U izdanju „Marije“ izašla je knjiga „Marija u ranokršćanskoj literaturi“ autora Dinka Aračića. Knjiga je zbirka čla­naka koje je autor pod naslovom Otačka zrnca objavljivao u katoličkom mjesečniku Marija. U prvom dijelu knjige prikazana je rijetka tema o pa­ralelizmu između Crkve i Marije, a zatim sli­jede misli crkvenih otaca koji su u svojim govorima i spisima oblikovali Gospin lik u prvotnoj vjerničkoj za­jednici.

.

Predgovor

Knjiga koju držite u rukama uglavnom je zbirka čla­naka koje sam pod naslovom Otačka zrnca objavljivao u katoličkom mjesečniku Marija. Zamisao te rubrike bila je čitateljima toga Gospina časopisa prikazati svjedočan­stva ranokršćanske baštine o Majci Isusovoj. Petogodišnji pabirci iznjedrili su na svjetlo dana dotad nepoznato bla­go koje su crkveni oci pohranili u svojim spisima i bogo­slovnim proukama. Svojom izvornošću i svježinom ti, na­oko kratki, tekstovi bogati su sadržajem te su i danas novi i izazovni. Poput kamenčića, skladno se ugrađuju u divan mozaik i oblikuju lik Djevice i Majke. Dragocjeno su svjedočanstvo o onom što je prvotna Crkva vjerovala i učila o Majci Isusovoj, spomen govorničkog zanosa i pobožnosti puka Božjega prema onoj koja je svijetu donije­la Začetnika života.

Misli crkvenih otaca i danas mogu obogatiti marijan­sku duhovnost, koja je bitan sastojak kršćanske pobožnosti među hrvatskim vjernicima. Crkva želi da pobožnost prema Gospi bude svetopisamski utemeljena i da se hrani na predaji svetih otaca i crkvenih naučitelja. Na toj crti nadovezuje se i ovaj niz svetootačkih misli i tekstova u želji da približi vjeru i pobožnost Isusovih sljedbenika prvih stoljeća današnjem kršćaninu.

U prvom dijelu knjige prikazana je rijetka tema o pa­ralelizmu između Crkve i Marije, mistična usporedba iz­među Crkve, Majke vjernika i Marije, Majke Isusove. Sli­jede zatim misli crkvenih otaca koji su u svojim govorima i spisima oblikovali Gospin lik u prvotnoj vjerničkoj za­jednici. Uradak nema znanstvenih pretenzija, nego želi predstaviti dosad nepoznate tekstove s kratkim tumače­njima o "Blagoslovljenoj među ženama" (Lk 1, 42). Dobro će doći prezbiterima i vjernicima za svibanjsku i listopad­sku pobožnost, kao i za osobnu izgradnju, da napoje svoj duh na čistim izvorima drevne kršćanske predaje.

Na skupljanje otačkih zrnaca o Majci Isusovoj pota­knuo me dugogodišnji urednik Marije fra Petar Lubina. U ruke mije stavio knjigu koju je napisao talijanski marianist Luigi Gambero Maria nel pensiero dei padri de-11a Chiesa. Nju sam slijedio i dopunjao novijim spoznaja­ma. Bez fra Petra, neumorna trudbenika u "Marijinu pe­rivoju" na njivi Gospodnjoj, ne bi bilo ni ove knjižice. On je tekstove jezično dotjerao i za tisak pripremio. Od srca mu hvala.

Spisi crkvenih otaca dovoljno govore sami za sebe i ne trebaju drugih tumača. Neka i tebi, štovani štioče, pomo­gnu da se nadahneš na bistrim izvorima vjere u Krista Gospodina, koji se pojavio u ljudskom tijelu primljenu od Nazaretske Djevice.

Dinko Aračić

Na blagdan Prikazanja Gospodnjeg u hramu, 2. veljače 2012.

.

UVOD

Tko su crkveni ili sveti oci?

U povijesti kršćanske literature uobičajio se pojam svetih ili crkvenih otaca. Riječ je o dvjema skupinama drevnih crkvenih pisaca i ranokršćanskih bogoslovaca. Prvu skupinu čine apostolski oci, a to su pisci koji su bili u neposrednu dodiru s apostolima ili pak njihovi izravni nasljednici. Najpoznatiji su Ignacije Antiohijski, Polikarp Smirnski i Klement Rimski. Drugu skupinu čine crkveni oci, a to su časne osobe iz posijeapostolskog vremena, većinom biskupi, navjestitelji evanđelja i pred­voditelji kršćanskih zajednica. Oni su službeni svje­doci pravovjerja i Predaje, odlikuju se svetošću života, ispravnošću nauka te ustrajnošću u zajedništvu vjere i Crkve. Odišu drevnošću neposrednog nasljedstva apo­stola i njihovih učenika. Među najpoznatije redovito se ubrajaju: Atanazije Veliki, Efrem Sirijski, Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski, Ivan Zlatousti i Ćiril Aleksandrijski na Istoku te Ambrozije, Augustin, Jeronim i Grgur Veliki na Zapadu. Prema podjeli nekih, vrijeme crkvenih otaca seže do Izidora Seviljskog (VII. st.) na Zapadu i Ivana Dama-ščanskog (VIII. st.) na Istoku. O upravo spomenutima i o brojnim drugima, osobito pak o onom što su rekli i za­pisali o bi. Djevici Mariji, naći ćete na sljedećim strani­cama.

Isitne vjere koje baštinimo od prvotne Crkve obliko­vale su se tijekom vremena, što su uvjetovale društve­ne prilike i bogoslovska razmišljanja. U tom oblikovanju odlučujuću ulogu odigrali su sveti oci i crkveni pisci. Oni su prvi tumačili svetopisamski poklad, svojim govo­rima i spisima produbljivali su otajstvo Krista i otajstvo Crkve, a tako i ulogu Majke Isusove u djelu spasenja.

.

U službi Krista Otkupitelja

Slijedeći umjerenost evanđeoskih izvješća kad je riječ o Majci Isusovoj, sveti oci ne pišu o njoj znanstvene prou­ke. Prva im je briga bila utvrditi pravu vjeru u Krista Isu­sa, u njegovo božanstvo i čovještvo u jedinstvo njegove bo­žanske i ljudske naravi u jedinoj te istoj osobi Sina Bo­žjega. Uz objašnjenja i utvrđivanje te istine, u svetoo-tačkim spisima nalazimo usputnih tvrdnji i postavki o Djevici Mariji, pa se možemo slobodno pitati: Kakav Ma­rijin lik proizlazi iz spisa ranokršćanskih pisaca i bogo-slovaca? Koje glavne Marijine značajke dolaze na vidjelo u prikazivanju Kristova otajstva? Govoreći o Kristu, što su crkveni oci rekli i zapisali o Djevici iz Nazareta što bi bilo važno za našu vjeru i duhovnost danas?

Sveti oci o Mariji govore uvijek u vezi s Kristom, u od­nosu na njega i u službi njegova djela spasenja. Marijino djevičansko majčinstvo u službi je Kristova djela spase­nja. Onaj kojega je Marija rodila nije samo ljudsko stvo­renje, nego je Sin Božji i Sin čovječji. Jedan je od dokaza njegova božanstva i djevičansko začeče. Začet po Duhu Svetom, Isus je rođen od Djevice Marije. U punini vreme­na Bog je postao čovjekom. Isus kao Bog rođenje oduvi­jek od Boga. Radi nas i radi našega spasenja rađa se pak u vremenu od Djevice Marije kao čovjek. Jednom rije­čju: rođenje od Boga po božanstvu, a djelovanjem Duha Svetoga od Djevice Marije po čovještvu.

Crkva oduvijek ispovijeda daje Isus nerazdvojivo pra­vi Bog i pravi čovjek. On je uistinu Sin Božji koji je po­stao čovjekom, naš brat, a da time ne prestaje biti Bog, naš Gospodin. Ostao je ono što je bio, a uzeo ono što nije bio. Besmrtan je, a htio se roditi iz Djevice Marije. Sin Božji radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim sr­cem. Rođen je od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, nama u svemu sličan, osim u grijehu.

.

Bogomajčinstvo ■ istina o Kristu

Naslov Bogorodice za Mariju je upotrebljavan u spi­sima svetih otaca i u propovijedima bogoslovaca i pri­je Efeškog sabora. Susrećemo ga od III. st. i u pobož­nosti kršćanskog puka, kao u molitvi Pod tvoju obranu. Na saboru u Efezu g. 431. njime se htjelo naglasiti daje Krist Bog i daje od Marije rođen doista kao čovjek. Tako je potvrđeno njegovo jedinstvo kao pravoga Boga i pra­voga čovjeka.

U želji da se sačuva puno Isusovo čovještvo, neki su oci predlagali da se Majku Isusovu zove radije Christo-tokos, Kristorodica, negoli Theotokos, Bogorodica. Među­tim, to se moglo shvatiti kao nijekanje nauka o savrše­nu jedinstvu Kristova božanstva s njegovim čovještvom. Jedinstvo dviju naravi, božanske i ljudske, u osobi Sina Božjega, daju pravo vjernicima da Majku Isusovu nazi­vaju i zazivaju Theotokos, Bogorodica, Majka Božja.

Dogma Marijina božanskog majčinstva istina je o Kristu, njegovu božanstvu i njegovoj otkupiteljskoj ulozi kao Bogočovjeka. Snagom svoga majčinstva Marija ulazi u sastavni dio bogoslovnog razmišljanja. Ona je Isusova majka, a on njezin sin. Tako se može ustvrditi da je Ma-ija na jedinstven i neponovljiv način sudjelovala u Kri­stovu čovještvu. Istaknuto je kristovska, tj. sva je u od­nosu na Krista i njegovo djelo spasenja. Njezino božan-sko majčinstvo osvjetljuje dvije oznake utjelovljenja: Sin Božji postaje Sinom čovječjim, sinom jedne žene. Bog se pojavljuje s novim licem, tj. kao Bog koji ima ljudsku majku. Božansko i ljudsko Marijino majčinstvo u službi je Božjeg programa spasenja, a Marija je mjesto susreta između Boga i čovjeka.

 .

Od Boga izabrana

Iako u spisima crkvenih otaca nema sustavne prou-ke o Majci Isusovoj, pohvale izrečene njoj u čast pune su bogoslovnog sadržaja i vjerničke odanosti. One su dava­le smjernice za kasnija produbljivanja. U jezgri oci su re­kli i utvrdili ono što je bitno. Marija je Majka Isusova po tijelu. Njezina je veličina u tome što ju je Bog izabrao iz­među svih žena i povjerio joj jedinstvenu ulogu u povi­jesti spasenja. Za tu ulogu zamilovao ju je svojim blagoslovom i učinio da bude "milosti puna" (Lk 1, 28) kako bi slobodno i odgovorno prihvatila njegov poziv.

Ni jednoj ljudskoj osobi Bog se nije toliko približio koliko Djevici Mariji. Ni jedna se ljudska osoba nije to­liko približila Bogu koliko Djevica Marija. Taj susret Stvoritelja i izabranog stvorenja bio je potreban da Bog postane čovjekom. Marija iz Nazareta sažimlje u sebi sve Izraelove nade, prvi je i najizvrsniji član nove zajednice koja se oblikuje vjerom u Isusa Krista. Postigla je onaj sklad po kojem je božansko sišlo do ljudskoga i ljudsko se uzdiglo do božanskoga. Marija je mjesto susreta iz­među Staroga i Novog Zavjeta, biće u kojem se združuju božansko i ljudsko. U njoj je Bog postao čovjekom, a čo­vjek dobio pristup Bogu i postao sinom Božjim.

.

Novo stvaranje

Kristovo navještenje, a posebno njegovo rođenje od Djevice Marije, za crkvene oce bio je znak i početak novog stvorenja, koje je Bog u početku zamislio i ostvario. Na toj crti nadovezuje se svetootačka misao o Kristu kao novom Adamu i Mariji kao novoj Evi. U Kristu, novom Adamu, obnovljeno je palo čovječanstvo, nastao je novi čovjek i svijet po Božjoj zamisli. Svojom vjerom i poslušnošću Djevica Marija obnavlja nevjernu i neposlušnu Evu, po­pravlja ono stoje prva žena pokvarila. Na taj način Marija postaje Majkom živih jer je rodila Začetnika života. Po svo­joj vjeri, ljubavi i jedinstvu s Kristom, divan je primjer i uzor svim Kristovim sljedbenicima svih vremena.

U vidu svoje jedinstvene uloge u povijesti spasenja, Marija je prvo ljudsko stvorenje koje je primilo dar spa­senja. Prva je oslobođena od izvornog pada praroditelja, prva je među otkupljenima. Bog ju je izabrao i na pose­ban način pripravio kako bi bila dostojna biti Majkom Sina Božjega. I to ne da bi se nju slavilo, nego da bi Krist preko nje bio hvaljen i čašćen.

Po otajstvu Kristova utjelovljenja, u kojem Djevica Marija zauzimlje odlučujuću ulogu, materija je pobo­žanstvenjena, postala je Božjim prebivalištem. Radi se o novom pogledu na svijet i materijalnu stvarnost. Bog je postao tijelom, a tijelo stvarnim prebivalištem Božjim, čija slava blista na Kristovu ljudskom licu i obličju. Po Kristovu utjelovljenju i činjenici da je rođen od Djevice Marije i čovjekom postao, materija je uzdignuta te je za vjernika postala znak i djelotvorni sakrament susreta čovjeka s Bogom.

.

Djevica i Majka ■ djevičansko majčinstvo

Na sljedećim stranicama sabrane su svetootačke misli o blaženoj među ženama, o skromnoj službeni­ci Gospodnjoj, posvema predanoj poslanju i djelu svoga Sina. Marija je tu da svjedoči Isusovo podrijetlo od ljud­skoga roda, posreduje mu ljudsku narav. Najizvrsniji je svjedok Isusova čovještva. Ni o Kristu ni o našem spase­nju ne može se ispravno ni potpuno govoriti, ako se ne spominje njegova Majka kojoj duguje svoju ljudsku na­rav, svoje ljudsko tijelo po kojem je izveo djelo spasenja. Isusovo tijelo, sredstvo spasenja, nastalo je i oblikovalo se u tijelu Djevičinu. Ili, kako bi to stari rekli, Isusovo ti­jelo i Marijino je tijelo.

Iz razmišljanja crkvenih otaca na površinu izviru dvije istine o Majci Isusovoj: Marijino majčinstvo i nje­zino djevičanstvo. Riječ je o dvjema Marijinim odlikama koje se uvijek prikazuju zajedno. Te dvije istine među­sobno se dopunjuju. Marija je majka, i to majka djevica. Marija je djevica, i to djevica majka. I jedna i druga oso­bina potrebne su da se potpuno razumije Marijino otaj­stvo, kako ga prikazuju Evanđelja i kako su ga shvatili sveti oci o kojima se ovdje govori.

.

Slave je biranim imenima

Zanimljivo je vidjeti koja sva imena i pojmove upotre­bljavaju crkveni oci i pisci da bi opisali Marijin lik i nje­zinu ulogu u povijesti spasenja. Marija je zraka božan­skog svjetla. Prijestolje je Božje i prinos božanski, sjajna ljepota, biser izabrani, nebo koje proglašava slavu Božju, istok koji rađa svjetlo koje ne poznaje zalaza. Posuda je zlatna koja sadrži Krista, kruh nebeski. Svetija je od svetaca, uzvišenija od nebeskog svoda, slavnija od keru-ba, časnija od serafa, viša od svega stvorenja. Utvrda je svijeta, most među valovima, lađa onima koji se spaša­vaju, luka spasenja i opće pomirenje, potpora onima koji se vode za ruku, zagovornica grešnika, ljestve po kojima grešnici uzlaze na nebo.

Kraljica je prirode, prvina ljudskog roda, tkalja koja je otkala Kristu platno ljudske naravi, božanstveni iz­danak zemlje, sklonište božanske vatre, presveta slava Duha Svetoga, vrelo vode žive, vrt stabla života. Rijeka je puna mirisa Duha, blistava ruža djevičanstva, janje koje rodi Jaganjca Božjega koji briše grijeh svijeta, radi­onica našega spasenja, staza neraspadljivosti.

Djevica je i majka, svjetiljka neugasiva, posuda neras­padljiva. Majka je i službenica, veselje žuđeno, razdraga­na pjesma Crkve, ime koje ispunja radošću, lice božan­ski blistavo. Majka je neugasiva sjaja, svjetlom odjeve­na, neporočna majka svetosti, vrelo bistre vode, umjet­nica novog rođenja, neizreciva majka neshvatljiva otaj­stva. Stvorenje koje je obuhvatilo Stvoritelja, skromno boravište koje prihvati Neobuhvatljivoga. Blagoslovljena i izabrana između svih žena. Prečista radionica Božjega spasenja.

To je samo dio blaga koje su nam u baštinu ostavi­li sveti oci. Svi su oni bili odgojeni u grčko-rimskoj kul­turi i svjetonazoru. U ondašnji govor pokušali su unije­ti novost Evanđelja. Njihovi spisi pastoralne su, praktič­ne naravi, koji su u određenom povijesnom trenutku na­stojali riješiti pitanje vjere i ćudoređa. Kao i onda, tako i danas poučavaju i odgajaju u vjeri.

.

SADRŽAJ

Predgovor.............................................................................. 5

Uvod...................................................................................... 7

• Tko su crkveni ili sveti oci? ............................................ 7
• U službi Krista Otkupitelja............................................... 7
• Bogomajčinstvo - istina o Kristu....................................... 8
• Od Boga izabrana........................................................... 9
• Novo stvaranje............................................................. 10
• Djevica i Majka - djevičansko majčinstvo........................ 11
• Slave je biranim imenima.............................................. 11

.

I.  CRKVA I MARIJA

• Crkva i Marija u ranokršćanskoj predaji.......................... 15
• Dvije majke djevice....................................................... 15
• Eva - zajednički model usporedbe.................................. 17
• Crkva ili Marija - Majka živih?........................................ 19
• Djevičansko majčinstvo Crkve i Marije........................... 21
• Na putu vjere i ljubavi................................................... 23
• Majčinska ljubav Crkve i Marije..................................... 25
• Usporedna ovisnost Crkve o Mariji................................. 27
• Zaglavak...................................................................... 29

.

II. RANOKRŠĆANSKI OCI

• Marija u poslijeapostolskom vremenu............................ 33
• Marija kod apostolskih otaca .......................................... 35
• Obavljena šutnjom - Ignacije Antiohijski......................... 37
• Marija u apokrifnim spisima.......................................... 41
• Marija u spisima Justina mučenika................................ 47
• Marija - Nova Eva u Irenejevim spisima  ......................... 51
• Marija u Latinskoj Crkvi................................................. 57
• Tertulijan o Majci Isusovoj............................................. 58
• Sveti oci kršćanskog Egipta ........................................ 61
• Klement Aleksandrijski.................................................. 61
• Origen......................................................................... 62
• Marija u prakršćanskom Rimu........................................ 65
• Marija u prakršćanskoj umjetnosti.................................. 67
• Svjedočanstvo Hipolita Rimskog.................................. 70
• Marijin lik u Atanazija Velikog ....................................... 74
• Gospin pjesnik Efrem Sirijski........................................ 79
• Je li Gospa umrla? - Epifanije Salaminski ..................... 87
• Marija u katehezi Ćirila Jeruzalemskog........................... 94
• Marija u spisima Bazilija Velikog.................................. 100
• Djevica i majka u Grgura Nisenskog............................ 104
• Bogorodica u spisima Grgura Nazijanskog.................. 108
• Ivan Zlatousti o Djevici Mariji...................................... 110
• Hilarije iz Poitiersa...................................................... 115
• Ambrozije o Djevici Mariji........................................... 119
• Marija u misli Jeronima Dalmatinca   .......................... 127
• Majka Isusova u Augustinovim spisima....................... 130
• Sabor u Efezu i Bogorodica....................................... 139
• Marija u djelu Ćirila Aleksandijskog ............................. 142
• Proklo Carigradski o Bogorodici ................................ 145
• Teodot Ancirski o Djevici Mariji................................... 152
• Homilija o Navještenju................................................ 158
• Sedulijev hvalospjev Bogorodici................................. 162
• Petar Krizolog o Djevici Mariji..................................... 168
• Papa Leon Veliki o Gospi........................................... 175
• Bogorodica u spisima Severa Antiohijskog................. 181
• Marijin himnopisac - Roman Melodski ........................ 187
• "Akathistos" - najljepši himan Gospi............................ 193
• Gospina čudesa kod Grgura iz Toursa......................... 196
• Venancije Fortunat o Gospi........................................ 199
• Grgur Veliki o Gospi................................................... 203
• Marija u spisima Izidora Seviljskog.............................. 209
• Bogorodica u djelima Germana Carigradskog.............. 212
• Gospin propovjednik - Andrija Kretski ........................ 218
• Bogorodičin bogoslovac - Ivan Damaščanski ............... 222