Povelja kralja Matijaša Koruina poslanicima Poljičke republike

Osobna kraljevska povelja

Prvi poznati pisani spomen imena Hrvace Hroivacza, 25. 7. 1480. u Budimu.

Ja Matija, milošću Božjom kralj Mađarske, Češke itd. izdajem povelju, snagom ovog pis­ma označujući svima na koje spada, što su časni učitelj Nikola Martinčević, kliški nadđakon i Marijan, plemić, sin Stjepana, Grgina sina, iz Poljica - poslanici i govornici plemića i svih drugih ljudi bilo kojeg staleža Poljičke republike - koji su došli pred lice našega veličanstva u ime njihovih plemića i cijele zajednice rečene republike nastojali iznijeti našem veličanstvu da su, premda su sami već u prošla vremena izrazili vjernost kojom su se uvijek i od-starine obvezali našim predhodnim kraljevima Mađarske, same sebe pre­dali i podložili tuđinskoj vlasti; ipak napokon služeći se boljim savjetom, kolika su dobra primili od naših predhodnih kraljeva Mađar­ske i isto tako uvedeni u mnoga druga očeki­vana dobra, zdušno se želeći otrgnuti od tuđe podložnosti i poslušnosti kojoj su se - kako je gore rečeno - podložili i opet pribrojiti broju ostalih podložnika našega kraljevstva i našoj vlasti kao što su i prije bili podložni našem veličanstvu i svetoj kruni našega mađarskog kraljevstva i s potpunom spremnošću opsluživati vjernost i privrženost. Zato dobro razmislivši u svojim dušama prisegnuše na podložnost poglavarstvu, vladavini i upravi našeg veličanstva i našim nasljednicima mađarskog kraljevstva i iste naše svete krune i zaklevši se na kršćansku vjeru u svemu su nam se predali na vjernu službu i predani posluhu te se tako ujedinili u zajednicu naših ostalih podložnika, što su ovdje spomenuti govornici i poslanici nama jasno službenim pismom s posebnim pečatom, darovima i prinosima spomenute Poljičke republike potvrdili. Isti učitelj Nikola nadđakon i Mari­jan u svojstvu prije rečenih plemića i cjelo­kupnog stanovništva rečene Poljičke repub­like, moleći naše veličanstvo da se udostoji­mo - po našoj kraljevskoj milostivosti - njih same i cijelu onu zajednicu čitavog područ­ja u pravu, vlasti i upravljanju pribrojiti (prim­iti) našoj vjernoj službi i našoj svetoj kruni i ponovno primiti u zajednicu našega kraljev­stva i pribrojiti zajednici ostalih naših pod­ložnika, te njih i svakoga od njih koliko su zaslužili mi za dobrobit počastimo milošću i naklonošću našega kraljevstva. Stoga mi, koji­ma je stalo do toga da - iz poštovanja kra­ljevskog dostojanstva po pravnoj službi sve­te krune našega mađarskog kraljevstva -raspršeno sabiremo i ljubaznom dobrosti-vošću ljude izvana k sebi i svojoj uslužnosti pozivamo, potpuno naklonjeni poniznim molbama istih, spomenute plemiće i druge ljude bilo kojeg staleža rečenog poljičkog područja i cijelu njihovu zajednicu, skupa sa zemljama koje su nekoć imali, područjem, posjedima i stvarima te njihovom pokretnom i nepokretnom imovinom primili smo, upisali i ubrojili pod pravo, vlast, zaštitu i našu obranu i k vjernoj službi i svetoj kruni našega kra­ljevstva, ali i broju i zajednici naših ostalih podložnika zauvijek primamo, ubrajamo i upisujemo i iz naše neiskvarene kraljevske dobrostivosti istim svim plemićima i drugim bilo kojim staležima i ljudima bilo kojeg zan­imanja rečenog poljičkog područja, gradovi­ma i utvrdama, kaštelima, posjednima, diob-ništvima i pravnim posjednicima, stvarima i bilo kojim njihovim dobrima, nad svim onim prestupcima i izgredima što sami ili netko drugi od njih dotle pogriješe protiv pred­stavnika naših mađarskih kraljeva, protiv nas, kraljevstva i naših stanovnika, mi čineći milost i milosrđe smatrali smo dostojnim da im damo ove dolje napisane koncesije i provizije.

Kao prvo određujemo da se, kao godišnje primanje pojedinim plemićima rečene repu­blike, izda 400 fiorina iz fizičke blagajne na­šega kraljevstva, svake godine oko blagdana sv. Mihovila Arhanđela. I, jer se kaže da medu njima ima mnogo onih koji su upućeni na našu kraljevsku službu ali je ne mogu ispu­njati zbog loših prilika, takvima koji su sprem­ni i određeni za našu službu određujemo go­dišnje 100 fiorina koje, osoba ili njihov opuno­moćenik koga će zajednica rečenog područ­ja odrediti, može podići. Uistinu, ako spomenuta zajednica plemića našega veličan­stva i naše svete krune budu obdržavali zadanu vjernost na koju su se obvezali kako su obećali mi ćemo im učiniti takvu uslugu da će moći za obranu rečenog područja zadržati vojsku. Što se tiče svih prava, pisa­ma i privilegija, onih koje sami i nad bilo kojim posjedima i dobrima njih i njihovih nasljed­nika izvan spomenutog Poljičkog područja pod našom upravom i onom što nama i na­šoj kruni pripada, koja su postojećim podložnicima izdana i potvrđena, ukoliko su prema određenom propisu izdana i postoje i ako se njihovom snagom potvrđuje istina, mi ponovno potvrđujemo. Onima pak koji­ma mi damo ili će im naši kraljevski nasljed­nici dati posjede ili bilo koja dobra, a ako bi im se netko zakonski suprostavio pa ih ne bi mogli imati, ukoliko to ne proizlazi iz njihove osobne neodgovornosti, nastojat ćemo im to u drugim posjedima i dobrima u istoj protu­vrijednosti nadoknaditi. Ako je negdje, naime, spomenuta zajednica od Turaka ili drugih neprijatelja prognana sa svojih ognjišta i iz provincije njih ćemo - u tom slučaju - zadržati, primiti i smjestiti u našem kraljevstvu, dok im se ne povrati izgubljeno gostoprimstvo i slobodan povratak u domovinu. Uz to ćemo spomenutim osobama, ukoliko oni nama i svetoj kruni našega kraljevstva iskažu vjernost, učiniti proviziju o potpisanim posjednima. Što se toga tiče plemićima Stjepanu i Nenadu Gakunjinu te Radošu i Ivanu Petroviću poje­dinačne parcele u posjedima zvanim Kunjak i Zavišušje koja su, kaže se, u mirnom razdo­blju ostala u njihovu vlasništvu, dajemo naše donacije s novim naslovom; tako istom Ra­došu Petroviću za ona dobra koja će morati ostaviti na otoku Hvaru ustupamo postojeći posjed Studenci na području Čačvine; reče­nom Ivanu Petroviću s njegovim sinovima Iva­nom Stjepanom i Jurom za njihove posjede, koje će morati ostaviti na području zvanom Luka na Jadranskom teritoriju, dajemo dobro Bitelić i parcele posjednika u posjedima Rebak i Hrvace u Cetini i posjede Berzgoli i Nebrisnilac s Tlakidolom, Polvčitijem, Borovićim i Borovčićim i u Primorju posjed Igrane koji se nalazi u Humskoj zemlji, komu kažu, da je nekoć na čelu bio vojvoda Zlodoja, a sada je nad njim izgubio imovinsko pravo. Istom Ivanu Petroviću i Stjepanu Gakunjinu također dajemo jedan mlin na rijeci Jadru (Zalone) koja teče ispod Klisa, koji je kažu nekoć držao Pavao Gakunjin. Istom Stjepanu Gakunjinu dajemo posjede Kviti koji su na Kliskom području i Kamen most u Cetini. Mihovilu Novačiću dajemo posjede koji se nalaze iznad i ispod Cvitizele koji se nalaze na području Čačvine; zatim Nikoli Drasojo-viću posjed Pozertve koji je na području Posušje; Nenadu Ivanoviću dobro Košute u Ce­tini; Filipu i Nikoli, Bartolomeju i drugom Nikoli u naslov naše nove donacije posjede zvane Gorica i Katići nad kojima su, kako su izjavili, imali privilegije slavnih kraljeva Mađar­ske, tj. naših predšasnika, koje im mi potvrđujemo; zatim istom Filipu i Nikoli Ugrinoviću posjed Suvmić je u predjelu Ce­tina, a Bartolomeju i Nikoli Dujmu Ugrinoviću dobro Močila u Cetini; Novaku Pavloviću s njegovom braćom dobro Vedrine koja je u Cetini; Radatu Tvrtkoviću dobro Veliko Pod­stenje u Cetini, da koje kažu da ima pismo bana Hrvatske našega kraljevstva, a koje im mi potvrđujemo; Sarkonu Tvrtkoviću dobro Čaporice, a Juri Jelinčiću s njegovim unuci­ma baštinu ili zemlje odbjeglog Nikole Rusi-rića, koji dakako i druge zemlje po nasljed­nom pravu - kako se kaže - trebaju naslijediti skupa sa zemljama i ogradama koje držaše Grabočić kod Klisa, koji graniči s jezerom Peručica; Jakovu Dragotiniću dobro Vrebac zajedno s njegovim pravom, koje kažu da ima u posjedu Jurdanšćina, koji je na Kliskom području. To smo slobodnom kraljevskom odlukom naklonošću i darežljivošću istim plemićima, njihovim nasljednicima i svim potomcima dali, darovali i potvrdili da po neotuđivom pravu zauvijek trebaju držati (posjede), posjedovati i imati sačuvavši pra­va drugih. Štoviše iste plemiće i cijelu zajed­nicu rečenog područja, radi njihove postojane vjernosti, čuvat ćemo i zaštititi u njihovim starim pravima i slobodama. Uostalom, budući da su spomenuti plemići i cijela zajednica spomenute Poljičke republike, kako nam se iz njihovih djela potvrđuje, nekoć bili izuzeti od svake vlasti voljom i proglasom banova i vicebanova Hrvatske našega kraljevstva, te su sami između sebe birali i imali kneza i suce, mi smatramo da, iste plemiće i cijelu njiho­vu zajednicu, da sami iz ovoga osjete blagost naše široke naklonosti prema njima, prema njihovim prijašnjim slobodama koje su, kako je prije rečeno, imali, od svake vlasti, pra­vosuđa, sudišta i odluka banova i vicebano­va rečenog našeg hrvatskog kraljevstva i bilo kojih drugih naših odluka i konstitucija u ovim dijelovima, po kraljevskoj dobroti treba izuzeti i osloboditi. No ipak što su bani rečenog našeg hrvatskog kraljevstva s vremenom ustanovili, treba, onako kako je određeno, prema našoj vlastitoj osobi, slušati. Dopuštamo također da, prema starom običaju, mogu između sebe birati i imati kneza i suce, a kad god tko ne bude zadovoljan s njihovom presudom, može se za svoj slučaj obratiti našoj kraljevskoj kuriji u prisutnosti sudaca naše kraljevske kurije.

Sami knez i suci takve slučajeve trebaju, sa svom ozbiljnošću prema njihovoj prosudbi, poslati. Osim toga onaj grad (utvrdu) koji namjeravamo osnovati i sagraditi za obranu i zaštitu rečenog područja u mjestu zvanom Zadvarje, nakon što bude sagrađen ili dovr­šen, za njegovu zaštitu i očuvanje, kao što je otprije našem veličanstvu od rečene Poljičke republike stigla molba, imenujemo i preda­jemo u ruke vojvode Ivana i Sarkona Hum­skog ili drugih. No da bi ono što je rečeno svojom snagom imalo bolji učinak želimo da cijela zajednica plemića i puka prije rečene Poljičke republike nama i nasljednicima na­šega kraljevstva i svete krune našega mađar­skog kraljevstva prisegnu o potpunom opsluživanju i stalnoj i nepovredljivoj vjerno­sti, kao što su obećali po njihovim poslanici­ma i da napokon samu formulu zakletve s imenima svojih prvaka izraženu u njihovu pismu nama pošalju. A da sve ovo skupa i pojedinačno ima snagu i svjedočanstvo pri-jerečenog mi smo smatrali da im treba dati naše sadašnje pismo potvrđeno s našim tra­jnim pečatom koji kao kralj Mađarske upo­trebljavamo.

Dano u Budimu, na svetkovinu sv. Jakova apostola (op.ur., 25. srpnja), godine Gospo­dnje 1480., našega kraljevstva Mađarske... itd. 23., Češke 12.

Original se nalazi na pergameni u arhivu Hrvatske akademije u Zagrebu. Pečat i vrpca otrgnuti. V. Klaić

Preveo dr. fra Bruno Pezo, prof. na Fra­njevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.

Do sada, koliko nam je poznato, ova povelja nije bila prevedena na hrvatski jezik.

_________________

1. Vjekoslav Klaić, Prilog za povijest Poljica u 15. stoljeću, Vjesnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga Zemaljskog arkiva, god. XVI. Tisak kralj, zemaljske tiskare, Zagreb 1914, 40-44.

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2031
Ovaj mjesecOvaj mjesec69612
UkupnoUkupno7612113

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 93