7. SAKRAMENTALNI ŽIVOT SVJETOVNIH FRANJEVACA

(Pravilo FSR-a 7-8)

VAŽNOST SAKRAMENTA POMIRENJA

Pravilo FSR-a vrlo je jasno kad se govori o sakramentu pomirenja. Ono kaže: Na ovome putu obnove sakramenat pomirenja jest povlašteni znak Očeva milosrđa i izvor milosti. Pravilo polazi od stvarnosti da svaki čovjek iz dana u dan doživljava kako griješi i kako se teško upućuje putem metanoje i zato mora osjećati potrebu oproštenja Očeva u kojemu susrećemo snagu Duha koji nas osposobljava da put obraćenja započinjemo svaki dan. Kao i ostali sakramenti i sakramenat pomirenja bitno jest djelo Krista i Crkve, a ima i dvije važne dimenzije: individualnu i socijalnu. Stoga nije čudo što je Koncil upravo na taj način obnovio duhovnost i pastoralno značenje sakramenta pomirenja u kojemu vidi pravi izvor milosti.

I Franjo rado i često govori o sakramentu pomirenja kad govori o procesu obraćenja. On redovito govori o dva vidika ovoga sakramenta: skrušenje srca i izvanjsko priznanje u sakramentu te djelotvorna zadovoljština. “Vjerni i razumni sluga jest onaj koji ne oklijeva da se za sve svoje prekršaje iznutra kazni žaljenjem i kajanjem, a izvana ispovijeđu i djelotvornom zadovoljštinom (et exterius per confessionem - novi hrvatski prijevod ovdje ima neodređeno ‘priznanje’ umjesto sakramenta pomirenja).” (OP 23)

Tekstovi koje nalazimo u Franjinim Spisima ocrtavaju različite vidike sakramenta pomirenja. Prvi je, dakle, iskreno kajanje zbog grijeha i živa želja da se promijeni. Ipak, to sâmo nije dovoljno. Neophodan je i sakramenat pomirenja za sve one koji su sagriješili. “Blagoslovljena moja braća, kako klerici tako i laici, neka ispovijedaju svoje grijehe svećenicima našega Reda, a kad to ne bi mogli, neka ih ispovijedaju drugim razboritim svećenicima znajući i čvrsto vjerujući da će, prime li pokoru i odrješenje od bilo kojeg katoličkog svećenika, biti bez sumnje odriješeni od svih grijeha ako se potrude da naloženu pokoru vjerno i ponizno izvrše. A ako tom prilikom ne mogu imati svećenika, neka se ispovjede svom bratu, kao što kaže apostol: ‘Ispovijedajte jedni drugima grijehe.’ (Jak 5,6) Ipak, zbog toga neka ne propuste obratiti se svećenicima, jer je samo svećenicima podijeljena vlast vezanja i odrješivanja. I tako raskajani i odriješeni neka primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista s velikom poniznošću i poštovanjem…” (NPr 20, 1-5)

Vidimo koliko je Franjo prožet i nošen Božjom riječju i kad se radi o sakramentu pomirenja. To nam ovdje pokazuje osobito savjet: “Ako tom prilikom ne mogu imati svećenika, neka se ispovjede svom bratu, kao što kaže apostol...” Očito je za njega Božja riječ životno ozračje u svim prilikama, uvijek ima spasonosno značenje i snagu.

Franjo naglašava i važnost djelotvorne zadovoljštine i izvršenja pokore. Zanimljivo je da je u onom vremenu kazuistike i pretjerane strogosti koja je što se sakramenta pomirenja i pokore tiče išla dotle te je pokora bila taksativna i kruta, Franjo osjetio potrebu da braću potakne neka budu milosrdni u nalaganju pokore. “Ako koji od braće na poticaj neprijatelja smrtno sagriješi, za one grijehe za koje među braćom bude određeno da se treba obratiti na same provincijalne ministre, moraju se spomenuta braća na njih obratiti što im brže bude moguće, bez oklijevanja. A sami ministri, ako su svećenici, neka im milosrdno nalože pokoru…” (PPr 7, 1-2)

Koliko je Franjo bio diskretan i pun razumijevanja prema braći koja bi sagriješila i koliko je u takvim situacijama bio nadahnut i prožet Evanđeljem, pokazuje nam i kratka rečenica kojom Franjo na neki način daje normu nalaganja pokore: “… a navedeni nemaju nikakve vlasti da bi im naložili drugu pokoru osim: Idi i nemoj više griješiti!” (PMi 20)

Isto tako valja snažno naglasiti da se svi Franjini tekstovi o sakramentu pomirenja nalaze u kontekstu Euharistije i ugrađivanja u zajednicu.

Prav. 8

Život u pokori i trajnom obraćenju na koji su pozvani članovi FSR-a ima za plod bliski odnos s Bogom, a taj se odnos očituje i hrani na dva temeljna načina: molitvom, osobnom i zajedničkom, i sakramentalnim životom. Molitva, osobito liturgijska, i sakramenti su sigurni putovi da se žive misteriji Kristova života. O tome govori čl. 8 Pravila FSR-a.

Čl. 8: Kao što je Isus bio pravi Očev klanjalac, tako neka i oni nastoje da im molitva i razmatranje budu duša njihova života i rada.

Neka sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve, osobito u Euharistiji, i neka se pridružuju liturgijskoj molitvi u jednom od oblika što ih je sama Crkva predložila, obnavljajući na taj način otajstva Kristova života.

d) Sakramentalni život

Član osmi kaže: “Neka sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve, osobito u Euharistiji…” Kad se među kršćanima govori o sakramentalnom životu, redovito se misli na sakramente pokore i Euharistije, ali ne bi se smjelo ispustiti iz vida da je cjelokupna stvarnost kršćanina, kao i sve ljudske i kozmičke stvarnosti, sakramentalna. Sve je to sakramenat Božji, znak, Riječ Božja, znak Božje prisutnosti i njegove objave te mjesto susreta s milošću Božjom. Bog je nevidljiv. Nitko ga nije vidio osim Sina. Tko vidi Sina, vidi i Oca. (usp Iv 14,6-9; 1 OP) Isus je sakramenat Božji, a on se poistovjećuje sa svim ljudima, napose s najmanjima. Po Isusovu utjelovljenju čovjeka i svemu stvorenju vraćena je sakramentalna dimenzija. Crkva i cijela povijest je sakramenat Božji.

Stoga nas ovaj poticaj da živimo u sakramentalnom životu na poseban način potiče da znademo otkrivati i prepoznavati znakove vremena.

Krist je najveći sakramenat Božji. Otkako je on uzišao Ocu, još je potrebnije prepoznavati sakramentalnu vrijednost u svemu. Ipak je Krist ostavio neke sakramente koji se događaju u liturgijskim slavljima koji na vrlo intenzivan način, snagom Kristovom, rađaju i umnažaju milost u ljudskim dušama.

Kao što smo vidjeli u dosadašnjem razmišljanju, vrlo su važni kontemplacija, meditacija, molitva, klanjanje i pohvale u svim oblicima, ali ništa ne može nadomjestiti sakramentalni život u užem i širem smislu. Već smo naglasili kako franjevačka duhovnost želi osposobiti svoje sljedbenike da im cijeli život bude sakramentalan i da u svemu Boga doživljavaju, ljube i štuju na sakramentalan način, jer sve je njegov odsjaj i sve upućuje na njega. Ipak, Pravilo snažno ističe koliko je potrebno sudjelovati u sakramentalnom životu Crkve i to baš u specifičnim znakovima koje nazivamo sakramentima. Pravilo ističe: Neka sudjeluju… Dakle ne radi se o tome da se prisustvuje, da se bude svjedok, nego baš sudionik ili bolje reći: suslavitelj.

Iz Pravila očito izlazi da bi upravo franjevački trećoreci trebali biti posebno aktivni i zauzeti u svim liturgijskim slavljima. Ima dosta specifičnih trećoredskih molitava, ali franjevački trećoredac bi se trebao odlikovati i prepoznavati prije svega po velikoj zauzetosti u sakramentalnim liturgijskim slavljima kao članovi naroda posvećenog na dostojanstvo kraljevskog svećenstva po sakramentu sv. krštenja. Vjerujem da će se vrlo brzo trebati ozbiljno razmisliti kako franjevačke trećorece što više uključiti u neke liturgijske službe koje su primjerene kršćanskim laicima.

Prije Koncila sakramentalni se život Božjega naroda redovito svodio na dva sakramenta, ali je Koncil proširio poimanje vjernika s obzirom na sudjelovanje u sakramentima. “Sveta i organski izgrađena narav svećeničke zajednice privodi se u djelo i po sakramentima i po krepostima.

Vjernici, po krštenju uključeni u Crkvu, određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja. I budući da su preporođeni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve. Sakramentom potvrde još su savršenije vezani uz Crkvu, nadareni su posebnom jakošću Duha Svetoga i tako su više obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci i riječju i djelom šire i brane vjeru. Imaju dio u Euharistijskoj žrtvi, izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskoga života; prinose Bogu božansku žrtvu i sebe s njom; tako svi, bilo prinosom bilo svetom pričešću, izvršuju svoj dio u liturgijskom činu, ne svi jednako, nego jedni na jedan, a drugi na drugi način. Hraneći se pak Kristovim tijelom u svetoj pričesti, pokazuju konkretnim načinom jedinstvo Božjega naroda koje se ovim sakramentom prikladno izražava i divno ostvaruje.

Oni koji prisustvuju sakramentu pokore, primaju od Božjega milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom. Svetim pomazanjem bolesnika i molitvom svećenika cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu da im olakša boli i da ih spasi, dapače potiče ih da se slobodno sjedinjuju s Kristovom mukom i smrću i tako pridonesu dobru Božjega naroda… Napokon, kršćanski bračni drugovi djelovanjem sakramenata ženidbe, kojim naznačuju i imaju dio u misteriju jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve, uzajamno se pomažu da postignu svetost u bračnome životu i u primanju i odgoju djece, i tako imaju u svome životnom položaju i u svojemu staležu svoj posebni dar u Božjemu narodu.

Opskrbljeni tolikim i tako divnim sredstvima spasenja, svi vjernici, bilo kojega staleža i položaja, pozvani su od Gospodina, svaki na svom putu, na onu savršenost svetosti kojom je savršen samo Otac.” (LG 11)

Nauk i želje Crkve su jasni. I budući da smo mi koji se nadahnjujemo franjevačkom duhovnosti dar Crkvi, potrebno je da u ovome budemo posve poslušni Crkvi. Stoga je nužno da počnemo osjećati s Crkvom i da se oslobodimo prakse po kojoj su sakramenti nekako odvojeni od života, svečani događaji koji djeluju dok traje događanje. Sakramenti su stvarnosti naše vjere koje duboko zadiru u stvarnost našega života i žele ga učiniti novim životom. Svi sakramenti na neki način u Euharistiji nalaze svoje dolazište i središte, ali i mjesto svoga rasvjetljenja, jer se po Euharistiji uskrsli Gospodin uprisutnjuje među nama i pridružuju nas svojim stavovima duše i srca prema Ocu.

(fra Nikola Vukoja, Komentar Pravila FSR-a, “Brat Franjo 1987.-1994.)

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

25.-28. lipnja: Proslava Presvetoga Srca Isusova u Šibeniku

************

27.-29. lipnja: Siverić - 50. obljetnica župe

************

29. lipnja: Kruševo - 50. obljetnica svećeništva

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas322
Ovaj mjesecOvaj mjesec64648
UkupnoUkupno6901430

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 61 

Administrator

franodoljanin@gmail.com