Nikad te neću napustiti

Mk 14, 32 – 50, 14, 66-72

 

Uvodna molitva

Gospodine Isuse, tvoja muka i smrt svjedoče tvoju odanu ljubav prema tvom Ocu i nama. Bio si toliko vjeran da si prolio svoju krv i umro na križu. Nikakva te nebeska ni zemaljska sila nije mogla zaustaviti da ne ljubiš potpuno, odano, do kraja. Gospodine, znaš koliko je nepostojana moja ljubav. Znaš da ljubim slabo i krhko, da sam sklon padu. Pomozi mi meditirati na tvoj primjer kako bih dobio milost i snagu ljubiti te što vjernije.

 

Molbenica

Gospodine, neka moja meditacija na tvoju vjernost i moja slabost u ljubavi uvećaju moju nadu i povjerenje u tebe, i zadobi za mene milost rasta u vjernosti.

 

Evanđelje

Mk 14, 32 – 50. 66-72

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: „Sjednite ovdje dok se ne pomolim.“ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: „Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!“ Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“ I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči su im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: „Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!“ Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njihov dade znak: „Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!“ I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: „Učitelju!“ I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: „Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!“ I svi ga ostave i pobjegnu... I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikog svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: „I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.“ On zanijeka: „Niti znam niti razumijem što mi govoriš.“ I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: „Ovaj je od njih!“ On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: „Doista, i ti si jedan od njih! Ta Galilejac si!“ On se tada stane kleti i preklinjati: „Ne znam čovjeka o kom govorite!“ I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: „Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.“ I briznu u plač.

 

1. Nasmrt žalostan

... pa im reče: Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!“ Isus dijeli duboku tugu svoga srca sa svojim najprisnijim sljedbenicima. Pokušava izraziti dubinu svoje tuge. Njegova ljudska narav traži lojalnu i vjernu podršku svojih najbližih prijatelja. Koliko je puta Isus osnažio apostole u njihovim slabostima i utješio ih u kušnjama! Uvijek je bio vjeran. Sada, možda prvi puta traži od njih malo ljudske utjehe. Želi znati da će oni biti s njim, blizu njega, da će mu pomoći ponijeti teret križa. Ali, uskraćena mu je i ova radost. U trenutku kada ih najviše treba, apostoli su ga iznevjerili. Isusova duša je nasmrt žalosna, a apostoli su pozaspali. Razmatrajte Isusovu dušu lišenu svake utjehe, napuštenu od najbližih sljedbenika. Zahvalite mu na njegovoj vjernoj ljubavi.

 

2. Ne znam čovjeka o kom govorite

„Ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: „I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.“ On zanijeka: „Niti znam niti razumijem što mi govoriš.““ Samo nekoliko sati ranije Petar je hrabro obećavao našem Gospodinu: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.“ A tako su svi govorili. Petar je bez sumnje gajio iskrene namjere. Želio je svim srcem živjeti po svojim riječima i biti vjeran Kristu. Nije iznevjerio svoje čežnje, nego prije svoju volju da ih provede u djelo. Podbacio je jer se više uzdao u vlastitu snagu nego u snagu koja dolazi od Boga. Isus je vidio što će uslijediti i upozoravao je: ‘Bdijte i molite’, ali uzalud. Petar je mislio da je on izvor kreposti i naposljetku je zatajio svog Gospodina. Poslije će mu to slomiti srce ali i pomoći da iz vlastita iskustva spozna svoju ovisnost o Bogu! Koliko li su samo riječi Učitelja istinite: on je trs, a mi smo loze! Naša vjernost ovisi o njemu.

 

3. I briznu u plač

Do ovog su trenutka Petrovi strahovi i sebeljublje bili glavni sadržaj njegovih misli, riječi i djela. Privremeno su ga opsjeli i upravljali njime. Njegove su emocije dosegle vrhunac kada ga je mnoštvo prepoznalo kao jednoga od Isusovih sljedbenika. Prije nego li je shvatio što govori, zatajio je onoga kojega je najviše ljubio, svog Gospodina i Učitelja. Kada se pijetao drugi puta oglasio, otvorile su mu se oči i spoznao je krutu stvarnost svog nedjela. Javno je priznao da se Isusa stidi. Kukavički ga je zatajio. Duboka je žalost ispunila njegovo srce i sav skršen zaplaka. Molio se kao nikada ranije, molio je Boga za oproštenje. Za istinsku poniznost potrebno je usrdno pokajati se, isprazniti se od samodostatnosti i napraviti mjesta milosti Božjoj. Tek kad se ispraznimo od sebstva, Božja milost može napuniti naše duše pa ćemo postati pravi izvor vjernosti.

 

Razgovor s Kristom

Gospodine Isuse, pozvao si me poput Petra i apostola, da svojom vjernošću sudjelujem u poslanju spašavanja svijeta. Pokazao si mi da je put odanosti nužno strm i krševit put križa. Razmatranje tvoje muke ispunjava moje srce ljubavlju i zahvalnošću za sve što si pretrpio iz ljubavi prema meni. Bio si vjeran cijelo vrijeme; u Getsemaniju, pri uhićenju, na suđenju, kod bičevanja, ponižavanja, krunjenja trnovom krunom, nošenja križa, i krvavog razapinjanja. Dobro znaš da više nalikujem Petru nego tebi; pun sam plemenitih ideala i herojskih odluka, ali tvrdoglavo se radije uzdam u sebe nego u tvoju milost. Znaš dobro kako lako podbacujem u vjernosti u svom vlastitom životu. Od danas nadalje obećavam ti da ću obnoviti svoje ufanje i povjerenje u tebe, sjediniti se s tobom u intenzivnoj molitvi, i njegovati zdušno kajanje za svoje propuste. Gospodine Isuse, uzdam se u te.

 

Upitnik

Da li moja meditacija na Isusovu muku potiče moje srce na tugu, kajanje, ljubav i vjernost? Kako često razmišljam o Isusu u njegovoj muci?

Na kakva me djela nadahnjuje razmatranje Gospodinove vjernosti? Da li mu se približavam da dobijem snagu i svjetlo? Vidjevši kako njegova vjernost razotkriva isprike i sofizme iz mog vlastitog života, koliko sam voljan prihvatiti njegov poziv da prihvatim križ umjesto da popustim pred niskim strastima i žudnjama?

Njegujem li ljubeću tugu što sam uvrijedio Boga? Što to istiskuje Božju milost u mom životu? Jesam li sklon samodostatnosti, uzdavanju u sebe? Da li nesvjesno vjerujem u to da sam izvor kreposti i vjernosti? Što me sprječava da postanem krepostan i vjeran, da se ispraznim od sebstva? Što ću učiniti sada kako bih rastao u poniznosti i uzdao se u njega?

 

 

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas228
Ovaj mjesecOvaj mjesec45943
UkupnoUkupno5207127

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 102 

Administrator

franodoljanin@gmail.com