1. korizmena nedjelja (A)

Glad za bogatstvom, čašću i moću

Emil Nolde, umjetnik, naslikao je 1921. godine svoju umjetničku sliku i dao joj naslov "Izgubljeni raj". Na slici su Adam i Eva nakon pada. Počinili su istočni grijeh. Sjede tu, kao da im je mrena spala s očiju. Goli su i s užasnutim pogledom gledaju na ruševine svoga raja. Bilo je zamamljivo slijediti zmiju,  a sada!

Iz godine u godinu slušamo na Prvu  nedjelju korizme evanđelje o Isusovoj kušnji u pustinji. Četrdeset dana Isusova posta obilježava naše ulaženje u predvazmeno  pokorničko vrijeme. U zbornoj molitvi molili smo da "napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer." U Predslovlju slavimo Isusovu pobjedu nad "đavolskim napastima". Đavolsko napastovanje  Isusa počinje s četrdeset dana u pustinji. Pustinja je ovdje simbol za stanje duše. U pustoši gladi kamenje počinje govoriti. Pustinja prisiljava na vanjsko naprezanje preživljavanja. S elementarnom snagom javlja se Isusova glad za rječju. U sućuti ne smijemo život jednoga čovjeka reducirati na potrebe gladi. Sin Božji ne smije pristati na to skraćenje i reduciranje. On mora podsjetiti, da se život svakoga čovjeka smije gledati u veličanstvenom svjetlu: postoji Bog koji govori s čovjekom, koji čovjeka gleda i poštuje ga. Glad je ipak samo jedna opasna pokretačka snaga čovjekova. Puno dublje u čovjeku  je volja za moću, dakle zahtjev, da vlada i da se "uzvisuje". Glad može voditi čovjeka u borbu s drugim ljudima. Težnja za moću prijeti, da se bližnjeg  ponizi i da ga se socijalno uništi. Vječni kotač  nepravde i nasilja, odmazde i ponovne osvete spada u dramu ljudske povijesti.

Kakav je to svijet u kojem treba osigurati vlastitu nepravdu  stupivši u pakt sa Sotonom, pasti na koljena pred moćnikom! Isusa je obuzela sveta srdžba: "Odlazi, Sotono!" Moć čovjeka nad čovjekom "radi Boga", ne smije ostati kao posljednja stvarnost. Iz uzajamnog porobljavanja  pomaže nama ljudima jedna, apsolutno nadmoćna moć Božja. Samo ona zaslužuje respekt i strahopoštovanje, pokorenje i klanjanje.  "Klanjaj se svome Bogu, koji te izveo iz kuće svih ljudskih ovisnosti i ropstava." U Bogu je moguće naći slobodu. U Bogu će prestati  vanjska djelatnost nasilja.

Uspostavljeno je prvobitno dostojanstvo čovjeka; i mi imamo mogućnost susresti se s kušnjom,  a da ne budemo izručeni njoj. Zato je tu Isus!

Samo njemu pripadati, njega slušati, nemati drugoga Boga uz njega i sve očekivati od njega. To nam stvara unutarnju slobodu.

Pred nama je predvazmeno pokorničko vrijeme. Ono nas poziva da se vratimo svojoj nutrini. Da se zadržimo u njoj. Da vidimo što je za naš život važno i vrijedno. Da se suprotstavimo svakoj kušnji koja naš život vodi ukrivo.

Stara afrička priča pripovijeda kako je misionar promatrao čudnovato vladanje nekoga beduina. Ovaj bi uvijek iznova lijegao svom dužinom na tlo i naslanjao uho na pustinjski pijesak. Misionar ga, začuđen, upita: "Što to radiš?" Ustavši beduin reče: "Prijatelju, slušam kako pustinja plače: htjela bi biti vrt."

Možda nam pomogne i misao sv. Augustina: "Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ da je i pobijedio? Spoznaj da si u njemu i ti iskušan, ali da si u njemu već i pobijedio. Mogao je đavlu zabraniti kušnju. No, da on nije bio iskušan, kako bi tebi, koji si još na kušnji, dao pouku kako ćeš pobijediti?"

Stoga, idimo prema Uskrsu i drugima ne dajimo kamenje  nego kruh. Pred nikim ne padajmo na koljena da osiguramo prednost pred nekim. U Bogu tražimo prijateljstvo i oslonac. Svim srcem se molimo našemu bratu i Gospodinu  Isusu Kristu, da nas provede kroz kušnje, jer Isus bira ono što ostaje. On bira put koji stvarno spašava. On izabire Boži put, put ljubavi i života. On nadvladava zlo ne nasiljem, nego dobrotom. Bogu hvala da je on izabrao ovaj put. On time pokazuje o čemu se stvarno radi u našemu životu.

Perspektiva moći važna je u evanđeliste Mateja, tako da je on još jednom zahvaća na kraju svoga evanđelja i njoj se radikalno vraća. Ponovno je govor o Gori, "padanju na koljena" i moći na  nebu i na zemlji. Ovaj put učenici susreću Uskrsloga. Kad ga ugledaše , padoše ničice preda nj. Isus im pristupi i prozbori:"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio (Mt 28, 16-20)!"
Uistinu jedna sasvim druga povijest "kušnje". To je zamaljiva povijest, koja je vrijedna razmišljanja na početku korizmenog vremena!

Fra Jozo Župić


**********

 

Iskušavan svime, osim grijehom

Isus Krist, naš Gospodin, postao je nama u svemu sličan, osim u grijehu. On je Sin Božji od vječnosti, a ipak je u vremenu uzeo smrtnu i trpeću  ljudsku narav. To je učinio, da bi nas otkupio od grijeha i ropstva zla. On je prema riječima poslanice Hebrejima "poput nas iskušavan svime, osim grijehom" (4,15).

To će nam pomoću današnjega Evanđelja biti stavljeno pred oči. Đavao pokazuje Isusu zamamljivosti ovoga svijeta i htio bi da ga odvratiti od njegova božanskog poslanja. Isus Krist u susretu s napasnikom snalazi se odlučno i tako nam pokazuje, kako i mi trebamo nadvladati Zloga kada nam pristupi.

Tu je najprije iskušenje o lagodnom, raskalašenom životu: "Reci, da ovo kamenje postane kruhom." To za Sina Božjega ne bi bio nikakav problem, ispuniti tu želju. Ipak on svima nama kaže, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Duhovne i vječne vrijednosti broje dakle, ne prolazno i zemaljsko. Upravo u korizmenom vremenu mi možemo pobjeći od mentaliteta konzuma, potrošnje i nesmetanog užitka, da budemo slobodni za Božju riječ i pouku i za međuljudski susret u ljubavi i prijateljstvu.

U drugom iskušenju đavao bi htio da se Isus baci s vrha Hrama. Ponovno je Gospodinov odgovor jasan: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" Ne pokušava li moderni čovjek svuda prigrabiti sebi Božju moć? Promislimo samo na pokušaje, da se klonira čovjeka i na mnoge zahvate u živoj i neživoj prirodi, nad kojima čovjek doduše kao kruna stvorenja treba vladati, ali ne u iskorištavajućoj namjeri i samovoljno, nego zastupajući Boga kojemu uvijek ostajemo odgovorni. Samo kada pazimo na Božje zakone, koji su upisani u prirodu i u čovjeka – također u seksualnom području, tada može uspjeti život ovdje na zemlji i mi ćemo smjeti baštiniti kraljevstvo Božje.

Treće iskušenje konačno je gotovo neodoljivo, tako nam se čini. Đavao je stavio pred Isusa  sva kraljevstva, sve moći ovoga svijeta. Cijena: on treba pasti ničice i pokloniti se – ne Bogu, nego Napasniku osobno! Otpad od živoga Boga i klanjanje stvoru, palom anđelu, "ocu laži" i "ubojici ljudi od početka". Nečuven zahtjev, u kojemu se Isus odlučno snalazi: samo se Bogu treba klanjati. Njemu pripada sva čast!

Kada čovjek za svoje djelo i za svoje dopuštenje ne stavlja više granice, ako on svu vlast prigrabi sebi, tada uskraćuje Bogu čast i samoga sebe čini božanstvom. On ne bi više htio služiti ("non srviam" je moto paloga anđela) i tako samom sebi sprema propast. Kratak je sav zemaljski sjaj i slava, ako su bez Boga. Korizmeno vrijeme pokazuje nam da imamo alternativu. Ta alternativa  znači da budemo skromni, da se odričemo nepotrebnoga i svega onoga što nas priječi da budemo slobodni za bitno. Tko sabire blago u nebu, taj će biti bogat u srcu, taj ne treba tražiti zemaljsku moć i priznanje.

Pogledajmo na Mariju, majku Isusovu. Kao što se njezin Sin opirao zlu, tako se je i ona opirala Zlomu. Ona je sva čista i sveta, bezgrešna i Bogu posvećena. Ako joj se povjerimo, tada ćemo pobijediti Zloga. Bog nam oprašta grijeh za koji se od srca kajemo, i daruje nam uvijek iznova novi početak u sakramentu pomirenja! S Bogom ćemo ostvariti velike stvari, jer on zbacuje silne s prijestolja, a uzvisuje neznatne. Gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Tko ima otvoreno srce za Božju ljubav, taj će u punini iskusiti njegovo milosrđe.

Fra Jozo Župić

*******************

Postiti 40 dana?

Duhovne vježbe u govoru Crkve jesu vrijeme tišine. Svake godine trebao bi svaki vjernik, uključivši i svećenika, obaviti duhovne vježbe od pet do sedam dana, po mogućnosti u tišini, pod vodstvom iskusnoga duhovnog voditelja. Jednom u godini biti nekoliko dana bez mobitela, bez termina u kalendaru, bez televizije i interneta. Samo vrijeme tišine. Staviti Boga na prvo mjesto. Dati prostora molitvi.

Takve vježbe životno su potrebne za duhovni život. Ako želimo rasti u duhovnom životu, potrebno je pronaći vrijeme za sebe i promišljati o vlastitom životu. Duhovne vježbe daju oslonac i orijentaciju za život.

Veliki uzor "duhovnih vježbi" jesu četrdeset Isusovih dana u pustinji. Na početku, prije nego će poći u javnost, Isus se povlači u potpunu samoću pustinje. Ne u hotel s četiri zvjezdice, ne u lječilište, ne u toplice, nego u tvrdu nezaštićenost pustinje. Prestrašim se na pomisao o Isusovim danima i noćima. Sasvim sam sa svojim Bogom i praznom prirodom. Post i molitva. Mogu li ja to izdržati?

Nikakvo čudo da je nakon tako ekstremnog vremena ogladnio. I nikakvo čudo da su ga spopala iskušenja. Kad mi govorimo o "iskušenjima", većinom mislimo na seksualno područje. Često su ona na prvom mjestu. Ona i danas potpaljuju sa svih strana. Isusova iskušenja idu dublje. Ona pokazuju gdje đavao njega, Sina Božjega, želi upropastiti.

"Ako si Sin Božji…", tada pomozi samom sebi! "Reci da ovo kamenje postane kruhom." Kad je Isus visio na križu govorili su njegovi kritičari:"Ako si Sin Božji, siđi s križa." Pokaži svoju moć! Ne budi bespomoćan! Isus na oba prigovora nije učinio ništa. Zar nije mogao? Pa, on je umnažao kruh za gladne i mrtve je budio na život. Ne za sebe, nego za nas.

"Ako si Sin Božji, baci se dolje", s vrha hrama. Pokaži svoju moć s jednim prekrasnim čudom za gledateljstvo, da u te vjeruju. On odbija. To nije Božji način. Ne senzacija, nego prava pomoć. Bog djeluje u skrivenosti. Za one koji ga zovu i povjeravaju mu se. Njemu se treba klanjati a ne božanstvima koja nas žele zarobiti. Đavao obećava Isusu sva kraljevtsva svijeta. U stvarnosti može donijeti samo neslobodu. Koga je đavao učinio sretnim?

U svojih četrdeset dana "duhovnih vježbi" u pustinji Isus se borio protiv svih iskušenja ljudskoga srca i nadvladao ih. Mi ne možemo i ne moramo potpuno nasljedovati Isusa u četrdeset dana posta. Ali ipak je moguće barem malo sudjelovati u njegovom vremenu pustinje.

Nitko ne može reći da nema barem malo vremena za molitvu. Molitva je za dušu tako životno važna kao disanje za tijelo. Svi možemo glede jela učiniti malu žrtvu, da bismo dijelili s drugima koji su gladni. Svima čini dobro ispitati se upotrebljavamo li malu ili veliku moć nad drugima na dobro ili na zlo. Četrdeset dana Korizme: duhovne vježbe, življene u svakidašnjici! S Isusovom pomoći mogu uspjeti. To nam čini dobro.

Fra Jozo Župić


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

20.-23. lipnja: Šibenik/Sv. Lovre: Proslava Presvetoga Srca Isusova

********

24. lipnja: Svećeničko ređenje u Splitu

*******

23. - 25. lipnja: Vancouver - Mladifest

********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas824
Ovaj mjesecOvaj mjesec54897
UkupnoUkupno5143356

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 92 

Administrator

franodoljanin@gmail.com