Zadnji dan života

Nakon pada Italije /8. rujna 1943./ u Sinj je počela stizati njemačka vojska. Vodila je borbe s partizanima, a posebno za vrijeme nadiranja glavnine njihove vojske preko Trilja u Sinj. Palili su mnoge kuće i ubijali veliki broj nevinih ljudi.

U Brnazama su se događale ratne strahote. Strava i užas bili su dana 24. rujna 1943. godine.

Izjutra u samostan došla je iz Brnaza, zaseoka Čarića, nećakinja Stipe Čarića. Tražila je svećenika za ispovijed i pričest ranjenom Stipi. Sakristan fra Luiđi Šimić o tome je izvjestio župnika fra Bernardina Topića. Odgovorio je da po svojoj savjesti u tako pogibeljnom stanju, ne može nikog poslati i da će netko od župnog osoblja doći kada se stanje malo smiri.

Bio je veoma uznemiren, jer je kao župnik bio odgovoran pred Bogom za vjernike svoje župe.

Fra Rafo, iako nije bio u dušobrižničkoj službi ni trenutka nije oklijevao. Dolazi fra Bernardinu Topiću govoreći: „Evo me, ja idem dobrovoljno.“ Dobiva dozvolu i blagoslov od župnika za polazak. U samostanu se od pomoćnika našao fra Lujo Šušnjara. Fra Rafo ga poziva da zajedno pođu k ranjeniku, ali fra Lujo negoduje govoreći da nema smisla da oba poginu. Nakon toga fra Rafo se pred njim ispovijedio, uzeo sv. ulje i svetootajstvo te se pješice uputio u Brnaze k ranjeniku. Time je, bez ikakve sumnje, pokazao najveći stupanj svećeničkog herojstva. Ne zaustavlja ga ratni vihor popraćen bombardiranjem, paljenje kuća, ubijanje pravednih ljudi, strah od očite smrti, niti urođena težnja za životom.

Na samom ulazu u selo vojska ga zaustavlja, ali fra Rafo se ne vraća već pred kapelicom Srca Isusova ostaje moleći. Nakon pola sata vojska ga ipak pušta i ubrzo dolazi ranjenom Stipi Čariću kod kojeg ostaje oko sat vremena. Ispovijedio ga je i pomazao svetim uljem.

S posljednim "zbogom" fra Rafo napušta Čariće i kreće prema kućama Malbaša. Nakon što je fra Rafo prošao dvadeset do trideset metara od Malbašine kuće, njemački je vojnik viknuo: " Komme!" /dođi/ i mašući rukama tražio da se vrati. Provjerivši propusnicu, naredio mu je da izvrne džepove, rastvorio mu je tašnu s priborom za dijeljenje sakramenata. Kako bi fra Rafo na njemačkom protumačio namjenu pojedinog komada, vojnik bi taj komad uzimao, bacao pod noge i gazio: koticu-košuljicu, kesicu s kutijom u kojoj se nose posvećene hostije, pamuk za zadnje pomazanje. Taj čin uznemirio je fra Rafu. Problijedio je, dižući ruke i upirući pogled prema nebu, kleknuo je i habitom čistio prolilveno sv. ulje. Svjedoci tvrde da je vojnik, nakon što je oteo tašnu i posudicu, pucao u fra Rafu. Prema drugim svjedočenjima fra Rafo je prigovarao vojniku što ubija ljude i pali kuće. Svi se svjedoci slažu da je vojnik odveo fra Rafu prema kući Ivana Malbaše. Kako izjavljuje musliman Asim Zovnić iz Mostara, koji je tu bio nazočan, vojnik je fra Rafu zgrabio i bacio u goruću kuću. U njoj je fra Rafo izgorio. To se dogodilo 24. rujna 1943. u petak oko četiri sata poslije podne.

Fra Bernardin Topić izjavio je da je fra Rafo podnio teške muke. Poginuo je braneći sveto ulje i presveti oltarski sakramenat. Svijet je govorio:" Bio je svetac!".

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas208
Ovaj mjesecOvaj mjesec208
UkupnoUkupno4999087

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 43 

Administrator

franodoljanin@gmail.com