Fra Ante Branko Periša: Na rijekama Zapada

Krasnoslov o hrvatskom iseljeništvu nakon 60-ih godina 20. stoljeća

Sudjeluju

  • Mladica
  • Starina
  • Anđeo
  • Svećenik

 

Mladica

Na rijekama Zapada radismo i molismo.

Po zidovima privremenih boravišta

nacionalne simbole povješasmo.

Susjedi nam naši govorahu:

Pjevajte nam pjesmu hrvatsku!

Kako hrvatsku pjesmu da pjevamo,

dok plodnu dolinu Lijepe naše samo snivamo.

 

 

Starina

Četrdeset proljeća upravo je procvjetalo, Mladico mlada,

od kako si otrgnuta od nacionalnoga bića.

Još strahom strahuje stari panj,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše.

Ponovno se za usudom sunčanih zraka

razasulo mnoštvo mladih pupoljaka

u stvarnost večernjeg zalaska na rijekama Zapada.

 

 

Mladica

Kazuj mi, Starino,

kazuj mi slavnu povijest staroga panja,

zasađenog u plodnoj dolini Lijepe naše!

Mlad sam i željan nauka.

 

 

Starina

Ne bi Starina odoljeti mogao, Mladico mlada,

suhom kašlju ni vlažnoj suzi na borama proživljenosti.

Korijeni staroga panja hrvatskoga bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina proljeća,

mladi mladice mlade,

lista listove ljekovite,

cvjeta mirisne cvjetove,

rađa plodove slatkog okusa

razastire hladovinu umornima.

 

 

Anđeo

Smije se, mladico mlada, smiješkom djeteta,

raduje se majčinskom nadom,

uzdiše bolima trudnice,

cvili plačem udovice.

Rađa se život od zore do jutra,

troši se snažnost od svanuća do dnevne žege,

umire proživljenost od večernjega zalaska do noćnoga počinka.

Bol bolesnika,

tuga ojađenika,

rana ranjenika,

spokoj umirućeg,

u plodnoj dolini Lijepe naše

stapa se s radošću rođenoga čeda,

s veseljem prohodaloga djeteta,

sa smiješkom zaljubljenika,

sa stiskom ruke roditeljske.

 

 

Mladica

Anđele Hrvatske,

Tvorac svijeta postavio te čuvarom nacionalnoga bića.

Kazuj mi slavnu povijest staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše!

Mlad sam i željan nauka.

 

 

Anđeo

Ne bi mogao Anđeo Hrvatske,

ne kazivati tajnu proživljenosti.

Plodne jeseni,

kada je korijen staroga panja zaliven svetom vodom krštenja,

mene je Tvorac svijeta postavio čuvarom hrvatskoga bića.

Već trinaest stotina jeseni

ubirem plodove staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše,

da ih položim na zajednički oltar okrjepe kršćanske.

 

 

Svećenik

U prozračnosti svetoga hrama

podizah klonule ruke i koljena klecava

da se vapaji istovjernika hrvatskoga bića

ne bi utopili na rijekama Zapada.

 

 

Mladica

Djelitelju okrjepe kršćanske,

svećeniče od Tvoraca svijeta odabrani,

upravo je dvadeseta zima otopila mrazove putovanja

otkako me usud sunčanih zraka otrgnuo sa stabala nacionalnoga bića

i zaustavio u stvarnosti večernjeg zalaska na rijekama Zapada.

Kazuj mi slavnu povijest staroga panja,

zasađenog u plodnoj dolini Lijepe naše!

Mlad sam i željan nauka.

 

 

Svećenik

Neće ti kazivati, mladico mlada,

neće ti Čuvar svetoga hrama kazivati proživljenost staroga panja,

zasađenog u plodnoj dolini Lijepe naše.

Zaustavi korak selilački

i odmori ruku lutalačku!

Tvojim žilama teče krv novoga života.

U prsima tvojim ugnijezdilo se srce mirotvorca.

Usta tvoja izgovaraju riječ hrvatsku.

Život ti je povijest slavna.

Srce ti je knjiga otvorena.

Glas ti je smiraj selilački.

Tvojima žilama teče povijest nezaboravna.

Srce ti je knjiga nečitana.

Riječ ti je hrvatska znak raspoznavanja.

 

 

Mladica

O Bože, što li se krije u mom imenu od pet slova?

Dah vječnosti?

Ili krv nepresušna?

Možda mišica neumorna?

Je li kost neslomiva?

Da nije sjetni pogled zalaska sunca?

 

 

Starina

Ako se jednom, Mladico mlada,

napiješ slatkosti na rijekama Zapada,

sve će ti ostale vode postati gorke.

 

 

Mladica

Slušah glas upozorenja, Starino,

ali žeđ mladenačkog grla nije vjerovala suhim usnama.

Napih se slatkosti na rijekama Zapada

i okusih gorčinu pijući na rijekama moga djetinjstva.

Dođoh na obalu Drave,

ne mogoh piti.

Stigoh do Save,

okusih gorčinu.

Ni Dunav mi ne podari negdašnje slasti.

Ugazih Kupu,

ne zaobiđoh ni Unu,

pregazih Vrbas,

prispjeh na obalu Bosne.

Ne nađoh željene svježine.

Napih se Drine,

napih se gorčine.

Ni Zrmanja ni Krka ne ublažiše žeđ moju.

Cetina me otpravi do Neretve.

Ni plavi Jadran ne shvati moju bol lutanja

za slatkim okusom vode na rijekama moga djetinjstva.

 

 

Anđeo

Nisu ni rijeke Zapada tako slatke kao prije deset ljeta.

 

 

Starina

Da nije to, možda, zov prošlosti?

 

 

Mladica

Ili se rijekama moga djetinjstva povratila nekadašnja opojsnot?

 

 

Anđeo

Još strahom strahuje stari panj,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše.

 

 

Svećenik

Još proživljavamo vlastitu bol privremenosti

i prelijevamo je u zajednički kalež utjehe kršćanske.

 

 

Starina

Još nas isti usud sunčanih zraka

iz plodne doline Lijepe naše

rasiplje u stvarnost večernjeg zalaska na rijekama Zapada.

 

 

Mladica

Na rijekama Zapada radismo i molismo.

Po zidovima privremenih boravišta

nacionalne simbole povješasmo.

Susjedi nam naši govorahu:

Pjevajte nam pjesmu hrvatsku!

Kako hrvatsku pjesmu da pjevamo, dok plodnu dolinu Lijepe naše snivamo.

 

 

Svećenik

Znajući da jutarnji titraj sunčane zrake

budi na svjetlost novoga dana listove staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše,

svatko jutro iščekivah granuće nad gorama Istoka.

 

 

Mladica

O Bože, što li se krije u mom imenu od pet slova?

Dah vječnosti?

Ili krv nepresušna?

Možda mišica neumorna?

Je li kost neslomiva?

Da nije sjetni pogled zalaska sunca?

 

 

Anđeo

Znajući da s izdisanjem večernjeg zalaska

liježe Iseljena Hrvatska na zasluženi počinak,

stari panj nacionalnog bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

treptanjem listova pozdravljaše zalazak sunca na rijekama Zapada.

 

 

Mladica

O Bože, što li se krije u mom imenu od pet slova?

Dah vječnosti?

Ili krv nepresušna?

Možda mišica neumorna?

Je li kost neslomiva?

Da nije sjetni pogled zalaska sunca?

 

 

Starina

Trinaest stotina proljeća

nije kao jutarnje svanuće koje minu

i nema ga više.

Pođoh mladico mlada,

za korakom brzine tvoje

da mi pogled na vječni smiraj

u hladovini nacionalnog stabla sklopiš.

Kosti neka mi vječni pokoj snivaju

pod okriljem staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše.

 

 

Mladica

Povjerovah zovu daljine

i pođoh za usudom sunčanih zraka

da bih ugledao stvarnost večernjega zalaska

na rijekama Zapada.

Zar su proljeća bez cvata ljepša

od latica cvijeća moga djetinjstva?

 

 

Svećenik

Trinaest stotina ljeta

nije kao dnevna žega koja minu

i nema je više.

Pođoh, mladico mlada,

za korakom brzine tvoje

da ti bol lutanja ulijem u nadanje povratnika.

Korak neka mi ruka smrti zaustavi

pokraj debla staroga panja,

zasađenog u plodnoj dolini Lijepe naše.

 

 

Mladica

Poslušah pjesmu nepoznatu

i pođoh za igrama sunčanih zraka

da bih spoznao stvarnost večernjeg zalaska na rijekama Zapada.

Zar su ljeta bez smijeha veselija

od bezbrižne igre mog djetinjstva?

 

 

Anđeo

Trinaest stotina jeseni

nije kao večernji zalazak koji minu

i nema ga više.

Poletjeh, mladico mlada,

za korakom brzine tvoje

da ti znak svetoga križa nad kruhom svagdašnjim načinim.

Dah povratka neka mi tvoji snovi utišaju

ispod krošnje staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše.

 

 

Mladica

Razumjeh priču o blagostanju skrivenome

i pođoh za slašću sunčanih zraka

da bih okusio stvarnost večernjeg zalaska na rijekama Zapada.

Zar su jeseni bez plodova slađe

od okusa voćke mog djetinjstva

 

 

Starina

Korijen staroga panja hrvatskog bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina proljeća mladi mladice mlade,

lista listove ljekovite,

cvjeta mirisne cvjetove,

rađa plodove slatkog okusa,

razastire hladovinu umornima.

 

 

Anđeo

Korijen staroga panja hrvatskoga bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina ljeta

smije se smiješkom djeteta,

raduje se majčinskom nadom,

uzdiše bolima trudnice,

čuva očinskom sigurnošću,

cvili plačem udovice.

 

 

Svećenik

Korijen staroga panja hrvatskog bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina jeseni

stapa bol bolesnika,

tugu ojađenika,

ranu ranjenika,

spokoj umirućega

u radost rođenoga čeda,

u veselje prohodaloga djeteta,

u smiješak zaljubljenika,

u stisak ruke roditeljske.

 

 

Mladica

Uistinu četrdeset zima privremenosti

nisu kao kocka leda koja se otopi

i nema je više.

Jer povjerovah zovu daljine,

jer poslušah pjesmu nepoznatu,

jer razumije priču o blagostanju skrivenome,

pođoh korakom brzine mladenačke.

 

 

Anđeo

Upalimo večeras četrdeset svijeća

okićenih bojama hrvatske državnosti.

Neka izgaraju kao čedo djevice u naručju majke,

kao korak nevjeste na vjenčanju,

kao pogled žene za mužem tuđini.

 

 

Mladica

O Bože, što li se krije u mom imenu od pet slova?

Dah vječnosti?

Ili krv nepresušna?

Možda mišica neumorna?

Je li kost neslomiva?

Da nije sjetni pogled zalaska sunca?

 

 

Svećenik

Upalimo večeras četrdeset svijeća

okićenih bojama hrvatske državnosti.

Neka izgaraju kao molitva očenaša prije spavanja,

kao koljeno pokajničko na ispovijedi,

kao zavjet zaručnice pred kipom Bogorodice.

 

 

Mladica

O Bože, što li se krije u mom imenu od pet slova?

Dah vječnosti?

Ili krv nepresušna?

Možda mišica neumorna?

Je li kost neslomiva?

Da nije sjetni pogled zalaska sunca?

 

 

Starina

Upalimo večeras četrdeset svijeća

okićenih bojama hrvatske državnosti.

Neka izgaraju kao srce povratnika,

kao san u zavičaju djetinjstva,

kao gruda zemlje na ploči vječnog počivališta.

 

 

Mladica

Na rijekama Zapada radismo i molismo.

Po zidovima privremenih boravišta

nacionalne simbole povješasmo.

Susjedi nam naši govorahu:

Pjevajte nam pjesmu hrvatsku!

Kako hrvatsku pjesmu da pjevamo,

dok plodnu dolinu Lijepe naše snivamo.

 

 

Starina

Dvadeset proljeća upravo je procvjetalo, mladico mlada,

od kako si se otrgnula od nacionalnog stabla.

Još strahom strahuje stari panj,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

jer mu rana nanesena zacijelila nije.

 

 

Mladica

Cvjetat će mladica mlada

i zacijelit će rana otrgnute grane.

 

 

Svećenik

Dvadeset ljeta upravo je prolistalo, mladico mlada,

od kako veneš na rijekama Zapada.

Još bol boluje stari panj,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

jer mu lišćem otrgnuta grana prolistala nije.

 

 

Mladica

Listat će mladica mlada

i prozelenit će suhoća otrgnute grane.

 

 

Anđeo

Četrdeset jeseni upravo je naplodilo, mladico mlada,

od kako gladuješ u sitosti tuđine.

Još plačem plače stari panj,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

jer u mu voćkom slatkom otrgnuta grana urodila nije.

 

 

Mladica

Opet će ploditi mladica mlada

i voćem slatkim ispuniti otrgnutu granu.

 

 

Starina

U korijenu od radosti

zadrhtat će stari panj

kad začuje korak povratnika.

I procvjeta će proljeće mirisno.

 

 

Svećenik

Vlažnost plodne doline

upit će stari panj

kada začuje korak povratnika.

I prolistat će ljeto ljekovito.

 

 

Anđeo

Iz korijena staroga panja

razlit će se sok životni

kada začuje korak povratnika.

I plodit će jesen slatkog okusa.

 

 

Mladica

Četrdeseta zima otopila je mrazove putovanja.

Ne gasite večeras četrdeset svijeća

okićenih bojama hrvatske državnosti!

Neka svijetle u tamnoj noći povratka.

U granuću novog dana

poljubit ću koru staroga panja.

Pomozi mi, Starino,

stazu povratka pronalaziti!

prati me, Djelitelju okrjepe kršćanske,

da mi korak ne smalakše!

Brani me, Anđele Hrvatske,

od noćnih strahova!

Kad ujutro jutro svane,

zagrlit ću stablo nacionalnog bića.

Ne kazujte mi, pratioci znani,

slavnu povijest staroga panja,

zasađenoga u plodnoj dolini Lijepe naše!

Hoću je mirisati u cvijeta mirisu!

Piti je u lista opojnosti!

Jesti je u voća slatkosti!

O Bože, što li se krije u imenu Hrvat?

 

 

Svećenik

Dah vječnosti

u slobodi domovine?

 

 

Starina

Ili krv nepresušna

kao izvor životni?

 

 

Svećenik

Možda mišica neumorna

u rodnoj grudi?

 

 

Starina

Je li kost neslomiva

kao stvarnost povratka?

 

 

Svećenik

Da nije sjetni pogled zalaska sunca

u smiraju vječnog počivališta?

 

 

Mladica

Željan sam mirisa rascvjetalih proljeća.

Žedan sam ljekovite okrjepe opojnih listova.

Gladan sam slatkog voće jesenjih plodova.

 

 

Starina

Korijen staroga panja hrvatskoga bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina proljeća

mladi mladice mlade

lista listove ljekovite,

cvjeta mirisne cvjetove,

rađa plodove slatkoga okusa,

razastire hladovinu umornima.

 

 

Svećenik

Korijen staroga panja hrvatskoga bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina ljeta,

smije se smiješkom djeteta,

raduje se majčinskom nadom,

uzdiše bolima trudnice,

čuva očinskom sigurnošću,

cvili plačem udovice.

 

 

Anđeo

Korijen staroga panja hrvatskoga bića,

zasađen u plodnoj dolini Lijepe naše,

već trinaest stotina jeseni

stapa bol bolesnika

tugu ojađenika,

ranu ranjenika,

spokoj umirućeg

u radost rođenog čeda,

u veselje prohodaloga djeteta,

u smiješak zaljubljenika,

u stisak ruke roditeljske.

 

 

Mladica

Na rijekama Zapada radismo i molismo.

Sa zidova privremenih boravišta

nacionalne simbole poskidasmo.

susjedi nam naši više ne govorahu:

Pjevajte nam pjesmu hrvatsku!

Jer, sutra ćemo pjevati pjesmu hrvatsku

u slobodi Lijepe naše!

 

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas393
Ovaj mjesecOvaj mjesec66666
UkupnoUkupno4900387

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 123 

Administrator

franodoljanin@gmail.com