Projekt trajne formacije za FSR - Siječanj 2011.

PREDSJEDNIŠTVO MEĐUNARODNOG VIJEĆA FSR-A
PROJEKT TRAJNE FORMACIJE
MJESEČNA TEMA - SIJEČANJ 2011. – GODINA 2 – Br. 13


 

I. DIO: MJESEČNA TEMA
U svojoj je zadnjoj okružnici naša generalna ministra, Encarnacion del Pozo, obavijestila Nacionalna vijeća o idućem Generalnom kapitulu koji će se održati u listopadu u San Paolu u Brazilu. Glavna tema Kapitula bit će: Evangelizirani da bi evangelizirali. Kapitul će se baviti posebnim poslanjem FSR-a da izgrađuje evanđeoskiji i bratskiji svijet. Međunarodno je Predsjedništvo stoga odlučilo da će središnja tema trajne formacije za 2011. godinu biti: Evangelizacija. Nadamo se da će sva braća i sestre, istražujući to područje, biti bolje pripravljeni za razvitak središnje teme našeg Generalnog kapitula.
Kako bi razvio temu evangelizacije tijekom 2011., skupina za formaciju će svoj rad usmjeriti na Apostolsku pobudnicu Evangelii nuntiandi Paola VI. Pružajući novi poticaj važnom radu oko evangelizacije, Pobudnica potvrđuje ulogu Crkve i svakog kršćanina (ne samo svećenika) u širenju Evanđelja, Radosne vijesti, ljudima današnjice. Papa Montini to je objasnio ovako:“‘Još jednom želimo potvrditi da zadaća naviještanja Evanđelja svim ljudima tvori temeljno poslanje Crkve’, zadaću i poslanje što uslijed velikih promjena u suvremenom društvu postaju sve hitniji. Da Crkva može naviještati Evanđelje, za nju je to zapravo milost i njeno poslanje, njena najdublja raspoznajna crta. Ona je upravo radi naviještanja Evanđelja.” (br. 14).
Skupina za trajnu formaciju osim toga želi tijekom 2011. ponuditi mjesečne priloge na našoj međunarodnoj web stranici (
www.ciofs.org). Povratne informacije primljene od mnogih bratstava ohrabrile su Skupinu da nastavi s objavljivanjem priloga i u 2011. Svaki mjesec prilog će biti predstavljen u dva dijela. U prvom dijelu, za koji je zadužen Ewald Kreuzer, FSR, pobrinut ćemo se da objavimo sažetak Evangelii nuntiandi s komentarima i pitanjima za razmišljanje u bratstvu. U drugom dijelu, koji sastavlja fra Amando Trujillo-Cano, TOR, pokušat ćemo naglasiti važne aspekte Duhovnosti i Socijalnog nauka Crkve.

 

Tema 1: Uvod u Apostolsku pobudnicu o evangelizaciji u suvremenom svijetu
EVANGELII NUNTIANDI
Autor sažetka i komentara: Ewald Kreuzer, FSR


Apostolsku pobudnicu Evangelii nuntiandi (EN) objavio je 8. prosinca 1975. papa Pavao VI. Naslov pobudnice dolazi od prvih riječi službenog teksta na latinskom: “Evangelii nuntiandi studium nostrae aetatis hominibus” (“Naviještanje evanđelja ljudima našeg vremena”).
Evangelii nuntiandi objedinjuje radove sa sinode biskupa održane 1976. (27. rujna – 26. listopada). Među sudionicima pripreme za taj skup bio je i kardinal Karol Wojtyla, budući Ivan Pavao II. Između tema predloženih za sinodu, papa Pavao VI. odabrao je onu o evangelizaciji svijeta. Razlog odabira te teme objavljen je u jednoj okružnici u kojoj stoji da će sinoda razmatrati “temu evangelizacije kao ozbiljan problem Crkve pred izvršavanjem svoga poslanja koje je posljedica mnogostrukih i brzih promjena bilo u civilnom društvu, bilo u samoj Crkvi, i koje stoga određuju potrebu za sastankom kojem će u cilju biti da vidi kako, u ovom svijetu preobrazbe i u aktualnim okolnostima, ona mora izvršiti svoje spasenjsko poslanje naviještanja Evanđelja.”
Evangelizacija je za Pavla VI bila prioritetno pitanje, kao što je i sam istaknuo: “Društvene prilike nas obvezuju da preispitamo metode, da pomoću svih mogućih sredstava pronađemo način da današnjem čovjeku prenesemo kršćansku poruku, jedinu u kojoj će on moći pronaći odgovor na svoja pitanja i snagu za svoj angažman u ljudskoj solidarnosti.”
27. rujna 1974. tijekom svečane euharistije povodom otvaranja sinode, Pavao VI je u svojoj homiliji božanskom Učitelju uputio ovu molitvu: “Gospodine Isuse, sam čin evangelizacije rađa se od tebe, Gospodine, kao rijeka; ono ima izvor, a ti si, Kriste Isuse, taj izvor. Ti si povijesni razlog, ti si djelotvorni i transcendetni razlog ove čudesne pojave: apostolata, od tebe, Učitelju; od tebe, Spasitelju; od tebe početak i uzor.” Malo zatim skupština je otvorena u sinodskoj dvorani. Tom je prilikom Pavao VI postavio tri glasovita pitanja: “Tko smo mi? Što činimo? Što bismo trebali učiniti?” Nakon tih uvodnih riječi papa je preispitao narav i cilj evangelizacije, kao i metode i sredstva koji su u skladu s naviještanjem evanđelja.
Izvor:
http://www.nccbuscc.org/evangelization/apostolic.shtml ili http://www.vatican.va/

Pitanja za razmišljanje i razgovor u bratstvu

  1. Što za tebe i tvoje bratstvo predstavlja pojam evangelizacije? Na što nas poziva?
  2. Istraži u Pravilu FSR-a i Generalnim konstitucijama FSR-a članke koji se tiču – direktno ili indirektno – teme evangeliziranja.
  3. Za rad na Evangelii nuntiandi tijekom ove godine, nabavi si primjerak Pobudnice.

 


II. DIO: DUHOVNOST I SOCIJALNI NAUK CRKVE


Tema 1/3: Svjetski dan mira – 1. siječnja 2011.
VJERSKA SLOBODA, PUT KA MIRU (točke 1-5)
Autor komentara, sažetka i pitanja: fra Amando Trujillo Cano, TOR


Nova godina obično budi u nama mnoga očekivanja i želje dok za tek završenu godinu zahvaljujemo Gospodinu na Njegovim mnogim blagoslovima, stečenim iskustvima te na prilikama i izazovima što nas čekaju u budućnosti. Upravo na početku svake građanske godine, Crkva svečano slavi Mariju kao Majku Božju. Liturgija dana nas poziva da slijedimo primjer pastira koji “odoše žurno u Betlehem i nađoše Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama” (Lk 2,16); poziva nas također da učimo od Marije koja je pohranjivala sve događaje koji su se zbivali oko djetešca Isusa “razmišljajući o njima u srcu svome” (Lk 2,19). Neprestano tražiti Isusa u svome životu i razmišljati o znakovima Njegove prisutnosti čini nas sposobnima vidjeti bezbrojne blagoslove koje smo već primili te prihvaćati buduće. U Isusu svatko od nas više nije rob, nego sin, a ako sin, i baštinik po Bogu (usp. Gal 4,7).
Ova plemenita čast ne može se razumjeti bez implikacija, što individualnih, što društvenih. U svojoj poruci povodom proslave Svjetskog dana mira[1] (1. siječnja 2011.) papa Benedikt XVI osvrće se kritički na temu o našem aktualnom svijetu koja je direktno povezana s dostojanstvom ljudskih bića i našim najdubljim identitetom te najvišim težnjama koje posjedujemo kao djeca Božja: vjerska sloboda, put ka miru.
Na početku poruke Benedikt XVI izražava želje radosti, blagostanja i mira, no žali što je u protekloj godini vladalo ozračje progona, diskriminacije, nasilja i vjerske netolerancije. On na poseban način tu misli na Irak gdje nasilje i atentati predstavljaju veliku prepreku “željenoj stabilnosti i pomirenju”. Podsjeća na niz žestokih napada koji su počeli 31. listopada kad su “ubijena dva svećenika i više od pedeset vjernika dok su sudjelovali na misnom slavlju” u bagdadskoj katedrali. On također ohrabruje ovu kršćansku zajednicu obećavši svoju “blizinu i blizinu čitave Crkve, koja je konkretno izražena na nedavnoj Posebnoj biskupskoj sinodi za Bliski Istok”. Osim toga papa zahvaljuje “vladama koje se trude da ublaže trpljenja te braće ljudi” te poziva “katolike da mole za svoju braću u vjeri koja trpe nasilja i netrpeljivost”. On zatim tvrdi: “Mnogi od njih su svakodnevno izloženi uvredama i često žive u strahu zbog svojega traženja istine, zbog svoje vjere u Isusa Krista i svojeg iskrenog apeliranja na poštivanje vjerske slobode. Sve je to neprihvatljivo jer predstavlja uvredu Bogu i ljudskom dostojanstvu; osim toga, to predstavlja prijetnju sigurnosti i miru i sprječava ostvarenje istinskog i cjelovitog čovjekova razvoja.” Benedikt XVI tvrdi da “Nijekati ili samovoljno ograničavati tu slobodu znači gajiti ograničeni pogled na osobu; potamniti javnu ulogu religije znači stvarati nepravedno društvo, jer ne uzima u obzir pravu narav osobe.” Stoga potiče “muškarce i žene dobre volje da ponovno revno prionu izgrađivanju svijeta gdje će svi moći slobodno ispovijedati vlastitu vjeroispovijest ili vjeru i živjeti vlastitu ljubav prema Bogu sa svim srcem, sa svom dušom i sa svim umom (usp. Mt 22,37).”
U drugoj točki Poruke papa tvrdi da je pravo na vjersku slobodu ukorijenjeno u samo dostojanstvo ljudskog bića koje je transcendetne naravi. U tom smislu dodaje: “Bez priznavanja vlastitog duhovnog bića, bez otvaranja transcendentnom, čovjek ostaje prignut nad samim sobom, ne uspijeva pronaći odgovore na pitanja vlastitoga srca o smislu života i domoći se trajnih vrijednosti i etičkih načela, a ne uspijeva čak ni iskusiti istinsku slobodu i izgrađivati pravedno društvo”. Benedikt XVI zatim kaže da je vrijednost ljudskog dostojanstva objavljena u Svetom pismu “kao odjek samoga našeg iskustva”, citirajući Ps 8,3-6: “... što je čovjek da ga se spominješ?... Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.” U slijedu svoga promišljanja nadalje kaže: “Vrhunaravno dostojanstvo osobe je bitna vrijednost židovsko-kršćanske mudrosne tradicije, ali, zahvaljujući tome što se svi ljudi služe razumom, može se priznati svima... Poštivanje bitnih sastavnica ljudskog dostojanstva, kao što su pravo na život i pravo na vjersku slobodu, je uvjet moralnog legitimiteta svake društvene i pravne norme.”
U 3. stavci papa tvrdi da je vjerska sloboda u ishodištu moralne slobode i treba je shvatiti “ne samo kao zaštićenost od prisile, već još prije kao sposobnost da čovjek može činiti vlastite izbore u skladu sa istinom.” Osim toga, on tvrdi da “Sloboda koja je neprijatelj ili je ravnodušna prema Bogu u konačnici niječe samu sebe i ne jamči puno poštivanje drugoga... Iluzija da će se u moralnom relativizmu naći ključ za mirni suživot je zapravo izvor podjela i nijekanja dostojanstva ljudskih bića... U vezi s tim je nezamislivo da vjernici “moraju zatirati jedan dio samih sebe – svoju vjeru – da bi bili aktivni građani; ne bi se smjelo nikada dogoditi da se radi uživanja vlastitih prava mora nijekati Boga.””
Četvrti odlomak objašnjava da je “vjerski odgoj povlašteni put za osposobljavanje novih naraštaja da prepoznaju u drugome svoga brata i svoju sestru, s kojima se želi zajedno kročiti i surađivati kako bi se svi osjetili živim udovima iste ljudske obitelji, iz koje nitko ne smije biti isključen”. Stoga papa ističe središnju i temeljnu ulogu obitelji utemeljene na ženidbi između muškarca i žene, “prva škola odgoja i društvenog, kulturnog, moralnog i duhovnog rasta i napredovanja djece.”
U 5. točki Benedikt XVI govori da je vjerska sloboda “tekovina političke i pravne kulture. Ona je osnovno dobro: svaka osoba mora imati mogućnost da slobodno ostvaruje pravo da, kao pojedinac ili zajednica, ispovijeda i očituje vlastitu religiju ili vlastitu vjeru, bilo javno bilo privatno, u naučavanju, u praksama, u tiskovinama, u bogoslužju i obdržavanju obreda... Međunarodni zakoni priznaju tako da prava vjerske prirode imaju isti status kao i pravo na život i osobnu slobodu, čime potvrđuju da ona pripadaju samoj jezgri ljudskih prava, onih općih i naravnih prava koje ljudski zakon ne smije nikada nijekati.” Na taj je način vjerska sloboda predstavljena kao “lakmus papir kojim se provjerava poštivanja svih ostalih ljudskih prava”.

Pitanja za razmišljanje i razgovor u bratstvu

  1. Što znači utjelovljenje Sina Božjega u ozračju progona, nasilja i vjerske netolerancije koje je prisutno u nekim dijelovima svijeta?
  2. Kako svjetovni franjevci mogu pomoći da se razvije veći osjećaj vjerske slobode i mira u tvom mjestu i tvojoj zemlji?

___________________________________________

[1]www.vatican.va/holy father/benedict_xvi/messages/peace/documents/hf_ben-xvi_mes_20101208_xliv-world-day-peace_it.html

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1046
Ovaj mjesecOvaj mjesec46439
UkupnoUkupno5274650

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 95 

Administrator

franodoljanin@gmail.com