Sjemenište

Početno razdoblje života u redovničkoj zajednici je, prema Zakoniku kanonskog prava, od propuštanja u ustanovu do prvih zavjeta, novicijat. Novicijat je istovremeno i mjesto i vrijeme gdje novaci, kandidati za redovnički život, bolje upoznaju Božji poziv i karizmu dotičnog reda (usp. Kan. 646.-653.).

Ako novicijat promatramo kao početno razdoblje života u redovničkoj zajednici, što on uistinu i jest, tada sjemenište možemo shvatiti kao predvorje tog razdoblja.

Sjemenište je ustanova u kojoj se promiču zvanja, vodi briga da se daje poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom (usp. Kan.234 §1), stoga je redovito usko vezano uz klasičnu gimnaziju.

Iako se na Zapadu gase kod nas su još uvijek sjemeništa bitan rasadnik i cvijetnjak novih redovničkih i svećeničkih zvanja.

Nakon odvajanja od Provincije Bosne Srebrene (1735.godine) Provincija Sv. Kaja (od 1743. god. mijenja ime u provinciju Presvetog Otkupitelja) na temelju Statuta franjevačkog reda i općih ustanova Sambucanae (1663.) nastavila je s odgajanjem svog podmlatka po sustavu samostanskih srednjih škola. Pridržavala se i odredaba o naukama od 3. ožujka 1763. generalnog povjerenika fra Paškala de Varesia, vizitatora i apostolskog reformatora za prekomorske provincije. Po tim odredbama tražila se velika razboritost i znanje profesora. Bila su određena pitanja, metoda rada i potrebni udžbenici. U okviru tih odredaba nova franjevačka zajednica, od crkvenih vlasti ozakonjena, noseći sa sobom sva prava i povlastice svoje matične Provincije Bosne Srebrene, počela je s ostvarivanjem novog školskog sustava uz kojeg se vezalo i sjemenište.

Za smještaj đaka Provincija je predvidjela i posebne prostorije u samostanu. Jedne su služile za boravak, a druge za nastavu. Za njihovo uzdržavanje brinuo se upravitelj samostana prema odredbama uprave Provincije.

Sjemenište i gimnazija bili su tijesno povezani. Do otvaranja domaće srednje škole šk.g. 1838./39. đaci su stanovali po samostanima. Spomenute školske godine boravak im je određen u samostanima Zaostrogu, Sinju, Kninu, a kasnije Karinu i Visovcu. Kad se otvorila gimnazija s osam razreda u Sinju, stanovali su u jednom dijelu samostana pod okriljem Čudotvorne Gospe Sinjske. Upravitelj samostana bio im je glavni starješina, a nadzirali su ih po redu pojedini profesori. Oko 1859. godine dio samostan u Sinju se u potpunosti preuređuje za đake pitomce.

Vrijeme trajanja sjemeništa je usko vezano uz četverogodišnji rad na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, s tim da na četvrtoj godini, redovito na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM, kandidati za redovnički poziv ulaze u postulaturu, koja traje najmanje šest mjeseci i uska je priprava za novicijat.

Sjemenište ima svog ravnatelja (prefekt) i pomoćnika (doprefekt) te duhovnika.

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1683
Ovaj mjesecOvaj mjesec66669
UkupnoUkupno4983102

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Administrator

franodoljanin@gmail.com