Split: Predstavljanje 10 brojeva časopisa „Počeci“

U subotu, 3. ožujka 2012., u franjevačkom samostanu na Trsteniku predstavljeno je 10 brojeva časopisa franjevačkih bogoslova „Počeci“. Predstavljanje je započelo u 19 sati u dvorani dr. fra Karla Balića, gdje je bilo nazočno 200-ak slušatelja, a svojom nazočnošću događaj su obogatili i framaši iz Drniša, Splita i Šibenika. Predstavljači su bili fra Joško Kodžoman (glavni urednik br. 1–3), fra Šimun Bilokapić (odgovorni urednik br. 4–7) i fra Domagoj Runje (odgovorni urednik br. 8–10).

 


 

Program je vodila Jelena Hrgović. Večer su otvorili franjevački bogoslovi pjesmom Klanjamo ti se Kriste.

Fra Joško Kodžoman, profesor njemačkog jezika, filozofije i logike na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, govorio je o okolnostima pokretanja u Makarskoj, i ciljevima časopisa. Fra Joško je naglasio kako je časopis „Počeci“ pokrenut u specifičnim društvenim okolnostima poslijeratne Hrvatske. Već su tada bili vidljivi znakovi društvene dezorijentacije pa i pokušaji reinterpretacije događaja kao što je Domovinski rat. Na ulicama Makarske kao studenti teologije susretali smo traumatizirane ljude, sudionike Domovinskog rata, koji su se osjećali izdanima i zaboravljenima. Uz svesrdnu pomoć svojih odgojitelja i profesora, odlučili smo pokrenuti časopis sa željom da u njemu pišemo o svemu onome što nas se bezuvjetno tiče. Trebao je to biti svojevrstan pokazatelj s jedne strane naše književne svijesti, s druge pak strane odraz našega života, rada i mišljenja. Mučila nas je misao da nam mladost prolazi a da pritom iz nas ne ostaje nikakav vrijedan trag ili nekakvo vidljivo nastojanje u namjeri da se napravi nešto vrijedno. U tom poslijeratnom vremenu stvaranja novih političkih i intelektualnih elita u Hrvatskoj i sami smo u nekakvoj nadobudnosti i mladenačkom samopouzdanju vjerovali da imamo nešto vrijedno za reći. Kao mladi teolozi vjerovali smo da imamo što ponuditi ljudima koji su slamanje komunizma doživjeli kao tragičan ishod utopijskih sanjarenja o pravednom društvu,  kao i onima koji su zloupotrijebili trenutak stvaranja samostalne Hrvatske. Novi časopis je bio svjesni izraz htijenja tadašnjih studenata teologije da daju svoj mali obol nastojanjima suvremenog društva oko rješavanja i prevladavanja aktualnih problema.

Iako je pokrenut zahvaljujući entuzijazmu nekolicine studenata teologije u Makarskoj, časopis „Počeci“ je zapravo rezultat stalne čežnje i svijesti o potrebi takvog jednog studentskog glasila, u  kojem bi se studenti oglašavali. U tom je smislu, časopis „Počeci“ kao ideja stariji puno od samoga sebe.  Koncepcijski, oblikovno i sadržajno časopis je do danas doživio brojne i značajne preinake, što je potpuno u skladu s početnim namjerama da se neprestano prilagođava, usavršava, vizualno dorađuje, te time potvrdi svoju životnost i suvremenost.“

Nakon toga su splitski framaši (zbor sastavljen od članova Frame iz Gospe od Pojišana, Gospe od Zdravlja i Sv. Obitelji) otpjevali pjesmu Samo tvoja ljubav Bože.

Fra Šimun Bilokapić, gvardijan samostana na Trsteniku i profesor moralne teologije na KBF-u u Splitu govorio je o razdoblju kada je bio magistar (odgojitelj) bogoslova (od 2000. do 2007. god.) i okolnostima izdavanja nova četiri broja „Početaka“. Riječi fra Šimuna na predstavljanju časopisa:

Ovo moje izlaganje odnosno predstavljanje Početaka, časopisa franjevačkih bogoslova Provincije Presvetog Otkupitelja (br. 4-7), neće biti neko studiozno analitičko-sintetičko istraživanje ili vrednovanje vremena, ljudi, okolnosti, događaja koji se tiču četiriju brojeva Početaka, nego će ono biti više narativnog karaktera; nešto slično onom pripovijedanju starijih ljudi koji se s nostalgijom sjećaju prošlih vremena, pa im pri tom ne uspijeva uvijek otkloniti se od stanovitih idealiziranja, ili dramatiziranja, ili čak mitologiziranja pojedinih vremena i događaja. No, možda je ta forma prikladnija od drugih, jer puno više govori o duhu, vrednotama, zanosu, „nečemu“ što nam nikada neće biti do kraja jasno. To „nešto“ nemoguće je jednostavno pretočiti u izričaj, sabiti u već postojeću izražajnu formu.

Razdoblje navedenih brojeva Početaka karakterizira prije svega nekoliko događaja koji nam služe kao okvir za ispravno razumijevanje njihova sadržaja, naravi, ciljeva, strukture. Završetkom trećega broja, ako ćemo govoriti kronološkim jezikom Početaka, odnosno godine 1999., bogoslovi i njihovi odgojitelji preseljavaju iz Makarske u Split, a franjevački profesori kojekuda, neki u Split, drugi u Sinj, a neki ostaju u Makarskoj. Razlozi prelaska su svima vama, vjerujem, dobro poznati. Nepoznate su međutim mnoge, a osobito dugoročne posljedice takvog prelaska. Dotada jedinstveni organizam sada se mrvi, dislocira i vidno - manje komunicira. Izmiještanje i uopće nova situacija rezultira potrebom prilagođavanja, vidljivim ili manje vidljivim stresom, provocira instinkte snalaženja i preživljavanja u novim okolnostima različitim od one mirne, meditativne i stoljećima dobro uhodane stvarnosti makarskog samostana i teologije u kojemu nastaju prvi brojevi Početaka. Split i njegova buka, novi fakultet, novi kolege i kolegice, novi profesori, drukčiji način organizacije života, odstupaju, nekada znatno, od makarske smirenosti i naviknutosti. Boravimo, po prvi put, izvan samostanskih zidina. Privremeno boravište u zgradi Lavčevića, dijelimo s izbjeglicama, korisnicima pučke kuhinje, radnicima, nama često nepoznatim ljudima. O Počecima se niti ne razmišlja, jer nas je do kraja konzumirao ovaj novi početak. Na toj lokaciji boravimo dvije godine.

U drugoj polovici druge godine, svjesni činjenice da je nova zgrada klerikata daleko i da njezina izgradnja neće početi uskoro, a da su sadašnji prostori po mnogočemu neprikladni za normalan život i rad studenata i odgojitelja, idemo u potragu za novim i prikladnijim gnijezdom, za novim počecima. Novo boravište pronalazimo u samostanu sestara milosrdnica u Bribirskoj ulici. Stanište je blizu Fakulteta, blizu samostana Gospe od Zdravlja, blizu centra grada i što je najvažnije - blizu smo novom broju Početaka. (Počeci boravka u još uvijek nedovršenom samostanu milosrdnica, organizacija života i rada, život i suradnja sa sestrama priča su za sebe koju ovom prigodom ostavljamo po strani.)

Dolaskom u Bribirsku i slijeganjem onih prvih utisaka i dojmova ponovnog (drugog) seljenja, klerikatska zajednica reagira vrlo optimistično i poduzetnički. Izranja malo-pomalo misao i želja povratka na „staro“. Ne treba zaboraviti da su u klerikatu u to vrijeme još uvijek oni bogoslovi koji imaju iskustvo Makarske i koji se s nostalgijom sjećaju događaja u ondašnjem klerikatu: aktivnog i raspjevanog Milovana, šušura oko pripreme i izvođenja Muke i naravno svojih pisanih uradaka u Počecima. Milovan je u novoj sredini zaživio, ali ne tako intenzivno kao prije. Muka nažalost nije, jer smo muku mučili oko pronalaženja zagubljene opreme, ali i smanjenog broja bogoslova, pa smo zbog toga razmišljali, u suradnji s nekim zagrebačkim glumcima, o njezinoj preformulaciji i prilagodbi suvremenom trenutku na čemu je nažalost sve i ostalo. Nakupljenu frustraciju zbog djelomičnog uspjeha ili neuspjeha ublažili smo i donekle kompenzirali uvježbavanjem, a kasnije i audio snimkom (CD) pjevane Večernje u devetnici Božiću koju smo pripremili i snimili u suradnji sa sestrama milosrdnicama. No, nije svako zlo za zlo! U tom traženju i nastojanju oko plodnijeg i intenzivnijeg klerikatskog života, otvorio se ogromni prostor za druge i drukčije djelatnosti, a dobar dio energija usmjerio se upravo na oživljavanje usnulih Početaka.
Prvi broj u Splitu, odnosno četvrti broj sveukupno, izlazi napokon, nakon petogodišnje gromoglasne šutnje koja je posljedica spomenutih okolnosti, 2003. godine. Naslovna stranica prvoga broja je, kako vidite, neobična i jedinstvena. Nema je ni prije ni poslije toga broja. Iako je vrlo sadržajna, prepuna simbola (franjevačkih, nacionalnih, kršćanskih, simbola suvremene tehnologije), ipak smo je mijenjali nakon određenih dobronamjernih kritika i dali joj, u suradnji s akademskom slikaricom s. Zdravkom, krajnje realističan, jednostavan i više franjevački pečat: pasac s dobro uočljivim čvorovima – simbolima triju zavjeta, obrisi habita u njegovoj pozadini i prevladavajuća smeđa boja. Jedan od razloga promjene počiva i u iskustvu bogoslova nakon preseljenja iz Makarske u Split. Ljudi u Makarskoj naime previše su se navikli na fratre. Vidjeti habit bilo je za njih isto što i vidjeti borove na Osejavi ili, za one koji ih nisu voljeli, kao turiste iz zaleđa. U Splitu, naprotiv, kada su bogoslovi išli na predavanja iz zgrade Lavčevića u zgradu Fakulteta, naravno u habitima i malim grupicama, bili su potpuna novina u gradu, gotovo atrakcija. Najkraći put, nekih dvadesetak minuta, ih je vodio kroz prometne ulice, u centar grada, gdje su ih ljudi radosno pozdravljali, ohrabrivali, svirali iz automobila, djeca štošta zapitkivala, neki tražili blagoslov, a mnogi se pitali: „Otkud sad ovi?“. Tu prepoznatljivost fratara i postojeći znatiželju nove sredine iskoristili smo za naslovnicu 5., 6., i 7. broja.

Glavni urednik i dobrim dijelom pokretač svega je pok. Goran Kalašević, prerano otišao dobri čovjek za koga molimo i koga se rado sjećamo. Zahvaljujući njemu, njegovu uredničkom timu, njihovu uvidu u prethodne brojeve te suradnji s odgojiteljima, osmišljen je i strukturiran četvrti broj Početaka, a time i ostala tri broja, izišla u samostanu u Bribirskoj 10. U „Popratnoj riječi o. magistra“ prigodom izlaženja prvoga broja (4. sveukupno) izražena je bojazan da bi časopis Počeci, zbog svih tih promjena, nestabilnosti, iščekivanja novoga preseljenja, mogli kvalitativno i sadržajno ostati uvijek na počecima. No, upravo je narav Početaka, zaključuje magistar, da budu nekako uvijek na počecima, stvarno i simbolično! Zato i ne smatra da je kvaliteta tekstova i opremljenost Početaka, premda za njom treba uvijek i istinski težiti, najvažnija stvar. „Bitno je, piše magistar, da nam ovi mladi ljudi bez ustručavanja daju uvida u svoj način razmišljanja, svoja usmjerenja i nagnuća, svoje interesne sfere. Cijeniti je njihovu hrabrost u sučeljavanju s temeljnim ljudskim pitanjima u 'filozofsko-teološkim pokušajima', poštivati spremnost da otvore dušu u 'umjetničkom kutku' i 'razmišljanjima', podržati nakanu da pitaju i saznaju u 'intervjuima', poticati da još pozornije čitaju znakove vremena u 'aktualnostima'“. Što je za klerikatsku zajednicu značio izlazak 4. broja Početaka, možda najbolje svjedoči prva riječ u uvodu, na prvoj stranici časopisa izišla iz usta njegova urednika: „Radosni smo…“. I tako je zaista i bilo!

Isticanjem toga „najvažnijega“, „bitnoga“, naznačene su ujedno i osnovne rubrike onih brojeva rukotvorenih u Bribirskoj 10. Tu je prije svega popratna riječ o. magistra i njegov pokušaj sažimanja tema i sadržaja, jedna vrsta prezentacije pojedinog broja Početaka, ili jednostavno osvrt na važne događaje toga trenutka (primjerice smrt Ivana Pavla II.). U rubrici filozofsko-teoloških pokušaja, radišniji i bolji studenti – reći je to - u klerikatu, hrvaju se s teškim temama i osobama iz područja filozofije i teologije kao što su primjerice strah, smrt, ništavilo, stvaranje, molitva, ljubav, vjera, zavjeti… Sokrat, Platon, Nietzsche, Kafka… Drugi vatikanski Koncil, Ivan Duns Scot, Ivan Pavao II.… U tom hrvanju, vidjet će te, nekad su više, a nekad manje vješti i uspješni, ali su uvijek hrabri i ustrajni. U rubrici intervjua na vidjelo izlazi znatiželja bogoslova da u razgovoru s profesionalcima za specifična područja (Bižaca, Marasović, Ančić, Tomašević) prodube teme koje ih posebno interesiraju. Ova rubrika zapravo prati dobru praksu klerikata koji je s vremena na vrijeme pozivao istaknute ljude društveno kulturnog života na čašicu razgovora, čavrljanje, ugodno ljudikanje u prostorima klerikata, a sve s ciljem dubljeg i sveobuhvatnijeg razumijevanja trenutka i svijeta u kojemu živimo. U drugim dvjema rubrikama - razmišljanja i umjetnički kutak - rekao bi i najdelikatnijima u cijelom nizu, bogoslovi nam zapravo otkrivaju sebe, svoju nutrinu, svoja usmjerenja, način razmišljanja i stil život. U tom duhovno-umjetničkom razotkrivanju nismo doduše, barem za sada, otkrili novoga fra Andriju Kačića Miošića ili fra Antu Antića ili Anđelka Klobučara, ali smo upoznali profinjene i tankoćutne duhove inspirirane zanosom i oduševljenjem Glasnika Velikoga Kralja. I konačno rubrika aktualnosti u kojoj se govori o novoj religioznosti, novim pokretima, Tolkienovu svijetu dobra i zla, filozofskim kafićima, fenomenu Međugorja, na liniji je, čini nam se, teologije znakova vremena Drugoga vatikanskog Koncila, a sukladna je nakani da se upoznaju i razumiju aktualni događaji i stremljenja svijeta iz kojega smo uzeti i u koji smo poslani. Ovako koncipirane i posložene rubrike tvore jednu solidno strukturiranu cjelinu iz koje je moguće iščitati dušu i život klerikata u razdoblju između 2003. i 2007. godine.

Glavni urednici Časopisa (Goran, Ivan, Josip) marnom zauzetošću šire univerzum suradnika i on iz broja u broj vidno raste. Osim bogoslova i njihovih odgojitelja svoje priloge dostavljaju sestre milosrdnice, kolege/ice s Fakulteta, bivši kolege, po školi i zvanju, što dodatno obogaćuje časopis, daje mu jednu univerzalniju notu i profilira ga kao mjesto dijaloga i suradnje.

I tako to mirno teče do trenutka koji je najavljen već u Makarskoj, dodatno osnažen polaganjem i blagoslovom kamena temeljca (14. srpnja 2005.) i konačno realiziran preseljenjem, trećim po redu, u zgradu tada Franjevačkog Bogoslovnog Klerikata, a danas samostan o. Ante Antića na Trsteniku. O tom vremenu i događanjima riječ prepuštam sljedećem predstavljaču“, završio je fra Šimun.

Potom su framaši iz Drniša otpjevali pjesmu Silan Bog.

Fra Domagoj Runje, magistar bogoslova od 2007. god. i profesor biblijskih predmeta na KBF-u u Splitu, predstavio je posljednja tri broja, govoreći o novom dizajnu i novoj uredničkoj koncepciji. Fra Domagoj je zadnja tri broja predstavio slijedećim riječima:

„Časopis „Počeci“ koji izdaju bogoslovi  Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja više puta je opravdao svoje ime.

Kada se prije petnaestak godina u Makarskoj među tadašnjim bogoslovima, preciznije kod fra Joška Kodžomana, rodila ideja o izdavanju jednoga časopisa u kojem bi bogoslovi pisali i objavljivali svoje radove, razgavaralo se, naravno i o njegovu imenu. Moram priznati da sam potpuno zaboravio sve prijedloge osim dva od kojih je jedan upravo ovaj kako se časopis sada zove: „Počeci“. Zašto to ime? Budući da u njemu pišu studenti početnici može se shvatiti da je jednostavno riječ o jednoj školskoj vježbenici u kojoj se đaci vježbaju kako što ljepše i bolje pretočiti sadržaj u riječ i riječ u sadržaj. Tako se doista može shvatiti praktična svrha časopisa.

Međutim, drugo predloženo ime kojega se dobro sjećam upućuje na još nešto. To ime je ne samo Počeci nego Novi počeci, a nadahnuto je na rečenici svetoga Franje Asiškoga koju je umirući rekao okupljenoj braći: „Braćo dosad nismo ništa učinili, počnimo iznova“. Međutim, na kraju je prevladalo mišljenje kako je bolje  da u imenu časopisa bude samo jedna riječ, a osim, toga riječ Počeci (u množini) već sama po sebi podrazumijeva nešto novo i ponovno.

U svakom slučaju  u svojoj petnaestogodišnjoj povijesti naš časopis je dosad imao barem tri nova početka.

Najprije onaj prvi u Makarskoj 1996. godine, kad su u tri godine izišla tri broja, (posljednji 1998.), pa stanka od pet godina i onda 2003. godine novi početak u Splitu kamo su se u mđuvremenu preselili naš bogoslovi i profesori nakon što su se 1999. godine udružile Franjevačka teologija u Makarskoj i Nadbiskupska teologija u Splitu te osnovan Katolički bogoslovni fakultet u sklopu splitskog sveučilišta. U vrijeme tog novog početka bogoslovi su stanovili u jednom dijelu samostana sestra milosrdnica sv. Vinka u Bribirskoj 10, gdje je od 2003. do 2007. godine u pet godina  izišlo pet brojeva, da bi potom opet nastao prekid od četiri godine, uvjetovan preseljenjem bogoslova u ovaj novi samostan na Trsteniku koji nosi ime Sluge Božjega o. Ante Antića, u koji smo tiho uselili 19. travnja 2008. godine.

Nakon što smo se smjestili, zašto nam je trebalo tri godine, izišao je prošle  2011. godine deveti broj Početaka, a sada evo slavimo i deseti broj.

Iz navedenih podataka možemo izvesti jednostavan zaključak. Za redovito izlaženje našega časopisa potrebna je stabilnost mjesta, ali da bi se započelo iznova potrebno se preseliti. Tako barem svjedoči ovo naše iskustvo, a sada ću ukratko predstaviti tri posljednja broja kojima sam kao magistar bogoslova bio odgovorni urednik.

Počeci 2007. (br. 8)

U jesen 2007. godine imenovan sam magistrom bogoslova dok smo još bili kod sestara u Bribirskoj, i na stolu su me već dočekali pripremljeni tekstovi, koje mi je položio fra Ivan Režić, tada bogoslov pete godine, dekan bogoslova i urednik časopisa, a sada je svećenik na poslijediplomskom studiju Franjevačke duhovnosti u Rimu.
Stoga sam, kako se vidi, u tom broju kao magistar bogoslova samo pokupio vrhnje svoga prethodnika fra Šimuna Bilokapića. Međutim, ipak sam prije tiska pomnjivo pročitao sve radove, dao poneku primjedbu i napisao popratnu riječ.

Sadržaj toga broja Početaka sastoji se od sedam dijelova, a broj sedam znak je savršenosti i punine. Ti dijelovi su: Filozofsko – teološki pokušaji; Razmišljanja; Interview; Umjetnički kutak; Velikani duha (fra Julijan Ramljak); Aktualnosti; Meditacija.

Od toga bih ovdje istakao tri filozofsko-teološka pokušaja koji tvore glavni dio časopisa, i naveo jedan odlomak iz intervjua s fra Albertom Marićem, koji je čitav svoj  radni svećenički vijek proveo kao župnik na različitim župama naše Provincije, a u časopisu je predstavljen kao umirovljeni svećenik, član samostana u Makarskoj (sada u Karinu).

U filozofsko-teološkim pokušajima imamo tri članka od kojih prvi (autor: fra Ante Ivan Rozić) donosi prikaz života Sluga Božjega o. Ante Antića, člana naše Provincije za kojeg se vodi postupak za progalašenje blaženim, i čiju 47. obljetnicu preminuća obilježavamo upravo ovih dana. 

Drugi članak (fra Filip Mimica) na zanimljiv način analizira lik Isusa Krista kako je prikazan u poznatom filmu “Isus iz Nazareta“ talijanskog redatelja F. Zeffirellia, pri čemu trebamo imati u svijesti da je u naše doba film često prvi medij preko kojega mnogi ljudi, osobito mladi, upoznaju lik Isusa Krista. Stoga je veoma važno koliko se taj filmski lik Isusa iz Nazareta podudara s likom Isusa iz Evanđelja.

Treći članak govori o odnosu Roditelja i djece – odgoj ili zajedništvo i dolazi iz pera gđe. Dunje Vusio, koja predlaže da bi na pedagoškom području umjesto riječ odgoj možda bolje bilo koristiti riječ rast jer je prirodan, i jer djeca vole rasti.

Iz intervjua s fra Albertom Marićem, navodim jednu njegovu anegdotu i završnu mudru i praktičnu uputu. „Na kraju tri godine župničkog života u Danilu našao sam se u uredu biskupa Josipa Arnerića. Raskomotili smo se i zapalili cigaretu. Razgovor je počeo pitanjem: Što si tako raspoložen? – Oče biskupe, progledao sam. – Pa sad si progledao?! – Oče biskupe, tek sada. – A koliko ti je godina? – Oče biskupe, 33 godine. – Pa sad si progledao? – Oče biskupe, tek sada. Ja sam mislio da ću u životu imati posla samo s anđelima, a sada vidim da imam posla i sa zlim i bezbožnim ljudima. Nasmijao se i zastao – dobar si ti, ima ih koji nisu progledali ni od 50 godina. Omladino, želim vam da progledate prije nego sam ja progledao. Hvala vam na povjerenju! Odgovorio sam kako sam mislio i osjećao. Ako sam bio nedorečen, pročitajte nešto između redaka.“

Počeci 2011. (br. 9)

Nakon četverogodišnje  stanke, deveti, pretposljednji broj Početaka rođen je u ovoj kući, i odjeven u novo ruho i izvana i iznutra. Zato je svakako najzaslužniji novi urednik fra Šimun Markulin, pročelnik izdavačke sekcije u Klerikatu. Što se tiče vanjske promjene, časopis je dobio znatno više boje, a u nutrini se usredotočio na točno određenu temu koju je usmjerio prema ciljanoj publici. Ta publika su (bez obzira na godine?) mladi, a tema je (bez obzira na životni stalež) duhovni poziv.  Kao i ostalim brojevima i ovaj put su autori tekstova uglavnom bogoslovi, ali se pojavljuju i suradnici poput akademika Vladimira Paara, pjesnikinje klarise S. Marije od Presvetog Srca, i fra Mije Džolana pročelnika Franjevačkog instituta za kulturu mira.

Ovaj put časopis ima šest dijelova, što može aludirati na njegovu nesavršenosti jer nedostaje onaj savršeni sedmi. No, oni koji su sudjelovali u nastajanju ovoga broja znaju da se  broj šest odnosi na šest dana marljivog rada, iza kojih je se čini kao da je preskočen onaj sedmi dan počinka, te se odmah nastavilo s radom na novom jubilarnom desetom broju koji danas držimo u rukama.

Počeci 2012. (br. 10)

Tema ovoga jubilarnog broja je dolazak Svetoga Franje u Hrvatsku koji se dogodio 1212. godine, pa sada slavimo osamstotu obljetnicu. Životopisci pišu da je Sveti Franjo zapravo pošao u Svetu zemlju, ali su vjetrovi njegovu lađu doveli doveli na našu obalu. Stoga među tekstovima novoga broja ističem intervju s Kustodom Svete zemlje, fra Pierbattistom Pizzaballom, i to kako zbog njegova sadržaja, tako i zbog njegove završne poruke čitateljima koja glasi: Hodačastite u Sveti zemlju!

Na sličan način, ni ja neću potanko predstavljati što sve piše u našem novom broju Početaka, nego svim poručujem: Uzmite i čitajte!“

Bogoslovi su nakon fra Domagojeva predstavljanja otjevali Križu sveti (gregorijanski koral).

Fra Gabrijel H. Jurišić, pročelnik provincijskog Vijeća za izdavačku djelatnost i medije, na kraju se svima obratio, rekavši kako je ovo okupljanje "slavlje pisane riječi". Čestitao je urednicima na izdavanju časopisa "Počeci", osobito mladim početnicima koji žele usavršavati svoje pisanje. Zatim je istako nekoliko franjevaca kroz povijest koji su svojim objavljenim knjigama imali utjecaj ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Fra Gabrijel je istakao i tiskaru koju je Provincija imala u Šibeniku radi potrebe tiskanja knjiga. Međutim, godine 1945. godine komunisti su franjevcima oduzeli tiskaru.  Fra Gabrijel se također osvrnuo na samo neka važna izdanja koja su franjevci ostvarili kroz 20. stoljeće. Na kraju je  izazio želju  da, ne samo časopis "Počeci" nego i svi njegovu urednici i suradnici žive, rastu i cvjetaju.

Druženje je nastavljeno uz domjenak.

Predstavljanje je pridonijelo popularizaciji „Početaka“ i zasigurno još više približilo život i rad bogoslova. Petnaest godina izdavanja i deset brojeva je iza mladih franjevaca i njihovih odgojitelja. Hrabro u budućnost!

 
Svi dosadašnji brojevi su dostupni u pdf formatu na provincijskoj internet-stranici (Franjevački klerikat → Izdavačka sekcija).

 
PLAKAT

 
 
POZIVNICA
 
 
 
 

Pretraži sadržaj

Najave

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

5. - 8. prosinca: Crnica - Proslava Bezgrješnoga začeća

*********

9. prosinca: München: Božićna proslava Hrvatske katoličke župe

*********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1370
Ovaj mjesecOvaj mjesec36282
UkupnoUkupno5571789

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 108 

Administrator

franodoljanin@gmail.com