Split: Devetnica Gospi od Zdravlja (2. dan)

Subota, 13. studenoga 2010.

Nakon molitve krunice i pobožnosti Gospi od Zdravlja, koju je predvodio fra Nedjeljko Čarapaić, euharistijsko slavlje u 19.00 sati predvodio je dr. fra Luka Tomašević, a pjevao mješoviti župski zbor.

'Bog je cilj života' bila je, drugog dana devetnice Gospi od Zdravlja, tema propovijedi prof. dr. fra Luke Tomaševića. Propovijed je započeo riječima: „Svakog dana kada se sunce rađa, negdje u Africi budi se i gazela sa svojom glavnom brigom: kako danas trčati što brže i što spretnije od lava jer zna da joj o tome život ovisi. Istovremeno, budi se i lav sa svojom glavnom brigom: kako danas trčati što brže i što spretnije od gazele jer zna da mu o tome život ovisi. Dakle, za oboje nije važno samo trčati, već trčati s dobro određenim ciljem: sačuvati život. Jedino takvo trčanje život znači. Ako bismo ovu sliku primjenili na današnjeg čovjeka, onda bismo morali reći: svakog jutra dok se sunce rađa, na zemlji se budi i čovjek sa svojom glavnom brigom: kako danas što lakše i udobnije proživjeti ovaj dan, kako biti neometan jer to današnjem čovjeku život znači.“

U nastavku propovijedi fra Luka je primjenio tu sliku na situaciju danas i rekao: „Da je to tako i ovdje kod nas, mislim da ne treba puno dokazivati. Svi ne samo da trče, već žude za većim imetkom, za lakšim i komodnijim životom, za komforom, a ni briga ih nije što postoje siromasi, radnici bez plaće kojima su moćnici oduzeli i samo dostojanstvo. Jedan drugi dio plače za egipatskim loncima, za vremenom kada su imali sve i kivan je na sve. Svi nekamo trče, ali im to trčanje ne donosi sreću. Dakle, ljudi promašuju svoj cilj. Razlog tomu, bojim se, najviše leži u tome što današnji čovjek sreću traži isključivo u osjetilima, u nasladi, u uživanju. Ali je to ujedno i izvor svih strahova i svih frustracija . Ta, čovjek lako uočava kako je ljudski život odveć nesiguran, prolazan, pun bolesti, grubosti, nemira i uvijek ostaje nešto za čim žudimo, a ne možemo to i ostvariti. Čovjek je, i to svaki, naprosto ugrožen u svojoj opstojnosti: postoji more patnje, križeva, nepravde, katastrofa, a stvarnost ovog našeg potrošačkog društva prelazi granice pameti, poštenja i pravednosti. Tako čovjekova duša ostaje vječito gladna i žedna.“

Zatim je fra Luka objasnio tko i kako može ugasiti tu žeđ, rekavši: „Tu žednu dušu čovjekovu, tu njegovu žeđ za srećom, za boljim i osmišljenijirn bitkom može ispuniti samo Bog i vjera. To nam jasno pokazuje evanđelje koje nam govori da je kršćanstvo vjera, i to vjera u osobu Isusa Krista, a Crkva je zajednica onih koji u Krista vjeruju. Prihvatiti ili odbaciti Krista jest jedina alternativa, jedini izbor koji se postavlja pred čovjeka. I to ne samo jednom zauvijek, već iz dana u dan, iz sata u sat. Svakog dana i svakog sata čovjek se mora odlučivati za vjeru u Krista ili na izdaju Krista. Krist je centar, bit, početak i svršetak kršćanstva, jer je on jedini Otkupitelj čovjeka. To znači daje vjera životni izbor za ili protiv Krista koji zadire u životno čovjekovo usmjerenje, u njegovo djelovanje. Stoga su da ili ne Kristu jedini mogući odgovori. Da li priznajemo ili ne priznajemo da je Krist jedini Otkupitelj čovjeka, daje on od Boga poslan da bude njegov život i njegova nada? Zbog toga je on, htjeli mi to ili ne, znak osporavanja, ona završna točka svijeta i čovjeka u kojoj se susreću oba kobna puta: put spasenja ili propasti, života ili smrti. Tko je izabrao Krista kao životnu istinu, on onda mora titrati radošću, vesejjem, svježinom i odvačnošću jer je siguran daje dobro usmjerio svoju čivotnu trku koja mu  život znači. Isus, koji je Krist, danas, uvijek i svugdje, postaje i ostaje križanje svih putova čovječanstva. On se nameće kao veliko životno pitanje, kao konačni životni izbor što ga je dužan učiniti svaki čovjek i svaki narod. On je, konačno, najveća odgovornost svake ljudske opstojnosti, onaj čvor koji veže svakoga i svaku sudbinu. On je onaj najintimniji osobni Božji poziv svakoj ljudskoj savjesti.

Da, to je vjera u Krista, vjera kršćanstva, vjera Crkve. Na tu i takvu vjeru poziva nas naša crkva, naša BI. Dj. Marija, pozivaju nas sveci i anđeli koji su za kršćane uvijek aktualni i bliski. Pogledajte oko sebe i vidjet ćete nesretne bogataše, očajne profesore, razočarane bračne drugove, ali nikada nećete vidjeti nesretnog sveca i pravog Božjeg vjernika. Oni su uvijek radosni, ili barem vedri, pa i onda kad im je teško. Miris svetačke vjere i dobrote nikada se ne gubi u vremenu, već on uvijek privlači ljude.

I vjerujem, da se oko Gospe od Zdravlja ne okupljate folklora radi, običaja radi, znatiželje radi, već da vas je privukla vjera vaša i miris dobrote, čovječnosti i plemenitostjprage Gospe. Vjerujem da ste došli da joj se utječete da vam od Boga isprosi mira, sreće, radosti i veselja, da očuva vas i djecu vašu. I dobro činite jer smo svi toga itekako potrebni, a Bog se potrebnima uvijek smiluje i dariva im svoju milost.

I što drugo reći nego da su danas mnogi hrvatski sinovi i kćeri bahati i umišljeni, smatraju se većim i pametnijim od svojih roditelja, a samo zato što su postali samo malo bogatiji, te umišljaju da mogu sve. Da, oni imaju sve, ali nemaju smisla za žrtvu te stoga ni sreće nemaju. A upravo ti naši hrvatski starci i starice su znali kad je narodu najteže i kad se treba za njega žrtvovati. Svi su oni danas postali slični onom umišljenom američkom bogatašu koji se obratio velikom učenjaku Einsteinu i postavio mu pitanje, s namjerom da ga ponizi: "Molim vas, recite mi, koliko je tri više tri?" Veliki učenjak, izumitelj atomske formule, mirno mu odgovori:" Tri više tri je 60. Razumije se, ako se broju 6 doda i vaša nula!"

I doista je istina ono što je rekao sv. Augustin: "Kad Bog hoće poniziti čovjeka, onda ga prepusti njemu samome!" A da bi izišao iz sebe, iz svoga kruga učmalosti i kulture smrti, (Ivan Pavao II.) čovjeku je potrebna vjera koja mu je jedina kadra donijeti sreću i radost i koja je jedina kadra mirom ispuniti njegovo srce. To je već davno izrazio biblijski pjesnik:" Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu tvoje spasenje.“

Na kraju propovijedi fra Luka je rekao: „Dragi vjernici, štovatelji Gospe od Zdravlja, sretni i ispunjeni život je samo onaj koji se troši za Boga, za svoju obitelj i za svoj narod. Kao kršćani smo dužni to svjedočiti svojim životima. I naše vrijeme treba takvih muževa i žena koji će odano, svjesno i predano svjedočiti svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini. Stoga dao Bog i draga Gospa da se svakog dana kada se sunce rađa bude svi muževi i žene, svi mladi i stari, sa svojom glavnom životnom brigom: kako danas što bolje i dostojnije svjedočiti Boga, kako što više iskazati dobrote i ljubavi svim ljudima i kako što više doprinijeti dobrobiti drage nam domovine Hrvatske! S tom željom vas blagoslivljam i svima želim da vaše životno trčanje bude dobro usmjereno onamo gdje su prave radosti: k Bogu Ocu sviju i Kristu, jedinom Otkupitelju i Osloboditelju čovjeka“, završio je fra Luka.

Galerija slika

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

22. travnja: Promina - XIX. festival žudija

*********

23. travnja: Kruševo - Blagoslov kipa "Fra Ante Pavlov"

**********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas874
Ovaj mjesecOvaj mjesec48450
UkupnoUkupno6733849

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 74 

Administrator

franodoljanin@gmail.com