Sv. Klara, nova zvijezda

Monija Raspudić

.

Klara je rođena u Asizu 1193. ili 1194. godine, kao najstarija kći plemića Favaronea di Offreduccia i žene mu Hortulane di Fiumi. Obitelj je bila "dosta slavnog roda", viteškog podrijetla i s očeve i s majčine strane. Kod katedrale sv. Rufina još se može vidjeti kuća - bolje rečeno: dio kuće - u kojoj je Klara rođena i provela djetinjstvo.

Ime Klara - svijetla, jasna, sjajna - nije dobila slu­čajno. Ono je znak pouzdanja njene majke, znak vje­re da će jedno posebno proročanstvo biti ispunjeno. Naime, kada se Hortulana, već u visokoj trudnoći, u crkvi pred raspelom molila za sretan ishod poroda, za­čula je glas koji joj je rekao: "Ne boj se, ženo, rodit ćeš svjetlo koje će još više rasvijetliti svijet." Isticanje tog događaja ne treba nas zbuniti, još manje obeshrabriti. U ono su vrijeme ljudi bilo skloni vjerovati da su sveci posebni ljudi, izabrani još od majčine utrobe, a ostali... su ostali. Sada ne gledamo stvari na taj način; jasno je da poziv da budemo "sol zemlje i svjetlo svijeta" vri­jedi za svakoga. Sigurno je Božja volja da svi "tražimo najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu" - problem je samo u tome što to često nije i naša volja.

Klarina majka bijaše pobožna žena - ne samo da je često "pribivala službi Božjoj" i obilno dijelila milostinju, već je i mnogo hodočastila. Bila je u Santiagu de Composteli, te je slijedila stope Kristove u Svetoj zemlji. Hodočašća u daleke zemlje u ono doba bijahu prilično pogibeljni pothvati, prave avanture. Njena kći će, dodu­še, cijeli svoj život provesti u skučenom samostanu sve­tog Damjana, ali u jednom drugom smislu otići će puno dalje, odvažiti se na puno smioniju avanturu koračanja za siromašnim Kristom. I umjesto puke pomoći siroma­sima, postat će svojom voljom jedna od njih ne mareći nimalo za konvencije društva i klase kojoj pripada.

Kraj 12. i početak 13. stoljeća u Asizu nije mirno vrijeme - doba je to krupnih ekonomskih i društvenih promjena, velikih napetosti i neprijateljstava. Ne samo da ratuje grad protiv grada, ne manjka ni unutarnjih sukoba. Naime, položaj plemstva (maiores) više nije nedodirljiv - dinamična nova klasa, građanstvo, nije više zadovoljna ulogom onih koji su se nazivali minores te traži mjesto u društvu više od dotadašnjeg, što plemstvo, naravno, nastoji spriječiti. Zbog tih će su­koba cijela Klarina obitelj nekoliko godina provesti u progonstvu u Peruđi. Nije nerazumno pretpostaviti da se u djevojčici već tada stvorila klica odbojnosti prema ispraznoj svjetskoj slavi, prestižu i moći.

O Klarinom djetinjstvu znamo tek toliko da za­ključimo da je Hortulana učinila sve da podrži svje­tlo svoje kćeri. Odgojila ju je u duhu molitve i ljuba­vi prema bližnjima, posebno potrebitima. Samilosno srce, sklonost skrovitom životu i molitvi - sve to se, izgleda, Klarinoj obitelji nije činilo ničim iznimnim, ničim što bi ih potaknulo da razmisle je li život koji su joj namijenili ujedno i njen izbor. Jer za djevojku nje­nog staleža, uz to lijepu i kreposnu, podrazumijevalo se da se uda za bogata i moćna čovjeka što plemeniti­jeg roda i tako ojača položaj svoje obitelji. Izgleda da ih nije previše zabrinulo ni kad je Klara odbila i neke konkretne bračne aranžmane, jer njihovo ponašanje u događajima koji slijede ne bi bilo toliko nasilno.

Franjino obraćenje, onaj čuveni događaj lišavanja svih dobara pred asiškim biskupom, pada u 1206., kada je Klari dvanaest-trinaest godina. Asiz je mali grad, sin bogatog trgovca svima je znan, tako da se o tom dramatičnom događaju - koji se, uzgred reče­no, zbio u neposrednoj blizini njihove kuće - sigurno pričalo i u Klarinoj obitelji. Uz to, njen bratić Rufin će nekoliko godina kasnije postati jedan od Franjine braće, kao i još neki mladići iz njihova staleža. Bona di Guelfuccio, Klarina prijateljica iz djetinjstva, posvje­dočit će da joj je Klara "dala stanovitu količinu novaca

0 naložila joj da je odnese onima koji su radili u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, kako bi kupili mesa." Sto se točno događalo u Klarinoj duši do sudbonosnog susre­ta s Franjom, o tom rastu mudrosti i milosti, može­mo samo nagađati. Ali sigurno je da je pomno pratila Franjin put i život njegove zajednice, i da joj je duh korjenitog življenja Evanđelja u siromaštvu i bratstvu bivao sve bližim. Jedino se tako može objasniti nje­na na prvi pogled nagla odluka o bijegu od kuće, te ustrajnost s kojom je branila svoj poziv.

Te je 1211. Klara slušala Franjine korizmene pro­povijedi u crkvi sv. Jurja, i u njegovim riječima jasno prepoznala onaj put savršenstva za kojim je čeznulo cijelo njeno biće - nasljedovanje Krista siromašnoga i raspetoga. Shvativši da joj Franjo može pomoći da istinski živi po Evanđelju, uredila je da se susretne s njim, diskretno, daleko od očiju nedobrohotnog svi­jeta, tražeći savjet i vodstvo. Franjo će ubrzo u mladoj plemkinji vidjeti dušu i sposobnu i spremnu za velike stvari. A Klara će u njemu prepoznati svog duhovnog oca, pa kako piše Toma Celanski "sasvim se prepustila Franjinim savjetima; odlučila je da će ga nakon Boga uzeti za vođu. Njena je duša od tada visjela o njego­vim svetim poticajima, i sve što je god Franjo govorio o dobrom Isusu prihvaćala je vatrenim srcem."

Pred Cvjetnicu će Klara zatražiti da joj kaže "što i kako treba da učini s obzirom na svoje obraćenje"[1]. I svim srcem će prihvatiti njegov plan, iako je sigur­no bila svjesna da će cijeli događaj izazvati skandal. Sveti skandal.

Klara nije romantična djevojčica, ona dobro zna što čini. Prije bijega prodala je svu svoju baštinu i razdala je siromasima. Ona, koja je rođenjem pripadala klasi na­zvanoj maiores - bogatoj, privilegiranoj klasi - sama se izvlastila, želeći postati jedna od onih koje su zvali minores, manjih. Klara to nije učinila radi poze ili mlada­lačke pobune, već u nastojanju da slijedi Onoga koji se "nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge". I u tome će, div­nom vjernošću i nepokolebljivom odlučnošću, ustrajati do kraja života.

Na Cvjetnicu je, po Franjinom naputku, lijepo obu­čena i nakićena došla u crkvu sv. Rufina primiti palmu s ostalim mnoštvom naroda. Međutim, u trenutku kada je trebala pristupiti biskupu i uzeti grančicu, ostat će nepomična. Sam biskup će, na čuđenje cijelog^puka, sići niz stube, prići joj i predati palmu. Toma Celan-ski Klarinu nepomičnost objašnjava njenom stidljivo-šću. Cini se da je u pitanju ipak nešto dublje. Klara se sprema na veliki korak, za sobom pali sve mostove, a u stvari ne zna kamo ide, nije još posve jasno na kakav je to život pozvana. Tek treba naći svoj, ženski način življenja duhovnog iskustva na koje je Franjo potiče.

Već sljedeće noći - Veliki je tjedan - treba napusti­ti svjetovnu radost i slijediti Gospodina na njegovom križnom putu. Klara bježi iz roditeljske kuće braći u Porcijunkulu. Poput psalmista, "hita i ne oklijeva"; spo­redna vrata kroz koja izlazi, zatrpana hrpom drvlja i ka­menja, otvorit će sama "čudesnom odvažnošću".

U Porcijunkuli će je braća dočekati sa svjetiljka­ma, a Franjo će joj odrezati kosu i time posvetiti Gospodinu. Umjesto raskošne odjeće i nakita obukla je grubu tuniku.

Nakon toga Franjo je odveo Klaru u benediktinski samostan sv. Pavla kod Bastije, gdje će biti primljena kao sluškinja. Bit će to za nju neka vrsta novicijata - pa i Franjo je, nakon svog obraćenja, proveo neko vrijeme kao sluga u jednoj benediktinskoj opatiji kod Gubbija. Ovdje će Klara doći u otvoreni sukob sa svojom obite­lji. Naime, u samostan će se ubrzo sjuriti gomila nje­nih rođaka, zgroženih i sablažnjenih ne samo njenim bijegom, već i sadašnjim bijednim položajem koji ne priliči ženi njenog roda, "niti ima slična slučaja u ono­me kraju". Ni prijetnje ni obećanja neće je pokolebati - ona je već odlučila da želi biti "luda radi Krista", i po­zivanje na društvene konvencije njoj ništa neće znači­ti. U jednom trenutku Klara će se uhvatiti za oltarnik i otkriti ošišanu glavu, znak da je za svijet mrtva. Na­kon više dana "opsade" rođaci će, razoružani njenom odlučnošću i srčanošću, odustati.

U samostanu sv. Pavla Klara će ostati samo nekoli­ko dana. Vjerojatno je shvatila da joj je u bogatom sa­mostanu nemoguće živjeti onako siromašno kako je naumila.

Nakon toga odlazi u samostan sv. Anđela na obroncima Subasija. Tu će joj se, šesnaest dana nakon njenog bijega, pridružiti i mlađa sestra Katarina, koja će u povijest ući kao sv. Janja Asiška. Klaru je njen dolazak silno obradovao ali izgleda ne i iznenadio, jer se molila upravo za to da i njena sestra poželi slijediti Gospodina poput nje. Franjevački duh - duh je bratstva, i vidjevši kako je Franji Otac darovao braću, tako je i ona molila da joj daruje sestre.

Već narednog dana u samostan sv. Anđela će upasti gomila bijesnih rođaka, odlučnih u namjeri da bar Ka­tarinu vrate doma. Njeno protivljenje bilo je besplodno - zgrabili su je i ponijeli. Klara se utekla molitvi "da bo­žanska snaga nadvlada ljudsku silovitost" i tijelo njene sestre ubrzo je postalo tako teško da ga uopće nisu mo­gli podići sa zemlje. Neki su sudionici prihvatili čudo s humorom: "cijelu je noć jela olovo", ali stricu Monaldu to nimalo nije ublažilo bijes. Htio ju je udariti, ali ga je iznenadna jaka bol spriječila. U samostanu sv. Pavla Klara se sama izborila za svoj poziv; u onom sv. Anđela pomogla je sestri da se izbori za svoj.

Ali ni na obroncima Subasija Klari se "srce nije po­sve smirilo". Tako se, po Franjinom savjetu, krajem travnja ili početkom svibnja s Janjom preselila u cr­kvicu sv. Damjana. Tamo će im se iste večeri pridružiti njena prijateljica Pacifika di Guelfuccio.

Kada je Franjo popravljao crkvicu sv. Damjana, slučajnim je prolaznicima govorio: "Dođite i pomozite mi popraviti crkvu sv. Damjana, jer će to biti sa­mostan žena, čijim će se dobrim glasom i životom u cijeloj Crkvi proslaviti naš nebeski Otac."

Proroštvo se počelo ispunjavati.

(„Brat Franjo“ 5/2010., str. 10-11.)

________

[1] Po ondašnjem načinu izražavanja u pitanju je pri­jelaz iz svjetovnoga staleža u Bogu posvećen život.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Regionalni sastanci

************

Šibenik / Šubićevac

************



Split / Dobri: Gospa od Zdravlja

************


Sjemenište Sinj: Dan otvorenih vrata

************

Dubrava: Gospa od Zdravlja

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2951
Ovaj mjesecOvaj mjesec55808
UkupnoUkupno7266741

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 74