ZAKLJUČAK

 

Nastojali smo izvući iz zaborava lik i djelo o. fra Leonarda Bajića. Po našem skromnom sudu, fra Leonard je zaslužio i veće počasti nego što su ovi reci, a koje su iskazivane tolikim drugima, a manje zaslužnima. Bio je ipak, ako ne i neobičan, ali svakako nesvakidašnji fratar, ustrajni i osebujni borac koji se borio protiv sile zla u sebi i kod drugih. Posebno dok je bio odgojitelj mladih redovnika, a i kasnije u svom životu želio je uništiti zlo i grijeh, a preporučiti milost i duhovni život temeljen i učvršćen na Kristovoj snazi vjere u Evanđeosku poruku. On će ostati zapamćen i trajno štovan po uzornom životu, i vjernosti zadanim obećanjima. Neće se zaboraviti ni njegove umne sposobnosti, odgojiteljski i spisateljski rad, evanđeoski propovjednički i navjestiteljski pothvati. Ipak će najviše ostati njegov uspravni, nepokolebljivi duh među nama, a ono slabo ili nepromišljeno već je izblijedilo ili će potpuno nestati i biti zaboravljeno. Bilo je i toga kod njega, kao što to prati i svakoga čovjeka!

Zlo ga je optužilo, a moćnici uništili, ako gledamo ljudski, ali je on pobijedio i zlo i njegove moćnike te ostao uspravan, nevin, bez ljage i dokaza o zlu kojim ga se željelo opteretiti i oblatiti. "Umirem nevin", odjekuje i danas kao velika istina i opravdanje te trajni priziv mučiteljima da su prolili "krv pravednu". Zato mu je njegova osuda bila "enigma"-zagonetka, koja se može jedino odgonetnuti silom zla koja je ovladala dušom njegovih progonitelja, koji su postali sredstvo zla na široj svjetskoj razini odakle se zlo širilo i silom provodilo. Bez ikakve krivice je odveden pred sud kao i njegov Učitelj, optužen poput njega, da buni narod i da mu zlo čini. Svi koji su ga poznavali dobro znaju da ta optužba nije utemeljena nego, naprotiv, da je fra Leonard ljubio taj narod, odgajao, hrabrio, tješio i pomagao. Mnogi su svjedoci i dan - danas živi.

Gledajući iz današnje perspektive, vidimo da je on i njemu slični nepokolebljivi karakteri, bio i ostao stup i poticaj da se progoniteljima ne smije popustiti pa ni uz cijenu vlastitoga života i stradanja, ako želimo pokazati da uzvišene ideale treba braniti do zadnje kapi krvi. Takve ljude cijene i njihovi progonitelji, a u njih se ugledaju njihovi simpatizeri. On ostaje kao visoki jablan ili gorostasni, neslomivi hrast u koji udaraju gromovi i munje, snažan svjetionik koji odolijeva vremenu i na široko baca svjetlo za putokaz budućim naraštajima na burnom moru života. Poslije iznesenih životnih stradanja, vidimo da na koncu povijest ne leži u rukama progonitelja i ubojica. Mrtvi imaju imena i ona se otkrivaju, a ubojicama se briše povijesni trag. Sila moćnika postaje nemoć, a bijeda progonjenih postaje moć pravednika. Njegova smrt bila je za cijelu našu javnost veliki gubitak, a za njegovu braću velika bol i opomena, ali i ponos da je jedan takav čvrst čovjek i karakter bio u prijelomnim godinama teške povijesti Crkve i naroda među nama i da se nije dao skršiti pred progonom zajedničkog moćnog neprijatelja.

Njegove bi kosti trebalo svakako dolično sahraniti u jednu od fratarskih grobnica, a najprije u grobnicu u Zagrebu odakle je nepravedno odveden na izdržavanje zatvorske kazne, da mu to bude rehabilitacija. Istina, kad bismo njega mogli pitati gdje da ga pokopamo, on bi sigurno rekao da ga se nikako ne prenosi s robijaškog groblja nego neka ostane među umrlim ili pogubljenim robijašima da izdržava nepravednu osudu i da ni tada ne želi pomilovanje dok kažnjenički rok ne istekne. Taj je rok istekao, pa bi oprostio svakomu tko bi prenio njegove kosti među kosti braće s kojima je živio u zajednicu kojoj je pripadao. Fra Gabrijel Jurišić je predložio je da mu se kosti prenesu sa zatvorskog groblja Stara Gradiška.[1] Jasno je da je prijedlog pohvaljen, ali nije nikada ostvaren. Danas je teško pronaći njegov grob jer je na tom prostoru već narasla velika šuma i nemoguće je identificirati njegov grobni humak.[2]

Ako bismo na koncu išta tražili za fra Leonarda, onda to sada izjavljujemo: "Tražimo da se o. fra Leonard Bajić posve rehabilitira, materijalno i moralno, kao što se učinilo s kardinalom Alojzijem Stepincem i da se njegov proces poništi jer je lažan, namješten i na krivim temeljima optužbe zasnovan. Iz toga s pravom zaključujemo da je nevin optužen i kao pravednik osuđen!"

Bit ćemo zaista sretni i zadovoljni ako smo ovim radom uspjeli otkriti fra Leonardov moralno-svećenički lik i veličinu koja je proizlazila iz njegova neporočnog kršćansko-redovničko-svećeničkog života i rada, shvaćena i osvijetljena u objektivnom zrcalu istine, da redivivus - ponovno živ stoji pred nama, bez straha da će nas netko optužiti što smo istakli njegov rad, a navlastito njegov primjer kršćanskih i redovničko-svećeničkih kreposti, zato što je proglašen krivim u namještenom zagrebačkom procesu. "Enigma" njegove osude danas je jasna: trebalo je rastjerati pastire da se stado rasprši, pa zato danas još više sjaji njegovo nepokolebljivo držanje i pokazuje koliki se naboj zloće akumulirao u godinama njegove osude u namjerama neprijatelja Crkve i hrvatskoga naroda do samog uništenja svih onih koji im ometaju ostvarenje njihovih zlokobnih namjera.

Neka ove stranice budu mali doprinos, vijenac njegovoj osobi, ako ne mogu biti vijenac na njegovu zapuštenom i zaboravljenom grobu, da njegova uspomena uvijek ostane među nama!

 



[1]  G. Jurišić, Dva prijedloga Uredništva zbornika "Kačić" o ubijenim fratrima, Sinj, 18. III. 1991., u P. Bezina, Franjevci, 334. Isti fra G. Jurišić predlaže da se obavi prijenos posmrtnih ostataka poginule braće i da se dostojno pokopaju i obilježi spomen na naše mučenike. Za prijenos kostiju fra Leonarda Bajića spominje kako je i jedan kapitul odredio da se iz Stare Gradiške prenesu njegovi zemni ostaci, ali to do tada nije učinjeno, usp.pismo  G. Jurišića, Sinj, 31, V. 1995. Franjevačkom Provincijalatu Provincije Presv. Otkujpitelja, u P. Bezina, Franjevci, 337. S bolju možemo konstatirati da ni do danas te kosti nisu prenesene. Prema svjedočanstvu fra Julijana Ramljaka i fra Branka Mijića koji su 1989. išli u Staru Gradišku, a vozio ih je iz Zagreba fra Vladimir Tadić, vicepostulator u kauzi sluge Božjeg o. fra Ante Antića, izvidjeti u kakvom je stanju grob u koji je pokopan fra Leonard, žena, koja je grob održavala  i na nj donosila cvijeće, umrla je. Za grob se ne zna. Na mjestu gdje su bili grobovi izrasla je velika šuma, usp. P. Bezina, Franjevci, bilj. 482, 264.

[2]  Usp. P. Bezina, Franjevci, 264, bilj. 482.

 

 

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Drniš, 22. rujna 2019.  – Izborni kapitul Mjesnoga bratstva OFS-a Gospe od Ružarija

************

Šibenik (Šubićevac)

************

Proslava sv. Franje u Imotskom

************

Proslava sv. Franje u Šibeniku (Šubićevac)

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas902
Ovaj mjesecOvaj mjesec45834
UkupnoUkupno7115375

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 47