Dinko Aračić: „Marija u ranokršćanskoj literaturi“ |
. Predgovor Knjiga koju držite u rukama uglavnom je zbirka članaka koje sam pod naslovom Otačka zrnca objavljivao u katoličkom mjesečniku Marija. Zamisao te rubrike bila je čitateljima toga Gospina časopisa prikazati svjedočanstva ranokršćanske baštine o Majci Isusovoj. Petogodišnji pabirci iznjedrili su na svjetlo dana dotad nepoznato blago koje su crkveni oci pohranili u svojim spisima i bogoslovnim proukama. Svojom izvornošću i svježinom ti, naoko kratki, tekstovi bogati su sadržajem te su i danas novi i izazovni. Poput kamenčića, skladno se ugrađuju u divan mozaik i oblikuju lik Djevice i Majke. Dragocjeno su svjedočanstvo o onom što je prvotna Crkva vjerovala i učila o Majci Isusovoj, spomen govorničkog zanosa i pobožnosti puka Božjega prema onoj koja je svijetu donijela Začetnika života. Misli crkvenih otaca i danas mogu obogatiti marijansku duhovnost, koja je bitan sastojak kršćanske pobožnosti među hrvatskim vjernicima. Crkva želi da pobožnost prema Gospi bude svetopisamski utemeljena i da se hrani na predaji svetih otaca i crkvenih naučitelja. Na toj crti nadovezuje se i ovaj niz svetootačkih misli i tekstova u želji da približi vjeru i pobožnost Isusovih sljedbenika prvih stoljeća današnjem kršćaninu. U prvom dijelu knjige prikazana je rijetka tema o paralelizmu između Crkve i Marije, mistična usporedba između Crkve, Majke vjernika i Marije, Majke Isusove. Slijede zatim misli crkvenih otaca koji su u svojim govorima i spisima oblikovali Gospin lik u prvotnoj vjerničkoj zajednici. Uradak nema znanstvenih pretenzija, nego želi predstaviti dosad nepoznate tekstove s kratkim tumačenjima o "Blagoslovljenoj među ženama" (Lk 1, 42). Dobro će doći prezbiterima i vjernicima za svibanjsku i listopadsku pobožnost, kao i za osobnu izgradnju, da napoje svoj duh na čistim izvorima drevne kršćanske predaje. Na skupljanje otačkih zrnaca o Majci Isusovoj potaknuo me dugogodišnji urednik Marije fra Petar Lubina. U ruke mije stavio knjigu koju je napisao talijanski marianist Luigi Gambero Maria nel pensiero dei padri de-11a Chiesa. Nju sam slijedio i dopunjao novijim spoznajama. Bez fra Petra, neumorna trudbenika u "Marijinu perivoju" na njivi Gospodnjoj, ne bi bilo ni ove knjižice. On je tekstove jezično dotjerao i za tisak pripremio. Od srca mu hvala. Spisi crkvenih otaca dovoljno govore sami za sebe i ne trebaju drugih tumača. Neka i tebi, štovani štioče, pomognu da se nadahneš na bistrim izvorima vjere u Krista Gospodina, koji se pojavio u ljudskom tijelu primljenu od Nazaretske Djevice. Dinko Aračić Na blagdan Prikazanja Gospodnjeg u hramu, 2. veljače 2012. . UVOD Tko su crkveni ili sveti oci? U povijesti kršćanske literature uobičajio se pojam svetih ili crkvenih otaca. Riječ je o dvjema skupinama drevnih crkvenih pisaca i ranokršćanskih bogoslovaca. Prvu skupinu čine apostolski oci, a to su pisci koji su bili u neposrednu dodiru s apostolima ili pak njihovi izravni nasljednici. Najpoznatiji su Ignacije Antiohijski, Polikarp Smirnski i Klement Rimski. Drugu skupinu čine crkveni oci, a to su časne osobe iz posijeapostolskog vremena, većinom biskupi, navjestitelji evanđelja i predvoditelji kršćanskih zajednica. Oni su službeni svjedoci pravovjerja i Predaje, odlikuju se svetošću života, ispravnošću nauka te ustrajnošću u zajedništvu vjere i Crkve. Odišu drevnošću neposrednog nasljedstva apostola i njihovih učenika. Među najpoznatije redovito se ubrajaju: Atanazije Veliki, Efrem Sirijski, Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski, Ivan Zlatousti i Ćiril Aleksandrijski na Istoku te Ambrozije, Augustin, Jeronim i Grgur Veliki na Zapadu. Prema podjeli nekih, vrijeme crkvenih otaca seže do Izidora Seviljskog (VII. st.) na Zapadu i Ivana Dama-ščanskog (VIII. st.) na Istoku. O upravo spomenutima i o brojnim drugima, osobito pak o onom što su rekli i zapisali o bi. Djevici Mariji, naći ćete na sljedećim stranicama. Isitne vjere koje baštinimo od prvotne Crkve oblikovale su se tijekom vremena, što su uvjetovale društvene prilike i bogoslovska razmišljanja. U tom oblikovanju odlučujuću ulogu odigrali su sveti oci i crkveni pisci. Oni su prvi tumačili svetopisamski poklad, svojim govorima i spisima produbljivali su otajstvo Krista i otajstvo Crkve, a tako i ulogu Majke Isusove u djelu spasenja. . U službi Krista Otkupitelja Slijedeći umjerenost evanđeoskih izvješća kad je riječ o Majci Isusovoj, sveti oci ne pišu o njoj znanstvene prouke. Prva im je briga bila utvrditi pravu vjeru u Krista Isusa, u njegovo božanstvo i čovještvo u jedinstvo njegove božanske i ljudske naravi u jedinoj te istoj osobi Sina Božjega. Uz objašnjenja i utvrđivanje te istine, u svetoo-tačkim spisima nalazimo usputnih tvrdnji i postavki o Djevici Mariji, pa se možemo slobodno pitati: Kakav Marijin lik proizlazi iz spisa ranokršćanskih pisaca i bogo-slovaca? Koje glavne Marijine značajke dolaze na vidjelo u prikazivanju Kristova otajstva? Govoreći o Kristu, što su crkveni oci rekli i zapisali o Djevici iz Nazareta što bi bilo važno za našu vjeru i duhovnost danas? Sveti oci o Mariji govore uvijek u vezi s Kristom, u odnosu na njega i u službi njegova djela spasenja. Marijino djevičansko majčinstvo u službi je Kristova djela spasenja. Onaj kojega je Marija rodila nije samo ljudsko stvorenje, nego je Sin Božji i Sin čovječji. Jedan je od dokaza njegova božanstva i djevičansko začeče. Začet po Duhu Svetom, Isus je rođen od Djevice Marije. U punini vremena Bog je postao čovjekom. Isus kao Bog rođenje oduvijek od Boga. Radi nas i radi našega spasenja rađa se pak u vremenu od Djevice Marije kao čovjek. Jednom riječju: rođenje od Boga po božanstvu, a djelovanjem Duha Svetoga od Djevice Marije po čovještvu. Crkva oduvijek ispovijeda daje Isus nerazdvojivo pravi Bog i pravi čovjek. On je uistinu Sin Božji koji je postao čovjekom, naš brat, a da time ne prestaje biti Bog, naš Gospodin. Ostao je ono što je bio, a uzeo ono što nije bio. Besmrtan je, a htio se roditi iz Djevice Marije. Sin Božji radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen je od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, nama u svemu sličan, osim u grijehu. . Bogomajčinstvo ■ istina o Kristu Naslov Bogorodice za Mariju je upotrebljavan u spisima svetih otaca i u propovijedima bogoslovaca i prije Efeškog sabora. Susrećemo ga od III. st. i u pobožnosti kršćanskog puka, kao u molitvi Pod tvoju obranu. Na saboru u Efezu g. 431. njime se htjelo naglasiti daje Krist Bog i daje od Marije rođen doista kao čovjek. Tako je potvrđeno njegovo jedinstvo kao pravoga Boga i pravoga čovjeka. U želji da se sačuva puno Isusovo čovještvo, neki su oci predlagali da se Majku Isusovu zove radije Christo-tokos, Kristorodica, negoli Theotokos, Bogorodica. Međutim, to se moglo shvatiti kao nijekanje nauka o savršenu jedinstvu Kristova božanstva s njegovim čovještvom. Jedinstvo dviju naravi, božanske i ljudske, u osobi Sina Božjega, daju pravo vjernicima da Majku Isusovu nazivaju i zazivaju Theotokos, Bogorodica, Majka Božja. Dogma Marijina božanskog majčinstva istina je o Kristu, njegovu božanstvu i njegovoj otkupiteljskoj ulozi kao Bogočovjeka. Snagom svoga majčinstva Marija ulazi u sastavni dio bogoslovnog razmišljanja. Ona je Isusova majka, a on njezin sin. Tako se može ustvrditi da je Ma-ija na jedinstven i neponovljiv način sudjelovala u Kristovu čovještvu. Istaknuto je kristovska, tj. sva je u odnosu na Krista i njegovo djelo spasenja. Njezino božan-sko majčinstvo osvjetljuje dvije oznake utjelovljenja: Sin Božji postaje Sinom čovječjim, sinom jedne žene. Bog se pojavljuje s novim licem, tj. kao Bog koji ima ljudsku majku. Božansko i ljudsko Marijino majčinstvo u službi je Božjeg programa spasenja, a Marija je mjesto susreta između Boga i čovjeka. . Od Boga izabrana Iako u spisima crkvenih otaca nema sustavne prou-ke o Majci Isusovoj, pohvale izrečene njoj u čast pune su bogoslovnog sadržaja i vjerničke odanosti. One su davale smjernice za kasnija produbljivanja. U jezgri oci su rekli i utvrdili ono što je bitno. Marija je Majka Isusova po tijelu. Njezina je veličina u tome što ju je Bog izabrao između svih žena i povjerio joj jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja. Za tu ulogu zamilovao ju je svojim blagoslovom i učinio da bude "milosti puna" (Lk 1, 28) kako bi slobodno i odgovorno prihvatila njegov poziv. Ni jednoj ljudskoj osobi Bog se nije toliko približio koliko Djevici Mariji. Ni jedna se ljudska osoba nije toliko približila Bogu koliko Djevica Marija. Taj susret Stvoritelja i izabranog stvorenja bio je potreban da Bog postane čovjekom. Marija iz Nazareta sažimlje u sebi sve Izraelove nade, prvi je i najizvrsniji član nove zajednice koja se oblikuje vjerom u Isusa Krista. Postigla je onaj sklad po kojem je božansko sišlo do ljudskoga i ljudsko se uzdiglo do božanskoga. Marija je mjesto susreta između Staroga i Novog Zavjeta, biće u kojem se združuju božansko i ljudsko. U njoj je Bog postao čovjekom, a čovjek dobio pristup Bogu i postao sinom Božjim. . Novo stvaranje Kristovo navještenje, a posebno njegovo rođenje od Djevice Marije, za crkvene oce bio je znak i početak novog stvorenja, koje je Bog u početku zamislio i ostvario. Na toj crti nadovezuje se svetootačka misao o Kristu kao novom Adamu i Mariji kao novoj Evi. U Kristu, novom Adamu, obnovljeno je palo čovječanstvo, nastao je novi čovjek i svijet po Božjoj zamisli. Svojom vjerom i poslušnošću Djevica Marija obnavlja nevjernu i neposlušnu Evu, popravlja ono stoje prva žena pokvarila. Na taj način Marija postaje Majkom živih jer je rodila Začetnika života. Po svojoj vjeri, ljubavi i jedinstvu s Kristom, divan je primjer i uzor svim Kristovim sljedbenicima svih vremena. U vidu svoje jedinstvene uloge u povijesti spasenja, Marija je prvo ljudsko stvorenje koje je primilo dar spasenja. Prva je oslobođena od izvornog pada praroditelja, prva je među otkupljenima. Bog ju je izabrao i na poseban način pripravio kako bi bila dostojna biti Majkom Sina Božjega. I to ne da bi se nju slavilo, nego da bi Krist preko nje bio hvaljen i čašćen. Po otajstvu Kristova utjelovljenja, u kojem Djevica Marija zauzimlje odlučujuću ulogu, materija je pobožanstvenjena, postala je Božjim prebivalištem. Radi se o novom pogledu na svijet i materijalnu stvarnost. Bog je postao tijelom, a tijelo stvarnim prebivalištem Božjim, čija slava blista na Kristovu ljudskom licu i obličju. Po Kristovu utjelovljenju i činjenici da je rođen od Djevice Marije i čovjekom postao, materija je uzdignuta te je za vjernika postala znak i djelotvorni sakrament susreta čovjeka s Bogom. . Djevica i Majka ■ djevičansko majčinstvo Na sljedećim stranicama sabrane su svetootačke misli o blaženoj među ženama, o skromnoj službenici Gospodnjoj, posvema predanoj poslanju i djelu svoga Sina. Marija je tu da svjedoči Isusovo podrijetlo od ljudskoga roda, posreduje mu ljudsku narav. Najizvrsniji je svjedok Isusova čovještva. Ni o Kristu ni o našem spasenju ne može se ispravno ni potpuno govoriti, ako se ne spominje njegova Majka kojoj duguje svoju ljudsku narav, svoje ljudsko tijelo po kojem je izveo djelo spasenja. Isusovo tijelo, sredstvo spasenja, nastalo je i oblikovalo se u tijelu Djevičinu. Ili, kako bi to stari rekli, Isusovo tijelo i Marijino je tijelo. Iz razmišljanja crkvenih otaca na površinu izviru dvije istine o Majci Isusovoj: Marijino majčinstvo i njezino djevičanstvo. Riječ je o dvjema Marijinim odlikama koje se uvijek prikazuju zajedno. Te dvije istine međusobno se dopunjuju. Marija je majka, i to majka djevica. Marija je djevica, i to djevica majka. I jedna i druga osobina potrebne su da se potpuno razumije Marijino otajstvo, kako ga prikazuju Evanđelja i kako su ga shvatili sveti oci o kojima se ovdje govori. . Slave je biranim imenima Zanimljivo je vidjeti koja sva imena i pojmove upotrebljavaju crkveni oci i pisci da bi opisali Marijin lik i njezinu ulogu u povijesti spasenja. Marija je zraka božanskog svjetla. Prijestolje je Božje i prinos božanski, sjajna ljepota, biser izabrani, nebo koje proglašava slavu Božju, istok koji rađa svjetlo koje ne poznaje zalaza. Posuda je zlatna koja sadrži Krista, kruh nebeski. Svetija je od svetaca, uzvišenija od nebeskog svoda, slavnija od keru-ba, časnija od serafa, viša od svega stvorenja. Utvrda je svijeta, most među valovima, lađa onima koji se spašavaju, luka spasenja i opće pomirenje, potpora onima koji se vode za ruku, zagovornica grešnika, ljestve po kojima grešnici uzlaze na nebo. Kraljica je prirode, prvina ljudskog roda, tkalja koja je otkala Kristu platno ljudske naravi, božanstveni izdanak zemlje, sklonište božanske vatre, presveta slava Duha Svetoga, vrelo vode žive, vrt stabla života. Rijeka je puna mirisa Duha, blistava ruža djevičanstva, janje koje rodi Jaganjca Božjega koji briše grijeh svijeta, radionica našega spasenja, staza neraspadljivosti. Djevica je i majka, svjetiljka neugasiva, posuda neraspadljiva. Majka je i službenica, veselje žuđeno, razdragana pjesma Crkve, ime koje ispunja radošću, lice božanski blistavo. Majka je neugasiva sjaja, svjetlom odjevena, neporočna majka svetosti, vrelo bistre vode, umjetnica novog rođenja, neizreciva majka neshvatljiva otajstva. Stvorenje koje je obuhvatilo Stvoritelja, skromno boravište koje prihvati Neobuhvatljivoga. Blagoslovljena i izabrana između svih žena. Prečista radionica Božjega spasenja. To je samo dio blaga koje su nam u baštinu ostavili sveti oci. Svi su oni bili odgojeni u grčko-rimskoj kulturi i svjetonazoru. U ondašnji govor pokušali su unijeti novost Evanđelja. Njihovi spisi pastoralne su, praktične naravi, koji su u određenom povijesnom trenutku nastojali riješiti pitanje vjere i ćudoređa. Kao i onda, tako i danas poučavaju i odgajaju u vjeri. . SADRŽAJ Predgovor.............................................................................. 5 Uvod...................................................................................... 7
. I. CRKVA I MARIJA
. II. RANOKRŠĆANSKI OCI
|
Najave
************
Split/Dobri: Božićna ispovijed
************
Šibenik/Šubićevac: Adventski koncert
************
Vinjani: Izborni kapitul OFS-a
************
************
Obavijest o 49. vijećanju redovničkih odgojitelja
************
Zbog tehničkih problema
s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,
molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:
provincijalat.franjevaca@gmail.com
Pretraži sadržaj
Aktualno
KAPITUL UNDER TEN
FRANJEVAČKI BOGOSLOVI
**********************
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Posjetitelji
![]() | Danas | 337 |
![]() | Ovaj mjesec | 46020 |
![]() | Ukupno | 7337883 |