Izvještaj fra Bernardina Topića, gvardijana

Ured Franjevačkog samostana u Sinju

Br. 49/43

Sinj, 8.X.1943.

Mnogopoštovani Otče!

Javljam Vam suznim očima i rastuženim srcem da je O. Rafo Kalinić, taj najbolji, najsvetiji i najponizniji redovnik ovog samostana, a možda i cijele Provincije ubijen i spaljen na 24. rujna t.g. u kući Ivana (rečenog Jove) Malbaše u selu Brnaze od njemačkih vojnih trupa.

Pokojnik je toga dana svojevoljno, bez ičijeg nagovaranja – čuvši da je jedan ranjenik u komšiluku Ćarića na smrti, pošao u isto selo da ga naredi. Meni se je dakako javio prije polaska. Ja sam mu dozvolio poći na bolesnika, ali sve nekako sa neugodnošću, jer je u selu Brnazima toga dana bila vojna operacija, tj. prolaz nemačke vojske. To je bilo u dva sata po podne prema novom računanju. O. Rafo pošao je i ponio je sva sveta ulja u posudi i tako svetu pričest, ali tajno. Na početku sela, pošto je već kolona vojske njemačke cestom prolazila, morao se ja zaustaviti i tu je u kapelici Srca Isusova klečao i molio oko po sata. Zatim je otišao bolesniku u Čarića. Istoga je naredio i s Bogom pomirio. Rekoše mi ukućani da se on nije ispovjedio ima blizu dvije godine. Ranjeni se nije mogao pričestiti zbog teških rana i teške bezsvjestice itd. O. Rafo nastojao je oko sat vremena da ga pričesti, ali mu nije uspjelo. Zatim se O. Rafo počeo vraćati kući.

Ivana Malbaše kuća u Brnazama je uz državnu cestu udaljena od Sinja oko dva i po kilometra. Kad je O. Rafo prema Sinju idući već mimoišao kuću, s donjeg obora iste kuće do polja zovnuo ga je neki njemački kapetan da dođe k njemu. O. Rafo se je povratio k njemu. Ovaj ga je legitimirao. Našao mu je zakonitu propusnicu. Pri tomu je oduzeo O. Rafi posudu svetih ulja i zlatnu teku od pričesti. Sv. Oltarski Sakramenat bi je tu. O. Rafo molio je kapetana, da mu sve to povrati, ali ovaj nije htio. Izgleda da su sveta ulja razbačena bila, i da ih je O. Rafo kupio i habitom otirao polivena kamenja, a zlatnu teku kapetan je stavio sebi u džep. Na to ga je kapetan utjerao u prizemlje - konobu iste kuće. Iza nekoliko časova čuli su se hitci iz revolvera - pušaka. Malo kasnije kuća je zapaljena, vrata zatvorena, tu je i tijelo O. Rafe zapaljeno. To se je zbilo na 24. IX. 1943. od 4 - 5 sati poslije podne. Mi smo saznali za njegovu smrt na 25. IX. oko šest sati u jutro. Isto jutro pošao sam na mjesnu njemačku komandu, da stvar raspitam. Nisam ništa jasno doznao, nego mi reče ljutito njemački general, kad sam mu rekao da se je zbio taj slučaj u Brnazama: „ Ta tu su sve samo boljševici-komunisti-Rusija“. A uistinu onih dana bilo je pucnjave osobito noću u selu Brnazama na Njemce. Dozvolio mi je da ga potražim i pokopam. Tražio sam dva sata sa dva čovjeka, ali svugdje je bila vatra, dim i neraspoznavanje.To traženje bilo je u subotu na 25.IX, od devet do jedanaest sati. Vratio sam se bez uspjeha. U nedjelju večer javi mi jedan čovjek, Ivan Vlajčević, da je našao znakova izgorjelog O. Rafe. U ponedjeljak jutro na 27. IX. opet sam pošao da tražim. Našli smo nešto kostiju od O. Rafe. To sam skupio i skromno pokopao u našoj grobnici, kod sv. Franje u malom kapselu. Na 6. X. našao se je na istom mjestu ubijstva sat O. Rafe. Opet sam na 7. X. pošao u Brnaze da sve izvidim i premješam. Taj put našli smo komade od njegova habita, misničke kotice, molitvenika za bolesnike. /Jednu posudicu svetog ulja/ fijube od šandalija, malene komade njegovih kostiju. Ispečena mesa bez tijela, ali sve u malome nađosmo. Sve sam postavio u kutiju, pak ću i to sa ostalim ostatcima pokopati.

Izgleda da je onaj kapetan protestanske vjere. Za pravi uzrok radi kojega je O. Rafu pogubio, dosada nijesam doznao.

Neki očevidci kažu, da se je tom prigodom zauzimao O. Rafo za narod naš kod Njemaca, da blaže postupaju s našim ljudima. Neki govore da je na cesti razgovarao sa četiri lica, a neki hoće, da se je bio svratio u kuću Frane Malbaše. Drugi hoće da su Nijemci u taj sat doznali da su im brnaški partizani poubijali nekoliko 5-6 njihovih sunarodnjaka, pak da su s toga pobisnili i sve s reda poubijali. Što bilo da bilo, onaj je kapetan O. Rafu potpuno nevina pogubio i spalio ga u najsvetijem poslu, dok je naime pohađao bolesnike, dijelio im svete sakramente i s Bogom ih pomirivao.

O. Rafo teške je muke podnio, ali blago njegovoj duši, jer je poginuo braneći sveta ulja i Presveti Olatarski Sakramenat. To je drugi sveti i blaženi Tarzicije. O. Rafo često je pohađao Svetotajstvo dok je bio živ i dugo pred njim molio, osobito u večer poslije večere. Ispovijedio se je tri dana prije smrti. A inače je više puta išao sedmično na svetu ispovijed. Njegova smrt porazno je djelovala na svakoga i svakoga je u pojam ubilo što se ovo događa. Ko ga god spomene, reče: svetac je bio.

Njegova smrt veliki je udarac za Provinciju, ali za ovaj samostan neizmjerno teži, budući da je O. Rafo bio uzor svake kreposti i uzor svećenika-redovnika. Njegovim gubitkom osjeća se u ovome samostanu velika duhovna praznina, ali u svjetlu vjere, njegov sveti život i mučenička smrt ima nas sve zadiviti i obradovati.

Fra Bernardin Topić

starješina samostana

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas142
Ovaj mjesecOvaj mjesec64416
UkupnoUkupno5152875

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 72 

Administrator

franodoljanin@gmail.com