Karin: Proslava 40. obljetnice svećeništva

U franjevačkom samostanu Svete Marije Bezgrješne u Karinu u subotu, 7. srpnja 2012. godine, fra Jure Brkan, fra Danko Glibotić, fra Ante Jurić i fra Šime Samac proslavili su 40. obljetnicu svećeništva. Euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao fra Vicko Kapitanović.

Na početku slavljenike je pozdravio fra Šime Samac izrazivši, kao domaćin, dobrodošlicu svojim kolegama. Za vrijeme svete mise slavljenici su se sjetili svoga dobrog pokojnog kolege fra Mije Ćalete kao i drugih kolega koji nisu mogli sudjelovati u slavlju.

U iščekivanju
.

Fra Vicko Kapitanović, na temelju svetopisamskih tekstova (Iz  61, 1-9; 1Kor 11, 23-26 i Lk 4, 16-21), u homiliji je rekao: „Četrdeset godina nakon vašega ređenja – vrijeme prolazi – a meni još uvijek odzvanjaju u ušima govori izgovarani pred četrdesetak godina, danas već poumrle subraće na mladim misama, kako je svećenik zjenica Isukrstova kako mu i anđeli na nebu zavide jer su dostojanstvom manji od njega. Pri tom se neizostavno navodilo riječi osnivača našega Reda svetoga Franje: Ako bi susreo anđela i svećenika naprije bi pozdravio svećenika a potom anđela. Ta ni kraljevima ni moćnicima ni anđelima nebeskim nije dana moć da se na njihovu riječe kruh i vino pretvaraju u tijelo Kristovo.

Pred ulazak na Goru Gospodnju
.

Svi smo prošli kroz teologiju, i vjerujem da je prilično dobro knjiški poznajemo. Možda danas manje zamjenjujemo svećeničku posvetnu moć i dostojanstvo Božje djece. A teologija, čini mi se, sve manje promatra ministerijalno svećeništvo izdvojeno iz sveopćeg svećeništva čiji su sudionici svi kršćani po krštenju. Svećeništvo nije apsolutna vrijednost i shvaćeno za sebe  – stoji u dokumentu Presbyterorum ordinis – već je relativno. Treba ga shvatiti i živjeti prema Kristovu svećeništvu zajedničkom svim krštenima unutar crkve. U tom smislu autoritet je služenje i zajedništvo. Tako auctoritas pronalazi svoje prvotno značenje: pomažem drugome rasti. (PO, 9). A papa Ivan Pavao II. to još pojašnjava: «Svećeništvo predstavlja jedno od zvanja, jednu od mogućnosti ostvarenja nasljedovanja Krista» (Pismo svećenicima za Veliki četvrtak 1996.)

No stazu od osobe kojoj i sami anđeli zavide i od zjenice Kristove do jedne od mogućnosti ostvarenja nasljedovanja Krista nije lako prevaliti, tim više što se takav stav samo uz objašnjenja može prihvatiti.  Kao da i sam tekst dokumenta daje naslutiti kako je teško razlučiti služenje od auktoriteta. Pojednostavljeno rečeno čini se teže služiti kao sluga nego kao nadređeni. Čuli smo u prvom čitanju Izaijin opis sluge Božjega koji je poslan siromasima, sužnjima, ožalošćenima i očajnima. Vjerujem da su ih kolege u pastoralu mogli susresti na pretek. Kao zajednica, a neki i kao njezini voditelji, zidali smo stare razvaline i podizali mjesta poharana, ruševine prošlih ratova. U četrdeset godina iskustvasvećeničkog rada, sličnog lutanjuizabranog naroda po pustinji, i oni kojima smo poslani kao vođe možda su nam se pokatkada činili tvrde šije.S druge strane možda smo i samimaštali o dosegu kojega Bog od nas i nije tražio, da se poslužim Izaijinim rječnikom, postati hrastovi pravde i nasad Gospodnji koji se ipak postavlja iznad ostale djece Božje.

Za stolom Gospodnjim
.

Četrdeset godina prikazivali ste Gospodinu žrtvu njegova Sina. Ta je moć njegov dar koji nije ovisio o vašim zaslugama. Gotovo kao djeca  ostavili ste roditelje i rodnu kuću, ali ne da bi ih zaboravili već da biste pripali kršćanstvu. Prionuvši uz Krista  slijedili ste Kristov put.  Put koji je kao i svaki ljudski put bio ispunjen i radošću i bolom, tegobama i srećom. Ali bio je to put koji ima svoju vrijednost i ljepotu u tome što je bio odgovor na Kristov poziv.Kroz četrdeset godina ulagali ste život u nastavak Kristova poslanja o kojem govori prvo i treće čitanje te ste na taj način ugrađujući svoj život u njegovo djelo postali dionici istoga Božjega razvojnog projekta.

Okupljeni danas u ovoj crkvi podignutoj iz razvalina imate pravo na radost. Na vama se ispunilo Izaijino proročanstvo: o ponovnom podizanju materijalnih razvalina, obnovi mjesta poharanih i ruševina. Zovu vas "Svećenici Gospodnji", i nazivaju "Službenici Boga našega". Kao rod izabrani, kraljevsko svećenstvo i sveti puk,  uz vas se radujemo i mivaši znanci i prijatelji kao i oni koji, iako otsutni, zacijelo slave Gospodina kojega ste proslavili svojim četrdesetogodišnjim svećeničkim životom. Bogu hvala na toj proslavi njegova imena, a vama iskrene čestitke“, završio je fra Vicko.

Slaveći ovaj jubilej slavljenici su zahvalili Svemogućem Bogu za dar života i za dar svećeništva. Oni su, čuvši poziv od Gospodina da ga slijede, odazvali se i ostali vjerni tolike godine kroz teška i burna vremena. Njihova 40. obljetnica svećeništva svjedoči da je najveća radost prepoznati volju Božju i Gospodinu služiti. Oni su i danas putokaz i primjer mladima da se u životu vjernost i ustrajnost isplati. Njihov primjer je poticaj i mladima koji su istoga dana na otočiću Visovcu ušli u novicijat ili položili prve jednostavne zavjete.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas918
Ovaj mjesecOvaj mjesec67353
UkupnoUkupno5155812

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 139 

Administrator

franodoljanin@gmail.com