Božićni broj Žive zajednice

Iz tiska je izašao božićni broj Žive zajednice, mjesečnika hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, kojega od 1978. Objevljuje Hrvatski dušobrižnički ured iz Frankfurta na Majni. Broj je u božićnom ozračju u kojem se može pročitati božićna priča Ante Matića „Božji prst", a i izbor iz božićne poezije. Iz Crkve u svijetu  izdvaja se ona o početku adventa u Vatikanu, koji je bio u znaku proslave života. Tu su i brojne vijesti iz domovinske Crkve, primjerice o Nedjelji Caritasa, kada je predsjednik Caritasa mons. Josip Mrzljak uputio poruku ohrabrenja.

Hrvatske katoličke misije Freiburg am Breisgau i Berlin ovih su dana proslavile 40. obljetnicu postojanja, o čemu se također iscrpnije može pročitati. Tu je reportažni prikaz 50. obljetnice života i djelovanja Služavki Malog Isusa u Essenu. Dr. s. Nela Gašpar s ovim brojem završava svoju seriju teoloških osvrta u rubrii Kršćani u suvremenom svijetu, a ovoga puta piše o tajni Božića. U Hamburgu su nedavo održani dani hrvatske misije u povodu prve obljetnice proglašenja bl. Augustina Kažotića zaštitnikom te misije, o čemu se također može čitati u novom broju. Tu su i druge vijesti iz života Hrvata u Njemačkoj.

U rubrici Susreti predstavlja se dominikanac o. Diethard Zils. Tu je i redovita rubrika Dječki kutak, kao i rubrika za mlade Svijet mladih-Jugendwelt u kojoj se ovoga puta govori o svjetlu i tami. U rubirici Hrvatski (nad)biskupi ovoga je puta predstavljen srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Tu su i vijesti iz župe Main-Taunus/Hochtaunus, koju odnedavno vodi fra Marinko Vukman. U prilogu na njemačkom jeziku delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj piše svoj oproštajni Duhovni impuls pod nazivom «Hvala-Danke!», koji odlazi u Zagreb na službu ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.

Glavni urednik mjesečnika dr. Adolf Polegubić u uvodniku piše o Božiću kod kuće. „Uz slavlje Božića povezano je raspoloženje slavljenja Božića kod kuće. O tome na poseban način razmišljaju iseljenici. Na što se misli kad se kaže „kod kuće“. I gdje je kuća, dom, u kojem se najugodnije osjećamo? Je li to mjesto ili cjelokupno ozračje? Je li to negdje drugdje, nego li ondje gdje se svakodnevno živi? Za prvi naraštaj hrvatskih iseljenika to je zasigurno bio vlastiti kutak u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Mjesto u koje se odlazilo, posebno za Božić. Izvan tog kutka Božić se i nije drugdje mogao osjetiti. Onda su prolazile godine: pet, deset, dvadeset, trideset. Gotovo polovica ili više života negdje izvan toga kutka, u nekoj drugoj zemlji. U međuvremenu su došla djeca, pa unuci i kao da godinama taj domovinski kutak, u kojem se radosno slavio Božić i u kojem su ostali u sjećanju Božići djetinjstva, izblijedi. Sredina koja je bila strana i daleka, polako postaje ukroćeno, pripitomljeno mjesto. U Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu ode se jednom ili dvaput godišnje, a stvarnost, ma kakva ona bila, živi se tu u „tuđoj“ zemlji, koja je vremenom postala iseljeničkom stvarnošću. I gdje je dom u kojem se radosno slavi Božić? Je li to mjesto u Njemačkoj, u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini? Ono se traži u srcu, a gdje je srce tamo je dom.»

Adolf Polegubić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1871
Ovaj mjesecOvaj mjesec75636
UkupnoUkupno4992069

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 41 

Administrator

franodoljanin@gmail.com