Kelkheim: Održana korizmena duhovna obnova

Opraštanjem i pomirenjem do radosti

U Hrvatskoj katoličkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu od subote 17. do ponedjeljka 19. ožujka održana je korizmena duhovna obnova o temi „Korizmenim opraštanjem i pomirenjem do zajedničke radosti uskrsnuća“. Obnovu je vodio prof. dr. Ivica Žižić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Papinskog liturgijskog instituta u Rimu. Voditelja obnove i okupljene vjernike pozdravio je župnik fra Marinko Vukman i zaželio im blagoslovljeno korizmeno i uskrsno vrijeme.

Obnova je započela u subotu 17. ožujka u 18 sati u crkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu misom, molitvom pred Presvetim i blagoslovom. Okvirna tema prvog dana bila je „Korizma u znaku praštanja i mirenja“. U nedjelju 18. ožujka voditelj obnove dr. Žižić predvodio je župna misna slavlja u 10 sati u Bad Homburgu u crkvi Sv. Križa; u 11.45 sati u Kelkheimu u crkvi Sv. Dionizija te u14 sati u Bad Sodenu u crkvi Sv. Katarine. Na misnom slavlju u Bad Homburgu bili su hrvatski generalni konzuli iz Frankfurta na Majni Josip Špoljarić i iz Hamburga Slavko Novokmet. Tema drugoga dana obnove glasila je „Susret s Bogom - Izvorom opraštanja i pomirenja“. U sklopu teme „Ljepota susreta s Isusom u sakramentu pomirenja“ u nedjelju u 17 sati organiziran je susret mladih u Hrvatskom centru u Kelkheimu. U sklopu susreta bilo je prigodno predavanje, diskusija i skupni rad. Posljednjega dana obnove, na blagdan sv. Josipa, u ponedjeljak 19. ožujka u 18.30 sati organizirana je Večer obitelji u crkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu. U sklopu okvirne teme „Obiteljsko zajedništvo u liturgijskom slavlju“ bilo je razmatranje, misa i molitva za zajedništvo obitelji. Duhovnu obnovu su skladnim pjevanjem uveličali članovi župnog mješovitog zbora pod vodstvom pastoralne suradnice mr. s. Magdalene Višić te skupina mladih.

Razdoblje od četrdeset dana kojima se pripravljamo za proslavu Uskrsa, u liturgijskoj je godini posebno vrijeme. To je vrijeme obnove, pomirenja i pripreme za Uskrs. Korizma je hod prema uskrsu, vrijeme u kojem se vjernici dublje susreću s velikim istinama svoje vjere, a svoje tijelo i duh pripravljaju da bi primili dar spasenja.  Četrdeset je bibiljski broj hoda kroz pustinju u obećanu zemlju, ali i broj dana Isusovih provedenih u pustinju. Korizma je po tom broju vrijeme povlačenja. Obratiti se znači uvidjeti svoju propadljivost, ali i uvdjeti potrebu trajnog obračenja i hoda prema svjetlu Uskrsa. Korizma u sebi nosi velike evanđeoske slike spasenja u koje se valja zagledati i u njima pronaći novi početak u vjeri. Znakovito je da korizma započinje u znaku pepela. Pepeo je doista znak propadljivosti, ali i plodnosti. Nekoć su se palila polja da bi bila plodnija, a pepeo se posipao po zemlji da bi bila plodnija. Pepeo korizmenog obraćenja nema samo negativni vid - onaj koji bi pokazao kako je čovjek propadljiv - nego i onaj pozitivni - korizma je vrijeme duhovne plodnosti.  Pepeo ima označiti naš izlazak u život. Korizma vodi od pepela k buđenju novoga života. Ona je vrijeme procvata i plodnosti. A plodnost korizme niče iz Vazma prema kojemu teži sav korizmeni hod.  Zato čitavu korizmu valja posuti pepelom da bi svaki dan bio plodno tlo rasta u vjeri.

S kalendarskog gledišta korizma započinje Pepelnicom, a završava Velikim četvrtkom. Korizmeno vrijeme se proteže kroz četrdeset dana. Ovaj broj simbolično naznačuje hod izraelskog naroda iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. I Isus je kroz četrdeset dana postio u pustinji i tako se pripravljao za svoje javno djelovanje. Kršćani preuzimaju ovaj simbol broja četrdeset da bi u njemu živjeli pokornički, ali i krsni smisao priprave za Uskrs.

Naime, u počecima nije bilo korizme kao posebnog vremena priprave za Uskrs. Korizma se razvila iz priprave odraslih za krštenje, iz tzv. katekumenata - vremena čišćenja i prosvjetljenja onih koji idu ususret krštenju. U katekumenatu su se pripravljali odrasli ljudi na krštenje, te je ono bilo shvaćeno kao bliža priprava za primanje sakramenata inicijacije - krštenja, potvrde i euharistije. Tijekom stoljeća to je bila uobičajena praksa Crkve, da zajednica prati katekumene na njihovom putu obraćenja i da se sama na neki način pripravlja zajedno s njima na proslavu Uskrsa. S vremenom će gotovo svi odrasli postati kršćani, pa će biti sve manje katekumena, ali i sve više potrebe da se oni koji su već postali kršćani vrate svojem krsnom dostojanstvu. Tako će korizma dobiti i pokornički karakter, posebno zbog tzv. javnih pokornika. Post, razmatranje Kristove muke, obraćenje postat će sastavni dio korizmenoga hoda prema Uskrsu. 

Korizma je vrijeme povratka na krštenje. A krštenje je početak, temelj čitavog našeg vjerničkog bića. Samo odatle možemo ispravno shvatiti pokorničku praksu, djela ljubavi i molitvu koja slijedi korizmeni hod. U korizmenom susretu s krsnim iskonom, pokornička praksa, djela ljubavi, i molitva protkani su radošću iščekivanja, koja ne narušava ozbiljnost obraćenja i plodnost odricanja. Korizma je stoga preludij Uskrsa. Nisu li se uostalom apostoli našli u „ozračju sreće“ na Taboru dok su gledali preobraženi Kristov lik u zajedništvu s Mojsijem i Ilijom i slušali neuvjetovano Božje prihvaćanje Sina? Uistinu, Tabor stoji u neposrednom odnosu s Golgotom, kao što smrt stoji u neposrednom odnosu sa životom. Kristovo pak taborsko preobraženje unosi učenike u novost uskrsloga života, koji treba proći kroz žrtvu križa da bi budućim generacijama u krsnom vrelu posredovao sretnost života u Kristu.

Korizmeni preobražaj, u susretu s krsnim izvorom prianjanja Kristovu Vazmu, ostvaruje obraćenje kao upravljenost prema novosti života, kao odgovor na Kristov poziv nasljedovanja u slavi i u muci te kao predokus uskrsne slave. Vrijeme korizme tako će postati razdoblje intenzivnoga života vjere. Uvriježeno je mišljenje da je korizma vrijeme odricanja, promjene stila života, vrijeme uklanjanja loših navika i vježbanja u krjeposti. Ove činjenice, široko prisutne u crkvenoj retorici, toliko su točne koliko i površne. Površnost proizlazi iz jednostranog pogleda na korizmu, često ograničenog na shvaćanje odricanja kao zauzetoga rada na vlastitom usavršavanju. Korizma je, naime, nesvediva na odricanje i napor oko „vlastitoga spasenja“, ma koliko oni bili učinkoviti. Ona je radije prihvaćanje spasenja, su-djelovanje na spasenju koje je darovano u Kristu. Njezin je identitet određen preobrazbom preko odnosa s Kristom - po Kristu - a ne samo preko uzorā i moralnih imperativā. Nedvojbeno, korizma je vrijeme katarze kroz odricanje i dobra djela. No, ona se ne iscrpljuje u tome vidu. Štoviše, zbog prenaglašavanja toga vida, korizma riskira postati vrijeme autonomne moralne korekcije koja teži za o-slobođenjem - slobodom-od - ne znajući pritom kamo smjestiti slobodu i kako je realizirati, kazao je dr. Žižić, istaknuvši kako  korizma nije samo razmatranje Kristove muke, razmišljanja o vjeri i drugih molitava već vrijeme djelovanja. 

Fotografije 

Adolf Polegubić

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas768
Ovaj mjesecOvaj mjesec45319
UkupnoUkupno5580826

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 93 

Administrator

franodoljanin@gmail.com