Bristivica: Blagoslov kapelice Sv. Jure

U subotu 21. travnja 2012. blagoslovljena je u župi Bristivica kapelica posvećena svetom Juri Mučeniku koju je uredila obitelj braće Brkan. Kapelica zapravo nije izgrađena iz temelja, nego se radi o staroj obiteljskoj kući koju je obitelj na ideju svoga brata fra Jure Brkana posvetila za mjesto molitve i bratskog zajedništva.

Fra Jure, koji je rođen upravo na tom mjestu, a sada je umirovljeni profesor KBF-a i član Franjevačkog samostana o. Ante Antića u Splitu, predvodio je, uz odobrenje šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa, i sami blagoslov kapelice i euharistijsko slavlje. U koncelebraciji su bili fra Miroslav Bustruc, mjesni župnik i nekoliko subraće iz samostana o. Ante Antića u Splitu: fra Šimun Bilokapić, gvardijan; fra Ante Akrap, vikar i ekonom; fra Domagoj Runje, magistar bogoslova i fra Stipe Nimac, domagistar bogoslova. Prigodnu propovijed izgovorio je magistar bogoslova fra Domagoj, a bogoslovi su uzveličali slavlje ministriranjem i predvođenjem liturgijskog pjevanja.

 


Nakon blagoslova kapelice i euharistijskog slavlja na kojem je sudjelovalo stotinjak članova obitelji Brkan i njihovih prijatelja uslijedio je zajednički ručak i druženje uz razgovor i pjesmu. Čitavi tijek slavlja pratilo je lijepo vrijeme, na kojem hvala Bogu koji sve u svoje vrijeme čini dobro.

Propovijed (fra Domagoj Runje):

Osim samoga Isusa Krista i njegova oltara kojeg ćemo u današnjem slavlju blagosloviti, u ovoj kapelici vidimo tri svete prilike: Blaženu Bogorodicu Djevicu Mariju, Svetoga Juru i Svetoga Franu. Nabrojio sam ih baš tim redom s posebnim razlogom.

Blažena Bogorodica Djevica Marija

Slika Blažene Djevice Marije koju vidimo u ovoj kapelici pučki se naziva „Gospa od mlika“. Ona prikazuje Mariju kako doji svoga sina Isusa. Ako se zagledamo u ovu sliku vidimo kako ona to čini radosna i nasmijana lica kao majka koja svu svoju sreću nalazi u tome što se daje za hranu svomu djetetu. U teologiji ova slika ima posebno značenje jer nam pokazuje Božjega Sina Isusa kao pravoga čovjeka. Štoviše, prikazuje ga rođenoga kao pravo dijete koje može preživjeti na ovome svijetu samo ako ga se prihvati kao što majka prihvaća dijete. On je to i sam jednom prigodom rekao svojim učenicima, kad je posred njih stavio jedno dijete i kazao im: „Tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima…“(Mk 9,37). Isus tako u naš život ne ulazi nasilno i nametljivo, nego kao malo dijete potpuno ovisno o nama i našoj brizi, da bi nas poučio kako doista o nama ovisi koliko će on biti prisutan u našem životu. I kad je rekao: „Gdje god su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam među njima“ (Mt 18,20), to znači da na nas spada samo da se u njegovo sastanemo, i eto on je među nama. To je jedna lijepa poruka za sve nas, ali, ova slika, baš u ovoj kapeli za neke među nama ima još jedno, posebno i veoma konkretno značenje, jer ih je baš na ovome mjestu majka rodila, primila u svoje naručje i prvi put podojila. To je naš fra Jure i njegov brat Jere, dok su ostala braća i sestre (ukupno ih je bilo devet) rođena od istoga oca Marina i majke Cvite u drugoj kući. Stoga se značenje ove slike Gospe koja doji dijete Isusa za ovu kapelicu ne treba dalje tumačiti.

Sveti Jure

Mislim da mi nećete zamjeriti, ako u ovoj propovijedi više puta spomenem fra Juru, a to je zato jer njega najbolje od sve obitelji poznajem, jer je on moj duhovni brat koji se posvetio Bogu u svećeničkom i redovničkom životu. Ipak, prije toga posebnog posvećenja bilo je jedno važnije i temeljitije, zapravo jedino temeljno, a to je krštenje na kojem je i dobio ime Jure, i to po svecu koji se od starine posebno štuje u ovoj obitelji čije ime danas dajemo i ovoj kapelici., Sveti Jure je uz to i drugi zaštitnik naše Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, pa ću zato reći nekoliko riječi i o tome svecu kojega redovito prikazujemo kao snažna vojnika snažna koji kopljem probija zmaja, kako vidimo i na ovoj slici iz koje možemo izvući dvije poruke. Jednu koja stoji na površini i jednu koja stoji iza slike.

 Na površini ove slike stoji vojnik na konju koji oštricom koplja ubija zmaja. Zmaj je simbol zla i sveti Jure je borac koji se bori protiv zla i uništava ga. Sveti Jure se borio za pravdu, poštenje, red i mir. Bio je odmalena odgojen u kršćanskoj vjeri i nastojao ju je provoditi u svakodnevnom životu. A tko god hoće živjeti kršćanski u svakodnevnom životu znade da je to velika borba. I sveti Jure tu borbu nije izbjegavao nego je živio po onoj uzrečici svetog Augustina: „Ako i ne umreš kao pobjednik, umri kao borac“. Jer umrijeti kao borac znači umrijeti časnom smrću. Sveti Jure se i borio i pobijedio. Kako? Odgovor se nalazi iza slike.

Iza slike vojnika koji oštricom koplja probija zmaja stoji mučenik i čovjek koji je sve što je imao dao drugima. Njegova je priča u biti vrlo jednostavna. Slična kao kod tolikih drugih mučenika.

Sveti Jure bio je vojnik u rimskoj vojsci i bio je prisiljavan da se odrekne Krista i pokloni se lažnim bogovima kako bi sačuvao položaj u vojsci. On na to nije pristao i radije je podnio mučeništvo. Bio je zatvoren u tamnici i na koncu mu je odrubljena glava slično kao i svetom Ivanu Krstitelju koji se sav predao Bogu i nije se ustručavao zbog bezakonja ukoriti ni samoga kralja.

 


Sveti Jure nije htio pogaziti prave vrijednosti radi lažnih. A prave vrijednosti nisu one zbog kojih ljudi ubijaju druge ljude nego one za koje su ljudi spremni sami umrijeti i dati svoj vlastiti život. Vidimo sada da se prava snaga svetoga Jure ne sastoji u oštrici njegova koplja i u njegovoj vojničkoj vještini, nego u spremnosti da položi život za Krista. Ta se snaga u kršćanskoj vjeri zove ljubav. Jer jedino je ljubav jača i od smrti. Zato je kršćanska duša uvijek prepoznavala veću snagu u onomu tko se žrtvuje negoli u onomu tko svoju moć pokazuje silom. Tako je činio i Isus Krist. On nije pobijedio zlo i smrt tako da je od zla pobjegao ili smrt izbjegao nego tako da se sa zlom i smrću suočio i tako da je zlo i smrt podnio.

Sveti Frano

Na koncu Sveti Frano. Svetac koji u fra Jurinu životu, a i u čitavome ovomu kraju ima veliku ulogu. Upravo ove godine slavimo osamstotu obljetnicu dolaska Svetoga Frane u Hrvatsku. On je iz Ancone krenuo brodom prema Svetoj zemlji, ali ga je Božji vjetar donio na našu obalu, u našu hrvatsku svetu zemlju. Ne bih htio biti previše maštovit, ali nije isključeno da je njegova stopa prošla i ovim krajem. Ali ako baš to i nije sama stopa svetoga Frane jesu stope njegovih sinova, njegove manje braće, bez koji bi Hrvatska bila ne samo duhovno nego i u svakom drugom pogledu siromašnija. Među te sinove u najranijoj svojoj mladosti pribrojio se i fra Jure i evo dočekao, ako mogu reći, i stare dane bez ljage i bore.

No, Sveti Frano se sad sigurno ljuti što fra Juri ili bilo komu za drugomu za uzor stavljam njega. On nikomu za uzor nije stavljao sebe nego je svojoj braći govori: „Ja sam svoje učinio, a tebe neka pouči Krist.“ Ipak, ima jedan događaj vezan uz Svetoga Franju koji želim sada ispričati i time završiti.

Kada je Sveti Frano umro, jedan je brat usnio san u kojem je na nebu vidio jednoga čovjeka za kojim ide veliko mnoštvo naroda. Ljudi u tome mnoštvu gledali su za čovjekom koji je išao pred njim i jedni govorili: „Gle, eno Frane“, a onda drugi „Ma, nije ono Frano, ono je Krist“, a onda treći „Ma nije Krist, ono je Frano“ . Tako su u čovjeku ispred sebe čas vidjeli Franu, a čas Krista, ili drugim riječima nisu mogli odijeliti jednoga od drugoga.

Ta slika je san, ali i velika pouka. Sveti Frano nas uči da slijedimo Isusa Krista tako da mu se iz dana u dan suobličujemo, dotle da ga ljudi koje susrećemo prepoznaju na našem licu onako kako ga prepoznaju na licu svetoga Frane i Svetoga Jure, i osobito na licu njegove majke koja ga je, kako pjeva božićna pjesma porodila i svojim mlijekom zadojila.

Zato nisam, naravno, zaboravio ni evanđelje koje smo pročitali. Radi se o Isusovu čudesnom hodu po moru (Iv 6,16-21), kada su se učenici preplašili dok im nije rekao „Ne bojte se, ja sam!“, i onda kad su ga nasred mora htjeli uzeti u lađicu lađica se odjednom našla na kraju. Duhovni oci od davnine taj detalj tumače na jednostavan način. Lađa koja plovi morem slika je našega životnoga puta, a gdje god se ta lađa nalazila na svome putu, pa ako i nasred mora, onoga trenutka kad u svoju životnu lađu primimo Isusa, mi smo na neki način već stigli do cilja.

Ta misao neka bude i moja srdačna želja svima ovdje okupljenima i posebno svim Brkanima koji su potekli iz ove kuće. Neko ovo rodno mjesto bude doista i sveto mjesto koje će vas podsjećati tko ste i što ste, odakle dolazite i kamo idete, a neka vam na vašem životnom putu suputnik i vođa budi Gospodin naš Isus Krist koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Fotografije (fra A. Vučković)

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas820
Ovaj mjesecOvaj mjesec79052
UkupnoUkupno4912773

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 84 

Administrator

franodoljanin@gmail.com