HOD FRAME 2011. - Priručnik za razmišljanje i molitvu

HOD FRAME – 2011.

 

27. srpnja – 5. kolovoza 2011.

 

 

Putevima srca

 

Teme i materijali za hod

 

  1. Dar srca
  2. Putevima… zavedenoga srca
  3. Putevima… srca koje žeđa
  4. Putevima… podijeljenoga srca
  5. Putevima… neotkrivenoga srca
  6. Putevima… probodenoga srca
  7. Putevima… gorljivoga srca
  8. Putevima… srca oblikovanoga po Božjoj volji

 

 

 

 

Dar srca

Srijeda, 27. srpnja 2011.

 

Pripremi se za put

 

Ono što ti želimo ponuditi jest put koji zahvaća tvoj život, koji nije površan, koji te vodi prema sretnom postojanju.

Povijest Boga i njegova naroda nam u tome pomaže:

 

 

Knjiga Ponovljenog zakona (Pnz 6,1-6)

 

Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Gospodin, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka bojiš Gospodina, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Gospodin, Bog otaca tvojih.

Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

 

 

Život ispunjen srećom ne događa se slučajno, njega pronalazi samo onaj koji se odluči krenuti jasnim putem i koji se trudi “izvršavati” ga čitavim srcem.

Na ovome Hodu želimo s tobom tražiti taj put; da bi ga izabrao trebaš krenuti čitavim srcem! Stoga te danas tražimo da se zaustaviš i razmisliš, “poslušaš”: otkucaj svoga srca; ono što ti nudimo; prisutnost Onoga koji ti želi dobro. Za kime tvoje srce kuca?

Hod Frame ne želi biti iskustvo kojim iskušavaš svoje fizičke snage. Štoviše, ono želi biti hodočašće koje uključuje i tvoje tijelo, i tvoju pamet, i tvoje osjećaje, koje dotiče tvoje srce. Nemoj misliti na srce samo kao na organ kojim osjećamo, ili kao na jednostavan motor koji pokreće našu krv. Pozivamo te da ga promatraš kao “organ koji donosi odluke”, mjesto gdje s tvojom voljom imaš mogućnost biranja. U biblijskom smislu, srce je mjesto tvojih dubina, mjesto gdje ulažeš svoju slobodu da bi mogao birati ono što je život, ono što je dobro… gdje biraš da postaneš i izraziš samoga sebe. Srce je zaista dragocjen dar.

U iskustvima koje nam život nudi, možemo naučiti mnogo više negoli iz knjiga ili drugih učenja; no, pod jednim uvjetom: da u iskustvo imamo hrabrosti biti uključeni srcem.

 

 

Za razmišljanje

 

Kakva je, po tvome mišljenju, tvoja “moć odabiranja”? Što je sreća za tvoje srce, za tvoje dubine? Pokušaj zamisliti i nacrtati svoje srce, njegovu boju, njegovu veličinu, njegovu snagu…

Trebaš li donijeti kakvu odluku za svoj život? Ponesi sa sobom na ovaj put svoj trud oko odabiranja jer će ti taj trud pomoći da rasteš i odlučuješ.

 

 

Putevima… zavedenoga srca

Četvrtak, 28. srpnja 2011.

 

 

U Božjem srcu

 

 

Evanđelje po Mateju (Mt 15,10-20)

 

Tada Isus dozove mnoštvo i reče: “Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje.”

Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?” On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Petar prihvati i reče mu: “Protumači nam tu prispodobu!” A on reče: “I vi još uvijek ne razumijete? Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

 

 

Za razmišljanje

 

Od svih nas, kao i od mnoštva, Isus traži da slušamo i da nastojimo razumjeti njegovu riječ. Isus želi da otkrijemo da smo hodočasnici, želi nam dati jasan cilj, onaj koji je “čistoća”. Zbog toga nas njegove riječi žele izvesti na otvoreno, želi nas osloboditi od skrivanja iza zabluda, izvan sigurnosti u kojoj možemo ostati skriveni u mnoštvu. U mnoštvu se može biti dobro, no tada se riskira gubitak vlastitoga identiteta. Svojim riječima Isus otkriva zabludu: čistoća nije pitanje zakona, doticati ili ne doticati stvari. Čistoća ovisi o načinu ulaska i o odnosu koji ima s tvojim srcem. Čistoća ne znači biti aseptičan (fizički dezinficiran), nego uključiti se na originalan i odgovoran način, raskrinkavajući zabludu. Tada je čistoća stav koji nas vodi da budemo originalni u našim odnosima, a to je, dakle, temeljno za jedan radostan život. Isus otkriva puteve koji vode do zabluda u odnosima:

ubojstvo: uklanjanje drugoga, njegove tjelesnosti;

preljub: ne poštivanje bračne veze;

bludništvo: griješenje u seksualnom životu;

krađe: nepravedno prisvajanje u ekonomskom pogledu;

lažno svjedočanstvo: lažnost u društvenim odnosima;

psovka: uvreda Bogu.

 

U ovih šest “područja života” (tjelesnom, intimnom, seksualnom, ekonomskom, društvenom, transcendentalnom) gdje prepoznaješ da si najviše zaveden?

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Legenda trojice drugova (TD I,2-3)

 

Kad je Franjo poodrastao i pokazao se oštroumnim, bavio se očevim zanimanjem, tj. trgovinom. Od oca se vrlo razlikovao. Od njega je bio veseliji i plemenitiji. Volio je šalu i pjesmu. Danju i noću je u društvu sebi sličnih obilazio gradom Asizom. U tolikoj mjeri je bio rastrošan da je sve, što je mogao imati i steći, potrošio na gozbe i na druge slične stvari.

Roditelji su ga zbog toga često prekoravali. Govorili su mu da se tako vlada, kao da nije njihov sin, nego sin kakva velikoga kneza, jer toliko troši na sebe i na druge. No, jer su mu roditelji bili imućni, a nježno su ga ljubili, sve su to podnosili i nisu ga u tim stvarima htjeli smetati. Njegova je majka, kad bi se među sugrađanima o njemu povela riječ i o njegovoj rasipnosti, odgovarala: “Što mislite o mome sinu? On će još postati sin Božji po milosti.”

No, on nije samo u takvim stvarima bio podatljiv, štoviše, rastrošan, nego je i u odijevanju mnogostruko pretjerivao. Nabavljao je sebi skuplje tkanine nego što mu je dolikovalo da ima. I s obzirom na osebujnost, u odijevanju je bio toliko isprazan da je gdjekada dao skrojiti odijelo od vrlo skupe tkanine u koju bi dao umetnuti i vrlo jeftinu. (…)

Ipak je, reklo bi se, po naravi bio otmjen u ponašanju i govoru. U svom je srcu odlučio da nikome neće reći kakvu uvredljivu ili ružnu riječ. Štoviše, kako god je bio velik šaljivčina i obijesnik, odlučio je da neće uzvraćati na prostote koje mu se dobace. Zbog toga se o njemu po cijelom onom kraju pronio dobar glas da su mnogi, koji su ga poznavali, govorili kako će on postati nešto veliko.

 

 

Za razmišljanje

 

Franjo želi uživati u životu, no ostaje u zabludi jednoga života pod vidom “sjaja”, a koji je u stvarnosti “rasipan”. I ti se poput mladog Franje, možeš naći kako slijediš iluziju sretnog života koji te naprotiv izjeda, koji traži od tebe da ne budeš kakav jesi.

 

Na kojim putevima – na koje danas naše društvo usmjerava svoje reflektore – riskiraš da “rasipaš” život?

 

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 3,2)

 

Svjetovni franjevci nadahnjuju se evanđeoskim opredjeljenjem sv. Franje Asiškoga obvezujući se da će nastaviti njegovo poslanje zajedno s drugim pripadnicima Franjevačke obitelji.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Iskustvo života u bratstvu Frame protkano je otkrivanjem kršćanskoga poziva. Poput Franje svatko od nas prolazi razdoblja odreknuća od grijeha kao jednog dotadašnjeg oblika života i iskustva oslobođenja od loših navika i navezanosti. Vrijeme mladosti u tome je osobito specifično zbog odrastanja i “otkrivanja” vrednota evanđelja. Stoga je često iskustvo da ne živimo autentičnim kršćanskim. To je put zavedenoga srca kojemu treba svjetlo Božje riječi i iskustvo Božje blizine. U primjeru sv. Franje želimo vidjeti svoju sadašnjost u svjetlu evanđelja i Kristove osloboditeljske ljubavi.

 

 

Osobni zadatak

Prisjeti se svojega razdoblja života prije dolaska u mjesno bratstvo Frame.

 

 

Rad u skupini

 

Što te privuklo da dođeš u bratstvo Frame? Na koji način se to dogodilo?

Kako je dolazak na Framu utjecao na tvoje dosadašnje društvo? Jesu li se i tu počele događati neke promjene?

Po tvojem mišljenju koliko je Franjo “sablaznio” svoje vršnjake želeći promjenu svojega života prema evanđelju?

Kako u mjesnim bratstvima Frame prilazite novim članovima i koliko, družeći se sa svojim vršnjacima, govorite o Frami?

 

 

 

Putevima… srca koje žeđa

 

 

U Božjem srcu

 

Evanđelje po Ivanu (Iv 4,5-30)

 

U ono vrijeme Isus dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.

Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.”

Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”

Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”

Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.”

Odgovori mu žena: “Nemam muža.”

Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.”

Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”

A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.”

Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.”

Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!” Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?”

Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?” Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

 

 

Za razmišljanje

 

Danas se nalazimo pred jednim lijepim i značajnim susretom Isusa sa Samarijankom. Isus je htio životni put te žene “ukrstiti” sa svojim, zbog toga je postao onaj kome nešto treba, zbog toga je bio žedan. U tom je hodu Isus bio žedan kao i svatko od nas, nadasve žedan istinskog susreta s tobom.

 

Predstavljene su dvije vrste žeđi:

Isusova žeđ koju otkriva ženi; istinska žeđ njegova srca, krik života koji se sada u njoj guši jer se zadovoljava pijenjem “mrtve vode”, koja joj ne može dati istinski život;

ženina žeđ, zatvorena u krugu: imala je 5 muževa, a ni ovaj posljednji joj to nije, te se nalazi s krčagom da bi sama otišla po vodu.

 

Samo je Isus zna čekati u podne… Ima jedna dobra vijest: žive vode ima i za tebe!

U ovom se odlomku govori o živoj vodi. Na kojim izvorima ti utažuješ svoju žeđ? Znaš li razlikovati “mrtvu vodu” od izvora?

Uspijevaš li imenovati svoju žeđ i kako utažuješ svoju životnu želju? Ostaje li možda i tvoje srce zatvoreno u krugu?

Slušajući i primajući Isusovu riječ, osjećaš li da i u tebi postoji taj unutarnji izvor, izvor koji struji u život vječni?

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Legenda trojice drugova (TD II,5)

 

Nakon nekoliko godina se neki velikaš iz grada Asiza spremio i naoružao da pođe u Apuliju, ne bi li tako povećao svoje imanje i svoj ugled. Kad je Franjo to čuo, živo je želio poći onamo da bi postao vitezom nekoga kneza imenom Gentil. Prema svojoj mogućnosti je sebi nabavio skupocjenu odjeću. Bogatstvom je od svog sugrađanina bio siromašniji, ali je darežljivošću bio rastrošniji.

Kad se jedne noći posvema prepustio razmišljanju kako da to ostvari, upravo je izgarao od želje da se dade na taj put. Međutim ga je pohodio Gospodin koji ga je, željna slave, u snoviđenju privlačio i uzdizao do najvišega vrhunca slave. Dok je, naime, one noći spavao, ukazao mu se netko tko ga je pozvao njegovim imenom i odveo u neku divnu palaču jedne dražesne zaručnice. Palača je bila puna vojničkog oružja, tj. svijetlih okruglih štitova i ostalih vojnih potrepština koje su visjele na zidu, a sve je to bilo za potrebe vojske. Dok se Franjo tomu silno radovao, šuteći se u čudu pitao što se to s njim zbiva. Zapitao je čije je to oružje koje blista tolikim sjajem i čija je ta tako divna palača. I odgovoreno mu je da sve to pripada njemu i njegovim vojnicima.

Kad se probudio, ustao je ujutro radosna srca. Razmišljao je o tome na svjetovni način, jer još nije spoznao Duha Gospodnjega, da se u tome mora sjajno uzdići. Mislio je da je to pretkazivanje izvanredne sreće, pa je odlučio otputovati u Apuliju da bi postao vitezom spomenutoga kneza. Toliko je bio radosniji nego obično, da je mnogima koji su mu se čudili i ispitivali ga čemu se toliko raduje, odgovarao: “Sigurno znam da ću postati velikim knezom.”

 

 

Za razmišljanje

 

Franju su pokrenule velike želje, možda koje i nadilaze njegove mogućnosti: on koji je bio građanin-trgovac želi postati plemenitim vitezom. Franjo osluškuje svoju duboku želju te je sposoban donijeti važne odluke čak i ako one znače riskiranje vlastitoga života, odlazeći u rat, kako bi ostvario svoj san.

Bog ga susreće u toj njegovoj želji, ne osporava je, ne suprotstavlja joj se; Bog ga pohodi i govori Franji njegovim jezikom. Iako Franjo loše utažuje žeđ života, Bog ga može susresti upravo zato što riskira, kao što je i Samarijanka nastavila ići na izvor.

 

Pogledaj Samarijanku… Pogledaj Franju i otkrij Božji stil: želi te susresti u tvojoj žeđi, da bi ti dao život u punini.

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 1,2)

 

U Crkvi postoje mnoge duhovne obitelji s različitim karizmama. U te se obitelji ubraja Franjevačka obitelj koja, u različitim svojim ograncima, priznaje kao oca, nadahnitelja i uzor sv. Franju Asiškog.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Svatko od nas nosi u sebi potrebu i za zajedništvom u vjeri. To je temeljno iskustvo i dar Krista uskrsla svojim apostolima i svima koji po krštenju postaju udovi Crkve. Stoga je važno i sebe takvog prepoznati u životu bratstva Frame. Bratstvo je mjesto mojega života i ostvarenja tek onda kada sam spreman vidjeti svoje želje preoblikovane kroz živote drugih. Franjin primjer govori o iskustvu ustrajnosti koja je potrebna da bi se otkrivala Božja prisutnost u vlastitome životu.

 

 

Osobni zadatak

Pokušaj se prisjetiti koje si želje i planove imao kada si došao u bratstvo Frame.

 

 

Rad u skupini

 

Što te na početku oduševilo u bratstvu Frame? Je li to, bar za početak, bilo i presudno za tvoj ostanak?

Jesi li osjećao da ćeš nešto trebati mijenjati u svojem načinu života ako se odlučiš za ostanak na Frami?

Pronalaziš li neki poticaj i u životu sv. Franje koji ti pomaže u tvojem prihvaćanju evanđelja “koje te mijenja”?

Koliko su tvoje životne želje poticale odugovlačenje donošenja konačne odluke ostanka u bratstvu Frame?

Osjećaš li povezanost s cijelom Franjevačkom obitelji? U čemu i na koji način?

 

 

 

 

Petak, 28. srpnja 2011.

 

Putevima… podijeljenoga srca

 

 

 

U Božjem srcu

 

 

Evanđelje po Mateju (Mt 21,28-32)

U ono vrijeme Gospodin Isus reče: “A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?” Kažu: “Onaj prvi.” Nato će im Isus: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.”

 

 

Za razmišljanje

 

Imajući pred očima ovu dvojicu sinova, možemo razumjeti opasnost podijeljenoga srca. Jedan kaže ne, a zatim ode; drugi kaže da, a ne ode. Isus ne govori o sinu koji može izreći jedan jasan, čvrst, nepokolebljiv “da”. Štoviše, Isus govori svakome od nas, tvojem nastojanju da rasteš prema nepodijeljenom srcu, sposoban ustvari da se potrudiš da ne padneš u proturječje. Često smo uvjereni da ne postoje dva puta kojima trebamo ići, put dobra i put zla, no velika je iluzija da postoji treći put, onaj za moje potrebe! Put “ja ću to učiniti sam”, “ovisi samo o meni”, “ne trebam nikoga”, “mogu reći ‘ne’ i mirno dalje živjeti”.

Dva sina, kao što su i dva moguća izbora: biti za ili protiv sebe, s ljubavlju za drugoga ili bez nje, u Gospodinu ili daleko od njega. Ako ćeš sam izgrađivati sebe, nećeš moći imati nepodijeljeno srce. Gospodine, molim te za hrabrost onog drugog sina, koji zna krenuti istinskim putem, onom koji nudi “pokajanje”; koji razumije da izbrati znači biti s tobom ili bez tebe.

 

Nastoj prepoznati proturječje koje se najviše ističe u ovom trenutku tvoga života. Što ti se čini, što ga hrani?

Iskusiti ponekad podijeljenosti u samome sebi i zatim usmjeriti srce, nije jednostavno. Zamisli jednu situaciju u svome životu u kojoj se moraš opredijeliti, usmjeriti svoje srce.

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Legenda trojice drugova (TD II,6)

 

Kad je, dakle, krenuo na put i stigao do Spoleta s namjerom da nastavi put dalje prema Apuliji, počeo je nešto malo pobolijevati. Bio je zabrinut za svoje putovanje. Kad se prepustio snu, drijemajući je čuo nekoga koji ga je zapitao kamo je nakanio krenuti. A kad mu je Franjo otkrio cijeli svoj naum, onaj je dodao: “Tko ti može učiniti više gospodar ili sluga?” Kad mu je Franjo odgovorio: “Gospodar”, onaj je ponovno zapitao: “Zašto, dakle, poradi sluge napuštaš gospodara, a poradi podložnika napuštaš kneza?” Franjo će na to: “Što hoćeš da činim, Gospodine?” (usp. Dj 1,1) - “Vrati se, reče, u svoj zavičaj i bit će ti rečeno što ti je činiti. Drugačije, naime, treba da shvatiš snoviđenje koje si vidio.”

Probudivši se, počeo je vrlo pomno razmišljati o tom viđenju. I kao što je prigodom prvoga viđenja bio sav kao izvan sebe zbog velika veselja, želio je, naime, steći vremenitu sreću, tako se i prigodom ovoga u nj posve zadubio u svojoj unutrašnjosti. Divio se njegovoj snazi i tako je pomnjivo o njemu razmišljao da te noći više nije mogao spavati.

Kad se zajutrilo, brzo je krenuo prema Asizu. Silno veseo i radostan iščekivao je očitovanje volje Gospodinove koji mu je to rekao i time ga uputio da razmišlja o vlastitom spasenju. Sad mu se srce već izmijenilo. Odbacio je odluku da pođe u Apuliju. Samo se u svemu želio posve uskladiti s voljom Božjom.

 

 

Za razmišljanje

 

I mi poput Franje osjećamo da nas privlači sluga koji se pravi gospodarom, te zanemarujemo gospodara koji nam s ljubavlju služi. Ali mi ne sanjamo, mi smo u hodu prema kući, prebivalištu Velikoga Kralja i budni ponavljamo: “Gospodine, što hoćeš da učinim?”

 

Franjo u Gospodinu Isusu prepoznaje jedinog gospodara koji liječi “podijeljeno srce”. A ti?

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 96,2)

Franjevačku mladež čine mladi koji se osjećaju od Duha Svetoga pozvanima da u bratstvu ostvare iskustvo kršćanskoga života u svjetlu poruke sv. Franje Asiškog.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Život u bratstvu Frame označen je kao poziv upućen pojedincu da živi u zajedništvu. To je iskustvo Crkve na temelju našega krštenja po kojem smo postali djeca jednoga nebeskog Oca. Franjo nije jednostavno došao do te spoznaje. Trebalo je vremena da prepozna ovaj poziv te ga postupno ostvaruje u svojemu životu. U bratstvu Frame trebamo pronaći načina kako živjeti iskustvo odgovora na poziv Gospodara, a ne trčanje za slugama.

 

 

Osobni zadatak

Što si najprije počeo mijenjati u svojem životu dolaskom u bratstvo Frame?

 

Rad u skupini

 

Koliko je cjelokupan život u bratstvu Frame utjecao na promjenu tvojega načina života, osobito življenja sakramenata?

Smatraš li da je Franjo mogao jednostavno spoznati da trči za slugama, a izbjegava Gospodara? Po tvojem mišljenju, koliko mu je vremena trebalo da to shvati u svojemu životu?

Kako uspijevaš imati razumijevanja prema novim članovima u bratstvu koji još nisu shvatili vrijednost nedjeljne euharistije ili sakramenta pomirenja? Na koji način im to ukazuješ ili ih savjetuješ?

Kakvo je tvoje iskustvo bratstva koje utječe na tvoje stanje duha i odluke? Npr. jesi li osjetio kakvu promjenu u srcu ako ti se nije dalo ići na neku akciju ili susret tvoga bratstva, a onda si ipak otišao?

 

 

 

Putevima… neotkrivenoga srca

 

 

U Božjem srcu

 

Evanđelje po Luki (Lk 22,54-62)

 

Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.

Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!” A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!” Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!” I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!” A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!”

I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.” I iziđe te gorko zaplaka.

 

 

 

Za razmišljanje

 

Niti jedna nasilna riječ, javna osuda, poniženje, nego pogled pun ljubavi koji upućuje ne da bi ranio, nego da bi me pogledao kao što je pogledao Petra u najtužnijem trenutku. U svakome od nas postoji podvojenost u srcu; naša osobnost može biti dvolična. U svome životu mogu susresti dio sebe za koji nisam znao da postoji. Moje neotkriveno srce, koje se u trenutku straha pokazuje kao plašljivo i izdajničko, no koje pod Isusovim pogledom otkriva svoju dragocjenu i ljubljenu krhkost. Isus me svojim pogledom prati na ovome hodočašću srca, i želi da siđem u dubine u koje ja sam ne znam ući niti ih vidjeti! Sveti Ivan ovako opisuje taj milosrdni Božji pogled: “I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.” (1 Iv 3,19-20)

 

Jesi li opazio kada se skrivaš od tuđih pogleda i ne dopuštaš si da budeš kakav jesi, zato što nisi “po volji” drugih?

Dopuštaš li Bogu da uđe u dubine tvoga srca kako bi se ti otkrio onakvim kakvim te On vidi?

Dopuštaš li da Njegov pogled doprije do tebe u sakramentu pomirenja, gdje On ljubi tebe grešnika, besplatno?

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Legenda trojice drugova (TD V,13-14)

 

Kad je nakon nekoliko dana prolazio pokraj crkve Sv. Damjana, u duhu je potaknut da u nju uđe i da se pomoli. Unišavši u crkvu, počeo je gorljivo moliti pred likom Raspetoga koji mu je ljubazno i dobrostivo s križa progovorio i rekao: “Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!” Franjo je dršćući zbunjeno odgovorio: “Drage volje ću to učiniti, Gospodine.” Shvatio je, naime, da mu je to rečeno o onoj crkvi koja je zbog velike starosti prijetila da će se srušiti. Spomenute su ga riječi ispunile tolikom radošću i obuzele svjetlom da je u svom srcu osjetio kako je ono zaista bio raspeti Krist koji mu je progovorio s križa.

Izišavši iz crkve, zatekao je svećenika koji je sjedio pokraj crkve. Rukom je posegao za novčarkom i dao mu izvjesnu svotu novaca rekavši: “Molim te, gospodine, da kupiš ulja i da se pobrineš da bi pred onim raspelom neprestano gorjela svjetiljka. A kad ovaj novac bude u tu svrhu potrošen, ponovno ću ti dati koliko bude trebalo.”

Od onoga je časa njegovo srce bilo tako ranjeno i upravo se rastapalo, kad bi se sjetio Gospodinove muke, te je uvijek, dok je bio živ, u svom srcu nosio rane Gospodina Isusa (usp. Gal 6,17).

 

 

Za razmišljanje

 

Franjo koji je uvijek bježao od boli, koji se zgražao od samog pogleda na gubavce, u ruševinama napuštene crkve, čuje glas koji ga poziva da uđe kako bi ga vidio čovjek boli koji dobro poznaje patnju: našu patnju. U tom pogledu on shvaća da je ljubljen, da ga poznaje i da ljubiti znači biti za drugoga: “Idi i popravi je za mene”. U Isusu, siromašnom i raspetom, Bog nastavlja davati svoje povjerenje i nama, da bismo nastavili put plemenita srca.

 

Jesi li kad pokušao biti pred raspelom meditirajući ljubav Krista raspetoga koja širi svoje ruke i daje sve za tebe, besplatno, kako bi ti upoznao sebe? Zašto ne bi probao…?

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 13,2)

Svjetovni franjevci trebaju živjeti u duhu obraćenja i svoju ljubav prema obnovi Crkve; tu obnovu treba pratiti osobna i zajednička obnova. Plod obraćenja − koje je odgovor na Božju ljubav − jesu djela ljubavi prema braći.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Specifičnost poziva franjevačke duhovnosti jest “popravljanje Crkve”. To je ponajprije strpljivost i rad na izgrađivanju vlastite duhovnosti. U bratstvu Frame braća i sestre su ti trajan dar ali i zadatak da s njima živiš iskustvo evanđelja. Često nam se čini da je to samo ideal prema kojemu trebamo težiti, a ne stvarnost koja se pokazala u životu sv. Franje. Važno je znati da je ovo proces koji traje i u kojemu se često Bog daruje po onima s kojim živim.

 

 

Osobni zadatak

Prisjeti se osobitih trenutaka kada si želio napustiti bratstvo Frame jer si shvatio koliko se moraš mijenjati u odnosu prema drugima. Kako si prevladao takve situacije?

 

 

Rad u skupini

 

Prepoznaješ li i na koji način trenutke kada se u mjesnom bratstvu Frame daješ previše kako bi pobjegao od temeljnih dužnosti koje sada trebaš napraviti – i obrnuto – kada ti se ne dolazi na susrete Frame jer ćeš se trebati “pokrenuti” iz stanja u kojemu se sada nalaziš?

Koliko tvoje mjesno bratstvo Frame sudjeluje i na koji način u izgradnji Crkve?

Kako zamišljaš Franjinu usrdnu molitvu pred Raspetim kako bi otkrio Božju volju u svojemu životu? Što je temelj takve molitve?

Koliko se smatraš odgovornim za braću i sestre u bratstvu Frame da popravljajući odnose s njima tako izgrađuješ Crkvu kao Tijelo Kristovo?

Je li te tvoje bratstvo iznenadilo nekakvom reakcijom koju nisi očekivao (bilo u pogledu djelovanja, bilo u pogledu pristupa prema pojedincu)?

 

 

 

Subota, 30. srpnja 2011.

 

Putevima… probodenoga srca

 

 

U Božjem srcu

 

 

Evanđelje po Ivanu (Iv 19,28-37)

 

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” I prignuvši glavu, preda duh.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

 

 

Za razmišljanje

 

Danas se i mi zaustavljamo kako bismo vidjeli onoga koga su proboli: onoga koji je dopustio da mu se dotakne srce, da ga se rani zbog ljubavi. Postoji jedno srce, ono Isusovo, koje postaje nježno, postaje izvor (vode) i darivatelj (krvi) života. Postoji ispunjenje u onome što se tako okrutno dogodilo: Isus ljubi iznad svake zasluge. On potpuno ljubavlju ispunja onaj prostor koji je ostao prazan padom ljudske pravednosti: u njemu je smrtno kažnjen jedan nevini. Pa ipak pred ovom našom pogreškom, izražava se osobito navještaj Evanđelja: ljubav se ne može zaslužiti, Božja ljubav nas spašava besplatno. Otac Isusa iz Nazareta nije Bog koji od ljudi traži život, On je taj koji daje život za nas!

 

Prema kome je upućen tvoj pogled ljubavi? Za koga se tvoje srce otvara tome daru?

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Sv. Bonaventura: Životopis sv. Franje (LM I,5)

Poljubac gubavca

 

Kad je tako jednoga dana jahao poljem koje se prostiralo pored grada Asiza, sreo je nekoga gubavca, a neočekivani susret s njime mu je prouzročio strahovitu odvratnost. Kako se u taj čas sjeti svoje odluke da će provoditi život savršenstva, bio je svjestan kako treba da najprije svlada samoga sebe, ukoliko želi postati vitezom Kristovim. Sjahao je s konja i požurio da gubavca poljubi. A kad je gubavac prema njemu pružio ruku kao da će nešto od njega dobiti, dao mu je novaca i poljubio ga.

Odmah je ponovno zajahao konja i ogledao se naokolo. Iako je polje sa svih strana bilo otvoreno, ipak onoga gubavca nije više nigdje vidio. Kako je zbog toga bio ispunjen divljenjem i radošću, počeo je pobožno pjevati pohvale Gospodinu. Odlučio je da će se otada uvijek uspinjati na više.

Zato je tražio samotna mjesta koja su podesna za naricanje. Dok je na takvim mjestima vapio neizrecivim uzdisajima, zavrijedio je da ga Gospodin nakon dugih i usrdnih molitava usliši. Kad je tako jednoga dana samotno molio i od silna žara bio sav obuzet Bogom, ukazao mu se Isus Krist kao propet na križu. Dok ga je promatrao, rastapala mu se duša i sjećanje mu se na Kristovu muku tako utisnulo u najdubljoj dubini njegova srca da bi se on toga časa, kad bi se sjetio Kristova razapinjanja, jedva mogao izvana suzdržati od suza i jecanja, kao što je to kasnije sam povjerljivo pripovijedao kad se približio svom svršetku. Čovjek je Božji, naime, tada shvatio da je upravo njemu upravljena ona evanđeoska riječ: “Ako hoćeš za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj križ i slijedi me.”

 

 

Za razmišljanje

 

Čak je i Franjo u srcu nosio ranu zbog koje se povlačio pred gubavcima, pred onima koji su bili javni “promašaji”. Gubavci se više nisu mogli nadati da postanu dio društva koji nešto znači, nego su bili marginalizirani u lazaretima. U njima je Franjo otkrio ranu koja spašava: Isusovu ranu.

 

Tko za tebe predstavlja gubavca kojeg treba zagrliti?

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 17,1)

 

Prvotni apostolat svjetovnih franjevaca jest osobno svjedočenje u onoj sredini u kojoj žive te služenje izgradnji Božjeg kraljevstva u zemaljskim stvarnostima.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Po krštenju smo pozvani živjeti u svijetu u situacijama gdje se nalazimo donoseći Božju nadu i snagu. Krštenje nas poziva na kvalitetniji život u Božjoj milosti po sakramentima. No s druge strane, taj život treba biti “opipljiv” u životu naših bližnjih. Stoga je tvoj bližnji najbolji pokazatelj koliko stvarno živiš svoje krsno posvećenje. Franjo je u susretu s gubavcem položio veliki ispit vjere i prihvaćanja Božje riječi u svojem životu. Kao članovi Frame trebamo se izgrađivati i u tome kako bismo prepoznavali Božje crte i na licima naših bližnjih, ponajprije s onima s kojima živimo.

 

 

Osobni zadatak

Koliko se često pomoliš za brata ili sestru koji su ti osobito teški ili ih na neki način svjesno izbjegavaš?

 

Rad u skupini

 

Uspijeva li tvoje mjesno bratstvo Frame davati svojom prisutnošću, akcijama i molitvom nadu bar nekima bližnjima u potrebi? Kako to uspijevate? Što bi se moglo još promijeniti na bolje?

Smatraš li da Frama kao bratstvo živi dovoljno dobro dimenziju bratske ljubavi prema bližnjima? Što se može popraviti?

Što je bilo presudno u životu sv. Franje da se baš u tom posebnom trenutku odvažio prići i zagrliti gubavca?

Jeste li kao bratstvo Frame povezani iskustvom molitve za neke posebne nakane vaših članova? Kakvo je iskustvo?

 

Nedjelja, 31. srpnja

Putevima… gorljivoga srca

 

 

U Božjem srcu

 

 

Evanđelje po Marku (Mk 10,17-31)

 

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”

Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!” On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.”

Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?” Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”

Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.”

 

 

Za razmišljanje

 

U trčanju ovoga mladića na putu, Isus vidi mogućnost da pronađe suputnika gorljivoga srca. Trk, doista, može simbolizirati tvoju “mladenačku želju” koja se ne želi zadovoljiti životom koji funkcionira profesionalno ili društveno, već srce koje se gorljivo želi izraziti. Nije lako oduševiti se za život koji od tebe traži da u potpunosti budeš onakav kakav jesi, da ne ovisiš o onome što posjeduješ. Ovaj mladić odlazi tužan jer, više negoli gorljivosti koja ga je potaknula na put, na kraju ipak daje prednost dobrima koja posjeduje, koja od njega traže da bude na mjestu, da ne započinje smionu i lijepu pustolovinu evanđeoskoga života.

 

Što oduševljava tvoje srce? Na što te potiče ta gorljivost u životu?

Postoji gorljivost koja se pretvara u požudu za posjedovanjem, i gorljivost koja daje hrabrosti da se krene smionim, ali životnim putevima. Gdje se ti tu nalaziš?

Ovaj mladić odlazi tužan jer radije ne želi “osjećati” strah od ostavljanja svoje sigurnosti. Događa li se tebi da odlaziš tužan kako se ne bi suočio sa strahom da riskiraš gubitak oduševljenja za životom i rastom?

 

 

 

Franjo u otkrivanju svoga srca

 

 

Legenda trojice drugova (TD V,13-14)

 

Franjo, pošto je dovršio popravljanje crkve Sv. Damjana, nosio je pustinjački habit, u ruci je imao štap, noge mu bijahu obuvene, a opasan bijaše remenom. Jednoga je dana za vrijeme mise čuo što je Krist rekao učenicima, kad ih je poslao propovijedati, naime, da sa sobom kad putuju ne nose ni zlata, ni srebra, ni kese, ni novčarke, ni kruha; neka budu neobuveni i neka ne imaju dviju haljina. Kad mu je svećenik to bolje objasnio, ispunjen neizrecivom radošću rekao je: “Ovo je ono što želim, ovo je ono što hoću izvršavati svim svojim snagama.”

Kad je sve što je čuo, radosno upamtio, trsio se da to izvrši. Bez oklijevanja je napustio dvostruku odjeću i već se tada nije više služio ni štapom, ni obućom, ni kesom ili novčarkom. Sebi je načinio vrlo neuglednu haljinu, odbacio kožnati pojas, a umjesto njega uzeo prteni konopac. Svu je brigu svoga srca spojio s riječima nove milosti i smišljao kako da ih provede u djelo. Po Božjem je nadahnuću počeo propovijedati o evanđeoskom savršenstvu i jednostavno je javno propovijedao pokoru. Riječi mu nisu bile neplodne niti ih se moglo ismjehivati; bijahu one, naprotiv, pune snage Duha Svetoga; prožimale su unutrašnjost srdaca tako da su slušaoci bili silno zadivljeni.

 

 

Za razmišljanje

 

Franjo je sada na putu, imao je hrabrosti “riskirati obraz” pred svojim najbližima, pred svojim sugrađanima. Njegovo se srce oslobodilo očekivanja drugih te je, slušanjem Evanđelja, uspostavio vezu s dubokim otkucajem srca koje je “upalilo” gorljivost za životom: “Ovo je ono što želim, ovo je ono što hoću izvršavati svim svojim snagama.” Evanđelje, navještaj života koji Isus daje, želi u nama osloboditi životnu snagu.

 

Prepoznaješ li da si na ovome Hodu iskusio na koji način bi Evanđelje bilo plodno za tvoj život? Misliš li da bi ti koristilo da si uzmeš za zadatak da čitaš, razmatraš i moliš nad Evanđeljem jednom kad se vratiš kući?

Jesi li kad na ovom Hodu, ili u životu, čuo navještaj Evanđelja i njegovo objašnjenje, tako da se u tebi rodila snažna želja da živiš ono što si čuo?

Franjo provjerava “svoju gorljivost” sa svećenikom; tek kasnije ispravno razumijeva što se dogodilo “u njegovom srcu”. Jesi li spreman suočiti se s odlukama koje trebaš donijeti u svome životu? Dopuštaš li si tražiti pomoć? Od koga?

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 9,1-2)

 

Duhovnost svjetovnog franjevca jest projekt života usredotočen na Kristovu osobu i na njegovo nasljedovanje, a ne detaljni program koji bi samo trebalo u praksi ostvariti.

Svjetovni franjevac, koji se obvezuje slijediti Kristov primjer i nauk, dužan je osobno i ustrajno izučavati Evanđelje i Sveto pismo. Bratstvo i njegovi odgovorni neka promiču ljubav prema evanđeoskoj riječi i neka pomažu braći da upoznaju i razumiju onako kako je, uz pomoć Duha Svetoga, Crkva naviješta.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Evanđelje je središte kršćanskoga života. Iz njega izvire poziv na ljubav prema Bogu i čovjeku. To je za svakoga od nas Radosna vijest. U isto vrijeme to je i osloboditeljska vijest koja te oslobađa od svega što te veže i steže u ne-slobodu života. Program evanđelja je osoba Isusa iz Nazareta. Tako da slušajući Riječ u isto vrijeme mi susrećemo osobu koja nas mijenja i osposobljava za susret s nama samima. U bratstvu Frame pozvani smo jedni drugima i jedni s drugima lomiti tu Riječ života i od nje živjeti.

 

 

Osobni zadatak

Imaš li iskustvo osobnog čitanja Svetoga pisma? Koliko ti je Božja riječ temelj u osobnoj molitvi?

 

 

Rad u skupini

 

Imate li kao bratstvo iskustvo zajedničkog čitanja Božje riječi, kao npr. pripravu za nedjeljnu euharistiju? Kakva su ta iskustva?

Koliko na tjednim susretima Frame koristite ili obrađujete pojedine biblijske teme? Nabrojite neke susrete koje pamtite zbog takve posebnosti.

Kako doživljavate mladog Framu u ovoj opisanoj zgodi u Porcijunkuli za vrijeme navještaja evanđelja? S koliko je poniznosti i čuđenja trebao poći svećeniku moleći da mu još jednom pročita spomenuti odlomak Lukinog evanđelja...

Pročitajte zajedno Lk 9,1-6 i ostanite u šutnji. Nakon toga prokomentirajte kako ste osjetili poziv naviještanja evanđelja i usporedite ga s Franjinim iskustvom iz Porcijunkule.

 

Ponedjeljak, 1. kolovoza 2011.

Putevima… srca oblikovanoga po Božjoj volji

 

 

U Božjem srcu

 

Evanđelje po Luki (Lk 1,26-38)

 

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.

 

 

Za razmišljanje

 

Marija je Djevica koja prima. Prima Riječ s divljenjem i strahom, prima Obećanje koje joj je naviješteno. Pustila je da Bog na nju svrne svoj pogled, pouzdala se u Gospodina i Riječ je u njoj postala plodna: “Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.”

Marija ima srce oblikovano po Božjoj volji: prima malenost, svoju, za koju prepoznaje da je ljubljena; i onu Božju, koja želi biti udomljena u njezinom poniznom krilu. To je žena koja svoje srce okreće Gospodinu kako bi mu u sebi dala prostora.

 

Koja riječ je tijekom ovih dana hodanja dotakla tvoj život i koju čuvaš u srcu?

Vjeruješ li, poput Marije, u obećanje plodnosti koje ti je ovih dana Bog navijestio?

Osjećaš li otpor, sumnje, umor pred Riječju koja ti je naviještena? Možeš li odrediti svoje poteškoće?

 

 

 

Klara, žena koja je odlučila ljubiti svim srcem

 

 

Iz Trećega pisma sv. Klare Agnezi Praškoj (3PA 9-16.21-23)

Strofa o oprostu

 

Tko će mi reći da se tolikim divnim radostima ne radujem?

Raduj se dakle uvijek u Gospodinu i ti, predraga, i neka te ne ovije gorčina ni magla, o preljubljena u Kristu gospođo, koja si radost anđela i kruna sestara.

Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti, uroni svoju dušu u svjetlo slave, postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva, da i sama osjetiš što osjećaju prijatelji kušajući skrivenu slatkoću, koju je sam Bog od početka čuvao za one koji ga ljube.

I posve napustivši sve ono što u varavom nemirnom svijetu zarobljuje slijepe ljubitelje, potpuno ljubi onoga koji je svega sebe predao radi tvoje ljubavi…

Evo je već jasno po Božjoj milosti da je duša vjernog čovjeka veća od neba, jer nebesa sa svim stvorovima ne mogu obuhvatiti Stvoritelja, a sama vjerna duša je njegov stan i sjedište, i to samo po ljubavi koju bezbožnici nemaju, jer istina kaže: Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ga ljubiti i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.

 

 

Za razmišljanje

 

Klara je žena koja je primila pogled ljubavi i koja je pustila da je se ljubi.

Postavila je svoj duh i cijelu sebe pred “zrcalo vječnosti”; postavila je svoje srce u Onoga koji se, iz ljubavi, potpuno predao, postavši tako njegov “stan i sjedište”.

U tom je Licu susrela ljepotu i istinu o sebi, a ljubav siromašnog i raspetoga Isusa, učinila ju je ženom u potpunosti.

Klara se puna zahvalnosti i radosti daje Bogu i braći te poziva: “Raduj se uvijek u Gospodinu.”

 

Želiš li od svoga srca učiniti prebivalište Ljubavi?

 

 

 

Živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži

 

 

Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (GK FSR-a 100,3)

 

Vjernost vlastitoj karizmi, franjevačkoj i svjetovnoj, te svjedočenje iskrenog i otvorenog bratstva jesu njihovo prvotno služenje Crkvi koja je zajednica ljubavi. Neka ih se u njoj prepoznaje po onom što “jesu”, a iz čega proizlazi onda i njihovo poslanje.

 

 

Bratstvo Frame kao poziv

 

Evanđelje stoji na početku svih bratstava koje je utemeljio sv. Franjo. Tako i život u bratstvu Frame ima puni smisao ako je u središtu Božja riječ. Tek kada smo dotaknuti Božjom riječju postajemo raspoloživi za davanje i služenje. Stoga je važno da u bratstvu Frame znademo prepoznavati svoj poziv kroz kršćanski život koji treba uvijek biti okrenut prema bližnjima, u Crkvi i u svijetu.

 

 

Osobni zadatak

Koliko te susreti u bratstvu Frame ohrabruju kako bi mogao djelovati u svojoj okolini gdje živiš? Prisjeti se jednog takvog susreta na Frami.

 

 

Rad u skupini

 

Jesu li ti tjedni susreti pomagali u tvojem rastu vjere?

Koje bi teme predložio članovima svoje skupine da ih obrađuju na svojim tjednim susretima?

Jeste li kao bratstvo obrađivali temu vezanu uz sv. Klaru? Što ste posebno naglašavali ili mislite da bi trebalo reći iz vlastitoga iskustva drugim bratstvima Frame? Jeste li ikada kao bratstvo posjetili samostan klarisa?

Koliko se na kraju ovoga dijela hodočašća osjećaš pozvan više poticati u svojem mjesnom bratstvu na obrađivanje tema po kojima ćete kao bratstvo rasti u spoznaji franjevačke duhovnosti i poslanja u svijetu?

 

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas871
Ovaj mjesecOvaj mjesec50283
UkupnoUkupno5278494

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 95 

Administrator

franodoljanin@gmail.com