23. nedjelja kroz godinu (A): Bratska opomena i zajednička molitva

Mt 18,15-20

Ima jedna afrička poslovica koja glasi: Čovjek je čovjeku najbolja medicina (lijek). Zbilja, kada nam je teško, dok patimo ili prolazimo velike životne kušnje, iskrena ljudska, bratska i prijateljska blizina i podrška od neprocjenjive su važnosti. Neke bolesti i povrede ne može nijedan lijek izliječiti, već samo ljudska ljubav i blizina, riječ puna razumijevanja, ohrabrujući pogled, spremnost da se pritekne u pomoć. Sve to možemo povezati s današnjim evanđeljem u kojemu se govori o bratskom načinu ophođenja u kršćanskoj zajednici.

Imajući pred očima stanje i način ophođenja u Crkvi općenito, kako u ‘kućnim crkvama’, u obiteljima, tako i u župnim i samostanskim zajednicama, današnji evanđeoski odlomak čini se neostvariv, gotovo utopijski. Dva osnovna preduvjeta – zajednički život i zajednička molitva – odavno se nalaze u krizi. Svi oblici zajedničkih odnosa ‹pucaju po šavovima›, a zajednička je molitva sve rjeđa. U takvoj situaciji nije nimalo lako primijeniti ‹bratsku opomenu›. Mnogi su među nama samodostatni, tašti i preponosni, da bi uopće pokušali prihvatili ‹bratsku opomenu›.

S druge pak strane, tko pokuša posredovati u nekom sukobu, riskira da ga se proglasi pristranim, okrivi za miješanje u tuđa posla i pametovanje izvana. Kako dakle primijeniti savjete iz današnjega evanđelja? 

Isus razvija Ezekielovu misao o bratskoj opomeni (Ez 33,7-9). Ističe potrebnu diskreciju koja čuva tuđi dobar glas i dijeli odgovornost s odgovornima u zajednici. ‘Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata.’ Ako netko srlja pogrešnim putem, čini gluposti, dužan sam pristupiti mu, upozoriti na njegovo ponašanje, prekinuti šutnju. Često se u ljudske odnose uvuče lažna tolerancija. Bojimo se imenovati stvari. Otvoreno komunicirati. U prijateljstvu biti međusobna korekcija. Lakše je drugoga otpisati, prekrižiti, etiketirati.

U situaciji kada su ljudski odnosi zategnuti i napeti važno je doživjeti i osjetiti drugoga da je bratski nastrojen, da nas iskreno ljubi i želi nam dobro. Mi često, nažalost, činimo suprotno: podgrijavamo tuđe sukobe i predrasude, a ne pomažemo da zavađene strane uđu u mir. Isto tako, potrebna je poniznost i poučljivost da se uopće prihvati tuđa dobronamjerna kritika.

‘Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaište što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.’ Rasprostranjeni individualizam zahvatio je i kršćansku molitvu. Teško nam je moliti zajedno s drugima. Molitva je postala naša ‹privatna stvar›. Nemamo naviku ili hrabrost zajedno moliti s bratom i sestrom u sukobu. Isus poziva na zajedničku molitvu u napetim i problematičnim situacijama. Možda smo tek u zajedničkoj molitvi pred Bogom, sposobni otvoriti naše rane, pripremiti se i prihvatiti pomirenje.

Ivo Andrić jednom reče: “Sve u životu možemo izgubiti, ali najteže je kada izgubimo ljude”. U životu su ipak najvažniji dobri ljudski odnosi. Velika je zadaća koju pred nas stavlja današnje evanđelje: da budemo jedni drugima lijek.

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

20.-23. lipnja: Šibenik/Sv. Lovre: Proslava Presvetoga Srca Isusova

********

24. lipnja: Svećeničko ređenje u Splitu

*******

23. - 25. lipnja: Vancouver - Mladifest

********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas268
Ovaj mjesecOvaj mjesec56908
UkupnoUkupno5145367

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 129 

Administrator

franodoljanin@gmail.com