Zagreb: 47. obljetnica smrti fra Ante Antića

Proslava 47. obljetnice blažene smrti oca fra Ante Antića u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu započela je trodnevnom duhovnom pripremom u četvrtak 01. 03. 2012., večernjom sv. misom i prigodnom propovijedi koju je predslavio vicepostulator fra Ante Babić. Druge i treće večeri trodnevnice misno slavlje je predvodio profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. fra Anđelko Domazet. Tema koju su propovjednici slijedili i razmišljanja koja su uputili prisutnima bila su na temu "Bog mira i čovjekov nemir".

U lijepo uređenoj crkvi misnim slavljima prisustvovao je veliki broj štovatelja fra Ante Antića, a ljepšem i uzvišenijem ugođaju prve večeri doprinijelo je muziciranjem mladih Framaša koji se okupljaju u crkvi Majke Božije Lurdske.  Zbor mladih Župe Majke Božije Lurdske, koji nosi ime Zbor mladih "Otac fra Ante Antić", doprinio je duhovnom ozračju druge večeri trodnevnice. Treće večeri trodnevnice svečanost je uzveličao i posjet štovatelja fra Ante Antića iz njegovog rodnog Prvića, Šepurina. Zbor pjevača iz Šepurina izvornim prigodnim korizmenim napjevima uzveličao je misno slavlje, ali i razveselio prisutne Antićeve štovatelje. To je bilo prvo gostovanje zbora iz Šepurina crkvi Majke Božije Lurdske u Zagrebu od smrti oca fra Ante Antića.

Na dan 47. obljetnice smrti sluge Božjega o. Ante Antića, u nedjelju 4. ožujka, u zagrebačkoj crkvi Majke Božje Lurdske, u kojoj počivaju njegovi zemni ostaci, svečanu euharistiju predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, u koncelebraciji s dvadesetak svećenika i uz sudjelovanje brojnih štovatelja o. Antića. Misno slavlje tradicionalnim pučkim pjevanjem uveličao je župni zbor iz Zatona, župe Antićeva djetinjstva.

U homiliji je biskup Hranić istaknuo da liturgijska čitanja druge korizmene nedjelje pozivaju "da preispitamo svoju vjeru, a istodobno nam pružaju i svjetlo da bolje razumijemo svetački život" o. Antića, izvijestio je portal Glasa Koncila.

"Kad nam se Bog daruje, kad nam daruje iskustvo sebe samoga i kad se vjera rodi u nama, ona tada postaje našom pokretačkom snagom – ona nas pokreće, pruža nam jasan smisao i cilj te nam daje snagu da se nosimo sa svim poteškoćama i protivštinama u sadašnjosti, te da već iz daleka imamo hrabrosti i snage gledati u budućnost i graditi budućnost. U tom smislu vjera prepoznaje uvijek realne mogućnosti i u njima vidi temelj za ostvarenje željene budućnosti. Sluga Božji fra Ante Antić bio je čovjek upravo takve vjere – abrahamovske vjere. Štoviše, za njega možemo reći da je i on poput Abrahama jedan od duhovno snažnih pojedinaca, čovjek vjere koji je odigrao i još uvijek igra veliku ulogu u našem osobnom vjerničkom odnosu prema Bogu i u vjerničkom hodu našega naroda".

Te je riječi biskup Hranić potkrijepio i konkretnim primjerom s prostora nadbiskupije iz koje dolazi, predstavivši pismo koje je 1943 godine, u jeku II. svjetskog rata, tadašnjem đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću poslao o. Antić. "Vjera je – pokazuje se u tom pismu – jednostavno njegova pokretačka snaga", ona ga pokreće da zamoli biskupa da "u interesu slave Božje, duhovne obnove našega naroda i sve većeg posvećenja našega klera" potakne osnivanje ženskoga klauzurnog samostana u toj biskupiji.  

"Budućnost o kojoj je još 1943. snovao i koju je još tada gledao fra Ante ostvarena je, ali je ta vizionarska zamisao ostvarena puno kasnije i uz velike poteškoće", rekao je biskup Hranić, podsjetivši na samostan bosonogih karmelićanki u Šarengradu, iz kojega su sestre – nedugo nakon što je osnovan – tijekom Domovinskoga rata protjerane te im nije bilo omogućeno da se vrate, da bi 2010. konačno bio izgrađen samostan u Đakovačkoj Breznici.

Dodirnutost Bogom, iskustvo Boga i vjera o. Antića bila je društveni čin te ga je poticala na kršćanski angažman i "dala mu je snage da već tada daleko unaprijed sanja i gleda u budućnost, da gleda neke male sitne korake, neke konkretne mogućnosti i kako od tih sitnih koraka graditi daleku, ali veliku budućnost", rekao je biskup Hranić, izrazivši vjeru "da ćemo o. Antića uskoro imati čast, mogućnost i radost slaviti na oltaru kao ugodnika Božjega".

Nakon popričesne molitve riječi zahvale uputio je vicepostulator o. Ante Babić, a zatim su se vjernici okupili na grobu sluge Božjega, gdje je biskup Hranić predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim i za milost po njegovu zagovoru.

(Tekst: Kata Vigurić/IKA)

Fotografije (Boran Vigurić)

.

Osvrt jednog novinara na Antićevo 2012.

ANTIĆEVO 2012. – BOG MIRA I ČOVJEKOV NEMIR

Svečanim euharistijskim slavljem u nedjelja 4. ožujka 2012. obilježena 47. obljetnica blažene smrti Sluge Božjega fra Ante Antića. Ovom slavlju, kojim se u prvom redu zahvalno savilo Boga za njegovu ljubav koju nam iskazuje preko svojih ugodnika, kao što je bio fra Ante Antić, prethodila je trodnevna duhovna priprema. Po prvi puta u ovoj duhovnoj pripremi i na samo Antićevo sudjelovali su hodočasnici i zborovi iz Antićevih rodnih Šepurina te Zatona gdje je proveo svoju ranu mladost do polaska u Franjevačko sjemenište u Sinju. Dolazak zborova, njihovi prelijepi pučki napjevi bili su jedinstveni duhovni doživljaj, slikovito rečeno - pravo, proljetno duhovno osvježenje.

Uživljeno pjevanje Jeremijine molitve muškog zbora iz Šepurina, iskonski duh Dalmacije u Zagrebu, duh njenog sunca, mora i kamena. Duh Antićeve rodne grude. Dašak Dalmacije u starim crkvenim napjevima, onima i onakvima koje je njegovao neponovljivi Ljubo Stipišić Delmata. Dalmatino povišću pritrujena. Ima u tim napjevima nešto arhetipsko, iskonsko, duši prirođeno, poput kamenih hridi morskom žalu. Puno srce i puna duša. Napjevi koji iz duše i srca izviru, koji do Boga dopiru, koji su ovom Antićevu dali posebnost, jedinstvenost i zasigurno dugo pamćenje. 

Prvoga dana trodnevnice misno slavlje predvodio je i propovijedao vicepostulator fra Ante Babić, i kako je rekao u propovijedi, obilježavajući obljetnicu Antićeve smrti u prvom redu dajemo Bogu čast i slavu, slaveći ga kalvarijskom žrtvom, najvećim znak Božje ljubavi prema čovjeku, i najboljim načinom uzvraćanja naše ljubavi prema Bogu. O. Ante Antić nam je pokazao kako se ljubi Boga i čovjeka, kako se korača putem svetosti. Bio je čovjek mira, Božjeg mira. Zračio je mirom i druge obdarivao mirom s Bogom , njima samima i s njihovim bližnjima. U nastavku propovijedi fra Ante Babić je lijepom slikom čovjeka i njegove sjene  orisao duhovna lutanja i traganja današnjeg čovjeka u potrazi za smislom i mirom, u potrazi za Bogom. Mir nastaje samo tamo i tada gdje za Boga ima mjesta. Rekavši kako samo umjeren čovjek, napose u ovo korizmeno vrijeme, može potrebama koje donose nemir reći NE, fra Ante Babić završio je propovijed riječima: “O. Antić od Isusa je učio dobrotu. Posebno ga je resila krepost poniznosti, koja je temeljna pretpostavka mira u duši. Riječi sv. Augustina o nemirnom srcu odgovaraju našem najdubljem iskustvu, i zato, nije potrebno bježati od vlastite sjene, trebamo stablo pod koje ćemo se skriti, trebamo Božje okrilje.“

U petak i subotu 2. i 3. ožujka misna slavlja predvodio je fra Anđelko Domazet, profesor na KBF-u u Splitu. I njegove riječi u propovijedi zaustavljale su se kod dvije najčešće riječi pri spomenu o. Antića – dobrota i mir. Čovjek našeg vremena izgubio je svoj unutarnji ritam i mir. Nestrpljivost se vidi na svakom koraku, postala je model naše komunikacije. Nemir rađa nemoć u duhu. Ako je čovjek nemiran, nije sposoban ljubiti, služiti, ostati vjeran. Danas caruju površnost i rastresenost. Mir kojim je živio i svjedočio o. Antić ima svoju cijenu. Dolazi nakon pobjede u iskušenjima. Kako se oprijeti tvrdoći srca, gorčini i lutanju, ponajprije unutarnjem u duši? Odgovor nam daje poslanica Hebrejima. Mir je plod dnevne povezanosti s Bogom, a tu se traži disciplina i ustrajnost. Zašto dajemo lažne čekove na račun naše duše? Ako nema unutarnjeg mira koji je dragocjen Božji dar, nema iskustva Boga.

U subotu 3. ožujka fra Anđelko Domazet progovorio je o kući straha i kući povjerenja, i baš o toj kući povjerenja, ljudima gladnima Boga, govorio je i životom svjedočio fra Ante Antić.

Nedjeljno misno slavlje 4. ožujka na dan blažene smrti fra Ante Antića predvodio je pomoćni Djakovačko-osječki biskup mons.dr. Đuro Hranić, koji je svoju propovijed počeo riječima o preispitivanju svoje vjere na što nas pozivaju  liturgijska čitanja 2. korizmene nedjelje. Knjiga Postanka progovara nam o Abrahamovoj vjeri i njegovoj kušnji, dok evanđeoski odlomak govori o Isusovom preobraženju pred Petrom, Ivanom i Jakovom. I Abraham i trojica apostola vidjeli su slavu Božju(…) Vjera je osobni susret s Bogom i tek tada nas vjera pokreće. Večeras nas je okupio fra Ante Antić koji je bio čovjek abrahamovske vjere, koji nam pokazuje putokaze u vjerničkom hodu. Zatim je biskup Hranić u propovijedi spomenuo pismo koje je o. Antić uputio đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću 5.rujna 1943. Fra Ante Antić je proročki i vizionarski gledao budućnost, i u tom pismu, u svetačkom zanosu vjere koji ga ne ostavlja mirnim, moli biskupa Akšamovića da pomogne u osnivanju klauzurnog samostana. Biskupu je sugerirao realne stvari od velike duhovne koristi. Prolazile su godine, naizgled bez odgovora na Antićeve riječi, i napokon u vrijeme đjakovačkog biskupa Ćirila Kosa, nekoliko godina prije Domovinskog rata, 1988. godine, zaživio je samostan bosonogih karmelićanki u Šarengradu. Rat je učinio svoje, karmelićanke su protjerane, da bi se konačno skrasile 1. svibnja 2010. u Djakovačkoj Breznici! Danas je u samostanu 26 sestara. Eto što čini pokretačka snaga vjere, vizionarski i proročki titraji Antićeve duše!

F. I.

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas81
Ovaj mjesecOvaj mjesec85418
UkupnoUkupno5084297

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 115 

Administrator

franodoljanin@gmail.com