Tko su prijatelji Božji?

Među nama žive prijatelji Božji. Žive kao i svi ljudi. Sa svojim brigama i radostima. Ima dana kada su razdražljivi i dana kada slave, dana kada su dobroga zdravlja i dana kada su bolesni. Pa ipak, prijatelji Božji, živeći kao ostali, žive na herojski način.

Kao i svi susreću ljude: simpatične i one nepodnošljive, imaju prijatelje, a ponekad i neprijatelje. Susreću ljude kao i svi, ali tko susretne prijatelje Božje doživjet će nešto posebno.

Prijatelji Božji maju svoj karakter, kao i svi. Neki su sramežljivi, drugi preotvoreni i pričalice. Neki nagli i eksplozivni, drugi strpljivi i samozatajni. Ipak svi su prijatelji Božji obilježeni samodisciplinom koja ih osposobljava da budu na usluzi i kada to nije lako.

Prijatelji Božji žive među nama. Ne uočavaju se na prvi pogled. Kada čine dobro ne stvaraju buku. Ipak oni su osobe koje svijet drže „da ne padne“, oni su osobe koje nastoje krive stvari ispraviti: bilo da se radi o djetetu koje plače, o bolesniku koji je usamljen ili da se radi o planetarnim problemima.

Među nama žive prijatelji Božji. Žive kao i svi ljudi. Ljudi i žene u svemu slični drugima. Pa ipak imaju nešto nadnaravno.

Prijatelji Božji žive na poseban način dar slobode. Povjerili su Bogu njihove želje da budu sretni. Zato se ne brinu suviše o samima sebi. Znaju da ih Bog nikada neće razočarati. Zato su slobodni. Ne boje se. Izlažu se riziku jer to poslanje iziskuje. Ne kao nedorasle ili preuzetne osobe, nego iz poslušnosti. Slobodni su od traženje dopuštenja. Slobodni su od krivih sudova drugih. Slušaju svakoga i znaju da svi trebaju biti poučljivi. Povod njihova djelovanja nije popularnost niti povlađivanje svijeta. Sloboda proizlazi iz nutarnje utvrde gdje se nastanio dar straha Božjega.

Prijatelji Božji nisu vezani uz osobne interese. Ne pitaju se „što ću zaraditi?“, jer žive od Božje providnosti. Dar koji su primili toliko je velik i toliko nezaslužen da je za njih prirodno da ga nesebično podijele s drugima. I to ne samo od svojega suviška.

Nisu preopterećeni za svoju budućnost, niti su preopterećeni vidljivim rezultatima. Nastoje svim silama završiti započeti posao, pa ipak znaju da su samo sijači sjemena. Za žetvu su zaduženi anđeli Božji.  

Prijatelji Božji od Boga su dirnuti iznutra. Pohođeni su i pozvani na neizrecivu prisnost. Ne dosađuju se u samoći, zato što Božja prisutnost nisu izgovorene riječi, nego zajedništvo puno strahopoštovanja i nježnosti. Vole tišinu i ponekad ih iznenadiš u molitvi tijekom noći ili u ranu zoru. Rijetko pričaju o svojem bogatom duhovnom iskustvu. Ali kada ih upitaš nešto možeš ostati iznenađen vatrenim riječima ili izvorom svježe vode koja taži tvoju žeđ.

Prijatelji su Božji osobe koje žive s jednim ciljem. Ne potiče ih častohleplje, uspješna karijera, niti umišljenost o njihovoj prevelikoj važnosti. Imaju jedan cilj ili, bolje reći, poslušnost svojemu poslanju. U ono što čine unose čitavu svoju osobu: ne štede snagu, inteligenciju niti sredstva do žrtvovanja samih sebe. Nemaju mjesta gdje bi se mogli skloniti na sigurno, ne zadržavaju si osobno pravo mogućnosti izabira drugačijega života. Nemaju neki drugi život jer njihovo poslanje je postalo njihov život. Smatraju se slugama, ali s ponosom jer poznaju svojega Gospodina.

Prijatelji Božji su prožeti nepobjedivom radošću i patničkom žalošću. Teško se može izreći ono što proživljavaju, pa ipak pronose radost koja ne dolazi od neke sretne okolnosti ili odsutnosti problema, nego iz neistraženih dubina i nepresušnog izvora koji neprestano hrani ushit duše.

Radost prijatelja Božjih nije nezainteresiranost za patnje drugih. Oni nose u sebi patničku žalost: to je naboj suosjećanja prema svima koji pate, to je svakodnevni vapaj za dolaskom kraljevstva Božjega.

Prijatelji Božji žive neprimjetno među nama. Ne znaju za njih naslovnice novina i dnevne ćakule koje su pune žalopojki, tračeva, bolesne kritike i optužbi, prigovora i praznog govora. Božji prijatelji nisu zanimljivi za novine. Prisutni su među nama iako ne upadaju u oči.

Poneki izvanredni događaj svrati na njih pozornost. Tada ih svi zamijete i ostaju zadivljeni.

Tako je bilo i s Antom i njegovom tragičnom smrću. Prijatelj je Božji umro kao zaklani jaganjac. Svima je bila vidljiva milost Božja koja je pratila Antu kroz cijeli njegov život. Tako je on, koji je bio samozatajan i neupadan, postao vijest i važna osoba.

Zašto se ovo dogodilo?

Vjerujem da prijatelji Božji vrše svoje poslanje u životu i smrti. Vjerujem da se ponekad dogodi da prijatelji Božji svrate pozornost na sebe kako bi svi mogli čuti riječ, poziv, pitanje: Želiš li i ti postati prijatelj Božji?

Ja ti velim da se isplati!

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas366
Ovaj mjesecOvaj mjesec67614
UkupnoUkupno4984047

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 

Administrator

franodoljanin@gmail.com