Na putu prema Damasku

"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku“ (Dj 22, 6). Razmišljat ćemo samo o tom retku iz Djela Apostolskih. Možemo slobodno reći da je ovaj dio Djela Apostolskih dnevnik samoga svetoga Pavla koji nam govori o svojemu susretu s Kristom. Pokušajmo suočiti naš život s ovih nekoliko redaka koji govore o njegovu pristanku uz Krista. Pokušat ćemo otkriti usmjerenja za naš duhovni put, jer i mi smo pozvani zaputiti se prema Damasku. Što znači zaputiti se, krenuti na put? Što znači približiti se Damasku?

 .

Zaputiti se

Na početku ćemo se zapitati: Zašto krenuti na put? Zato da bismo stigli na cilj, da bismo ostvarili naš plan. Na svojem putovanju u Damask koji je bio Pavlov plan i cilj?

Kad je krenuo na put plan i cilj bili su jasni. Pavao je vjerovao da zna što želi; dok događaji koji su se dogodili govore suprotno. Na ovom putovanju prema Damasku, postojao je plan koji Pavao nije ostvario. Ostvario se Božji plan. Vidimo da se Pavlov i Božji plan nisu podudarali. Pavao se pokreće jer su drugi inertni. Kreće na put kako bi suzbio i zatro kršćane, malenu sektu koja narušava uhodani mir i stoljećima utabanu židovsku tradiciju. On je skovao plan, koji u stvarnosti ne može uspjeti. A mi?

Imam li svoj cilj gdje želim doći? Da li mi je poznat razlog mojega životnog putovanja? Znam li što želim, ili se barem pitam? Poznajem li ono što tražim? Postoji i drugi motiv da se krene na put. Želim putovati jer sam umoran od stajanja; želim putovati, iako ne znam gdje ću prispjeti. Npr. izlazak subotom uvečer.

Netko se odluči krenuti na put samo onda kada je siguran gdje će prispjeti. Ovdje postoje 2 rizika: Prvi je da postoji mogućnost da cijeli život ostanemo nepokretni. Želimo sve do u tančine isplanirati kako bi sve nama išlo u korist. Znamo li mi uvijek što je za naše dobro? Ovako riskiramo da ostanemo nepokretni, pasivni, očekujući da nam bajna budućnost dođe u susret?

Drugi je rizik oprečan prvome: krenuli smo na put previše sigurni koji je naš cilj, riskirajući da ne tražimo Božju volju u našemu životu, nego našu vlastitu. Nama je kao Pavlu, kao i prije njega Abrahamu, Mojsiju i cijelom izraelskom narodu upućen poziv da se uputimo prema obećanoj zemlji, ne znajući što nas očekuje. Možda nas očekuje pustinja. Ne trebamo se bojati jer Gospodin je s nama.  

Pavao je na putu u Damask susreo Nekoga koga nije očekivao, a koji ga je čekao. Zaputiti se znači i znati da se ide u susret Drugome. Poći na put ne rađa se spontano u nama, nego je plod našega htijenja. Zato je važno biti jasan pred Gospodinom: „Želim hodati tvojim stopama, prihvaćajući nove putove koji će se otvarati preda mnom.“ Samo hodajući otvara se novi put.

Potrebna je otvorenost prema nepredvidljivom. Bog je nepredvidljiv. Pavao se osvjedočio. Iznenađenja dolaze za vrijeme putovanja: ako smo nepokretni, zatvoreni u kući (u nama samima, u naše sigurnosti), ništa ne možemo otkriti. 

.

Približiti se Damasku

Što je za nas Damask? Za Pavla to je mjesto blizu kojega se dogodili nešto odlučujuće u njegovu životu. Za nas znači želju da otkrijemo što Bog želi od nas, da otkrijemo Božju želju koja se tiče naše vječne sreće.

Damask je mjesto u kojem se moja i Božja želja susreću, i u isto vrijeme mjesto u kojemu odgovaramo na Božju želju. Bog nas voli toliko da želi nešto veliko za svakoga od nas. Ukoliko mi uspije prodrijeti u ovu tajnu da Bog želi vječnu sreću za svakoga od nas, naravno je da ću se poslije ovoga saznanja ustrajno, a ponekad i s patnjom, pitati što Bog želi od mene. Ukoliko prihvatimo Božji plan s nama može nam se dogoditi da upadnemo u krizu jer Bog nam može pomrsiti naše planove.

U prvoj etapi ozbiljnoga duhovnog puta treba si postaviti pitanje: jesmo li svjesni da nas Bog ljubi i da ima veliki plan s nama? Tražimo načina kako mu se približiti? Jesmo li svjesni da naš život nije plod slučaja?

Ako moj život nije plod slučaja, ne mogu ga živjeti kao da ne znam ni odakle dolazim ni kamo idem. Trebam otkriti Božji plan sa mnom. Postoji netko tko je od vječnosti mislio na mene i ima veliki plan sa mnom. Svi smo na putu u Damask, svatko sa svojom posebnom, originalnom poviješću. Baš ova originalnost možda izaziva najviše straha kod mladih koji se žele odazvati Božjemu pozivu. Naučili smo se živjeti s uvjetovanostima, slijediti već zacrtane idole. Strah nas je plivati protiv struje. 

.

„Oko podne…“

Oko podne je najtopliji i najsvjetliji dio dana. Simbol vremena u kojem nas Isus želi susresti i obasjati svojim svjetlom, želi nas obdariti vječnim životom. Oko podne je Isus umoran i žedan sjedio na zdencu, te je zapitao u žene samarijanke vode da pije, a on je njoj zauzvrat dao živu vodu. Oko podne Isus je s križa zavapio: „Žedan sam! Oko podne Isus je susreo Pavla na putu u Damask i preporodio ga za novi život i obasjao ga novim svjetlom. Oko podne Isus je žedan i želi nas susresti. I nama želi govoriti kako bi nam obznanio svoj plan vječnoga spasenja. 

Nekoliko konkretnih preporuka:

Trebamo ozbiljno razmišljati o našemu životnom zvanju i krenuti na put. Odgovori na naša životna pitanja ne nalaze se lako i odmah i nisu izvan nas nego u nama. Ne može se krenuti na ovaj put i nakon nekoliko kilometara vratiti se natrag, jer će rezultati biti razočaravajući.

Pitanja za osobo razmišljanje

  1. Kakva je moja „fizička i duhovna kondicija“ kojom polazim na put jer će put potrajati?
  2. Jesam li spreman prihvatiti i nepredvidivo koje će naći na putu?
  3. Koje bi me poteškoće snaći na ovome putu?
  4. Što treba ponijeti sa sobom, a što ostaviti u kući jer će nam bezrazložno otežavati putovanje?

Kako bi se dobro pripremili za put:

  1. Naći ću mjesto za svakodnevnu osobnu molitvu
  2. Naći ću vrijeme za molitvu (svakodnevni susret s Gospodinom)
  3. Pripremiti ću „sredstva“ koja će mi pomoći u molitvi.

Događaj u Damasku je mnogo složeniji od običnog moralnog obraćenja, od promjene mentaliteta. Događaj je toliko bogat da mu se možemo približiti samo s poniznošću i poštovanjem, uvjereni da ćemo svojim snagama malo toga razumjeti, ali uz pomoć milosti Božje bolje ćemo razumjeti nas same, naš životni put i naša obraćenja.

Pavlov poziv, kao i poziv svake osobe, nema za cilj razvoj, napredak samo dotične osobe, nego cijele zajednice: konkretna je osoba pozvana za dobro svih. 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2049
Ovaj mjesecOvaj mjesec46387
UkupnoUkupno5493933

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 142 

Administrator

franodoljanin@gmail.com