama i za naše vrijeme, moglo dogoditi ono što se po Gospi dogodilo za sva vremena, da bismo mi mogli postati, ne na papiru i po krsnim listu, nego stvarno Isusovi, njegova rodbina, oni zbog kojih drugi koji to nisu kliču:  Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“, oni koji svojim riječima i životom u ovom svijetu i vremenu utjelovljuju Riječ Božju – Isusa Krista koji je jedini sposoban čovjeku i čovječanstvu vratiti ono dostojanstvo, ono blaženstvo, onu veličinu za koju je stvoren.

Nije laka ova zadaća slušanja i čuvanja Božje riječi po kojoj i mi možemo postati veliki i blaženi o uskrsnuću u posljednji dan. Toliko je toga što nas od toga odvlači. Primjećujemo to svaki dan i na različite načine. Ne smijemo odustati. Moramo plivati protiv struje, a ne dati da naši dani proteku – kako napisa svećenik i pjesnik Izidor Poljak, „mračni u tihu lijuć se r'jeku Vječnosti“. Možda je problem u tome što smo se, u zanosu demokratskih promjena i pobjede, previše pouzdavali u ljude, a zapostavili iskren odnos s Bogom, što Boga nismo stavili na ono mjesto koje on zaslužuje u našem životu, a on bi uvijek trebao biti prvi i važniji od svakoga i svega. Gospa nam je primjer kako to učiniti. Ona nam je i zagovornica da bismo to, uz milost Božju, mogli učiniti jer ona nam u uznesenju nije postala daleka, nego na otajstven način još bliža jer nas sada vidi iz Boje perspektive. Dokaz tome su brojne Gospine čudesne intervencije u povijesti kršćanstva u koje ubrajamo i njezino čudesno prikazanje i obranu ovog grada 1715., ali i sva ona uslišanja koja su se njezinom majčinskom zagovoru dogodila na ovom mjestu kroz ovih gotovo tristo godina, ali i na druge načine. Ne mogu, a ne spomenuti ono što se događalo tijekom Domovinskog rata koji ju je, po tko zna koji put u našoj teškoj nacionalnoj povijesti, ponovno iznjedrio kao nebesku zaštitnicu i zagovornicu bez koje ne bismo mogli pobijediti. S ovim uvjerenjem u sebi znam da joj se i danas – u svim poteškoćama ovog vremena i teške ekonomske krize koja nas guši i iz koje mnogi ne vide izlaz zbog dužničkog ropstva, ali i osobnih poteškoća, možda i zatajenja u vlastitoj vjeri koja nije življena, jer smo se pouzdavali u druga, ljudska rješenja bez Boga ili zanosili da smo sami sebi dostatni – s pouzdanjem možemo pristupiti, moleći je da nam pomogne, da nas ponovno nauči slušati Božju riječ i tu riječ čuvati, da bismo već sada mogli postali veliki i blaženi, nadići ovo što nas guši i truje u našoj ljudskosti i našoj vjeri, a onda tu veličinu i blaženstvo mogli zaživjeti, kad na nas dođe red da budemo 'uzneseni', u zajedništvu svetih – kojima je ona na nebo uznesena najistaknutiji član – u sjedinjenosti s Isusom Kristom, u Očevoj vječnosti i zajedništvu Duha Svetoga. Amen.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

21. listopada: Susret odgojnih zavoda Provincije

*********

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas259
Ovaj mjesecOvaj mjesec49620
UkupnoUkupno5421090

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 81 

Administrator

franodoljanin@gmail.com