4. korizmena nedjelja - B

Živjeti u njegovu svjetlu

Jeste li se ikada vozili autom kroz dugi tunel? Tko izlazi iz tunela, taj mora priviknuti svoje oči na svjetlo. Treba neko vrijeme, da  opet jasno vidimo.

Svakom je jasno da kod svjetla vid bolje funkcionira nego kad je tama: konture su oštrije, neznatne stvari se brže prepoznaju. Ono što je u tami i u sjeni bilo skriveno, na svjetlu postaje vidljivo.

Današnje Evanđelje upućuje nas na to, da je svjetlo došlo na svijet. Prisjetimo se Božića kad smo slušali početak Ivanova evanđelja.

Tamo se kaže  "…. i život bijaše ljudima svjetlo. I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze." (Iv 1,4b-5) i dalje "Svjetlo istinsko  koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet. On bijaše na svijetu i svijet po njemu posta, i svijet  ga ne upozna. K svojima dođe i  njegovi ga  ne primiše."

Riječima Ivanova proslova koje nam odzvanjaju u ušima i današnjim Evanđeljem važno se zapitati: prepoznajemo li mi ovo svjetlo? ili bolje: želimo li (stvarno) prepoznati ovo svjetlo i priznati ga?

U korizmenom vremenu smijemo se pripremiti za Uskrs i dublje razložiti svoju vjeru. Možemo osjetiti da naša vjera prosvjetljuje  naš život Isusovim svjetlom i da smo također svjesni tamnih strana i pogrešaka, i da sve to smijemo donijeti u nadi da će nam on oprostiti. Korizmeno vrijeme  od samih početaka Crkve bilo je vrijeme posebne pripreme za oproštenje grijeha u krštenju i činu pokore već krštenih kršćana, i poziva nas da stupimo k svjetlu Božjemu i javno i časno se suočimo s tim svjetlom i tako s Isusom Kristom prinesemo svoj život, naše misli i djela pred Boga.

Dobro je,  da  nas četvrta korizmena nedjelja, koja nosi ime Laetare – radujte se, želi ohrabriti za pomirenje s Bogom, kako bismo oslobođeni od zla, radosno mogli slaviti Uskrs i Krista istinsko svjetlo svijeta unijeti u naša srca i u naš život.

Kao što naše oči na izlasku iz tunela trebaju neko vrijeme, da se ponovno priviknu na svjetlo, tako i mi možemo vjerovati, da iz tame  naših pogrešaka i slabosti možemo stupiti u svjetlo Božje ljubavi, u kojoj se izmirujemo s nama samima, s našim bližnjima i s Bogom.

Živimo stoga u njegovom svjetlu i od njegova svjetla.

Fra Jozo Župić

 


Razlog za radost

Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare. Prevedeno, to bi značilo "veseli se!" Korizmeno vrijeme i radost – ide li to skupa? "Veseli se!", tako glase prve riječi današnje mise. One potječu od proroka Izaije. On kaže u posljednjem poglavlju svoje proročke knjige: "Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega, svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove." (Iz 66,10-11)

Svjetske utjehe trenutno pritječu nešto oskudno. Uokolo biva sve tješnje, brige rastu iz dana u dan. U kom pravcu se to razvija? Ako pošteno sagledamo situaciju, zar se to ne bi moglo nazvati svjetskom privrednom krizom. Gdje je tu razlog za radost?

Jedne noći netko je pokucao na vrata kuće u Jeruzalemu u koju se Isus uselio kad je kao hodočasnik došao na slavlje. Pred vratima je stajao gradski vijećnik imenom Nikodem. Zbog straha od kolega nije se usudio po danu, javno razgovarati sa spornim čovjekom iz Nazareta. Tako je tajno došao po noći. Razgovor je potrajao dugo i učinio je zaokret u njegovom životu. Što mu je Isus rekao bilo je tajanstveno. Usrećujuće i zastrašujuće ujedno. Isus je govorio o nepredočivoj ljubavi Božjoj prema ljudima. Ali također o patnji, smrti, križu.

"Bog je tako ljubio svijet…" Taj svijet sa njegovim ljepotama, ali i sa patnjom koja kao da ne prestaje. Bog ne ide za tim da osudi svijet, nego da ga spasi. Mnogi misle, da bi religija bila prije svega osuda i proklinjanje "svijeta". Isus pokazuje noćnom gostu nešto sasvim drugo. Sluti li Nikodem, da je on Bogu beskrajno dragocjen? Da je on njemu toliko vrijedan, da je Bog za njega dao svoje najdragocjenije, svoga vlastitoga Sina?

I Isus podsjeća Nikodema na jedan stari izvještaj iz ranog doba židovskoga naroda. Tada, kad su oni bili na putu u pustinji, nakon izlaska iz Egipta, mnogi su bili obeshrabreni. Bunili su se protiv Mojsija. Zmije otrovnice ujedale su ljude. Mojsije je dao napraviti jednu motku na koju je pričvrstio metalnu zmiju. Tko ju je pogledao bio je izliječen od zmijskoga ugriza. Tako će biti sada, kaže Isus noćnom gostu: On će biti "podignut" na križ. I tko ga pogleda, bit će spašen.

Ljubav Božja prema svijetu – i križ: kako to ide skupa? U ovom svijetu mi nismo pošteđeni od patnje. Svijet nije raj. Ali nije ni bez nade. U njemu ima dosta tame. Zlo potamnjuje svijet. Što je svjetska privredna kriza drugo,  nego učinak, posljedica nagomilavanja mnogih malih i velikih vladanja neprimjerenih situaciji? Od špekualcija i pretjeranosti, pohlepe i oholosti, od  sudjelovanja mnogih, kako velikih tako i malih u svemu tome. Svi sjedimo u istoj lađici.

Što nam je rekao Isus: "Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti." Puno toga što nas sada, u ovom vremenu rastućih poteškoća pogađa, ima posla s time, da "istina dođe na svjetlost". To je bolno, ali je i šansa. Istina nad našim pogreškama, nad pogreškama drugih koje i nas pogađaju. Ali i istina da Bog ljubi ovaj svijet, sa svim njegovim pogreškama, i nas, mene, svakoga pojedinca, s mojim pogreškama. To je razlog za radost. Na nedjelju Laetare.

Fra Jozo Župić


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas241
Ovaj mjesecOvaj mjesec61034
UkupnoUkupno4894755

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 131 

Administrator

franodoljanin@gmail.com