1. nedjelja došašća (B)

Smokvini pupoljci znak za Gospodinov dolazak

(Iz 63,16b-17.19b.64,3-7/ 1Kor 1,3-9/ Mk 13,24-37)

Lako se može dogoditi da u današnjem evanđelju ne prepoznamo sliku smokve.  Ovih adventskih dana više smo okupirani oko nabave božićnih jelki i pravljenja adventskih vijenaca od jelkinih grana. Jelka je u zimskom vremenu zeleno stablo i znak je zemaljske nade. Kao da nam tako reći govori: ne umire sve, gledajte, ja sam zelena! Ipak, vrlo brzo će i ta božićna drvca izgubiti svoje iglice.

Tu prolaznost smo upoznali prošlih tjedana na bjelogoričnom drveću. Otpalo lišće s tih stabala podsjetilo nas je na vanjsku hladnoću  i maglovitost i potaknulo da posjetimo na Dušni dan grobove svojih najmilijih. Za mnoge će to,  tako se barem čini, umiranje stabala, izazvati razmišljanje o vlastitom starenju i umiranju.

Jedna daljnja, treća slika o stablu ocrtana je u prvom čitanju. Tu je također govor o otpalom stablu. Prorok Izaija je napisao…"sva pravda naša je ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose!" (Iz 64,5) Sveto pismo ne prešućuje da smo mi ljudi siromašni grešnici. I tu je vrlo poštena misao da gledamo kako jesensko lišće pada sa stabala. Gdje je oslonac za nas ljude? Čitanje Izaijino daje odgovor: "Pa ipak, Gospodine, ti si naš Otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek."(Iz 63,16)
U evanđelju se konačno pojavljuje slika četvrtoga, sasvim drugačijega stabla. Isus u svojoj radosnoj vijesti govori o smokvi (usp. Mk 13,28). Znamo za slatke plodove ovoga stabla a poznati su nam i veliki smokvini listovi koje su već praroditelji upotrebljavali kao pregače. Većina ljudi ne zna da je smokva jedno od manjih stabala na orijentu  koje svoje listove u jesen odbacuje, drukčije nego je to npr. kod masline. Veliki smokvini listovi vrlo kasno otpadaju. Često ih se može vidjeti na granama i za Božić.
Što sad trebamo učiti od ove smokve? Uistinu je tu nešto sasvim drugo nego "prolazno" koje mi u Europi povezujemo s jeseni. Isus ne kaže: "Naučite od smokve: kad odbaci svoje listove dolazi kraj" – sasvim suprotno: smokva je i u proljeće posljednja. Kada je sve zeleno i posvuda cvjeta cvijeće, smokva je još jogunasta i bez zelenila je tu. Kod nje tek nabubre pupoljci. I Isus se baš na to poziva kad kaže: "Kad joj grana već omekša i lišće protjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima" – i time misli: dolazi Sin Čovječji s velikom moći i slavom a s njime i vječni život (usp. Mk 13,26-28). Isus dakle ne govori o  lišću koje pada i umire u jesen, nego o rascvalim pupoljcima u proljeće iz kojih upravo izvire novi život.

Sada svaki od nas zna koji imalo poznaje prirodopis: pupoljci se mogu u proljeće tako brzo rascvasti, jer stablo u jesen i zimu – dakle sada – u svojim  pupoljcima, još sićušnima, priprema one listove i cvjetove koji se tada kad dođe ljeto još moraju razviti.

Od smokve dakle trebamo naučiti, da je Gospodinov dolazak nešto toplo,  jasno, ljetno. Ipak se to čudo priprema prije, u zimskoj tvrdoći  starenja, oslobođenja i izumiranja koje nam svima pada teško. To vrijeme otpadajućeg lišća je sasvim važno vrijeme – već sada započinjućeg – skrivenog božanskog života u nama, koji je počeo klijati s krštenjem. Može se također reći: naš zemaljski život je prvi stupanj početnog, u skrivenosti već rastućeg, započinjućeg vječnoga života, koji će se jednom rascvasti u Kristu u punini i u punom sjaju, kad se jednom "rascvjetaju pupoljci". Za Isusa nije otpadajuće lišće ono pravo, nego priprema ljeta koje dolazi kad pupoljci nabujaju.

O novom i konačnom dolasku radi se već danas kad započinjemo adventske dane. S puno nade gledamo unaprijed, ne samo na dolazak Božića, nego prije svega na veliki "Gospodinov dolazak" s kojim će početi naš vječni život.

Fra Jozo Župić


******************

 

Probuđeni kršćani

Mk 13, 33-37

Ima jedna simpatična priča koja ide ovako: neki otac kuca na vrata spavaće sobe u kojoj njegov sin spava. ‘Sine,probudi se!’, kaže otac. Iznutra sin uzvraća: ‘Joj, tata, ja bih još spavao. Ne da mi se ustati!’ Nato će otac sada malo glasnije: ‘Sine, ustaj! Moraš u školu. Zakasnit ćeš!’ ‘Ali, ja ne želim u školu!’, uzvraća sin. ‘Što to govoriš?! Zašto ne želiš u školu?’ ‘Zbog tri razloga’, odgovara sin. ‘Prvo, u školi je tako dosadno; drugo, u školi me djeca zadirkuju; i treće, jednostavno ne podnosim školu!’ Otac vidno uzrujan, odgovara sinu: ‘E kada tako govoriš, sada ću ja tebi nabrojiti tri razloga zašto moraš ići u školu: prvo, sine, to je tvoja dužnost; drugo, ti imaš 45 godina; i treće, sine, ne zaboravi da si ti učitelj i razrednik!’ (Anthony de Mello)

Često smo slični sinu iz priče. Rado bismo prespavali mnoge životne izazove, zatvaramo oči pred stvarnošću, bježimo u uspavanost koja poprima različite oblike: komotnost, površnost, ravnodušnost, samozadovoljstvo. Ako svemu tome dodamo i duhovnu uspavanost koja zamračuje pogled na ono što je bitno i dragocjeno u životu, tada nije pretjerano reći da “većina ljudi spava, a da toga nisu ni svjesni. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući, a da se nikada nisu stvarno probudili”. (A. de Mello)

Isus u današnjem evanđelju kaže: Pazite! Bdijete jer ne znate kada je čas. Vrijeme došašća poziv je kršćanima na evanđeosku krepost budnosti. Gospodar treba biti stalno prisutan u mislima svojih sluga. Evanđeoska budnost, nadalje, znači budnost pred zlom u svim njegovim očitovanjima. Kršćanin se ne smije uljuljati u lažne sigurnosti. A to u konačnici znači da se učimo svjesno živjeti. Svaki čas bi mogao biti zadnji čas. Svaki trenutak je neponovljiv. Zbog toga moramo svjesno odlučiti uz što vežemo naše srce i pamet.

Svakodnevno smo izloženi mnoštvu poruka iz anonimnih središta moći, umotane u celofan tobožnjega humanizma, dobro kamuflirane, koje podmuklo ulaze u naš mentalni sklop, u naše obitelji. Padaju mi napamet riječ što ih je Gospodin uputio proroku Izaiji: “Idi, postavi stražara! Što vidi, neka javi! A stražar viknu: Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostojim!” (Iz 21, 6-11) Mogu li kršćani to reći o sebi? «Stražaru, koje je doba noći?» Je li znamo koje je doba noći? Ili kršćani spavaju kao i ostali i ništa ne primjećuju? Nitko ne bdije. Nema stražara, nema svjetiljki koje se stavljaju na stol da svijetle ukućanima. Ako je u nama kršćanima tama, kolika će tek biti tama u svijetu?! Vrijeme je da se oda sna prenemo!

Svakomu od nas, kaže Isus u prispodobi o čovjeku koji polazeći na put ostavlja svoju kuću slugama na upravu, Bog je povjerio posao u njegovoj kući koja je cijeli svijet. Mi katkada mislimo da smo beznačajni, da naš mali život nema većeg utjecaja na tijek zbivanja u svijetu. To je posvema pogrješna predodžba. Bogu je itekako važno kako ćemo odigrati svoju ulogu na pozornici života. Valja biti budan kako bismo čuli Božje kucaje na našim vratima.

Što je naša ostavština? Ne mislim na financijsku ili materijalnu ostavštinu, nego na to kako smo potrošili život koji nam je Bog darovao? Što smo napravili sa svojim vremenom na zemlji? Što ćemo ponijeti sa sobom? Odgovor bi se trebao odnositi na našu duhovnost, na naša dobra djela, na to da smo u životu pomagali i voljeli druge. To je osnovna tema kršćanstva. Ako život sagledamo kao putovanje u sklopu kojega ostvarujemo svoju misiju za Boga, za druge i za sebe, tada nema mjesta pospanosti.

Fra Anđelko Domazet

.

2.

Istinski ponovo početi

Danas počinje nova Crkvena godina. Počinje Advent-Došašće.  Drukčije nego Nova godina. Drukčije nego Silvestrovo. Ne sa bučnom pucnjavom, sa sektom i novogodišnjim koncertom. Nova Crkvena godina počinje mirno, šutljivo, blago i ozbiljno. Tipično Crkva! Mnogi će kazati. Uvijek samo ozbiljno, opominjuće! To sigurno nije. Crkva slavi blagdane rado i veselo, osobito Božić i Uskrs. Ali sve treba svoju pripremu. Advent priprema Božić, Korizma Uskrs.

Ako "uspije" Advent, tada je Božić jedna radost. Inače su oboje pod stresom. Što pokazuje Isus danas na pragu Adventa, kao dobar put kroz ovo vrijeme pripreme?

"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"

Isus naviješta teška vremena. Ali također veliku utjehu i jaku pomoć. Bit će snažnih potresa. Isus je upotrijebio za to slike iz kozmosa i prirode. "Zvijezde će s neba pasti". Zvijezde će pasti. Velika novčana obećanja, koja sada pucaju, mogu se ubrojiti u to. Ruše se božanstva privrednog rasta. To neće ići dalje s "uvijek više, uvijek veće, uvijek moćnije"!

"Učite od smokve", kaže Isus. Učite od prirode. Nijedno stablo ne raste u nebo. Sve ima svoje vrijeme: rast u proljeće, umiranje u jesen. Sve prolazi, samo Bog ostaje: "Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći." To je velika utjeha u vremenima krize, potresa, znati i čvrsto se držati vjere da ima nešto što drži i daje oslonac, da ima netko koji nije podložan kolebanjima, ljuljanjima vremena.

Ali Isusova riječ sadrži i veliko ohrabrenje za krizna vremena. Drukčije nego što to čine mnogi proroci nesreće, koji odmah vide da dolazi kraj svijeta, ili u najmanju ruku kraj privrede, Isus podsjeća na to: Vi ne znate, kada stvarno dolazi kraj! To zna samo Bog. On ima vrijeme u ruci. Nitko ne zna dan ni čas.

Mi ne znamo kada će biti naš posljednji čas. I ne znamo kada će biti vrijeme kraja. Znamo samo jedno što u svakom vremenu nevolje treba činiti: "Pazite, bdijte!"

Biti budan – to je smisao Adventa. Da budemo budni – to bi nam trebalo uspjeti u ovim danima. Možda nam u tome pomaže i kriza. Mi trebamo biti kao vratari koji bdiju dok se domaćin ne vrati. Prema židovskom i starokršćanskom shvaćanju, oni koji ne spavaju su anđeli. Stoga se oni prema grčkom zovu "Ne spavajući" ili "Bdijući", naime "Stražari, čuvari". Oni stoga nose te oznake, jer su u službi svoga Gospodina i stoje uokolo njegova prijestolja, da ga hvale i da čuju njegove naredbe, prije svega i uvijek da imaju samo njega na oku. Isus zahtjeva od svojih učenica i učenika ništa manje nego jednakost i sličnost s anđelima. Prema prefaciji s anđelima pjevamo "Svet, svet, svet…"

Da nas ne zatekne pozaspale i lijene kada dođe. Možda kuca u ovom Adventu baš na moja vrata. Možda me želi nanovo osvijestiti. To bi bila šansa za mene. To bi bio dobar Advent. Istinski novi početak!

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

16. - 23. prosinca: Trstenik - Devetnica Božiću

*********

22. - 26. prosinca: Božić u Čavoglavama

********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1159
Ovaj mjesecOvaj mjesec50239
UkupnoUkupno5585746

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 49 

Administrator

franodoljanin@gmail.com