SLUŽBA VIŠIH FRANJEVAČKIH POGLAVARA U ODNOSU NA FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED

Fra Zvonimir Brusač TOR

.

Pastoralno-duhovni ciljevi i sadržaji

Uvod

U ovom bih tekstu htio osvijetliti pastoralnu i duhovnu skrb viših franjevačkih poglavara, generalnih ministara i provincijala, u odnosu na Franjevački svjetovni red, iznoseći  ciljeve i sadržaje te službe. Tu službu Zakonik kanosnskoga prava iz 1983. naziva «altius moderamen» (više vodstvo). Ne stavljam u središte pozornosti formalno-pravne aspekte te službe, to jest procedure i trenutke u kojima se ona očituje). U obradi teme uzimam u obzir  tekst obnovljenih Generalnih konstitucija FSR-a koji je potvrđeni 2000 g. i Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju u Franjevačkome svjetovnom redu (Zagreb 2003.).

Konstitucije spominju «altius moderamen» u članku 85,2: «Duhovnu i pastoralna briga koju je Crkva povjerila Prvome franjevačkom redu i TOR-u, obveza je prije svega njihovih generalnih i provincijskih ministara. Njima pripada «altius moderamen – više vodstvo» o kojemu se govori u 303. kan.» Izraz 'skrb' dobro izražava stav koji se očekuje od redovnika franjevaca u odnosu na Franjevački svjetovni red jer između dvaju redova postoji životna uzajamnost.[1]).

Pogledajmo razliku u uporabi termina u Zakoniku kanonskog prava iz g. 1917. i u Zakoniku kanonskoga prava iz 1983. Prema prvome «trećoredci» su «oni koji se u svijetu, sub moderatione [pod upravom] jednog Reda i prema njegovu duhu trude postići savršenost ... slijedeći pravilo koje je za njih potvrdila Apostolska stolica» (kan 702.). Interpretacija značenja riječi 'moderatio' bila je obično vrlo uska i svodila se na «upravu» nad trećoredcima.

Prema Zakoniku kanonskoga prava iz 1983. članovi «trećih redova» , sudjeluju «u duhu» jedne redovničke ustanove, žive apostolskim životom i teže kršćanskom savršenstvu «sub altiore moderamine eiusdem instituti» (kan. 303).[2] U novom je Zakoniku hotimice uporabljen termin «altius» kako bi se to "upravljanje" redovničke ustanove razlikovalo od upravljanja odgovornih tijela samoga Franjevačkog svjetovnog reda, to jest vijeća i ministra bratstva.

Povezanost početaka i karizmi Prvoga franjevačkoga reda i TOR-a s početcima i karizmom «Franjevačkoga reda od pokore» (danas Franjevački svjetovni red) bio je temelj za odluku pape Nikole IV. i kasnijih papa da uspostave taj specijalni pastoralni odnos između Reda pokornika (FSR) i Prvoga franjevačkog reda (odnosno kasnije i Trećega samostanskog reda) koji se danas označuje terminom Zakonika kanonskoga prava «altius moderamen». Papa Nikola IV. pisao je: «Ali budući da je ovaj oblik života ustanovio spomenuti blaženi Franjo određujemo da se pohoditelji i poučavatelji prihvate iz Reda manje braće, one koje nadglednici ili gvardijani toga Reda budu smatrali prikladnima kada o tome budu pitani». (Pravilo i način života braće i sestara Reda od pokore, iz 1289.). Zapazimo da su od samog početka u tu službu bila uključena dva vida: «pohoditelj» (formalni-pravni, službeni čin koji izričito podrazumijeva provjeru stanja i nadzor) i «poučavatelj» (odgojni vid, osobito s obzirom na nauk i na pastoralno praćenje svjetovnih bratstava).

Na toj liniji sadašnje Konstitucije definiraju bitni sadržaj službe «altius moderamen» slijedećim riječima: «Generalni i provincijski ministri vrše svoju službu u odnosu na FSR osnivanjem bratstava/pastoralnim pohodom/duhovnom asistencijom bratstvima na različitim razinama. Ovu zadaću mogu izvršavati osobno ili preko delegata» (86,1). Delegati poglavara su asistenti imenovani za tu službu. Dobro je da viši franjevački poglavari povremeno i osobno vrše tu službu i tako pokažu svjetovnim franjevcima i braći svoga reda ili provincije da se radi o službi koju je Crkva povjerila njima, poglavarima, odnosno njihovoj provinciji i Redu.

.

1. Jamčiti identitet FSR-a

Konstitucije FSR-a jasno govore o središnjem cilju službe «altius moderamen»: ta služba «ima za cilj garantirati vjernost FSR-a franjevačkoj karizmi, zajedništvo s Crkvom,  i jedinstvo s Franjevačkom obitelji, a to su vrednote koje za svjetovne franjevce predstavljaju njihov životni poziv» (85,2). Ovaj cilj treba promatrati sa stajališta crkvenog autoriteta koji tu službu Praćenja i "nadziranja" traži u odnosu na bilo koje društvo/udrugu vjernika. Hijerarhijski službenici odgovorni su za život Crkve, za zajedništvo vjernika i za poslanje Crkve. Poslanje se ostvaruje po životu i svjedočanstvu vjernika; u našem slučaju poslanje Crkve ostvaruje se po životu i djelovanju franjevačke duhovne obitelji, odnosno, konkretnije, po Franjevačkom svjetovnom redu. Da bi ostvario svoje poslanje Franjevački svjetovni red mora biti u zajedništvu s drugim pripadnicima Franjevačke duhovne obitelji, u zajedništvu sa samom Crkvom, na mjesnoj i univerzalnoj razini i mora živjeti svoju franjevačku karizmu kojom daje doprinos crkvenom životu. Život i djelovanje svake zajednice unutar Franjevačke duhovne obitelji utječe i na druge zajednice u toj obitelji. Treba biti svjestan tog zajedništva Franjevačke obitelji, odnosa između članova različitih zajednica te suradnje i uzajamne pomoći unutar Franjevačke obitelji.

Pastoralni pohod, predviđen u određenim vremenskim razmacima (svake treće godine za mjesna i područna bratstva te svake šeste godine za nacionalna bratstva i za Međunarodno bratstvo FSR-a) može se obaviti, snagom službe i odgovornosti franjevačkih viših poglavara («altius moderamen»), i na posebnu inicijativu višeg poglavara ili konferencije asistenata više razine kad god se to smatra potrebnim ili korisnim. Pohod je povlašteni trenutak za izvršavanje službe «višeg vodstva» («altius moderamen»). Konstitucije izričito kažu da se pohod obavlja «u ime Crkve» (95,1; usp. kan 305,1: «Sva su vjernička društva podložna nadzoru mjerodavne crkvene vlasti, koja se ima brinuti da se u njima čuva cjelovitost vjere i ćudoređa i bdjeti da se u crkvenu stegu ne bi uvukle zloupotrebe; njoj /mjerodavnoj crkvenoj vlasti/ stoga pripada dužnost i pravo da ih nadgleda prema odredbi prava i statuta; podložna su također upravljanju /regimini/ iste vlasti prema propisima kanona koji slijede»).

U ovom trenutku povijesnog hoda Crkve u kojem je ponovo potvrđen poziv i poslanje vjernika laika u Crkvi u i svijetu (usp. Gaudium et spes, Apostolicam actuositatem, Christifideles laici) jedna od najvažnijih zadaća viših franjevačkih poglavara i njihovih delegata (asistenata) sastoji se u tome da pomažu vjernicima laicima u učvršćenju njihova specifičnoga identiteta. Izvršavajući službu koja im je povjerena viši poglavari (i asistenti) bit će nerijetko u prilici da budu protagonisti promaknuća vjernika laika osobito u onim okolnostima u kojima je još prisutan klerikalni mentalitet .

Povodom 20. obljetnice Pravila FSR-a (1998.) Richard Morton, nacionalni  ministar FSR-a Sjedinjenih Američkih Država, pisao je kako «ima još mnogo toga za učiniti želimo li da punina duhovnih dubina Pravila i izazovi koje ono nudi postanu sastavni dio života FSR-a». Ako zajednice koje čine Franjevačku duhovnu obitelj ne pomognu FSR-u da se obnovi prema svojim sadašnjim temeljnim duhovnim dokumentima, mogla bi se još jedanput propustiti povijesna prilika za promaknuće aktivnije i vidljivije prisutnosti svjetovnih franjevaca u Crkvi i, posebno, u društvima raznih zemalja u kojima bi takva prisutnost mogla biti korisna i plodna. Bivši generalni ministar franjevaca trećoredaca pitao se u svom pismu braći (1979) nalazi li doista važnost FSR-a «odjek u našem životu». 

.

2. Osigurati i organizirati pastoralnu i duhovnu asistenciju na različitim razinama

Odgovornost za «altius moderamen» u odnosu na FSR-a konkretizira se redovito u osiguravanju pastoralne i duhovne asistencije mjesnim bratstvima koja su povjerena jurisdikciji provincijskog ministra (usp. Konstitucije 88,1). Radi se obično o mjesnim bratstvima koja su uspostavili prethodnici sadašnjih provincijskih ministara.

Osobita je pak zadaća asistenta «prenositi franjevačku duhovnost i surađivati u početnoj i trajnoj formaciji braće i sestara» (Konstitucije 90,1). Ta je zadaća u izravnom odnosu sa središnjim ciljem službe «altius moderamen», to jest s garantiranjem vjernosti FSR-a franjevačkoj karizmi i vlastitom načinu na koji se ona živi i s garantiranjem zajedništva FSR-a s Crkvom. Zdrav nauk je, doista, jedan od temeljnih vidova crkvenog zajedništva. Zbog toga je provjera brige za formaciju svjetovnih franjevaca bitan vid pastoralnog pohoda bratstvima. Pastoralni pohoditelj «posebnu će pozornost posvetiti braći u formaciji ...» (Konstitucije 93,3) i «programima za formaciju, metodama i iskustvima» (ibid. 95,4), kao i «liturgijskom životu i molitvi te apostolskim djelatnostima bratstva» (l. cit.). Formacija svjetovnih franjevaca treba ići prije svega za tim da ih pripremi da budu vjerni svom načinu življenja franjevačke karizme, to jest življenja koje će uzimati u obzir da su oni vjernici laici, da se njihov život odvija u okolnostima obitelji, rada, društva i političke zajednice, uže i šire, kojoj pripadaju. Asistent ih mora pratiti u njihovome uključivanju u svijet u kojem žive.

.

3. Asistencija kao bratsko dijeljenje duhovnih darova

Pastoralna, a posebno duhovna asistencija, treba da budu shvaćeni kao izraz «životne uzajamnosti redovnika i svjetovnjaka u Franjevačkoj obitelji» (Konstitucije 89,1). Očigledno je stoga da fratri, pozvani da njeguju zajedništvo s FSR-om, a posebno asistenti, moraju po naravi stvari i zbog te životne uzajamnosti, živjeti franjevačku duhovnost u skladu s tradicijama svoje zajednice. Asistent, definiran kao «vez zajedništva između njegovoga reda i FSR-a» (Konstitucije 89,3), morat će stalno njegovati i osjećaj pripadnosti svom redu, što se  podrazumijeva, kao i poznavanje i poštivanje FSR-a. Morao bi biti jedna dobrostiva osoba, naviknuta na dijeljenje duhovnih dobara s drugima, otvorena za dijalog, zadovoljna zbog pripadnosti svojoj franjevačkoj zajednici i zrela u svom zvanju. Asistencija Franjevačkome svjetovnom redu u isto je vrijeme pastoralna i «bratska» služba;  u tome se karakter asistencije FSR-a razlikuje od službe «crkvenih asistenata» u različitim vjerničkim društvima. Asistirati bratstvu FSR-a znači hoditi kao brat s braćom. Na asistenta spada «motivirati i odgajati razboritim i diskretnim animacijskim utjecajem» (J. Zudaire, L'assistenza pastorale e spirituale all'OFS /Schede per una memoria storica/, Napoli 1992, 89). Radi se o jednom trajnom pastoralnom i duhovnom praćenju, pažljivom, spremnom da intervenira u odgovarajućem trenutku i na odgovarajući način, već prema situaciji u bratstvu i prema okolnostima crkvenog odnosno društvenog života.

Obnovljenim Pravilom i Konstitucijama FSR-a, u usporedbi s Pravilom Leona XIII. i s Konstitucijama iz 1957. dogodila se velika promjena u postavljanju asistencije. Sada se od asistenta ne učekuje stav upravljanja nego stav praćenja, služenja i pomoći. Vodstvo i bratska animacija zajednica FSR-a spada na vijeće i ministra bratstva. Prema Konstitucijama iz 1957., naprotiv, fratar je bio «upravitelj bratstva», izvršavao je «vanjsku upravu» bratstva; «diskretorij» bratstva koji je izvršavao «unutarnju upravu» funkcionirao je kao vijeće upravitelja i nije mogao donositi odluke bez nazočnosti upravitelja. Osim toga, Zakonik kanonskoga prava iz 1917. i Pravilo FSR-a Leona XIII. nisu poznavali druge strukture osim mjesnoga bratstva. Obnovljene Konstitucije pak daju smjernice za strukturu međunarodnog bratstva FSR-a s nacionalnim odnosno s područnim bratstvima i za asistenciju koja se organizira na svakoj od spomenutih razina. Novi Zakonik kanonskoga prava (1983) priznaje sposobnost vjernika laika da stvaraju i vode udruge s religioznom i apostolskom svrhom. Postoji uski odnos između svijesti o specifičnom pozivu i poslanju svjetovnih franjevaca i priznavanja njihove odgovornosti za vodstvo vlastitih bratstava.

.

4. Pripremiti asistente

Provincijski ministri «neka vode računa o tome da se odrede prikladne i spremne osobe za službu duhovne asistencije» (Konstitucije 88,1).

Odgovornost provincijskog ministra za «altius moderamen» uključuje, kao temeljnu i nezaobilaznu zadaću, daljnju pripremu fratara za asistenciju FSR-u i pripravu asistenata prije njihova imenovanja (teoretska i praktična priprava za službu asistenta).

Povlašteni trenutak u kojem se može dobiti uvid u kvalitetu asistencije jest pastoralni pohod. Konstitucije FSR-a doista traže da se pohoditelj zanima za «odnose između bratstva i njegova duhovnog asistenta i za odnose s mjesnom Crkvom». Stoga sam mišljenja da je dobro da pastoralni pohoditelj mjesnog bratstva (u redovnom slučaju to je jedan područni asistent) i područnog bratstva (u redovnom slučaju to je jedan nacionalni asistent), pošalje kopiju izvještaja o pohodu provincijskim ministrima koji su uključeni u odgovornost za «altius moderamen» FSR-u na području o kojem je riječ.

Pastoralni pohoditelj (provincijski ministar, asistent više razine ili drugi delegat provincijskog ministra) mora provjeriti i pripremljenost asistenata; «morat će ohrabriti duhovne asistente u njihovoj službi i unapređivati njihovu trajnu duhovnu i pastoralnu formaciju» (Konstitucije 95,3).

Provincijski ministar ima krajnju odgovornost za kvalitetu pastoralnog služenja i duhovne asistencije FSR-u. To postaje još zahtijevnije kada, zbog manjka redovnika u svojoj provinciji, povjerava službu asistencije drugim osobama: članovima drugih franjevačkih redovničkih zajednica, dijecezanskim klericima koji su članovi FSR-a, itd., kako to predviđaju obnovljene Konstitucije (89,4). U tim je slučajevima još važnije da povremeno i osobno posjeti ta mjesna bratstva FSR-a.

.

5. Biti informiran o asistenciji FSR-u

Osim toga, provincijski ministri moraju «biti informirani o duhovnoj asistenciji koja se pruža FSR-u» (Konstitucije FSR-a 88,2), to jest moraju biti u tijeku događanja s obzirom na način i kvalitetu služenja njihovih delegata, mjesnih asistenata odnosno područnih i nacionalnih asistenata s obzirom na ono što se tiče njihova sudjelovanja u kolegijalnoj asistenciji.

.

6. Zainteresirati članove Provincije za Franjevački svjetovni red

I na kraju, sva redovnička bratstva, cijela Provincija, morali bi poznavati Franjevački svjetovni red, posebno ona mjesna bratstva koja je ustanovio poglavar dotične provincije i za koja je provincija preuzela pastoralno-duhovnu skrb, to jest «altius moderamen». Samo u takvoj klimi pojedini asistent može biti «znak zajedništva» između redovnika i svjetovnih franjevaca, znak stvarnosti koja već postoji.

Prvi je i neophodni korak poznavanje FSR-a, njegovih povijesnih početaka i tradicije, njegova identiteta, duhovnosti i, posebno, njegove poslijekoncilske obnove. Nije moguće govoriti o zajedništvu s FSR-om i o asistenciji FSR-u ako ga se ne poznaje izbliza i iznutra.

Stoga se provincijski ministri moraju pobrinuti da se poznavanje FSR-a i asistencija FSR-u ugrade, također, u tijek početne redovničke formacije i u programe trajne formacije.

______________

[1] Usp. Atti del IV Congresso Internazionale-Interobbedienziale del Terz'Ordine Francescano di San Francesco, Commisariati generali del Terz'Ordine Francescano, Roma 1969.). 

[2] Latinska riječ moderamen znači 1) kormilo i 2) upravljanje (usp. Divković, Latinsko-hrvatski rječnik); dolazi od glagola 'moderor' koji znači 1) stegnuti na pravu mjeru, uspreći, obuzdati, umjereno upotrebljavati, mjeru upotrijebiti u čemu i 2) upravljati, voditi, vladati.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1481
Ovaj mjesecOvaj mjesec52922
UkupnoUkupno5281133

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 

Administrator

franodoljanin@gmail.com