32. nedjelja kroz godinu (A)

Mudrost pripravlja za slavlje

U prvom čitanju slušali smo pohvalu Mudrosti a u evanđelju Isusovu prispodobu o mudrim i ludim djevicama. Što je tu zajedničko mogli bismo naslutiti ako se sjetimo da je rabinska tradicija glede prispodoba odigrala veliku ulogu za razumijevanje kod Isusovih slušatelja. Takve prispodobe  često se nalaze u židovskom Talmudu. Talmud je zbirka komentara Tore. To je zbirka rabinskih rasprava o židovskom pravu, etici, običajima, legendama i pričama. Tako nam priča prispodobu sličnoga motiva rabi Jochanan Ben Zakkai , a ona glasi: "Bog je sličan kralju koji je pozvao svoje goste . Nije im odredio određeno vrijeme. Mudri su se nakitili i sjeli su pred kraljeva vrata i govorili su: nedostaje li nešto u kraljevoj kući? Ludi su naprotiv otišli na posao i govorili su: Ima li gozbe bez pripreme?

Kad je kralj iznenada sa svojim slugama tražio da uđu, ušli su mudri koji su bili nakićeni a i  ludi u svojoj prljavštini. Kralj se radovao mudrima a ludima je rekao: ovi tu koji su se nakitili za gozbu neka sjednu, jedu i piju a oni koji se nisu nakitili neka stoje i gledaju jer:  ´Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!´ (Iz 65 13-14).

Isusovu prispodobu i prispodobu iz Talmuda povezuje zajednička namjera u izjavi: pravo vrijeme za feštu  nije određeno od djevica odnosno od gostiju. Oni koji čekaju i koji odugovlače mogli bi pomisliti da je vrijeme određeno od njih. Međutim,  traži se strpljivost, izdržljivost. Poruka obiju prispodoba: tko razvija taj osjećaj za budnost, ne treba se brinuti da je na krivom putu. Preneseno na ljudski život i na odnos prema Bogu ipak znači: Bog priprema svim ljudima gozbu u svome kraljevstvu. Ali on određuje kada će biti to slavlje i kako će se slaviti. Da bismo se pripremili on nam daje u svojoj riječi kako je položena prema židovskom i kršćanskom osvjedočenju u Tori, uputu za dobar život. Tu uputu treba čitati i za naše vrijeme, za danas.

Kako to ide uči nas Mudrost o kojoj smo čitali u čitanju: prema biblijskom shvaćanju mudrost je sposobnost da svakidašnje stvari dublje vidimo i unutranju tajnu stvarnosti uvijek nanovo otkrijemo. Takva mudrost prepoznaje u Božjim uputama "betonski branik" za putove sretnoga života. Ta mudrost potječe od Stvoritelja, Uzdržavatelja i Dovršitelja svih bića. Ta mudrost biva darovana dostojnima kako čitamo i "pojavljuje se dobrohotno na stazama, i u susret im dolazi u svakoj misli" (Mudr 6,16). Za nju se kaže u slici: ulje mudrosti je ono s kojim su mudre djevice ispunile svoje svjetiljke; ukras mudrosti je onaj koji je dao da mudri gosti izdrže pred kraljevom kućom. Tako su se mudre djevice odnosno nakićeni gosti pripremili na slavlje.

Još nešto: Isus u Matejevu evanđelju priča prispodobu pred samu borbu na svome patničkome putu. Matej time traži da se njegova zajednica odluči može li vjerovati da se u raspetome Isusu iz Nazareta objavila nenadmašena Božja mudrost. Gospodin bi mnoge htio pustiti u dvoranu gozbe. "Ulaznica" je isto tako pitanje: Jesi li spreman vjerovati da se Bog bezuvjetno nagnuo čovjeku, da se  iz ove nagnutosti, ove ljubavi, naočigled napadanju i odbijanju  ne da zavesti i primijeniti silu nego se otvara za opraštanje? I: jesi li spreman slijediti Boga na ovome putu kojega  je on konačno ostvario u Isusu? Ljudi koji znaju da su pozvani od Boga, stoje pred ovim pitanjima. Ljudi koji dopuštaju da ih Bog daruje svojim savezom, smiju čuti ta pitanja kao radosnu vijest: jer ta pitanja otvaraju put prema istinskom životu u punini. Nošeni od Božje mudrosti i nasljedovanja Isusa Krista ti ih putovi vode u svečanu dvoranu!

fra Jozo Župić

**********

 

U očekivanju Gospodina

Apostol Pavao piše u Prvoj poslanici Solunjanima, da bi želio, da oni ne budu u neznanju glede onih koji su usnuli, i da ne tuguju kao drugi koji nemaju nade. Tada nastavlja pokazujući im nadu i dovršenje u Isusu Kristu, uskrsnulome,  koji će nanovo doći da i mi zauvijek živimo s Ocem.

Dani nakon Svih Svetih i Dušnog dana nukaju nas da razmislimo o smrti i prolaznosti. Ne ostajemo u žalosti nego molimo za umrle u vjerničkom povjerenju u Boga, da ih uzme u svoj nebeski mir i vodi ih gledanju njegove slave. Za nas žive na zemlji vrijedi poziv Gospodinove opomene, kako smo je čuli u Evanđelju: "Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa", kada Gospodin dolazi.

Crkva se potpuno može usporediti s jednom  djevicom koja čeka na dolazak zaručnika. Krist je nju zaručio, on joj je vjeran i obećaje joj vječno dovršenje u nebeskom kraljevstvu. Spremnost čekanja bit će izražena i ostvarena kroz stav vjere kao i djela ljubavi. Također i mi kao vjernici sudjelujemo u tom stavu očekivanja Crkve. Dovršenja još nema ali nam je obećano, i mi smijemo ići u radosti našim putom, da ispunimo našu životnu zadaću i činimo dobro koje nam je moguće.

Vratimo se još jednom čitanju iz Prve poslanice Solunjanima. Tu je rečena  gotovo bitna izreka uskrsne nade koja nam je svima dana: "Ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime u slavu." To obećanje je odlučujuće i treba nas ispuniti radošću i pouzdanjem.

Kako je drukčiji stav materijaliste, koji ne vjeruje u nastavak čovjekova života poslije smrti i koji poznaje kao  jedini "smisao" života zemaljsko blagostanje. Jednom i taj čovjek mora umrijeti. Možda se na času smrti pokaje, i požali da je uvijek mislio samo na sebe i nije imao otvoreno srce za druge. On spoznaje privremenost zemaljskoga života i možda se okrene Kristu. Neka ne bude kasno za njega! Neka i on otvori srce za ljubav Božju, da bi svjetiljku svoga srca još jednom napunio uljem koje mu je potrebno, da pođe ususret Kristu. Anđeli i sveci neba radovat će se nad onim grešnikom koji se u posljednji čas obrati.

Za nas ta izvanredna milost obraćenja koja je mnogima darovana u njihovom posljednjem času, ne smije biti izgovor i opravdanje. Mi ne smijemo kazati: "Što me briga vjera! Kad budem star mislit ću na Boga." Kao prvo, mi ne znamo kako ćemo biti stari, a kao drugo, hoćemo li tada još biti u stanju misliti na Boga i obratiti se. Konačno vrijedi i to: mi ne smijemo govoriti o Bogu prezrivo kao da je on loš nadomjestak i trebamo ga jedino kao pomoć u nevolji i smjesta nam mora pomoći. Tko tako misli, taj još nije shvatio ljubav Božju.

U toj ljubavi Bog nam je sve darovao u svome sinu Isusu Kristu, kojega je predao za nas. Zar ne bismo trebali odgovoriti na tu ljubav svim srcem i svom dušom? Tko je ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, taj neće brojiti i računati, nego velikodušno dati i djelovati, dok je dan. Dolazak Gospodinov njega neće iznenaditi nespremna, nego će to biti početak jedne nikada izgubljene vječne radosti u zajedništvu s Bogom, sa svetom Djevicom Marijom i svim anđelima i svetima.

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas283
Ovaj mjesecOvaj mjesec42356
UkupnoUkupno5489902

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 

Administrator

franodoljanin@gmail.com