Kakva je razlika između poziva i posla ili zanimanja?

Postoji jasna razlika između poziva i zanimanja, iako se oni uzajamno ne isključuju i zapravo se preklapaju. Zanimanje je mnogo ograničeniji pojam, koji koristimo kada govorimo o karijeri ili o nekoj određenoj sposobnosti koju razvijamo tijekom života, najčešće zbog zarađivanja za život i određenog doprinosa društva u kojemu živimo, ali uvijek u horizontalnom smislu. Ne morate vjerovati u Boga da biste odabrali neko zanimanje i izvanredno ga obavljali, čineći pri tom mnogo dobra drugima i za druge. Osoba može slobodno poželjeti, odabirati i mijenjati zanimanja, jer su pri tom glavna referentna točka njene sklonosti, vlastita dobrobit i prilike koje joj se ukažu.

Međutim, riječ poziv/zvanje podrazumijeva vertikalni smisao našeg života, osobito glede procesa razmišljanja i odlučivanja, budući da je temeljna točka u pozivu Božja volja – ono za što vjerujemo da nas Bog poziva da učinimo sa svojim životom, svrha zbog koje nas je stvorio, jer se ona tiče spasenja naše vlastite duše i spasenja drugih ljudi. Tako poziv nije nešto što možeš tek tako isključiti, jer nije ni nešto u što lako uđeš. Slijedeći svoj poziv, glavna stvar koju se pitaš jest: Što Bog želi? A ne: Što bih ja htio? Grdno bismo pogriješili kada bismo pristupili pozivu svećenika ili posvećenog života ili braku, a pri tom mislili samo na sebe i kad ne bismo bili voljni obvezati se na nj, “u dobru i u zlu”, jer znamo: Bog želi da dovršimo ono što smo započeli.

Pa tako, ako ikada dođe do sukoba između našeg zanimanja i našeg poziva, uvijek valja dati prednost pozivu.  

Oženjena osoba koja zna da joj se otvara prilika za karijeru, ali koja bi joj vrlo vjerojatno mogla razoriti brak, trebala bi se odlučiti za svoj poziv braka, čak i pod cijenu svoje karijere.

Kršten liječnik koji je možda u opasnosti da izgubi svoju liječničku dozvolu odbije li obaviti neke nemoralne postupke trebao bi slijediti svoj kršćanski poziv, čak i pod cijenu svoje medicinske karijere.

Ako biskup zatraži od nekog svećenika veoma uspješnog na nekom određenom polju služenja da služi na nekom drugom području, mora slijediti svoj svećenički poziv, a on uključuje poslušnost biskupu, na uštrb svoje ''uspješnosti'' na dotičnom području.

Kada bi se mladi trebali odazvati Božjem pozivu, odnosno, kada bi trebalo ući u sjemenište ili u neki redovnički red? Općenito, odgovor bi bio: “Odmah”, što znači, čim začujete poziv i razborito zaključite da je možda autentičan, pa treba djelovati.

U našem svakodnevnom životu, kada god Bog nešto od nas zatraži da učinimo, treba reagirati brzo i velikodušno. To je opće načelo, ali suočeni s nekim konkretnim pojedincem, mnogi čimbenici i okolnosti utječu na odgovor.  

Za nekog maloljetnika želje njegovih roditelja najvažniji su čimbenik u njegovoj odluci i treba mu njihova suglasnost oko poduzmanja nekog konačnog koraka. To se odnosi i na adolescenta srednjoškolca koji želi ići u srednjoškolsko sjemenište ili na onog koji završava srednju školu, ali je još maloljetan, a želi u sjemenište. Na roditeljima je teret procjene je li njihovo dijete dovoljno zrelo, ili ga njihova prirodna navezanost na dijete u tome spriječava, itd….

Sve u svemu, veoma je važno da svaka mlada osoba njeguje stav velikodušnosti prema Bogu. Baš poput biblijskog Samuela (1 Samuel 3): “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas653
Ovaj mjesecOvaj mjesec79341
UkupnoUkupno5078220

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 156 

Administrator

franodoljanin@gmail.com