Gospodine, što želiš od mene?

 1. Gospodine, što želiš od mene?

 

Što je tvoja volja u mojemu životu?

Pitanje je opravdano. Posebno za nas vjernike. Za nas je život dijalog s Bogom. Dijalog koji u Bogu vidi glavnog sugovornika. Ovo pitanje može biti i dvosmisleno i može voditi u zastranjenje. Zato je dobro postaviti i dodatno pitanje. A ti, što ti želiš od sebe?

 

a) Pravo pitanje na pravom mjestu

Mislim da se pitanje Božje volje u mojemu životu u prvom redu postavlja kada se radi o izboru zvanja. To pitanje stoji na početku. Ukoliko mladić ili odrastao čovjek temelji svoj život na vlastitoj volji, strana je svaka ideja da je život dinamika odgovora Drugome, Darovatelju života. Drugoga izvan sebe uopće ne zamjećuje. Ili ako i osjeti Božji poziv, izgledat će kao ograničenje vlastite slobode. Pitanje Božje volje u mojemu životu logično je ukoliko gledam na svoj život kao odgovor na Božji poziv usklađujući s njim vlastitu volju. Ukoliko pitanje ne polazi od raspoloživosti da budemo dar, da oslobodimo u našemu srcu mjesto za Drugoga, pitanje zvanja bit će kao igra pogađanja. Kako pogoditi pravi put ukoliko se samo gleda prema Božjim zakonima bez da se preispita vlastiti prošli i budući život? Ponekad je upravo ovako. Potraga za zvanjem se pretvori u lutanje bez kraja. U nekom slučajevima se umisli da se pronašao pravi put, ali potpuno odvojen od konkretnoga života. Tada se javi osjećaj krivnje a ne raspoloživost biti dar za druge. Osoba se odazove jer se osjeća primorana (prijetnja kao Damaklov mač), a ne pozvana. Međutim, s vremenom osoba skupi snage da se oslobodi od ove prisile. Važno je povezati Božju volju koja poziva i čovjekovu slobodnu volju koja se odaziva. Ovdje se ne govori o prisili, nego o vlastitom slobodnom odgovoru. Što Bog od tebe želi: da postaneš franjevac ili dominikanac; da oženiš s Marijom ili Hilarijom…? Niti najiskusniji duhovni vođa ne može znati. Ono što možemo sa sigurnošću znati (čitajući Evanđelje) je da Bog želi tvoju sreću, koju ćeš naći ukoliko učiniš svoj život dar za druge („svim srcem svojim…“) i slijediš Krista. Tako ćeš vjerojatno uočiti putokaz koji će ti pomoći izabrati ispravan put.

 

b) Kada je pitanje „Što Bog od mene želi“ dobro postavljeno?

Postoji lako provjerljiv znak: kada je pitanje slijed niza različitih iskustava (pa i malih) darovanja sebe. U ovom slučaju već postoji dokumentirana želja biti i postati darom za druge. Naprotiv, idemo prema nesigurnosti ukoliko od budućega ništa ne živimo u sadašnjosti. Postoji li danas već nešto što želim u budućnosti raditi?

 

c) Tražiti i moliti Boga da ne nađemo

Naglašavam aktivno sudjelovanje onoga koji traži jer tražiti ne znači nadati se nekom odgovoru. Ishod ne ovisi automatski o načinu traženja. Dinamika odlučivanja o zvanju je složenija. Netko pojednostavljeno razmišlja ovako: dobar čovjek živi kako je obećao živjeti. Ali nije tako, ne zato što pojedinci nisu dobri ili što nisu ostali vjerni vlastitoj riječi, nego zato što tražiti ne znači automatski i željeti naći (kao što obećati automatski ne znači održati obećanje).

Ponekad se pobjegne kada se pronađe što se tražilo… „Bit ću dobar“ može značiti samo „bio sam zločest“: izričaj koji označava kraj prošlost, a ne početak budućnosti. Budućnost se ne označava terminima prošlosti nego futurom. „Bit ću dobar“ može se odnositi samo na sadašnjost ili blisku budućnost. Može biti odgovor samo na sadašnje potrebe, a ne i plan za budućnost. Na primjer: traženje zvanja u vremenu krize, tuge, razočarenja. Kada kriza nestane, nestane i traženje zvanja. Ne mislimo govoriti o „velikim bebama“ nego o ozbiljnim osobama koje imaju ispravnu namjeru temeljiti svoj život na odgovoru koji se nađe.

 

d) Upravljati vlastitim životnim projektom

Riječ upravljati počinje zauzimati svoje pravo mjesto. Ona ne znači poziv na subjektivizam ili samovolju. Biti subjekt u vlastitim traženjem zvanja znači prihvatiti i vlastitu odgovornost. Ovo „prihvaćanje vlastite odgovornosti“ pratit će nas tijekom traženja Božje volje, a osobito ukoliko nas ovo traženje dovede do nepredviđenih i neplaniranih staza. Na početku traženja trebamo željeti biti dar za druge. S vremenom ova želja zaživi u konkretnom životu. Ako je zvanje dijalog, a ne monolog, ono se tiče oba sugovornika. Zvanje je dar, ali i postignuće; plod Božje milosti, ali i našega napora; nešto „njegovo“ ali isto tako i nešto „moje“.

 

e) Odraditi svoj dio posla

Dobro upravljam traženjem vlastitoga zvanja ukoliko odradim svoj dio posla (Bog će mi pomoći, ali me neće zamijeniti). Odradit ću svoj dio posla ukoliko su prisutne ove odrednice:

1. Posebnost svake osobe: u projektiranju svojega života u pitanju je moje dostojanstvo i moja vjerodostojnost. Ne radi se o tome kako se trebamo dobro vladati ili kreposno živjeti. Ovdje se radi o mojemu ponosu. Potrebno je imati jasnu sliku (poštovanje) o sebi, o Bogu i o razlici između nas dvojice, i da svatko odradi svoj dio posla.

2. Dosljednost: biti svjesni da nešto što reknem danas me veže u budućnosti. Misliti o budućnosti, razmišljati o različitim situacijama u kojima se mogu naći, provjeriti realnost očekivanja; već danas se predbilježiti za sutrašnji način života…

3. Motiviranje: onaj tko je usmjerio svoj život treba biti svjestan da će biti konfliktnih ili nejasnih situacija koji će potaknuti sumnje u ispravnost izabranoga puta. Zato je potrebno osobno promišljanje, oprez, briga oko vlastitog izbora …

4. Istovremeno životni projekt pred Bogom i ljudima: Životni projekt se živi pred Bogom i pred ljudima. Drugim ljudima životom trebam pokazati da ozbiljno mislim živjeti ono što sam izabrao.

 

Gospodine, pomozi nam

Gospodine, pomozi nam kada dođu sumnje. Jer i sumnja je jedan način molitve. Ona nam pomaže rasti, jer nas prisiljava da bez straha gledamo više odgovora na isto pitanje. Kako bismo mogli rasti, Gospodine, pomozi nam kada trebamo donijeti odluku jer odluka je jedan način molitve.

Daruj nam hrabrost kako bismo poslije sumnje bili sposobni izabrati između jednog životnog puta i drugoga. Da naš „da“ uvijek bude „da“ i naš „ne“ uvijek bude „ne“. Učini da jednom kad smo izabrali životni put ne okrećemo se natrag, da nas ne progoni grizodušje.

Kako bi ovo bili moguće, Gospodine, pomozi nam prilikom našega djelovanja, jer djelovanje je jedna vrsta molitve. Učini da naš kruh svagdašnji bude plod rada onoga najboljega što je u nama. Da možemo vlastitim radom i djelovanjem podijeliti milosti koje primamo. Kako bi ovo bilo moguće, Gospodine, bdij nad našim snima, jer san je jedna vrsta molitve. Učini da, nevezano uz našu dob ili situaciju, u našem srcu uvijek bude upaljen sveti oganj nade i ustrajnosti.

Kako bi ovo bilo moguće, Gospodine, ispuni nas zauvijek oduševljenjem, jer oduševljenje je jedna vrsta molitve. Ono nas ujedinjuje s nebom i zemljom, s odraslima i djecom i poučava nas da je želja važna i zaslužuje naš napor. Ona nam kaže da je sve moguće kako bismo se potpuno predali onome što činimo.

Kako bi ovo bilo moguće, Gospodine, čuvaj nas, jer život je jedini način kojim možemo pokazati tvoju ljubav. Neka zemlja nastavi pretvarati sjeme u žito, od kojega pripravljamo kruh. Ovo je moguće samo ako budemo imali ljubav. Molimo te. Ne ostavljaj nas same. Budi uvijek uz nas. Neka uz nas budu i ljudi i žene koji sumnjaju, djeluju i sanjaju, koji su oduševljeni i žive svaki dan potpuno posvećeni tvojoj slavi.

 

2. Ljudska ili kršćanska odluka?

Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje." (Lk 9, 57 – 62)

„Pođi za mnom“: snažno je i obvezujuće ovo evanđeosko poglavlje s direktnim Isusovim pozivom da ga se slijedi. On traži „odlučiti se“ bez zadrške, bez „ako“ i „ali“!

Kako je moguće ući u ovu logiku toliko obvezujuću i toliko daleku mentalitetu današnjeg čovjeka?

Ovo razmišljanje posvećujem posebno mladima koji prolaze „kroz oganj“ kako bi svoj život u cijelosti posvetili Gospodinu… Njima ide moje ohrabrenje i molitve.

Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem … I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da…“

Pozvani na početku svojega puta može se odazvati s oduševljenjem, ali vrlo brzo se pojavljuju strah i otpor. Ovo je naravno jer u pitanju je naša sloboda.

Odlučiti se znači željeti preobraziti početnu atraktivnost poziva u vrijednost jednoga životnoga izbora. Ovaj nas izbor identificira: osnažuje našu osobnost, čini nas zrelijima. Ova nas odluka oblikuje i definira.

Što znači „odlučiti se“?: od latinskoga „de – cidere“, odrezati od…; nešto je što mi uzrokuje bol. To je rastanak, odstranjenje, žrtva, nijekanje. Zahtjeva rizik. Potrebno je izložiti se nesigurnosti, prihvatiti da možemo i pogriješiti. Ali je isto tako dati si novu mogućnost. Cijena odluke je visoka, bez neke velike sigurnosti u uspjeh. Ovdje se rađaju strah i otpor.

 

Ljudska je odluka:

Sigurna: rizik je minimalan; od svih je najbolja ona odluka gdje postoji minimalna mogućnost da možemo pogriješiti. Izbjegava se bilo kakva odluka koja ide iznad naših mogućnosti i sposobnosti.

S minimalnim troškom: dočepati se cilja s maksimalnom efikasnošću i minimalnim gubitkom. Nije besplatna, nego tržišna (kao ekonomija). U pozadini je strah da bismo si mogli zakomplicirati život. Zato se izabiru ciljevi koji traže minimalni napor.

Precizna i jasna: Odbacivanjem nepredviđenih situacija osigurava se osrednje ispunjenje zacrtanoga plana.

 

Kršćanska odluka:

Prihvaća rizik: Temelji se na vjeri u Boga a ne na ljudskim sigurnostima. Nikakav savjet ili mišljenje nisu potpuno sigurni.

S maksimalnim troškom: izražava dar vlastitoga života i traži odricanja (Rim 12, 1 – 2). Što je viša cijena, veća je i ljubav. Kršćanin se poistovjećuje s riječju: besplatnost.

Precizna, ali ne sasvim jasna. Promišljati ne znači osigurati se u budućnosti. Znači usmjeriti se pravilno u sadašnjosti, promišljati što Bog želi od mene i imati povjerenja u njega čineći njegovu volju.

Svaka je odluka znak smrti. Tko nema strahova i prepreka na putu, živi izvan realnosti. Prepreke koje trebamo svladati na našemu putu je način na koji se živi napetost između Duha Svetoga i naše slobode. Duh Sveti poziva a pozvani je slobodan odazvati se ili oprijeti se pozivu.

Evanđelje prihvaćeno kao istina pomaže nam mijenjati se i pobijediti prepreke koje stoje na putu prihvaćanja vlastitoga zvanja. Evanđelje nas mijenja jer Riječ je Božja jedini istinski putokaz u životu. 

Prepreke imaju svoju pozitivnu vrijednost jer podrazumijevaju određenu ustrajnost osobe. Zvanje uključuje obraćenje, propitkivanje o slobodi i cilju života, iziskuje potpunu osobnu angažiranost i odgovornost. Prepreka u pozitivnom smislu znači preispitati svoje životne stavove, sposobnost plaćanja cijene, prihvatiti borbu i napor kako bismo živjeli evanđeoskim životom.

Prepreka postaje negativna kada nas prisili na odustajanje. Racionalizam, vlastita dobit i ego nadvladaju i zavedu čovjeka neposrednim radostima. Danas smo preplavljeni kulturom straha od radikalnih i konačnih odluka…!

Odgovoriti „Da“ na Isusov poziv da budemo njegovi učenici, odgovor je vjere: traži od nas potpunu predanost, povjerenje u njegovu riječ, posebno ako smo svjesni svoje ograničenosti i krhkosti. Odgovor „Ne“ uglavnom nije „Ne“ Isusovu pozivu nego „Ne“ zahtjevnom i napornom stilu života koje slijeđenje Krista iziskuje.

Otpori mnogih mladih se uklapaju u opće životne poteškoće modernoga čovjeka:

- poteškoća donijeti odluku na dugi rok;

- strah upustiti se u projekt koji uključuje cijeli život;

- poteškoća izreći „da“ i „ne“ koji obvezuju;

- ne riskirati, nego prihvatiti ono što nam je nadohvat ruke;

- neuredna težnja za neposrednim blagostanjem;

- samo–ostvarenje a ne otvorenost Božjemu pozivu;

- malena se važnost daje Kraljevstvu Božjem;

- malena svijest o pripadnosti Crkvi...

Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom… Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje….

"Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Isusove nam riječi govore da njegov poziv nije neki prijedlog, i ti možeš odlučiti („Što ti se čini, ako…?“)

Nije niti zapovijed koja se ne obazire na tvoju slobodu („Bespogovorno učini ovo što ti zapovijedam!“)

Radi se o „zvanju“. Isus tebe osobno zove jer te smatra dragocjenom i vrijednim povjerenja („Jesi li ikada pomislio da …“). Pozivajući te, izgovara tvoje ime u svojemu srcu i čini da se njegov glas odzvanja u tvojemu. Zato prilikom odluke trebaš slušati sebe i Boga.

Uvijek se promišljanje treba odvijati na dva kolosijeka, približavajući se sve više Bogu, jer odlučiti se slijediti Krista pitanje je vjere. Prije donošenja konačne odluke potrebno je upitati se „što stoji u Božjemu srcu“, koje su njegove želje.

 „Točno u onoj mjeri u kojoj se odričeš određenih stvari, točno u toj mjeri, ni više ni manje, Bog će te obdariti onim što je njegovo“. (Master Eckart)

Priredio: Fra Josip Cvitković

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas203
Ovaj mjesecOvaj mjesec47916
UkupnoUkupno5209100

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Administrator

franodoljanin@gmail.com