Split: Predstavljeno "Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja"

 

Knjižno izdanje muzikološkoga blaga pjevane baštine Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, objavljeno u Glazbenom nizu 'Nova et vetera', svezak V., Zbornika 'Kačić', na 502 str., dvobojno u A4 formatu, na garda pat papiru, u tvrdom uvezu, prikaz je tradicijskoga crkvenoga pučkog pjevanja kao sastavnoga dijela liturgijskih slavlja u redovničkim samostanima i župama koje su im povjerene.

Kako je iz sadržaja vidljivo, građa je, suvremenim muzikološkim metodama obrade glazbenoga materijala, metodološki posložena načelom analize tekstovnih posebnosti uz opis melodijskih glazbenih oblika. Zapravo, riječ je o glazbenom nizu koji je rezultat istraživanja glazbenih historičara i crkvenih glazbenika, koji su napjeve zabilježili, snimili, transkribirali, spašavajući tako pjevanu tradicijsku crkvenu baštinu od zaborava. Redoslijed napjeva, prema sadržaju i namjeni njihovih tekstova, podijeljen je u petnaest poglavlja koji donose dragocjene informacije o analitičko-glazbenom sadržaju, kazivačima i zapisivačima.

U prilogu, kao glazbenom inventaru, na četiri nosača zvuka, nalaze se tonski zapisi.

Ovom knjižnom edicijom spašena je od zaborava glazbena baština liturgijske vjerničke predaje koja je stoljećima stvarana na području koje pastoriziraju redovnici Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

 

 

U utorak, 31. siječnja 2012. godine, u Franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, predstavljeno je izdanje „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja“. U ime Provincije pozdravne riječi uputio je fra Željko Tolić, provincijal, a predstavljači su bili Hana Breko Kustura, Gorana Doliner, Joško Ćaleta i fra Stipica Grgat. Riječi zahvale izrekao je fra Ante Akrap. Kroz program je vodio fra Ante Branko Periša. 

 .

Slijed predstavljanja

1. Uvodna pjesma - Poškropi me, Gospodine

Uvodnu pjesmu „Poškropi me, Gospodine, otpjevali su članovi župnoga zbora Župe Marijina Uznesenja iz Stankovaca kraj Benkovca sa svojim župnikom fra Markom Nimcom, koji je za vrijeme pjesme poškropio prisutne.

.

2. Pozdrav - Fra Željko Tolić, provincijal

Na početku kulturnoga druženja predstavljače i okupljene pozdravio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić, koji je nazočne pozdravio slijedećim riječima:

„Kako je dobro i kako je lijepo biti zajedno, kaže jedna crkvena pjesma. Ja bih je malo parafrazirao i kazao 'kako je dobro i kako je lijepo vidjeti nas ovdje sve skupa sabrane na jednome mjestu'. Na razne sam načine ovdje u ovoj kući jedanaest godina, ali, čini mi se, da nikada ovakvo punu dvoranu u ovih jedanaest godina nisam vidio kao večeras u prigodi predstavljanja ove knjige „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja“. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja osnovana je 1735. godine odlukom Svete Stolice i Generalne kurije našega Franjevačkog reda. Od tada pa do danas izmijenili su se mnogi naraštaji i mnogi fratri, a ipak, srž je ostala ista – da su bili zauzeti na pastoralnom, kulturnom, društvenom i raznim poljima gdje ih je Providnost slala. Od samoga početka do dana današnjega neumorno i marljivo, kao pčelica od cvijeta do cvijeta, od postaje do postaje, ti su naši fratri - nije ovo hvala ni hvalospjev nego realna činjenica - skupljali sve ono dobro, lijepo, plemenito i kulturno što se moglo skupiti i sačuvati od zaborava. Jedna od stvari koju su naši fratri skupljali poput pčelice i mrava jest i ova kulturna pjevna baština naše Provincije.

Godine 2008. na jednom sastanku naše Franjevačke uprave ovdje u Splitu odlučili smo poći u ovaj projekt. Znali smo da to nije lako, da treba prošarati Provinciju po širini i dužini, i da će rad biti zaista dugotrajan i mukotrpan. Osim toga, znali smo da će to biti rad koji će iziskivati mnogo strpljivosti. U tom smo smislu osnovali i jedan odbor na čelu kojega je bio definitor Provincije fra Ante Akrap, koji je oko sebe okupio ljude koji su bili spremni i stručni napraviti ono što smo tada zaželjeli.Hvala Bogu. Također moram ovdje spomenuti i našega fra Stipicu koji je bio spiritus movens cijeloga ovog projekta. Da nije bilo njega, sumnjam da bismo bili ovdje večeras i da bismo slušali ovaj napjev iz Stankovaca i da bismo imali na jednome mjestu ono što se stoljećima pjevalo i u čemu se nekako uzdizalo.

Neizmjerno sam radostan i ujedno ponosan da je ovo djelo ugledalo svjetlo dana. Ovo je zaista jedan početak. Ovo je 'knjiga prva - 'volumen prvi', to znači da slijedi i druga. Nadam se da će i ta druga knjiga uskoro ugledati svjetlo dana i da ćemo imati sve sabrano na jednome mjestu. S druge strane, smatram da će ova knjiga poslužiti kao poticaj ne samo drugim redovničkim zajednicama nego također i biskupijama jer ogromno blago leži u arhivima naših provincija, župa i biskupija. Šteta je da tamo stoji i da ga nitko ne vidi i ne čuje od svega toga blaga. Nadam se da će ova knjiga svemu tome poslužiti. Svima na dobro i poticaj. A oni koji su uložili napor da do ovoga dođe, zaista, u ime cijele Provincije i u ime sve braće najiskrenije, najsrdačnije i najdublje HVALA! Hvala svima!

.

3. Gospodine, smiluj se - članovi župnoga zbora Župe Marijina Uznesenja iz Stankovaca

Nakon pozdrava oca provincijala fra Željka, pjevači Župe Marijina Uznesenja iz Stankovaca ispjevali su pjesmu „Gospodine, smiluj se“.

.

4. Muzikološki prikaz - Hana Breko Kustura

Knjižno izdanje muzikološkoga blaga pjevane baštine, koje večeras predstavljamo, rezultat je istraživanja glazbenih historičara i crkvenih glazbenika, koji su napjeve zabilježili, snimili, transkribirali, spašavajući tako pjevanu tradicijsku crkvenu baštinu od zaborava.  Doktorica znanosti Hana Breko Kustura, docent pri Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu, redovita članica Hrvatskoga muzikološkog društva koja, kao znanstveni suradnik Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, radi na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU u Zagrebu, a sudjelovala je i na ovom projektu očuvanja franjevačke pjevane baštine izvijestila je o muzikološkom prikazu slijedećim riječima:

Knjiga koju večeras predstavljamo prikaz je tradicijskog ckvenog pučkog pjevanja koje bilo - i JEST  dio liturgijskog slavlja na područjima Provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

Pred čitateljima je po prvi puta jedna znanstvna studija iz područja franjevačke glazbe ove Provincije koja nudi: prvo, pisani znanstveni diskurs o karakteristikama pjevanja koje je puk zajedno sa svojim franjevcima njegovao na ovim prostorima; drugo, nudi zvučne primjere odabranih napjeva snimljenih na 4 nosača zvuka. Prvi je to pothvat ovog tipa u u Hrvatskoj u kontekstu jedne redovničke  glazbene tradicije.

Glavna je ideja skupine autora nastale ljeta 2005. godine u Sinju. Na radnom sastanku a na inicijativu franjevaca - glazbenika koji danas djeluju u Provinciji: fra Mile Čirka, fra Stipice Grgata, fra Domagoja Volarevića i fra Jure Župića i voditelja projekta fra Ante Akrapa  odlučeno je da se kreneavanturunotnog izdanja odabranih napjeva  koji se od davne pjevaju u Spliskoj provinciji.

Prvotna ideja je vrlo brzo nadišla svoj skromi, prvi okvir. Angažirali smo J Ćaletu i G Doliner, Milu Mamića, fra Vicka.

Na incijativu G. Doliner artikulacija sakupljenog materijala je tiskana u formi koja je danas pred svima nama. Naime, model koji ova knjiga slijedi je 8otih godina 20. stoljeća osmislio pok akademik Jerko Bezić u studijama: Stjepan Stepanov, Spomenici glagoljaškog pjevanja, Svezak I, Glagoljaško pjevanje u Poljicima kod Splita,  (ur. Jerko Bezić) Zagreb, JAZU, 1983, te: Gorana Doliner, Spomenici glagoljaškog pjevanja, sv. II, Glagoljaško pjevanje u Novom Vinodolskom, ur. Jerko Bezić, HAZU, Zagreb, 1998.

Razlika je od uzora upravo u privitku knjige  -  4 CD koji su sami za sebe malo znanstveno djelo, kakvo primjerice za područje glagoljaškog pjevanja jedne određene regije još sustavno ne postoji.

Pred nama je studija koja je istodobno:

a)     znanstvena, muzikološka i etnomuzikološka

b)    stručna

c)     informativna

Naime, znanstvena u načinu na koji je materijal doživio svoj put od zvučnog fenomena- njegova snimanja-transkripcije- i kritičkog analitičkog glazbenog prikaza u komentarima koje su autori donijeli za svaki pojedini napjev.

Stručna utoliko što ne traži usku muzikološku specijalizaciju čitatelja , jer je pisana jezikom razumljivim i historičarima glazbe, glazbenicima, jezikoslovcima,  povjesničarima. 

Informativna - jer čitatelju koji ni građu niti struku ne poznaje zvukom ali i transkripcijama napjeva zorno predstavlja jednu glazbenu tradiciju , uranjajući ga u jedan zaseban svijet liturgijske glazbe koja je usmenom predajom, i tek rijetko direktnim zapisom postojala na ovim prostorima od samih početaka pastorizacije pod vodstvom franjevaca.

Poglavito je informativna stranim kolegama i glazbenicima budući da osim nosača zvuka koji bez obzira na hrvatski tekstovni preložak ne poznaje barijere studija. Informativna je jer nudi i sažetak na slijedećim stranim jezicima: latinskom, njemačkom, engleskom, talijanskom i isto tako, osim faksimila starijih zapisa, nudi vrlo indikativnu kartu lokaliteta koju su obrađeni.

Velik udio na sakupljanju i građe koju ova edicija donosi pripada kolegama stručnjacima: pok. Ljubi Stipišiću Delmati, maestru don Šimi Maroviću, Niki Luburiću i Siniši Vukoviću, i poglavito našem recenzentu, pokojnom kolegi Miljenku Grgiću.

Ističem da je dio građe jednim dijelom integralno objavljen  u okviru drugih zasebnih studija posvećenih pjevanoj baštini pojedinih crkvenih lokaliteta Provincije  ili je pak pojedinačno rasuta , u crkvenim pjesmaricama i starijim tiskanim zbornicima «narodnih popijevki», ili je pak -  kao što je to slučaj sa Sumartinom bio dostupan tek na audio zapisima.

Neki od napjeva potječu iz latinskih franjevačkih kantuala iz 18 stoljeća i svjedoče o glazbenoj aktivnosti starije braće franjevaca prethodnih razdoblja – tu su opusi fra Petar Kneževića, fra Paškala Jukića, fra Ivana Radonića.

Najveći dio građe, međutim, do danas nije nikada bio objavljen. U cilju dokumentiranja stanja napjeva danas -  građa je na samom terenu NANOVO snimana u okviru ili van misnog bogoslužja. Stoga je ova knjiga zapravo dokument  posljednjeg stanja građe ne terenima koje su obrađivani. Što će generacijama koje dolaze biti svakako zanimljivo svjedočanstvo.

Starost snimki koje donose nosači zvuka donose stanje stvari od 1975-2010. Ovim je pothvatom spašen od zaborava onaj repertoar koji se više ne pjeva u regiji Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja.

Lokalitete koje knjiga pokirva  zorno će prikazati fra Stipica u nastavku.

Ukratko knjiga sadrži:

Uvodni tekst oca Provincijala “Franjevci čuvari baštine”

Slijedu Muziološki prikaz kojeg ja potpisujem

Povijest Provincije

Tekst Gorane Doliner o Napjevima u povijesno analitičkom kontekstu

Analiza tekstovnih karkateristika tj jezika napjeva Mile Mamić

Redoslijed napjeva od mise Lišana Stankovaca i Metković - do napjeva slijedom liturgijskog kalendaram od Božića do Korizme, prema marijanskih napjeva, napjeva specifičnih frnajevačkom sanktoralu te napjevima za sporovod i hvalospjevima na kraju mise.

Metodološki je građa koju donosi ova edicija obrađena načelom analize tekstovnih specifičnosti uz neizostavan opis melodijskih karakteristika i samog glazbenog oblika.

Za svaki je napjev navedena i njegova intervalska i formalna struktura, način pjevanja, tonalno-modalna pripadnost, ritamska struktura s osobitim osvrtom na tip i karakteristike višeglasja u svakom pojedinom lokalitetu. Na pojedinim mjestima analiza napjeva dodatno je obogaćena  iskazima samih kazivača-pjevača.

Kod napjeva kod kojih je to bilo moguće,  autori komentara  su uputili na određene sličnosti s karakteristikama svjetovnog pjevanja,glagoljaškom tradicijom  ali i na srodnosti i povezanosti pojedinih napjeva (i njihovih «arhaizama») sa vrlo starim slojem latinske gregorijanske pjevane tradicije.

Za neke od napjeva moguće je bilo pronaći i direknte uzore i melodijske modele, poglavito kad je riječ o napjevima koji predstavljaju kontrafakture.

Time zapravo ovaj rad predstavlja svojevrsni kompendij i prvu sintezu repertoara pučkih napjeva mise ovog dijela Dalmacije promatran u komparativnom kontekstu uzajamno prožimajućih tradicija koje su obitavle na tlu Dalmacije.

Oni su i relevantna svjedočanstva stanja pučke liturgijske glazbe za misno bogoslužje franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja u vremenima prije i nakon koncilskih reformi iz godine 1965., te istodobno odraz konfrontacije dvaju glazbenih realiteta - «nekadašnjeg», starijeg, naspram «suvremenom».

Istodobno, oni odražavaju sve promjene koje je ova tradicija u relativno velikom vremenskom razdoblju doživljavala, nužno podliježući transformacijama koje su diktirale  medij usmene predaje , zatim  interpretativne mogućnosti svake određene sredine u određenom vremenu.

Napjevi koji su snimani izvan misnog bogoslužja predstavljaju danas repertaor koji je većim dijelom potpuno iščeznuo iz liturgijske prakse, a živi tek u glazbenoj memoriji starijih pučkih kazivača- pjevača i starije braće franjevaca.

Umjesto zaključka

Argumentirano se na temelju prethodno navadenih analitičkih prosudbi o obrađenoj građi može konstatirati sljedeće:

Ovim je radom spašen a čitatelju predstavljen već gotovo zaboravljen glazbeni repertoar misnog bogoslužja pučke predaje splitske franjevačke Provincije Presvetog otkupitelja stvaran stoljećima na prostorima, kako njezine današnje, tako i nekadašnje jurizdikcijske pripadnosti koja je nadilazila granice današnje Hrvatske.

Svrha ove knjige je višestruka

Knjiga će biti ne samo poredbeni temelj novim glazbeno-povijesnim istraživanjima koja se bave aspektima uzajamnih veza gregorijanskog korala, glagoljaške tradicije i pučkih liturgijskih napjeva.

Ona ostaje nekim novim generacijam kao svojevrsni spomenar na tradiciju koju je puk prenosio generacijama predvođen svojim franjevcima. I Predložak za neke nove interpretacije ili obrade ove pjevane baštine.”

.

5. Pištula - fra Šimun Čugura

Kako se pjevala 'pištula' ili misna čitanja, da bi vjernici razumjeli 'štenje knjige' u narodnom melosu, otpjevao je 'vratar' koji je u svom uhu zadržao stare crkvene napjeve - fra Šimun Čugura.

.

.

.

.

 

.

6. Napjevi u povijesno-analitičkom kontekstu - Gorana Doliner

U ovom opsežnom radu sudjelovalo je više autora, koji su, na temelju prikupljene građe, suvremenim muzikološkim metodama obrade glazbenoga materijala i metodološkim načelom analize tekstovnih posebnosti, uz opis melodijskoga glazbenoga oblika, pridonijeli da ovo bude 'trezor tradicijskoga crkvenoga pučkog pjevanja', kako je naglasila doktorica znanosti i muzikologinja Gorana Doliner, znanstveni suradnik na Odsjeku za povijest hrvatske glazbe na Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe pri HAZU u Zagrebu, koja je pojasnila povijesno-analitički kontekst ovih napjeva, rekavši kako „ono što je napisano svi mogu pročitati. Ja bih upozorila na važnost tradicije franjevačkog prinosa kulturi i znanosti kroz stoljeća. Stjecajem okolnosti moj prvi rad, vezan za crkveno glazbu općenito, bio je proučavanje Gospina plača u Kreševu u Bosni. Tamo sam snimila jednu vrsnu pjevačicu. Upoznala sam jednu obitelj koja je bila povezana s franjevcima i poslije kroz knjižne izvore proširila tu materiju i objavila u jednom zborniku. Nakon toga jednu blibliografiju radova koja je opet pretežno franjevačka, radova koji su desetljećima objavljivani u časopisu Sveta Cecilija.

I kasnije, radeći u svojoj struci, gdje je glagoljaško pjevanje bilo u centru, išla sam po mnogim skupovima i uvijek me zanimalo da nešto dotaknem što uvijek nije bio moj prvi interes. Recimo, u Skradinu su se obilježavali mnogi franjevački prinosi, na primjer, Knežević. Onda sam pratila što drugi pišu. Među poznatim biografijama franjevaca jest, na primjer, fra Soldina.

Smatram da bismo najviše pridonijeli sagledavanju svega ovoga ako bismo promatrali bivše granice i dodire, ne samo u ovom području, nego i kad je Provincija bila najšira, kad je zalazila i u Mađarsku. Razumjevati izvore, notirane i nenotirane, na hrvatskom, latinskom i staromslavenskom jeziku, ako već činimo dodire s glagoljašima, i na taj način izgrađivati jednu sliku svih prinosa i dostignuća i na biografijama ljudi koji su zaslužni za to i na svim novim zbirkama koje nam fiksiraju glazbu i tekstove. I kao što sam citirana i kao što su moji prethodnici rekli, na taj ćemo način održavati tradiciju, svijest o njoj i njegovati je u tim brojnim obnovama kojih ima u današnje vrijeme mnogo ali nikad dovoljno i nikad previše jer uvijek postoji neko područje koje treba obraditi“, rekla je Gorana Doliner.

.

7. Ja se kajem - članovi župnoga zbora Župe sv. Stjepana Prvomučenika iz Prgometa

Kada se vjernici kaju za svoje grijehe onda to žele učiniti zdušno i srčano; tako da se kajanje osjeti u pjevanju, malo plačljivom, za učinjene grijehe, više skrušenom, za nadu u oproštenje grijeha, kao što su ispjevali članovi zbora Župe sv. Stjepana Prvomučenika iz Prgometa zajedno sa svojim župnikom fra Antom Vugdelijom.

. 

8. Joško Ćaleta - Napjevi prema osnovnim skupinama

Redoslijed napjeva, prema sadržaju i namjeni njihovih tekstova, podijeljen je u petnaest poglavlja koji donose dragocjene informacije o analitičko-glazbenom sadržaju, kazivačima i zapisivačima, koja se mogu čuti/poslušati, u prilogu, kao glazbenom inventaru, pomoću četiri nosača zvuka.

O napjevima prema osnovnim skupinama upoznao je etnomuzikolog, glazbeni pisac i pedagog, Joško Ćaleta, asistent na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, koji se bavi sakupljanjem, zapisivanjem i znanstvenim proučavanjem hrvatske tradicijske glazbe, posebice glazbom mediteranskog i dinarskog područja, koje obuhvaća i pastoralna djelatnost Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Na početku je zahvalio fra Stipici Grgatu što je dio ovog projekta. Osim toga, i familijarno je vezan jer mu je stric bio fratar u Kanadi. Ovo je jedna zahvalnost. Zatim je rekao kako je u početku, nakon poratka sa studija iz Kanade, išao na terenski rad koji i dan danas radi. Svoj rad započeo s akademikom Jerkom Bezićom „s kojim sam krenuo u Lišane Ostrovačke na proslavu sv. Nikole Tavelića u jedanaestom mjesecu. Velika fešta. Ljudi se vratili u svoje razrušeno selo. Mi smo snimali njihovu misu. Ono oduševljenje koje su ti ljudi doživjeli našim prisustvom i našom potvrdom da ono što oni rade da ima posebnu važnost, da to nije tek neko pjevanje ili neko glasanje kako mnogo ljudi za takve vrste napjeva kaže, nego da to ima svoju posebnu snagu i važnost u tom glazbenom načinu razmišljanja – mene je potaklo na daljnji rad i istraživanje upravo te pučke crkvene baštine koja je apsolutno jedan od bisera naše tradicijske kulture. Naime, o čemu se radi? Ako samo pogledamo kroz posljednjih sto godina, crkvena glazba doživjela je velike transformacije. Ne samo da se način života promijenio u selu i gradu, nego i političke prilike. Nakon drugog svjetskog rata dolazi do promjene jer su muški pjevači napustili svoja mjesta i više nisu predvodili pjevanje nego su žene preuzele pjevanje. Već se tu izgubio jedan veliki repertoar i način glazbenog razmišljanja. Osim toga, Crkva je napravila jedan veliki potez kada je donijela mnoge promjene nakon Drugoga vatikanskog sabora. Dobar dio pjevanja je otišao u zapećak. Stariji se sjećaju tog pjevanja – antifona i psalama – koje su znali pjevati na jutarnjim i večernjim obredima koji su trajali nekoliko sati. Gospodin Nenad Skroza iz Prvića satima i satima mi je pjevao njihov repertoar koji i danas znaju napraviti u svojoj zajednici. Ali, isto tako, zahvaljujući i upornim svećenicima, poput našega fra Stipice, u mnogim franjevačkim župama su nastavili ono što su još njihovi prethodinici, još od Bosne Srebrene, pronijeli ovim krajevima i uspjeli su to sačuvati. Pučki jezik toga naroda prožima se kroz crkveno pjevanje, što ste sada mogli čuti od naših pjevača iz Prgometa. Taj zanos koji su pokazali ovi ljudi, to se ne može kroz note pokazati. Bez nosača zvuka koji se nalaze na kraju ove knjige, ovaj naš rad ne bio ovako upečatljiv.

Nadam se da ćemo ubrzo krenuti i drugim putem, jer ovdje piše da je ovo knjiga broj jedan, i zapisati druge glazbene fenomene. Isto tako, moram istaknuti veliku povijest svećenika skladatelja, svećenika koji su svojim djelima, poput P. Kneževića, Babića, da ne nabrajam sve, koji su ostavili pisani trag svojim zapisima, i njima moramo jedan spomen ovog tipa potaknuti.

Glazba je jedan dijelekt koji nas odvaja ali i povezuje. Glazba je osjećaj kojim slavimo Boga jer kažu da kad pjevamo duplo molimo Boga. Aspolutno, to je jedna životna istina.“

.

9. Poslušajte braćo mila - kantači župnoga zbora Župe Gospe Karmelske iz Runovića

Kantači Župe Gospe Karmelske iz Runovića, kraj Imotskoga, uprizorili su Gospin plač koji se pjeva za vrijeme korizme, osobito u Velikom tjednu.

. 

10. Mile Mamić - Jezik crkvenih pučkih napjeva

Prvi cjeloviti prikaz tradicijskoga crkvenog pjevanja, kojega večeras predstavljamo, sastavni je dio liturgijskoga slavlja kojega je vjerni puk s braćom franjevcima stvarao stoljećima i prenosio usmenom predajom. O jeziku crkvenih pučkih napjeva, u kojima, slikovito rečeno, ponekad 'kratak jezik' znači da je 'pamet zdrava', kao što 'čisto srce' znači da su 'djela prava', napisao je Mile Mamić, doktor hrvatskoga jezika i književnosti te latinskoga jezika i rimske književnosti, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru, koji od djetinjstva proučava crkvene pučke jezične posebnosti, ali, nažalost, zbog uha vremena, a ne zuba, nije večeras bio nazočan nego je poslao svoj tekst, koji glasi:

"Radostan sam da ja ova vrijedna knjiga ugledala svjetlo dana. Čestitam svima koji su uložili puno truda i mukotrpnog rada da ona bude što bolja. 

Kad me je fra Stipica zamolio da za ovu knjigu napišem nešto o jeziku tekstova što ih knjiga obuhvaća, odmah sam prihvatio - i nije mi žao. S užitkom sam to radio. Razmišljanje nad jezikom roda moga vraćalo me ne samo u moje djetinjstvo nego i u "djetinjstvo" naše pisane riječi, na početke hrvatskih početaka i vodilo me kroz sva razdoblja hrvatskoga jezika.

Božja riječ, obučena u hrvatsko ruho, i njome nadahnuti crkveni pučki napjevi u temeljima su naše usmenosti i pismenosti. Nepismenost nije bila zaprjeka da ta sveta baština postane općim dobrom. Pjesma je odzvanjala našim poljima, brdima, planinama i proplancima. Obuzimala je dušu hrvatsku, krijepila je, stoljećima čuvala, i izvirala iz nje. Prelijevala se na buduća stoljeća.

U jezičnom smislu tekstovi napjeva uglavnom odišu višestoljetnom starinom i nose obilježja svoga postanka i izvora. O tom više u knjizi.

Braćo, u duhu sam s vama. S vama se radujem, ponosim i pjevam." 

Vaš Mile Mamić

 

.

11. Fra Stipica Grgat, urednik - Tijek prikupljanja i obrada građe

Knjižno izdanje muzikološkoga blaga pjevane baštine prikaz je tradicijskoga crkvenoga pučkog pjevanja kao sastavnoga dijela liturgijskih slavlja u redovničkim samostanima i župama koje su povjerene franjevcima ove Zajednice. Kako je počelo, koje su porođajne boli prethodile, i kako se rodilo knjižno izdanje muzikološkoga blaga pjevane baštine Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, otkrio je urednik i ljubitelj crkvene glazbe fra Stipica Grgat, koji je cjelokupnu građu, sve notne zapise, kao i tekstove, pripremio za tisak.

Riječi fra Stipice Grgata:

"Točno prije nešto više od četiri godine, a u prigodi osamstote obljetnice osnutka Franjevačkog reda, Uprava Provincije se odlučila na pokušaj da se pristupi prikupljanju glazbenog fenomena naše Provincije. Na inicijativu Provincije, kako je Hana istaknula, jedna mala ekipa okupila se u Sinju. Nitko od nas tada još nije imao pojma da u ovoj našoj zajednici, našoj Franjevačkoj provinciji, doista postoji toliko prekrasnih, izvornih napjeva koje ni ja, ni itko od nas, do sada nismo čuli. Odlučili smo dakle, premda u skromnim okvirima, nešto napraviti. Za neke smo napjeve znali da postoje. Zna to i šira zajednica Provincije. Međutim, bilo je pitanje u kojem pravcu krenuti da bismo došli do što šireg i nepoznatog materijala. Dogovorili smo se dakle da krenemo, slikovito rečeno, u tri pravca kako bismo došli do određenih iznanšašća.

Prvi je pravac bio zaviriti u arhive Provincije. Što tamo ima? Istražujući u arhivima, došli smo do ineteresantnih iznanšašća, do onih napjeva koji nikada nisu ugledali svjetlo dana, i za koje šira javnost uopće ne zna. Prvenstveno se to odnosi na arhive u samostanima u Makarskoj, Imotskom, Sinju, Omišu i ovdje u Splitu.

Drugi pravac nas je odveo prema ostavštini poneke braće koji su, u novije doba, pokušali prikupiti pojedine napjeve s određenih lokaliteta. Ovdje moram posebno istaknuti pok. fra Ivana Glibotića koji je zabilježio nekoliko napjeva iz imotskih župa i jednu misu iz makarskog primorja. Zatim, to su braća koja su još na životu, a već se duge bave prikupljanjem starih napjeva kao što je fra Mile Čirko koji je već davno, prije 30-ak godina, zabilježio napjeve iz šireg lokaliteta makarskog samostana, npr. misa u Podaci, napjevi u župi Bast-Baška Voda, napjeve u župi Tučepi i Velikom Brdu itd. To su dragocjeni zapisi koji su zapisani već davno i nisu izgubljeni. Danas smo te zapise transkribirali i prepisali u suvremeno notno pismo i, evo, izlaze na svjetlost dana.

Treći je pravac bio ići direktno na teren. A to su najnovija istraživanja. Fra Domagoj Volarević je primjerice prije 10-ak godina, kao student KBF-a u Splitu, uzeo temu svoje diplomske radnje zajedno sa svojim mentorom don Šimom Marovićem 'Napjevi župe sv. Ilije u Metkoviću'. Fra Domagoj je iscrpno zabilježio gotovo sve napjeve iz spomenute župe, snimio ih na nosač zvuka, koji je doduše po zvučnoj kvaliteti skroman. Sniman je naime u skladu s tehnikom svoga vremena. No, to je manje važno.

Ne smijem zaboraviti ni pok. maestra Ljubu Stipišića Delmatu koji je iscrpno istražio napjeve samostana i župe u Sumartinu. Ljubo je snimio gotovo sve napjeve u Sumartinu na nosač zvuka i transkribriao u note. Notnu transkripciju mi nije mogao ustupiti jer je nije sistematizirao pa sam na njegov savjet morao ponovno sve iznova transkribirati.

Na području od Vrgorca do Lišana ukljičivo, ja i ton majstor, gospodin Mario Božić, tri godine smo išli od župe do župe i pokušali sabrati ono što se da sabrati. Zahvaljujući strpljivosti Marija Božića našli smo impozantan broj tih napjeva i otkrili dosta njih koje treba istražiti, zapisati i donijeti u obliku kakav večaras predstavljamo.

Veliki dio napjeva, npr. onaj arhivski nismo mogli snimiti jer bi to zahtijevalo mnogo vremena, ali oni napjevi koji su snimani izravno na terenu, počevši od Metkovića preko Vrgorca, Runovića, Sumartina, Otoka, Sinja, samostana Gospe od Zdravlja u Splitu, Visovca, Lišana, Stankovaca itd. – sve smo snimili i prenijeli na četiri nosača zvuka koji su integralni dio ove edicije.

Naša franjevačka provincija, kao što vidite ovdje na karti, ima svoje granice i proteže se kroz četiri županije (od Metkovića do uključivo Karina) i kroz četiri biskupije. Na tom cijelom području franjevci djeluju stoljećima. Sve župe koje su prikazane na karti mogu se lijepo raspoznati kao i njihove filijale, uključivši i samostane kojima gravitira određena župa. Od Metkovića do Karina prošli smo veliki dio župa. Međutim, dio župa je ostao neistražen kao na primjer drniški kraj, Mirlović Zagora je vrlo bogata svojim napjevima – dobio sam informacije da oko 28 napjeva koji nisu zapisani postoji u drniško-visovačkom lokalitetu. Župa Čvrljevo posjeduje kompletnu „svoju“ Misu koju još uvijek nedjeljom pjevaju za vrijeme sv. mise, pa Gradac Drniški, Kljaci, Rupe, Miljevci, Banjevci, Konjevrate, Vrgorac itd. Nadam se da ćemo i ove lokalitete istražiti i prikupiti i tako konačno cijelu Provinciju potpuno snimiti, transkibirati, zabilježiti i na taj način 'oteti zaboravu'.

Nakon terenskog istraživanja sav smo materijal sistematizirali i uvezali u nekoliko oglednih svezaka koje smo poslali braći po Provinciji, u samostane, na uvid, sa zamolbom da sve pogledaju, isprave, dopune ili stave određene primjedbe. Jedan ogledni primjerak sam poslao na umjetničku akademiju ovdje u Splitu. Dekan Umjetničke akademije u Splitu i muzikolog pok. Miljenko Grgić odmah je uvidio ozbiljnost cjelokupnog materijala i prvi je predložio da ovo ne smije ostati u jednom tek običnom tiskanom obliku. „Ovo treba staviti na višu, znanstvenu razinu“ rekao je. Uputio me je na Zagreb i povezao s dr. Goranom Doliner, danas najeminentnijim stručnjakom u Hrvatskoj iz ovog područja. Daljnji tijek rada sa Hanom, Joškom i Goranom tekao je vrlo harmonično. Brojne konzultacije, savjeti i razgovori išli su u pravom pravcu i konačnoj finalizaciji koju večeras imamo u rukama.

U našem radu naišli smo i na određene poteškoće. Za mene je sve ovo bila jedna velika novost. Posao kojega nikada nisam radio. S jedne strane imate izazov – čujete nešto što nikada niste čuli pa i na način izvedbe koju nikada niste čuli. Kako to zabilježiti? Navest ću jedan mali primjer: Kad smo započeli snimati „kantače“ iz Runovića koje smo upravo čuli, naš snimatelj Mario, rodom iz Varaždina, koji nikada nije čuo kantače i njihov način pjevanja, nije odmah moga shvatiti o čemu je riječ To je za njega bila nesvakidašnja novost i to mu je bilo toliko zanimljivo (pa pomalo i komično) da mi je u jednom trenutku rekao 'Ako ti ovo zapišeš, ti si genij'. Ja sam mu odgovorio: 'Mario, pa to je moje podneblje, to će mi biti najjednostavnije'.

S druge strane, poteškoća je za istražitelja što je vrlo teško ljude okupiti. Svi su uglavnom zaposleni i to izvan svoje župe. Dakle sama organizacija je veliki problem. S druge strane župe polako odumiru. Stariji pjevači umiru, mnogu su već pomrli, a mlađih nema koji poznaju cjelokupnu materiju, a očito nemaju ni interesa za to. To se posebno odnosi na našu Zagoru.

Ukratko, trebalo bi požuriti i zapisati ono što je ostalo i tako sačuvati što se da sačuvati.

Hvala Vam lijepo na strpljivosti.

.

 

12. Smiluj se meni, Bože - članovi župnoga zbora Župe Navještenja Marijina iz Vrgorca

Svako doba ljudskoga života pjeva svoju pjesmu. Kada ispraćamo vjernike na vječni spokoj, pratimo ih pjesmom, da se živima i mrtvima 'smiluje' Bog 'po milosrđu svome', da bi naše pokojne 'u raj poveli anđeli' kako će nam pokazati zbor župe Navještenja Marijina iz Vrgorca.  

. 

13. Fra Ante Akrap - Zahvala

Ovom knjižnom edicijom spašena je od zaborava glazbena baština liturgijske vjerničke predaje koja je stoljećima stvarana na području koje pastoriziraju redovnici Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Za ljepši ugođaj, ovom knjižnom izdanju, u prilogu, kao glazbenom inventaru, na četiri nosača zvuka, nalaze se tonski zapisi, koji se mogu čuti/slušati u izvornom obliku.

U ime franjevačke Provincije, kao čuvara pjevane baštine, riječ zahvale izrekao je fra Ante Akrap, član uredničkoga vijeća. Fra ante je zahvalio slijedećeim riječima:

"Koliko se značenje pridaje glazbi u biblijskoj religiji moguće je vidjeti iz jednostavne činjenice što je riječ pjevati jedna od najčešće rabljenih riječi u Bibliji. U Starome zavjetu riječ se pojavljuje 309 puta, u Novome 36 puta. Kad čovjek stupi u dodir s Bogom nije više dostatan običan govor. U njegovoj egzistenciji se bude i titraju područja koja sama od sebe postaju pjesmom. Pjev Crkve u konačnici izvire iz ljubavi: ljubav je ona najdublja zbiljnost iz koje se rađa pjevanje. „Cantare amantis est“, veli Augustin – Pjeva onaj koji ljubi. Koncilska konstitucija o liturgiji Sacrosanctum Concilium (SC) promatra liturgijsko slavlje kao dijalog u ljubavi između Boga i Njegova naroda. Kao i u svakoj ljubavi, i ovdje čovjek neizrecivo izriče pjevanjem i sviranjem. Glazba je temeljni ljudski simbol za izražavanje slavlja, zajedništva, duboka dijaloga, duhovnog obilježja našeg življenja.

Čuveni talijanski pedijatar i psiholog Marcello Bernardi napisao je pismo svojoj unučici Katarini kao testament  u kojemu piše: U tvojoj kući 2012. godine bit će još uvijek stvari, bar se nadam, koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova. Bit će tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svakolike vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je propadalo generacijama što su prethodile tebi. Stvarčica bez vrijednosti, ako hoćeš, ali svjedočanstva duge povijesti čiji si i ti dio bila i prije nego si se rodila. Po meni ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje značenje. Tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje… Pjesnik i filozof Džubran je rekao: „Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer.“ Tradicija je živo prenošenje duhovnog i kulturnog bogatstva, s jednog na drugi naraštaj, ne toliko kroz pisane dokumente nego usmeno i preko običaja.  A da ne bi ta tradicija propala i iščezla prije četiri godine odlučeno je da bude snimljena i zapisana. Ovo djelo nije spontano nastalo, plod je dugotrajnog razmišljanja, velikoga rada stoga kao koordinator osjećam dužnost da zahvalim mnogima koji se tijekom protekle četiri godine klesali ovaj živi spomenik hrvatske  nacionalne i religiozne kulturne baštine. 

Ponajprije zahvaljujem provincijalu fra Željku Toliću, uz čiji je blagoslov i svekoliku pomoć do realizacije ovoga projekta i došlo. Fra Stipici Grgatu, urednik, koji je bio pravi „spiritus movens“ cijelog projekta.  

Zahvaljujem gospođi Hani Breko Kustura, koja se od samoga početka uključila u ovaj projekt  i usmjeravala nas kojim putem krenuti.  

Zahvaljujem recenzentima gospođi Gorani Doliner i pokojnom Miljenku Grgiću

Zahvaljujem gospodinu Jošku Ćaleti - etnomuzikologu, pokojnom Ljubi Stipišiću – Delmati, don Šimi Maroviću, gospodinu Siniši Vukoviću, gospodinu Petru Prosenici, gospodinu Mili Mamiću, koji je obradio jezik crkvenih pučkih napjeva.

Zahvaljujem jezičnim korektorima  Ivanu Boškoviću i Hrvoju Markulinu, korektorima latinskog jezika fra Hrvatinu Gabrijelu Jurišiću i fra Stjepanu Čovi, prevodiocima sažetaka fra Bruni Pezi, Angelini Gašpar, fra Jošku Kodžomanu, Danijelu Tonkiću.

Zahvaljujem ton majstoru Mariju Božiču, fra Anti Branku Periši koji je izradio naslovnicu, Silviju Družeiću za prijelom knjige.

Na kraju od srca zahvaljujem maloj skupini koja se prva okupila s nakanom realizacije ovoga projekta u koji je ugradila veliki dio sebe  fra Mili Čirku, već spomenutom fra Stipici Grgatu, fra Juri Župiću i  fra Domagoju Volareviću.

Zahvaljujem i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovoga projekta a u ovoj mojoj zahvali  nisu pojedinačno spomenuti.

Izdavanje ovog djela popratili su i Hrvatski mediji koji su se trudilo u svojim izvješćima  predstaviti domaćoj kulturnoj javnosti dio bogatstva naše duhovne i glazbene baštine. Stoga zahvaljujem HRTV - u, Hrvatskom katoličkom radiju, Radio Međugorju, Televiziji Jadran, radio Splitu, Tv Dalmacija, Glasu koncila, Slobodnoj dalmaciji, Svetoj Ceciliji, Zg. Vjesniku i  Hrvatskom slovu.

Još jednom hvala svima vama koji ste sudjelovali u realizaciji ovog monumentalnog djela a i svima vama koji ste nazočili ovoj prezentaciji, a na osobiti način pjevačima- izvođačima koji su nas večeras obogatili svojim pjevanjem. Iskreno hvala svima!"

.

14. Budi hvaljeno - članovi župnoga zbora Župe Marijina Uznesenja iz Stankovaca

Svakoj pjesmi i pjevanju dođe kraj... Ali, da naša pjesma ne bi utihnula, muzikološko blago pjevane baštine Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, koje smo večeras predstavili, pohranili smo u knjižno izdanje objavljeno u Glazbenom nizu 'Nova et vetera', svezak V., Zbornika 'Kačić', na 502 str., u A4 formatu, dvobojno, na garda-pat papiru, u tvrdom uvezu.

Na završetku članovi župnoga zbora Župe Marijina Uznesenja iz Stankovaca ispjevali  su Budi hvaljeno posve vrime kao zahvalu Bogu za ovu večer.

Fotografije 

.

(Opširnije: Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja")

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1592
Ovaj mjesecOvaj mjesec55234
UkupnoUkupno5283445

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 107 

Administrator

franodoljanin@gmail.com