KRIST SVETE KLARE

Fra Nikola Vukoja, OFM

.

Isus Krist u iskustvu i u misli sv. Klare Asiške (4)

1.4.1. Krist sv. Klare

Do sada smo ukratko nastojali otkriti i pokazati glavne elemente zbilje da je Klara bila sva Kristova i da je ustrajno i radosno u svim si­tuacijama svoga života nastojala biti sva njegova, i to ne samo tako što bi se priznavala i smatrala Kristo­vom, što bi joj ime Kristovo bilo na ustima, nego tako što je sva uroni­la u Krista i njegov način mišljenja, vrednovanja i postupanja. To da je sva Kristova osobito se vidjelo po njezinu načinu života koji je postao trajno služenje Kristu u sestrama i braći koje je Gospodin povjera­vao njezinoj ljubavi. Dakle, do sada smo malo više otkrivali i proma­trali i iskustvo živoga Krista, a sada ćemo, na temelju Klarinih spisa i svjedočanstava njezinih sestara, barem malo zavi­riti u kristološku spoznaju sv. Klare, polazeći upravo od njezinih izričaja o Isusu Kri­stu, tj. kako ona izriče svoju vjeru u Krista. Premda, kako smo već spo­menuli, u Klarinu vjerničkom isku­stvu života u Kristu nije lako odi­jeliti njezinu kristološku misao od njezina krističkoga iskustva, ipak ćemo se potruditi i nastojati uočiti i donijeti one bitne elemente njezine kristološke misli. Možda to na prvi pogled može zvučati preuzetno jer Klara nije bila teolog u užem smislu te riječi, ali smatramo da se smije i treba govoriti o kristologiji svakoga onoga tko založeno nastoji živjeti u Kristu. Da se mogne Krista istinski nasljedovati i živjeti njegovim živo­tom, nužno je upoznati ga, o njemu razmišljati i steći temeljne spoznaje o njemu, a to je zadaća teologije.

1.4.2.1. Naslovi i imena koje Klara pridaje Kristu

Možda je najkraći i najjednostav­niji put da uđemo u Klarinu kristo-logiju ovaj: najprije u njezinim spi­sima otkriti imena i naslove koje ona pridaje svom Gospodinu Isusu Kristu. Naime, iza svakog imena i naslova krije se sadržaj kristološko-ga razmišljanja koje pojedini kristo-loški naslov u sebi sabire i sažima. Način govora i pojedini kristološki izričaji zasigurno odražavaju veoma dobro njezinu kristološku misao i dubinu njezina životnoga odnosa s Kristom.

Od uobičajenih naslova, koje i Klara upotrebljava u svom govoru o Kristu, kao što su Isus Krist, Krist, Gospodin Isus Krist, najčešći naslov koji upotrebljava kad se obraća Isu­su Kristu ili kad govori o Kristu jest naslov Gospodin.1 Taj naslov, koji se u Novom zavjetu pridaje poglavito Isusu Kristu nakon slavnog uskr­snuća, Klari zasigurno postaje blizak i drag po liturgiji koja je za Klaru temeljni izvor nje­zine teološke misli. Sam naslov oso­bito ističe Kristovu transcendenciju i njegovo sveopće kraljevanje. Zani­mljivo je vidjeti da Klara taj naslov rado koristi u kontekstu utjelovlje­nja, otkupljenja ili Kristove kenoze, čime daje do znanja s kolikim po­štovanjem i ljubavlju promatra ta otajstva Kristova života koja su nam nekako najbliskija, no ona nikada ne zanemaruje i Kristovu transcendenciju. Time Klara, kao i Franjo, u svom odnosu s Kristom Gospo­dinom uvijek ima na umu i njego­vo božanstvo, uzvišenost i veličinu, ali isto tako i njegovu bliskost. On je Svevišnji, on je Gospodin, ali u isto vrijeme i blizak Isus, Spasitelj, Otkupitelj koji je sav za nas, sav u nama i s nama. To udivljenje pred uzvišenošću Kristovom i zadivlje­nost njegovom bliskošću ispunja Klaru istovremeno strahopoštova­njem i pravom familijarnošću pre­ma Gospodinu Isusu Kristu.

Klara Isusa naziva i Sinom (9 puta), da označi njegovo božan-sko stanje (Sin Božji, Sin Očev, Sin Svevišnjega) ili njegovo ljudsko sta­nje (Sin Božji i Majke Djevice, Sin Čovječji), ali uvijek s namjerom da istakne i otajstvo Kristova utjelov­ljenja. Tako piše sv. Janji Praškoj: "i posve ostavivši sve, što u ovom var­ljivome nemirnome svijetu sputava svoje slijepe ljubitelje, potpuno lju­bi Onoga koji je sebe svega predao za tvoju ljubav, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec, čijim nagradama i njihovoj dragocjenosti i veličini nema kraja; Onoga, velim, Sina Svevišnjega koga je rodila Djevi­ca i poslije čijega poroda djevi­com ostade".2

Klara Isusa Krista rado na­ziva i Kraljem (9 puta), goto­vo uvijek u kontekstu govore o njegovoj transcendenciji. Takc je za Klaru Krist "Kralj vjekova nebeski Kralj, vječni Kralj, Kral kraljeva". Gotovo redovito Klara c Kristu Kralju govori i u konteksti; zaručništva s Kristom, a taj naslon najviše upotrebljava u pismima sv Janji Praškoj. Znamo da je uprave franjevačka teologija od svojih po­četaka razvijala nauk o kraljevsko dimenziji Gospodina Isusa Krista a nadahnuće za to nalazili su u te ologiji i duhovnosti sv. Franje i sv Klare.

Još specifičnije za Klarino oslov ljavanje Krista Gospodina jest na slov Zrcalo, Ogledalo, koje pridajt Kristu (9 puta). Zrcalo, ogledah uvijek je imalo važno mjesto u du hovnosti i u kršćanskoj simbologiji napose u srednjem vijeku, a u Kla­rinu govoru ima teološko-mistično značenje ukoliko je Krist zrcalo bo­žanstva: zrcalo vječnosti, slave, bo­žanske biti, vječne slave, vječnoga svjetla. Kao i inače u svemu što se tiče Krista, Klara i ovo tvrdi za Kri­sta u njegovoj životnoj povezanosti s drugim osobama. Krist je, naime, na početku mnogih drugih zrcala koja trebaju održavati Kristovu sliku i ži­vot. Tako ona zrcalom naziva Franju, Janju Prašku, svoje sestre sadašnje i buduće, pa čak i samu sebe smatra zrcalom koje zrcali Krista Gospodi­na. Time ona izriče da je život svih Kristovih sljedbenika, onih, dakle, koji žive Isusovim životom, zapra­vo uprisutnjenje Krista Gospodina i trajno odražavanje njegove slike svim ljudima i svim stvorenjimaKlara Krista naziva i Jaganjcem, i to samo u Četvrtom pismu sv. Ja­nji Praškoj (4 puta). Očito je na to navodi i Janjino ime3, ali je kod nje snažno naglašena i eshatološka di­menzija toga naslova, u čemu se na­dahnjuje sv. Ivanom Evanđelistom (usp. Otk 14,3-4; Iv 1,29). Tako ona piše Janji, "svijetloj kraljici, za­ručnici vječnoga Kralja Jaganjca", koju je, zajedno s drugim sestrama, Bog izabrao, da "s ostalim presvetim djevicama pjeva pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i da slijedi Jaganjca kamo god ide!"4

Klara u svojim spisima Krista oslovljava i Zaručnikom (4 puta), a naslov upotrebljava u kontekstu od­nosa s Kristom u obliku duhovnoga zaručništva. Ta tema ima svoje kori­jene u Bibliji. Klara Krista promatra kao "slavnoga Kralja" i "Sina Očeva", ali također kao Gospodina koji se izvlastio i snizio u ljudsko stanje iza­bravši trpljenje i siromaštvo za vrije­me svoga zemaljskoga života.5

Promatrajući i analizirajući te kristološke naslove koje sv. Klara upotrebljava u svojim spisima smi­jemo zapaziti da izbor i upotreblja­vanje tih naslova pokazuju prilič­no solidnu teološku formaciju sv. Klare. Klara to nije stekla akadem­skom izobrazbom, nego pažljivim slušanjem,6 molitvenim čitanjem i ustrajnim meditiranjem Božje riječi, te poučljivim i aktivnim sudjelova­njem u liturgiji. Premda su Klarini spisi pretežno prigodni i zbog toga ne pružaju sustavno izlaganje nje­ne misli niti izlaganje nekih tema, ipak nam njezine kristološke misli otkrivaju ženu dubokoga unutar­njega života.

Drugo što svakako treba zapa­ziti jest to da Klarin izbor i upo­treba kristoloških naslova odraža­vaju životni stav, a ne samo neke intelektualne tvrdnje. Oni su plod življenoga iskustva, zanosne ljubavi prema Kristu. U njezinim kristološkim izričajima prepoznajemo ženu koja osjeća i ljubi, a ne ženu koja samo hladno razmišlja i izno­si tvrdnje. Za Klaru to nisu samo spoznaje, nego ona sve to ugrađu­je u svoj život, ali isto tako to nisu samo neki sentimentalni izljevi jer su itekako poduprti biblijskim i teološkim sadržajem. Klara uisti­nu živi iz Krista i s Kristom, on je temelj njezina načina života i na tom iskustvu ona gradi i svoje raz­mišljanje i kristološku misao. I ona slijedi tipičnu metodologiju fra­njevačke teološke škole po kojoj iz načina življenja „forma vitae") izvire način promišljanja („forma mentis“).

Nakon ovog jednostavnog i naj-osnovnijeg pregleda Klarine kristo­loške misli, sažete osobito u naslo­vima kojima ona oslovljava Krista, malo ćemo temeljitije razraditi i produbiti značenje i sadržaj dvaju naslova koji su česti i osobito zna­čajni za njezin nauk, a to su naslo­vi Krista Zaručnika i Krista siro­mašnoga.

_____________

1 Naslov Dominus u Klarinim spisima pojavljuje se 27 puta u odnosu na Isusa Krista, i oko 11 puta primjenjiv kako na Krista tako i na Boga Oca.

2 3PJa 15-17.

3 "Agnes" od "Agnus" - Jaganjac.

4 PJa 1.3.

5 Usp. lPJa 7; 2PJa 20.24; 4PJa 30.

6 U Postupku proglašenja sestra Agneza tvrdi "da je spomenuta gos­pođa Klara veoma uživala u slušanju Božje riječi. I premda ona nije studi­rala, ipak je rado slušala učene pro­povijedi" - PostKl 10, 8.

(Brat Franjo, 1/2012., str. 10-11)

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Šubićevac

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2916
Ovaj mjesecOvaj mjesec55773
UkupnoUkupno7266706

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 67