Homilija provincijala fra Željka Tolića

Fra Željko Tolić, provincijal

Drugi dan Kapitula - 20. lipnja 2012.

Homilija provincijala fra Željka Tolića koju je održao u crkvi Presvetog Otkupitelja u srijedu, 20. lipnja 2012. godine, za vrijeme Provincijskog kapitula u samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku.

.

Draga braćo!

Jučer smo sv. misom i zazivom Duha Svetoga započeli naš Provincijski kapitul. Kao i jučer, i jutros, okupljeni oko ovog euharistijskog stola, molimo i zazivamo Presveto Trojstvo da bude nadahnitelj, svjetlo i pomoć u našem poslu koji smo započeli u njegovo ime.

Provincijski kapitul, toliko smo puta jučer posvijestili, ima vrhovnu zakonodovnu vlast u Provinciji koju mu daju naše Generalne konstitucije: on predstavlja cijelu Provinciju i zamišljen je da bude učinkoviti znak našeg jedinstva. Kapitul ima zadatak da čuva našu izvornu tradiciju i da obnavlja Provinciju promičući i razvijajući naš život u skaldu s našom tradicijom. Osim što je mjesto za izbore, Kapitul je mjesto i za zakonodavstvo (usp. GGKK Čl. 215 § 2), i sudjelovanje u tome treba biti određeno posebnim karakterom našeg biti manja braća. Kakav je to karakter, rasvjetljuje nam prvi hagiograf sv. Franje, Toma Ćelanski, kad govori o dubokom odnosu između Franje i njegove prve braće:

„Tada ih je blaženi Franjo sve pozvao k sehi i više im je toga kazao o kraljevstvu Božjem, o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o upokoravanju vlastitog tijela. Po dvojicu ih je odvojio za četiri kraja svijeta te im rekao: 'Idite, predragi, dvojica po dvojica u različite krajeve svijeta...' Ali kad je prošlo malo vremena, sveti Franjo ih je želio sve vidjeti… I tako se zbilo da su se u kratkom vremenu prema njegovoj želji bez ljudskog poziva zahvaljujući Bogu, našli na okupu. Kad su bili zajedno, vrlo su se obradovali zbog viđenja dobroga pastira i čudili se što su se sakupili samo poradi jalne Želje. Izvješćivali su o dobrima koje im je milosrdni Gospodin učinio“ (1 Čel 29,30).

„I zbilja - nastavlja isti životopisac deset poglavlja dalje - kad su sve zemaljsko prezreli, a sami sebe nisu nikad ljubili sebičnom ljubavlju, svu su ljubav izlijevali na zajednicu. Trudili su se da sami sebe predaju drugima da bi zajednički izlazili u susret potrebi braće. Željno su se sastajali, a s još većom dragošću boravili zajedno“ (1 Čel 39).

Baš kao što je Franjo slao svoju braću dva po dva, baš kao što ih je želio ponovno vidjeti, i baš kao što su oni bili presretni kad su se sakupljali i bratski drugovali, tako i mi na ovom Provincijskom kapitulu - kroz rad i odmor, bratske razgovore i druženje - želimo iznova tražiti kraljevstvu Božje i njegovu pravednost u onom jedinstvu Duha koje nas čini braćom.

Provincijski statuti i njihova potvrda - što će biti tema našeg današnjeg popodnevnog rada i nastojanja - jedna je od zadanih tema na ovom našem Kapitulu. Nadam se da ćemo ih danas usvojiti i da ćemo u budućnosti po njima živjeti.

Naša se metodologija vođenja kapitula znatno promijenila od vremena sv. Franje. I program rada ima riječi i ideje koje u onim danima nisu bile ni zamislive. No, unatoč stoljećima i vremenskoj razdaljini, ipak smo pred istim temeljnim zadatkom: baviti se stvarima Božjim (NPr 18), baviti se kraljevstvom Božjim i njegovom pravednošću u našim životima i u poslanju naše Provincije.

Statuti Provincije i naš bratski život štiti, njeguje i razvija sve te vrijednosti. Na prvom Kapitulu Reda nije se poklanjala tolika važnost diskusiji i glasovanju. Ono što čitamo bila je činjenica da su braća pažljivo slušala Franju dok im je govorio o Bogu, dok ih je ispravljao i ohrabrivao. A slušati njega, slušati riječi njegova Pravila i Oporuke još uvijek je važan dio naših kapitula.

Stoga, draga braćo, osluškujmo Franju i jedan drugoga. Priklonimo uho bratu koji bude govorio i uvažavajmo jedan drugoga. Budimo zahvalni za velike stvari koje je Bog po sv. Franji učinio. Priznajmo svoje propuste i zamolimo oproštenje što nismo zahvalni. Pokažimo, braćo, svoju duboku radost jedni drugima dok budemo raspravljali i radili, dok budemo blagovali i molili zajedno. I neka to ne bude preko volje, hladno i suzdržano, već spontano, bratski i iskreno!

Na jednom od Kapitula braće u Provansi, „dok je brat Ante braći govorio vatreno i pobožno o natpisu: 'Isus Nazarećanin, Kralj Židovski', brat Monaldo je pogledao prema vratima kuće, u kojoj su se braća našla na okupu, i ondje vidio blaženog Franju kako uzdignut u zrak raširenim rukama pravi znak križa i blagoslivlje braću. Vidjelo se da su svi napunjeni utjehom Duha Svetoga. Obradovali su se spasenju i bilo im je dovoljno uvjerljivo što su čuli o viđenju i nazočnosti slavnoga svetoga Oca“ (1 Čel 48).

Poštovana i draga braćo! Otvorimo se i mi tako da osjetimo njegovu prisutnost i budemo dostojni njegova blagoslova! I plaće o kojoj Isus govori u današnjem Evannđelju.

.

.

 .

.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas945
Ovaj mjesecOvaj mjesec47922
UkupnoUkupno5352459

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Administrator

franodoljanin@gmail.com