Razgovor fra Lazara i Krune: Svjedočanstvo vjere

1.     Izvolite nam se ukratko predstaviti.

Zovem se Kruno Marijan, rođen sam 1939. godine u Priluci pokraj Livna. Odrastao sam uz majku i dvije starije sestre. Oca se ne sjećam. Bio sam dijete kad je umro. Živjeli smo teško kao sirotinja, a sav teret pao je na majku.

 

Od svoje osme godine počeo sam oboljevati od dječje paralize, a bolest se pogoršavala do moje petnaeste godine. Od tada sam nepokretan, ne mogu se služiti svojim rukama i nogama te sam potpuno ovisan o drugima.

2.     Kruno, ti si vrlo vedre naravi i mladolikog izgleda. Možeš li nam otkriti u čemu je tajna?

Ja smatram da me drži moja vjera u Boga! Mnogi su mi znali reći kako bi na mome mjestu oduzeli svoj život, no ja znam da moj život ne pripada meni već Bogu. Znam reći da Bog zna što radi i pitam se često:  „Tko zna što bi bilo sa mnom da sam zdrav?“

3.     Gdje sada živiš i tko se brine o tebi?

Već 20 godina živim u Staračkom domu na Zenti u Splitu. Ondje mi je lijepo i s vremenom sam ga prihvatio kao svoj vlastiti dom. Često imam posjete. Svojoj sam rodbini jako zahvalan što je uvijek bila uz mene i pomagala me. Zahvalan sam i državi koja mi plaća boravak u Domu i uz to mi daje 100 kuna mjesečnog „džeparca“ za kavicu.

4.     Kako provodite svoje vrijeme, bude li trenutaka zabave i opuštenosti?

Imam brojno društvo, prijatelje, s kojima se rado družim. Žene me doživljavaju kao šarmera i svojevrsnog zavodnika, a ja ne bježim od takvih napada. Uvijek sam bio okružen ženama i njihova ljubav uvijek mi je bila snaga i radost te, iako sam bez žene, uvijek sam okružen ženama.

Češće sam u vlastitoj sobi nego u drugim prostorijama, ali moja soba gotovo nikad nije prazna i zbog toga sam sretan. Tri dana u tjednu provodim  u krevetu, a ostale dane  izlazim i vani u kolicima.

5.     Mnoge osobe nisu sretne životom po staračkim domovima, osjećaju se nekako odbačenima, ali ti nisi jedan od njih?

Mnoge od njih nitko ne posjećuje i osjećaju se kao da su u čekaonici za smrt i to je jako ružno. Veći dio njih nisu vjernici i nemaju nadu koju nama daje Krist.

6.     Posljednjih godinu dana počeo si dolaziti kod nas u Samostan na Trsteniku na nedjeljno misno slavlje na koju te dovozi netko od bogoslova. Mi te zovemo našim „župljaninom“, što ti to znači?

Znači mi puno, jer Bog je onaj koji mi kroz Svetu misu daje snagu za život, a tu su i veseli mladi fratri s kojima se rado družim.

7.     Kruno, ti si nama veliki poticaj sa svojim pristupom životu, svojom radošću, mladenačkim duhom i optimizmom. Mi smo zahvalni što si dio naše zajednice. Nadamo se da ćeš i ubuduće dolaziti u našu crkvu i samostan, a tko zna možda se i oženiš ovdje?

Nadam se i ja da će Bog dati zdravlja i da će se naše druženje nastaviti. A pošto mi je tek 73 godine lako je moguće da se i oženim.

8.     Dragi Kruno, neka te Bog čuva i blagoslovi i hvala ti za ovaj naš  mali intervju s kojim će očito još više porasti tvoja popularnost u Domu i šire.

Nema sumnje, čak me i pomalo plaši. Al', jedva čekam vidjeti reakcije.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas104
Ovaj mjesecOvaj mjesec69755
UkupnoUkupno4986188

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 364 

Administrator

franodoljanin@gmail.com