21. nedjelja kroz godinu (A): Sve religije jednake?

Mt 16,13-20

Ovaj raširen slogan dobro izražava prevladavajuće stavove današnjih ljudi, barem na Zapadu, kada je riječ o odnosu između različitih religija. U susretu sa sljedbenicima drugih religija treba li kršćanin razgovarati o pitanju istine ili se samo smješkati i ljubazno klimati glavom, isticati da je jedino važan mir, tolerancija, nenasilje?

U dijalogu s drugim religijama, od Drugog vatikanskog sabora pa do danas, Crkva je nastojala najprije istaknuti ono što je zajedničko između kršćanstva i nekršćanskih religija, a potom ukazati i na razlikovanje, na ono što je vlastitost i posebnost kršćanske vjere. Uza svu otvorenost za druge religije, kršćanin treba ponajprije čvrsto stajati u vlastitoj vjeri i čitavim svojim bićem u njoj živjeti.

A vi, što vi kažete, tko sam ja? (Mt 16,15) Isusovo pitanje ključno je za kršćansku vjeru i kršćanski identitet. Tko je Isus? Tijekom povijesti kršćanstva razvile su se bezbrojne predodžbe o Isusu. Često se stvarala slika o Isusu u službi vlastitih interesa, uvjerenja i predrasuda. Mnogi su kršćani propagirali ‘svoga Isusa’ kako bi potkrijepili vlastiti ograničeni pogled na svijet i Božju istinu. Zbiljski Isus nadilazi sve te povijesno uvjetovane slike o Njemu.

Čitajući evanđelja uočavamo da je Isus izbjegavao naslove koje su mu ljudi pripisivali i pomoću kojih su ga htjeli definirati. U evanđeljima Isus često postavlja pitanja svojim učenicima i suvremenicima (usp. Lk 10, 36; 15,4; 20, 16; Mt 18, 12; 21, 1; Iv 1, 38). Postavljajući pitanja u čenicima, želi ih potaknuti na razmišljanje. Tko prestaje pitati, iznutra duhovno umire. U Isusovu pitanju osjeća se osobni i dijaloški ton. Nije pitao: ‘Tko sam ja?’ nego: ‘Što vi kažete tko sam ja?’ Isus povezuje svoje pitanje uz cijenu učeništva. Poziva na nasljedovanje. Ako smo odlučili stvarno poslušati Isusovo pitanje i na njega iskreno odgovoriti, mijenja se čitav naš život. Jer, odgovor na Isusovo pitanje o njemu samome nije predmet akademskih diskusija, nego je način života. Prve su učenike nazivali “sljedbenici Puta”.

Prije nego li damo brzi odgovor, kao što je Petar učinio, kada ga je oslovio “Krist – Pomazanik Božji!” (Lk 9,20), trebali bismo zastati u tišini, osluškivati. Biti sigurni da smo pitanje stvarno čuli. Može li se uopće reći, tko je netko, ako nemamo odnos prema njemu? Isusa prepoznajemo u odnosu prema nama, očima srca.

Odgovor jest slušanje. Sve ovisi o tome koliko intenzivno slušamo, koliko vremena i pozornosti posvećujemo Isusovu pitanju. Kakvoća naše pozornosti određuje kakvoću svih pitanja koja postavljamo o njemu. Pozornost utječe na način na koji ga kao osobnu zbilju susrećemo, jer je pozornost mjesto susreta s Isusom sada i ovdje. Isusov identitet ne otkriva se intelektualnom ili povijesnom analizom. Povijesno je istraživanje samo početak, a ne i svršetak otkrivanja Isusova identiteta.

Značenje Isusovog pitanja ovisi o kontekstu u kojemu je postavljeno. U Lukinom evanđelju čitamo: “Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim njegovi učenici. On ih upita: Što govori svijet, tko sam ja?” Isusovo pitanje dolazi iz osame, iz molitve. I odgovor treba doći iz molitvene tišine i kontemplacije. Molitva nam otvara prostor njegove uskrsne Prisutnosti. Duboko intuitivna i duhovna spoznaja Isusa Krista zbiva se u molitvi.

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas615
Ovaj mjesecOvaj mjesec52056
UkupnoUkupno5280267

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 63 

Administrator

franodoljanin@gmail.com