Molitva kad razmišljaš o pozivu (2)

 

Gospodine Isuse,

dugo sam čekao na ovaj trenutak.

Trebalo mi je vremena da razgovaram s tobom u četiri oka,

posebice da te slušam.

Da budem iskren, doista mi ne prestaješ slati poruke.

Problem je što ih ne želim uvijek primiti.

Ponekad ih otjeram glazbom, prijateljima, bukom...

Usprkos tome, ne mogu zanijekati –

osjećam veliku prazninu,

čak i ako se to izvana ne vidi.

Pa ipak, kada mi dođe tvoj smiren poziv: “Hajde za mnom”,

srce mi preplave svjetlo i mir.

Čim začujem ova poziv u dubini svoje duše,

pitam se kako to da si odabrao baš mene između stotina i tisuća mladih.

Ali zašto Gospodine?

Zašto baš mene?

Što je toliko posebno u meni da me pozivaš slijediti te kao svog odabranog apostola?

Tada mi pada na pamet tvoj prvi poziv učenicima i kažem si:

“A što je to bilo tako osobito u Petru, Jakovu, Ivanu i Andriji...?

Nisu li i oni bili ljudi poput drugih?

Nisu li griješili poput svih drugih?

Nisu li bili slabi, ponašali se izdajnički i kukavički poput svih drugih?

A ipak si ih odabrao: “Ti nisi odabrao mene, ne, ja sam odabrao tebe.”  

Zapanjuje pomisao da ovi siromašni ribari s Tiberijadskog jezera

nisu nimalo oklijevali ostaviti na obali zauvijek,

'mrtve mreže' cijelog svog života.

A meni je tako teško ostaviti obitelj,

udobnost moga doma,

navezanost na djevojku (dečka),

izglede da ostvarim karijeru,

svoje osobne planove,

svoju slobodu...

Ali s druge strane ti me također privlačiš

i to nekom osobitom silom

jer si mnogo više od bilo koje osobe ili stvari ovoga svijeta.

Tvoja osobnost, krajnja širokogrudnost,

nježnost prema nama, blagost srca i divota tvoga kraljevstva,

sve me to strahovito privlači.

Znam da ću uz tebe biti istinski sretan;

znam da ćeš ugasiti moju žeđ za vječnošću,

i da ću s tobom trajno obilježiti ovaj svijet,

čineći dobro u tvoje ime.

Ali bojim se.

Plaši me upuštanje u pustolovinu kojom riskiram sve,

premda znam da njome mogu zadobiti sve.

Gospodine, udijeli mi velikodušnost

da krenem za tobom bez oklijevanja,

da prerežem spone tugovanja

koje me vezuju za obalu i zadržavaju me

da se ne otisnem na more svijeta,

s tobom, kapetanom moga broda.

Podaj mi hrabrost, podaj mi snagu.

Znam da neću imati viđenja, ukazanja, ni ništa slično.

Ipak, tvoj glas neće prestati jasno odjekivati mojom dušom

i nesumnjivo me pozivati: “Hajde za mnom”. 

Slijedit ću te, Gospodine.

Slijedit ću te kamo god išao,

i kamo god me vodio.

Ići ću s tobom,

nosit ću svoj križ i dizat ću se s tobom da spasim svijet.

Molim te samo za tri stvari:

podaj mi vjeru, velikodušnost i hrabrost;

jednom rječju - ljubav.

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas648
Ovaj mjesecOvaj mjesec79336
UkupnoUkupno5078215

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 128 

Administrator

franodoljanin@gmail.com