ŽIVOT KAO POZIV

Znakovi i strahovi u odabiru duhovnoga poziva

Kada neka osoba osjeća poticaj za duho­vni poziv, obično postoje neki znakovi koji mogu biti od pomoći. Važno je da budemo iskreni sami pred sobom, da ne glumimo jer je tu riječ o nama samima.

Postoje mnogi načini otkrivanja Božjega poziva. Najčešći znakovi mogu biti:

  • želimo ostvariti nešto važno u svome životu za sebe i za druge;
  • primjećujemo u svojoj nutrini da Bog od nas traži nešto više;
  • iskreno suosjećanje s ljudima koji pate i traže pomoć;
  • tzv. obični, normalni život koji sada živimo možda nam se sviđa, no ipak u svojoj dubini osjećamo da nešto nedostaje.

U svemu tome potrebno je biti iskren prema samome sebi i prema Bogu jer oso­ba koja je pozvana treba odgovoriti Bogu. Danas ima mnogo mladih osoba koje se boje duhovnoga zvanja i radije se skrivaju iza tisuću razloga da se ne odazovu. S druge strane, pogrješno je promatrati poziv od Boga kao nešto što ne čini sretnim.

Ako nas dobri Bog zove, darovat će nam sasvim sigurno i sve potrebno da bismo postali posvećena osoba. Tu je uvijek važno duhovno vodstvo preko kojega se može pomoći, no s druge strane treba znati da se kvalitete razvijaju s vremenom dublje živeći poslanje. Smisao duhovnoga vodstva je pomoći osobi da otkrije što zapravo Bog želi od nje, a ne da se npr. uvjerava osobu da ima zvanje.

.

Strahovi i nesigurnosti pri prepoznavanju i odlučivanju za duhovno zvanje

Sve ovo rečeno vodi do zaključka da je poziv PROCES kao i sve drugo. Uvijek je bitno sjetiti se da se Bog skriva kada zove, jer u nama ostavlja mjesta za slobodan izbor, inače to ne bi bio odgovor iz ljubavi. Zato je bitno biti odlučan i s vjerom tražiti Boga kroz molitvu, sakramente, duhovne obnove i duhovno vodstvo.

Kada se konačno u sebi počinje osjećati jedna sigurnost, ipak se često znaju javljati strahovi ili nesigurnosti je li to ono na što smo pozvani.

Prvi strah je: Nisam slobodan! - Već imam svoj životni program, plan, već sam sredio svoj život ili ga već sređujem i tko će sada mijenjati taj životni ritam.

Abraham je sigurno tako razmišljao kada ga je Bog pozvao da napusti svoju ze­mlju, da mu se odazove i da krene u nepo­znato, na daleki put. Oko sebe je okupljao mnogo ljudi koji su radili za njega, osigu­ravao je za njihove obitelji plaću. A sada bi se trebao uputiti na daleki put dovodeći u pitanje ne samo svoju fizičku i materijalnu sigurnost, nego i svih svojih radnika. Nc ipak, unatoč zabrinutosti, on vjeruje, oda­ziva se i kreće na daleki put.

Drugi strah je: Nisam sposoban! - Netko može reći iz poniznosti da nije sposoban, ali također može tako reći da bi izbjegao odaziv jer ga je strah ili nema snage učiniti onaj zadnji korak.

Tipičan primjer je Mojsije koji razgo­vara s Bogom pred gorućim grmom. Bog mu govori da ide pred faraona u Egipat i da traži od njega dopuštenje da Izraelci napu­ste Egipat. No Mojsije iznosi pred Boga sve moguće argumente da ne ide u Egipat. Na kraju, kada je sve iscrpio, reći će: "Tko sam ja da idem pred faraona?"(Izl 3,11)

Treći strah glasi: Nisam dostojan! - ne­tko može reći da njegov život nije bio takav da bi se sada mogao dostojno odazvati duhovnome pozivu, da nije uvijek bio po­tpuno moralan na svim područjima života. Svatko od nas nosi svoje slabosti, pogreške, no i svatko od nas u sebi nosi i iskustvo Božje ljubavi i blizine koja se za nas brinula i usmjeravala nas na ispravni put. Isus nam govori istim riječima kao svetom Pavlu: "Dosta ti je moja milost." (2Kor 12, 9) Zbog toga, vidjevši Božju blizinu u svo­jemu životu, Pavao govori: "Jer kada sam slab, onda sam jak!" (2Kor 12,10)

Četvrti strah: Ne znam gdje će me odgovor na poziv odnijeti, što će sve biti od toga! - To je potpuno krivo pitanje, jer npr. mladić i djevojka kad ulaze u brak, ne znaju kako će se razvijati njihov zajednički obiteljski život. Ili npr. ni Blažena Djevica Marija nije tražila anđela da joj dadne plan što učiniti u slučaju bijega u Egipat. To se jednostavno iznenada dogodilo, otišla je u nepoznato s Isusom i Josipom.

Peti strah glasio bi ovako: Nemam do­voljno jamstvo! - U bilo kojem pozivu, ili poslovima nikada nećemo imati jamstvo, bitna je naša slobodna odluka.

U traženju poziva veliku pomoć može imati duhovnik ili neka druga osoba, oni mogu usmjeravati, mogu u osobi prepozna­ti klicu poziva, no onaj konačni odgovor i hrabrost reći DA ovisi o samoj osobi koju Bog zove. Moramo se slobodno odlučiti, bez ikakvih ljudskih jamstava koja često mogu stvarati samo teret u duši.

Šesto: Bojim se doživjeti neuspjeh - Ako se iskreno odazovemo, nećemo doživjeti neuspjeh. Vjerujemo u Božju pomoć i nje­govu milost. Kada osoba u svojoj slobodi potpuno predaje svoj život, tada unatoč raznim kušnjama ide naprijed. Sve dok si iskreno znamo postavljati pitanje: Bože, što želiš da učinim?, ne možemo pogriješiti. Bitno je odgovoriti na ono što nosimo u sebi. Strahovi mogu postojati, no ako se ne odvažimo, nećemo postići svoje potpuno ostvarenje.

.

Umjesto zaključka:

Potreba za duhovnom izgradnjom postavimo si nekoliko pitanja:

  1. Koje mjesto zauzima Bog u mome životu?
  2. Sramim li se Boga, te kad me netko pita o vjeri, skrivam svoja uvjerenja?
  3. Koji su moji strahovi, poznajem li svoje misli, svoje osjećaje, sve ono što je u meni duboko zakopano? 
  4. Što želim postići u životu?
  5. Radim li na svojoj duhovnoj izgra­dnji?
  6. Imam li osjećaja za ljude oko sebe?

To su samo neka od važnih pitanja koja nam mogu pomoći da ne zaboravimo duhovnu dimenziju našega života. Naša svakodnevica ne može biti ispunjena i po­tpuno sretna bez unutarnje izgradnje. Kada se tako trudimo živjeti, tada ćemo i lakše prepoznati na što nas Bog zove. Tu je va­žno spomenuti nekoliko važnih momenata koji nam pomažu u životu. To su: najprije Euharistija, potom sakrament pomirenja (ispovijed), duhovno vodstvo, čitanje Svetoga Pisma i molitva. Čovjek, da bi se mogao potpuno razvijati i ostvariti kao osoba i sve one duhovne vrijednosti koje su usađene u njemu, ne smije zanemariti ove milosne darove koji mu otkrivaju kako usmjeriti svoj život. Naš život je poziv. Tako otkrivamo konkretno što je za nas najbolje, no to ne možemo postići do kraja sami. S druge strane, u Bogu imamo svoju sigur­nost, bez obzira što izabrali.

Život kao poziv nije samo neka lijepa misao, nego u sebi nosi veliku istinu: svatko od nas ima svoje mjesto, a to je potrebno otkriti u svome životu. Bog za nas sprema velike planove, bez obzira gdje bili, važno je da znamo osluškivati. A u odabiru duho­vnog poziva prepoznajemo svoje mjesto da budemo Isusove ruke i usta u današnjemu vremenu.

o. Antonio-Mario Čirko

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas204
Ovaj mjesecOvaj mjesec47917
UkupnoUkupno5209101

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 98 

Administrator

franodoljanin@gmail.com