ODGOVORNOST ZA DUHOVNA ZVANJA

"Željena obnova čitave Crkve velikim dijelom ovisi o svećeničkoj službi koju oživljava Kristov Duh" (Optatam Totius, Uvod). Drugi vatikanski sabor potiče kr­šćanske zajednice da promiču i njeguju svećenička i redovnička zvanja. Tako prepo-ruča skladno djelovanje obitelji, svećenika, zajednice i biskupa da bi Crkva uvijek imala dovoljno svećenika (Usp. PO 11). Može li se reći da je ta svijest prisutna u našim žup­skim zajednicama? Koliko se o tome govori i potiče i čini? Moramo li skrušeno priznati da je ta svijest malo prisutna u dušama naših vjernika, kao i u dušama svećenika? Nije li vrijeme posvijestiti i naš veliki "moj grijeh" propustom?! Toliki mladi izaberu krive pozive i dodu na pogrešna mjesta jer nije bilo nikoga tko bi s njima popričao, usmjerio ih. Svećenici, obitelji, zajednice vjernika imaju svoju nezaobilaznu i važnu ulogu u rađanju, zrenju i ostvarivanju zvanja. Dekret II. vatikanskoga sabora "O službi i životu prezbitera" (1965.) ističe da bi svećenicima u prvom redu trebala biti na srcu briga za nova zvanja. U tom smislu je potrebna razborita selekcija i ozbiljno ispi­tivanje svakoga pojedinoga mladića s obzi­rom na njegove ljudske, moralne, duhovne i intelektualne sposobnosti. Nestankom au­toriteta čitava odgojna atmosfera kandidata koji su i tako "psihološki klimavi i krhki" odiše "slobodarstvom", što pogoduje stva­ranju "kolebljivog" i "klimavog karaktera".

Suvremena Crkva stavlja problematiku duhovnih zvanja u okvir sveopće obnove putem nove evangelizacije kojoj su potre­bni evangelizatori. Tako je pastoral zvanja bitno povezan s Crkvom i intimno uklju­čen u njezin opći pastoral, a u Crkvi koja je sva poziv, svi su animatori zvanja (Usp. "Nova zvanja za novu Europu", Zagreb, 2000., br. 25). U pastoralu duhovnih zva­nja važna su dva elementa: 1. Struktura, putovi i kanali koji će omogućiti širenje i kolanje potrebnih informacija i poticaja (na nacionalnoj, biskupijskoj i župskoj razini); 2. Sudionici uključeni u neposre­dni odgoj djece i mladih. Budući da nije jednostavno uvijek oduševljavati i poticati na autentičnost evanđeoskoga života, po­trebni su jasni i ujednačeni načini poticani i vođeni od biskupijskog središta za pastoral zvanja. Može biti dragocjen pastoral zvanja među bolesnicima, koji ne poziva bolesne da jednostavno žrtvuju vlastito trpljenje za svećenička zvanja, nego im pomaže da, potpuno prihvaćaju tajnu koju bolest u sebi sadrži, žive događaj bolesti kao osobno zvanje koje bolesnik-vjernik ima dužnost živjeti za Crkvu i u Crkvi, ali ima i pravo da mu Crkva pomaže živjeti (Nova zvanja, br. 26).

.

Važnost ambijenta i kontinuiranoga rada u pastoralu zvanja

Velika većina svećeničkih zvanja ima svoje početke već u najranijoj dobi, u djetinjstvu. Ozbiljan rad s ministrantima uvelike može doprinijeti utvrđivanju i sa­zrijevanju klice zvanja. U radu s ministran­tima potreban je veći sklad i struktura rada. Ministrante možemo dijeliti na: mini­strante pripravnike (2. ili 3. razred), mlađe ministrante (4., 5. i 6. razred) i starije ministrante (7. i 8. razred i srednjoškolci). Svaka od ovih skupina ima svoj tjedni, mjesečni i godišnji ritam, na župskoj, ili dekanatskoj ili biskupijskoj razini kroz katehetsko-poučni, duhovno-sakramentalni i športsko-rekreativni program.

Uključivanje animatora u rad s mini­strantima ozbiljan je i odgovoran korak naprijed u ovoj pastoralnoj aktivnosti. Do­bro bi bilo da promišljamo na planu naše mjesne crkve ili šire, o Danu ministranata. Mogao bi biti prikladan jedan od predlo­ženih termina: Nedjelja Krista Kralja; 1. nedjelja došašća; 3. uskrsna nedjelja, na­kon koje slijedi tjedan molitve za duhovna zvanja, i nedjelja Dobroga Pastira. Tako bi Dan ministranata u župi bila mogućnost za uvođenje u ministrantsku službu ministra­nata pripravnika, podjela nagrada najbolji­ma i slično.

Pastoral zvanja nalazi svoj životni pro­stor u pastoralu mladih. Zato je pastoral mladih potpun i djelotvoran ako se otvori potrebama zvanja. Takav pastoral zahtijeva ozbiljno uvođenje u život po vjeri, u otkri­vanju poziva i poslanja. Gdje je u središtu okupljanja mladih Isus Krist, tu raste i oduševljenje da se krene za njim. Potrebne su zajednice mladih unutar župskih zaje­dnica.

Obitelj je redovito mjesto gdje djeca sazrijevaju kao ljudi, kršćani i pozvani. Tu se najbolje bude i hrane duhovna zvanja jer niču iz srca i vjere roditelja i kućnog ambijenta. Obitelj tako postaje prvo sje­menište i nenadomjestivi izvor zvanja. Vrijedno je poticati kršćanske obitelji na zajedničku obiteljsku molitvu. Posebno su pozvani roditelji i odgojitelji svojim živo­tom i svjedočanstvom stvarati djeci ozračje radosti, nade i povjerenja. To su početni temelji životnoga projekta koji će se još više razviti u dobi adolescencije kada će mladi u svjetlu vjere i osobnoga traženja možda ot­kriti "svoju zvijezdu" i usmjeriti svoj životni hod. U zvanju se raste po vrednotama.

Župa je prvo i najvažnije središte u promicanju svih zvanja. U tom smislu svećenik ima nezamjenjivu ulogu; zato ga treba uvijek poticati i raznim načinima sen-zibilizirati za ovu tako važnu stvar Crkve. Dobar primjer svećenika ima važan utjecaj u buđenju duhovnih zvanja u vlastitoj sre­dini. Postoji istina koja nas sve više uvjerava da se zvanja rađaju i uspijevaju samo ondje gdje postoji stanovito nadnaravno ozračje. U tom smislu je potrebno stvarati jako du­hovno ozračje u župi kroz različite oblike pobožnosti malih obnoviteljskih skupina, kao i redovito klanjanje pred Presvetim s nakanom za duhovna zvanja. Dobro bi bilo jednom godišnje u župi organizirati tzv. Dane molitve za duhovna zvanja. Može to biti u Tjednu molitve za duhovna zvanja uoči nedjelje Dobroga Pastira ili u neko drugo prikladno vrijeme, sve u smislu bu­đenja osjećaja za duhovna zvanja i kod sve­ćenika i kod vjernika, a posebno kod djece i mladih. U ovu aktivnost nama svećenicima se mogu još priključiti sjemeništarci, bogo­slovi, redovnici, redovnice i bračni parovi.

Danas, više nego ikada, neophodno je biti pastoralno povezan međusobno i s pa­storalom mjesne crkve, prihvaćajući s po­vjerenjem njezina usmjerenja i sudjelujući u animacijskim tijelima, a sve zbog jednog bitnog odgojno-pastoralnog projekta i cilja, a to je evangelizacija.

don Jure Vrdoljak

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2043
Ovaj mjesecOvaj mjesec46381
UkupnoUkupno5493927

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 139 

Administrator

franodoljanin@gmail.com