A. SPISATELJSKI RAD OPĆENITO

1. Čovjek riječi i pera 

Uz profesorski i odgojni rad, fra Bone se bavio i spisateljskim radom. Ako se sudi po broju pisanih jedinica, ne možemo kazati da je Radonićevo djelo iznimno opširno, veliko i raznovrsno, jer nije ostavio količinski mnogo pisanih jedinica kao neka njegova subraća iz tog vremena, s kojima ga ne možemo i ne želimo uspoređivati. Ipak nam je ostavio vrijedne tekstove punih sadržaja i duboke, posebno filozofske, kulturne i povijesne tematike. On nije pisao o svemu i svačemu, nego selektivno, o svojoj glavnoj intelektualnoj ljubavi – o oštroumnom filozofu i teologu bl. Ivanu Duns Skotu. Plod toga je sinteza njegove filozofske misli koju nitko do tada nije donio na hrvatskom jeziku.

Fra Bone je svoje radove redovito potpisivao Dr. fra Bone Radonić, Dr. B. M. R ili Dr. R. Upotrebljavao je i pseudonim Dr. Skotista, što smo već spomenuli. To je ipak neobično jer je to činio ne kada je pisao o Skotu, nego samo u prigodi objavljivanja Pjesmarice fra Silvestra Kutleše. Najredovitije je uz svoje skraćeno redovničko ime fra Bone dodavao i M. (tj. Marija), što u njegovo vrijeme nije bio rijedak slučaj. Ime Marija redovnici su redovito dodavali svom redovničkom imenu od vremena svečanih redovničkih zavjeta, da time pokažu odanost prema Bl. Djevici Mariji, ali i spremnost slušanja svojih poglavara, kao što se Marija spremno stavila na službu Bogu u svemu što od nje Bog bude zahtijevao: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" (Lk 1,38).

Gledamo li fra Bonine pisane uratke vidimo da je, za potvrdu svojih razmišljanja, mnogo navodio dokaze iz izvornih spisa koje je obrađivao, posebno Duns Skota. Ipak se time nije zadovoljavao, nego je konzultirao i druge poznavatelje i komentatore s ciljem da ga što više približi čitalačkoj publici.

Moramo istaknuti da se fra Bone okušao i u povijesnim i teološkim pitanjima, s posebnim odnosom između katoličke i Pravoslavne crkve. Ti su odnosi između dva svjetska rata bili više napeti nego miroljubivi, s jedne i druge strane. Svoja polazišta fra Bone je pokušavao rasvjetljavati jasnim dokazima i činjenicama. U tomu se višestruko koristio pomoćnom literaturom, te čitateljima pružao širinu pogleda i argumenata o pojedinim pitanjima. Njegovo je pisanje odgovaralo prilikama u kojima su se ti odgovori očekivali.

 

2. Suradnja u revijama i listovima

Nije bilo mnogo listova ili revija u kojima je Radonić surađivao. On se bavio specifičnim sadržajima koja nije mogao bilo gdje objavljivati. Godine 1927. bio je imenovan među referente za suradnju u "Novoj reviji" za pisanje o filozofskim temama. Dok je bio magistar novaka ili profesor na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, fra Bone nije puno pisao. Ipak iz toga vremena potječe njegova sinteza Skotove filozofije. Istina je da je on tada dosta radio na odgojno-formativnom planu, a pisao povremeno, dok je dolaskom u Makarsku, na Franjevačku visoku bogosloviju, njegov spisateljski rad postao bogatiji i češći. To je vrijeme kada je objavio najviše svojih radova. Surađivao je u listovima i časopisima: Nova revija, Collectanea franciscana slavica, a ranije Seljački kalendar. Glavni dio svojih radova Radonić je uglavnom objavio u Novoj reviji. U njoj je objavio 11 članaka, 21 prilog u Kulturnim pogledima, 1 prilog u Književnim pogledima. Po jedan rad je objavio u Seljačkim novinama i u Collectanea franciscana slavica, dok drugih njegovih radova nismo uspjeli pronaći u edicijama koje su neki spominjali.[114]

 

3. Političko usmjerenje

Nije rijedak slučaj da su svećenici, posebno u vremenu iza Prvoga svjetskog rata, bili zastupljeni u političkom životu ili su davali smjernice za orijentaciju vjernika katolika o tom kako će se opredijeliti za koju stranku u prigodi izbora. Tako je postupao i fra Bone. Otvoreno je zastupao politički program Hrvatske pučke stranke. Stranka je potporom mnogih svećenika u početku imala dosta uspjeha i više zastupnika. Nije se slagao s politikom liberalaca i njihovim odnosom prema vjeri. Njihova je tvrdnja i polazište bilo da vjera ne smije imati dodira s politikom i političkim strankama. Ako se primijeni takav princip izolacije vjere i njezina utjecaja na javni život, Radonić naglašava da se time u društvo uvodi "iščezlo poganstvo". On zagovara mišljenje da se katolici trebaju boriti kako bi cijeli život nosio pečat evanđelja. U želji da se Hrvati katolici politički osvijeste, fra Bone je napisao prilog za Seljački kalendar s naslovom Zašto katolici moraju biti u Hrvatskoj Pučkoj Stranci?[115]On jasno zapaža i naglašava kako se vodi borba protiv Boga i Crkve u svijetu na svim područjima života. Ta je borba očita i na području vjere, jer se katolike želi uvjeriti da vjeri ne prijeti nikakva opasnost i da će liberali-masoni ustati u njezinu obranu. Kakva je i kolika se borba u tom pogledu vodila, najbolje se vidi iz njegova pisanog zapisa: "Boj se bije, i to podmukao, lukavi, ali ujedno strašan, gori i pogibeljniji od onoga Neronova, Domicijanova i Dioklecijanova".[116] Za svoje tvrdnje fra Bone je uporabio riječi kardinala Merciera naglasivši da je naturalizam gori od hereze jer uči da nema članaka vjere, dok hereza iskrivljuje više-manje Božju objavu, ali je ipak ne niječe. Kad čovjek odbaci Boga, ističe Radonić, što tada očekuje čovjeka i pod kakvu vlast on potpada: "Čovjek ne će da vlada Bog u znanosti, umjetnosti, trgovini, obrtu, školi i državnoj upravi, ali zato neodoljivom dosljednošću taru rod ljudski svojom tiranijom sotona i njegovi pomagači".[117]

Da potkrijepi svoja polazišta, ako čovjek odbaci Boga i druge pozitivne vrijednosti, fra Bone ukazuje da tada čovjek upada u mnoge probleme. To je jasno pokazao iznoseći teško stanje katoličke vjere u Meksiku, a isto tako i stanje Pravoslavne crkve u Rusiji, i sve to popratio nekim važnim činjenicama. Poslije odbacivanja Boga i pozitivnih vrijednosti društvu se nametne zlo i negativne smjernice nađu u vlasti svoj oslonac i propagatore koje vode u neželjeno stanje. Upozorio je na to da, ako takve prilike dođu i među nas, one mogu biti opasnost i za hrvatski narod, pogotovo ako te snage dođu na vlast; stoga, po njemu, treba se onda bojati da će se i hrvatski narod naći na pragu protuvjerskog boja. Tu opasnost za hrvatski narod gledao je fra Bone i u masonsko-slobodnozidarskim organizacijama i njihovu sustavnom i upornom radu kojega je cilj podrivanje i propast katoličke vjere. Ta masonska opasnost za njega je bila tim veća što su masoni imali veliki utjecaj u državnoj upravi.

U tom sagledavanju političkog javnog života fra Bone analizira političke stranke u Srbiji (Radikalnu velikosrpsku stranku, Samostalnu demokratsku stranku), razmatra njihove ciljeve koji ih vode, a u konkretnom slučaju dolazi do zaključka da te stranke rabe sva sredstva i načine kako će progoniti katolike. Ništa mu drugo stoga ne preostaje nego da upozori kako Hrvat katolik ne smije (on će kazati "ne može") glasovati za one koji ruše njegove svetinje.

Fra Bone je kritičan i prema svim ondašnjim političkim strankama u Hrvatskoj, iznimka je jedino Hrvatska pučka stranka. Razlog je taj što su one, prema njegovoj prosudbi, sve liberalne, ravnodušne ili su čak neprijateljske prema Katoličkoj crkvi. Ni sam Stjepan Radić za njega nije bio uzor političkog rada, jer ga u tom pogledu još manje preporučuje njegovo opće političko usmjerenje zbog toga što vrluda, prema njemu, političkim stranputicama. Radić je za Radonića u prvom redu neprijatelj Katoličke crkve, radi toga što je vršio protucrkvenu kampanju i izražavao otvorenu naklonost prema starokatolicima. Čak je Radić Nikoli Pašiću, srpskom radikalnom političaru, obećao da će Hrvate katolike prevesti u pravoslavlje preko starokatolika koji su u to vrijeme sve više osvajali javni život kod nas. Zato Radonić jasno i kategorički poručuje svim Hrvatima katolicima: "Ni jedan katolik ne može se bez teške povrijede savjesti pridružiti tomu razornom djelovanju".[118] Iz takva njegova vrednovanja drugih i njihovih političkih usmjerenja on odbacuje rušilačku politiku drugih stranaka. Nesebično se zalagao za svaki napredak svog hrvatskog naroda i njega je istinski ljubio, ali nikog time nije omalovažavao ili odbacivao, a još manje mrzio. Želio je samo da svatko upravlja sobom i gospodari u svojoj kući.

Fra Bone se ipak nadao da će njegove političke poruke i pisanje uspjeti uvjeriti i osvijestiti Hrvate katolike te ih potaknuti na obranu vlastite vjere i svetinja, a posebno da neće dopustiti da se hrvatskom narodu dogodi progon i podjarmljenost kako se to dogodilo s katolicima u Meksiku i Francuskoj. Iako su ti narodi katolički narodi i katolici čine većinu u tim zemljama, ipak su se politički srozali. Budući da je on bio uvjeren da politički spas hrvatskom narodu dolazi preko Hrvatske pučke stranke, poručuje Hrvatima katolicima da se opredijele za nju. Nijedna se stranka, po njegovu sudu, ne može mjeriti s njome.

Svoja politička razmišljanja i smjernice za Hrvatsku pučku stranku fra Bone je jasno izrekao i naglasio razloge zbog kojih se treba boriti protiv liberalaca i odbaciti ih: "Ne smijemo oklijevati, moramo se stisnuti u kat[oličke] redove i izbiti liberalcima oružje iz ruku. Bez jake političke stranke u parlamentu, koja se temelji na evanđeoskim načelima, nikada mi katolici ne ćemo odoljeti liberalcima, tući će nas na svim linijama, a mi ćemo bezuspješno kukati i naricati. Kod nas Hrvata do danas je samo jedna katolička stranka, i to Hrv[atska] Pučka Stranka, s toga su svi katolici dužni stupiti u njezine redove i boriti se preko katolika zastupnika za svoje vjerske svetinje…Kako je žalosno vidjeti katolike raspršene po strankama, koje tuku našu vjersku slobodu, a još je žalosnije, kada u redovima liberalaca vidimo katol[ličkog] svećenika…Treba da se jednom katolici osvijeste, te da svoje katolištvo pokažu i kod izborne kutije. Onaj, koji se ne bori u katoličkoj stranci, da evanđelje zavlada državnim životom, da se u školama uzgaja mladost prema načelima Kristovim i uputama katol[ičke] Crkve, da državni zakoni poštuju vjersku slobodu, taj nije katolik, nego odmetnik, progonitelj Majke Crkve i svoje vjere. Stoga braćo katolici, svi do jedan, kako nam savjest nalaže, okupimo se u redovima HPS, koja se bori za hrvatstvo, križ i plug, te jedina stoji na braniku velikih svetinja, za koje su naši pređi kroz više vijekova junačku krv lijevali. Jedino pod njezinom zastavom izvojevat ćemo slobodu vjersku, narodnu i gospodarsku".[119]

Smrću o. fra Mije Kotoraša, koji je u Sinju vodio Hrvatsku pučku stranku, fra Boni je povjerena privremeno dužnost tajnika stranke. Kao što je ozbiljno i vjerno vršio druge svoje obveze, tako se fra Bone svojski stavio i zauzeo oko njezine organizacije i popularnosti. Sudjelovao je na političkom tečaju HSP-a u Splitu 1927., na kojem je imao i predavanje. Agitirao je za Pučku stranku nastupima i uvjeravanjem. U početku stranka je imala dosta uspjeha, a zacijelo je tim uspjesima pridonio i sam fra Bone. Njegovi poznavatelji o tom njegovu radu iznose: "Krstario je od sela i neumorno držao zborove. Mršav, isposnička držanja, znao je satima govoriti bez prestanka. Uskoro su sva njegova nastojanja, kao i nastojanja vođa Pučke stranke propala. Stjepan Radić…pridobio je i mase, te pokopao Pučku stranku. Narod se razočarao kad je dr. Mazzi napustio poslanički mandat u Beogradu, a dr. Korošec, vođa Ljudske stranke ušao u Aleksandrovu strahovladu kao ministar unutarnjih poslova".[120] O. Visković piše: "U početku prve Jugoslavije zanosio se [Radonić] za Hrvatskom pučkom strankom pa joj je bio i revan propagator u svojim nastupima. (Radićevci su tu stranku smatrali klerikalnom i ovisnoj o sličnoj slovenskoj stranci i njezinu predsjedniku Korošcu, nimalo simpatičnom u Hrvatskoj). Nakon uspostave NDH-a nadao se potpunoj slobodi hrvatskoga naroda. A eto, doživio je i propast države, ropstvo naroda, a od istih koji su uspostavili to rosptvo bez pravoga suda lišen je i života".[121] Kako mu je taj posao odnosio mnogo vremena i remetio njegov svakodnevni redovnički ritam života, brzo se odrekao vodstva stranke i tražio da ga netko drugi preuzme i održava veze između naroda i samostana. Hrvatska pučka stranka brzo je nestala s političke pozornice, a došla je republikanska stranka Stjepana Radića.

 

4. Odnos prema boljševizmu

Iako se fra Bone nije sustavno bavio političkim životom i radom, osim prije spomenutom Hrvatskom pučkom strankom, niti je sustavno pisao o politici, u njegovim pisanim radovima nalazimo ipak osvrt na pojedine političke ljude i sustave. U prvom redu, u njima nalazimo vrednovanje boljševizma kao političkog sustava koji je više od dva desetljeća vladao u Rusiji, još od vremena Boljševičke revolucije (1917.). Proročki duh slavenofila nagovještavao je slavnu budućnost slavenskim narodima među kojima će Rusija i njezino pravoslavlje odigrati glavnu ulogu i donijeti ponovno evanđeosku luč narodima, ali jedino ako se obnovi na čistim evanđeoskim izvorima. Kako fra Bone Rusiju ocrtava zemljom u kojoj uspijevaju sve vrste zabluda, onda se ne možemo nadati toj obnovi. Riječju, Rusija je po njemu Babilonija "u kojoj vladaju centrifugalne sile", ali ju je teško držati na okupu bez jake ruke. Fra Bone je naglašavao kako je narod ondašnje sovjetske Rusije dospio u teške političke i crkvene prilike. Te su prilike, na žalost, zarobile politički život u Rusiji. Osim političkog ropstva u koje je upao ruski narod, to je ropstvo zadesilo, na žalost, i Rusku pravoslavnu crkvu. Radonić je teškim atributima opisivao boljševizam sa svim žalosnim posljedicama koje su dolazile iz boljševičke komunističke diktature. Na prvom je mjestu isticao kako je boljševizam ponizio čovjekovu osobu, uništio njegove ideale, razorio obitelj, pokopao vjeru, zanijekao domovinu, ugrabio životnu sreću. Dok je upozoravao na negativne posljedice tog političkog sustava, fra Bone je želio čitateljima otvoriti oči i ukazati na opasnosti koje dolaze od takvog političkog sustava. U njegovu opisu taj susat izgleda ovako: "Boljševizam je najsudbonosnija zabluda i najveća sramota ljudske naravi, ako ga gledamo u njegovim bitnim crtama materijalističkog i bezbožnog shvaćanja čovjeka i svijeta, duha i materije, vječnosti i vremena. Boljševizam je baš u Rusiji najvidljivije ponizio čovječju osobu, uništio njegove ideale, razorio obitelj, pokopao vjeru, zanijekao domovinu, ugrabio životnu sreću, bacio čovjeka ispod nerazumne životinje, uništio je pojedincu i narodu sve ideale života i napora".[122] 

Fra Bone izražava svoju duboku žalost nad stanjem u Rusiji do kojeg ga je doveo komunizam, koji je u njoj vladao između dva Svjetska rata. Ujedno naglašava da je za Rusiju nastupila i druga nesreća u religioznom smislu, ali mnogo ranije, jer je Rusija potpala pod sferu istočne, a ne zapadne kulture, primila vjeru iz Carigrada u vrijeme završavanja istočnoga raskola. Time je upala u opasnost cezaropapizma i utjecaja svjetovne vlasti na Crkvu, čime su za Crkvu nastale nove poteškoće i iskušenja. Posebno ga je ipak žalostila činjenica da ruski narod nije smogao dovoljno snage da se odupre boljševičkom zlu kad je ono počelo osvajati ljude i politiku, kao što je to kasnije uspio ostvariti španjolski narod oslobodivši se prodora boljševičkog nepodnošljivog tiranstva u svojoj domovini.

Na drugoj strani fra Bone se divi herojskoj borbi španjolskog naroda, junačkim djelima, žrtvama i izdržljivosti koje je taj narod pokazao tijekom trogodišnjeg građanskog rata koji mu je nametnula komunistička ideologija. Fra Bone se jasno i javno svrstao uz borbu nacionalne Španjolske i pokazao odvratnost prema marksističko-masonskim listovima koji izvrću smisao španjolskih zbivanja u želji da opravdaju sve zlo koje su komunisti nametnuli tim ratom. Isticao je kako je svaki rat krvav i grozan, a španjolski je građanski rat to na poseban način jer je bio silom nametnut, pa je slobodu trebalo krvlju izboriti. Rat se vodio za cjelovitu slobodu španjolskog naroda, za poklad katoličke vjere i kršćanske zapadne kulture, a nikako ne u osvajačkim pohodima i ciljevima, ponajmanje za podjarmljivanje drugih naroda. Uza sve protivnosti koje su vojevale protiv španjolskog naroda, taj je narod izvojevao slavnu pobjedu nad komunizmom. Toj se pobjedi fra Bonedušom i srcem radovao, gledao je španjolski narod kao slobodan narod koji pred sobom ima svjetlu budućnost i mogućnost da u miru i dostojanstvu izgrađuje svoju domovinu. Ta pobjeda španjolskog naroda može, prema fra Boninim riječima, služiti kao solidan zalog sretne budućnosti hrvatskoga naroda i "program izgrađivanja katoličke Hrvatske".[123] 

________

[114]  Zato ne stoje neke tvrdnje o njegovoj suradnji u Riječi Božjoj i Gospi Sinjskoj, jer u tim listovima nismo našli ni jedne njegove pisane jedinice.

[115]  Seljački kalendar, za god. 1928., 68-74.

[116]  Isto, 70.

[117]  Isto, 70.

[118]  Isto, 72.

[119]  Isto, 73-74.

[120]  V. Vrčić, Vrgorac, 76. A. Ujević, Imotska Krajina, drugo prošireno izdanje, Matica Hrvatska, Imotski, 1991., str. 304. piše "po selima Imotske krajine drži sastanke HSP-a fra Bone Radonić".

[121]  J. Visković, O posljednjim danima i smrti dra fra Bonaventure Radonića, Zagreb, 10. XII. 1990., u Viskovićeva ostavština, u ASMBZ.

[122]  B. Radonić, Vidljiva glava istočne crkve, u NR 1940., 41-42.

[123]  B. Radonić, Ideal i tajna uspjeha nacionalne Španjolske, u NR XVIII/1939., 1, 68.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Šubićevac

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2912
Ovaj mjesecOvaj mjesec55769
UkupnoUkupno7266702

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 60