Gala-Gljev: Monografija o župi

Uvod

 

Svaki je čovjek osjetljiv na svoju povijest i rado želi doznati nešto više o sebi i svomu rodu. Tako je i s poviješću naroda i obitelji župe Svih Svetih Gala – Gljev. Na čelu sa župnikom fra Ivanom Norcem i mi (fra Luka, fra Nikica i fra Antonio) bijasmo puni želje da doznamo nešto više o svojoj rodnoj župi Gala-Gljev, koja pripada Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Cetinskom dekanatu, koju su pri osnutku vodili svećenici glagoljaši, a od 1893. godine pastoralno je opslužuju franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja. Sve do Novoga kodeksa kanonskog prava, pastoralno je pripadala sinjskom samostanu „Uznesenja Bl. Dj. Marije“, a bila je pripojena župi Otok kao kapelanija sve od početka 18. stoljeća.1 Kako od 1830. godine vodi svoje vlastite i neovisne matične knjige,2 svi su povjesničari3 smatrali da je te godine i pravno postala župom.

Župa je smještena na sjeveroistočnom dijelu Sinjskoga polja i danas se nalazi podijeljena u dvije općine: Gala je u općini Otok, a Gljev u gradu Sinju. Na zapadu je omeđena Kosincem, preko Kamešničkih poda diže se do Biloga briga sve do granice s Bosnom i kote 559, a potom slijedi tu granicu prema istoku do granice s Otokom, tj. do Krivog (504 m) i Velikog umca (846 m), te se ponovno preko Osoja spušta na Krenicu i ide preko Sinjskoga polja do Marića briga na jugu, te potom uzduž rijeke Cetine ide prema Hanu gdje se spaja s Kosincem. Stoga za ovu župu možemo reći da se nalazi u zagrljaju Kamešnice, Cetine, Kosinca i Krenice.4

S ponosom ističemo da je župa Gala-Gljev naš zavičaj, kojim se ponosimo, a to je i zavičaj mnoge naše redovničke i svećeničke braće i sestara. Njihov broj nipošto nije malen kada se u obzir uzme broj stanovnika župe, što predstavlja značajan njezin fenomen. Nije mjesto za istraživanje socioloških i drugih uzroka tome fenomenu, već naglašavamo samo onaj teološki: Bog zove, a ljudi ga slijede. Stoga, zemlja u kojoj se sjedinjuju Božji poziv i ljudski odgovor jest zemlja gdje vjera i kršćanski moralni život moraju biti na visini. Rekao bih i to da je u ovoj župi, barem u jednom razdoblju, nastao pravi humus vjere.

Ovaj povijesno-vjerski, kulturološki i geografski pregled župe Gala-Gljev, čiji su autori uglavnom rodom iz župe, valja svrstati u socijalnu religioznost, i to u onaj noviji dio koji se zanima za življeno kršćanstvo, koje traži i želi vrednovati i kršćansko iskustvo kako bismo istražili i shvatili što su ljudi u prošlosti uistinu mislili, vjerovali i živjeli. Riječ je, dakle, i o socijalno-religioznoj historiografiji koju su u Francuskoj započeli znanstvenici Lucien Febvre i Marc Bloch, u Italiji je proširio poznati talijanski znanstvenik G. de Rosa svojim radovima5 i svojim časopisom Ricerche di Storia Sociale e Religiosa.

Pošavši od postavke, istodobno metodološke i teološke, mi smo nastojali, uz sve druge vidove (pismenost, kultura, arheologija i geografija), istražiti i življeno kršćanstvo, ili bolje rečeno, religiozno-moralno ponašanje župljana župe Gala-Gljev, onako kako su ga vjernici iskazivali i kako se to od njih tražilo. Vremenski period obuhvaća i ono vrijeme kada je župa bila kapelanija Otoka, tj. 18. stoljeće, kao i vrijeme kada je župa Gala-Gljev postala samostalna župa.

Knjigu o župi Gala-Gljev podijelili smo u četiri tematske cjeline.

Prva cjelina sastoji se od opisa geografskog smještaja župe te njezinih osobina, potom njezino smještanje u Cetinski dekanat čiji je dio i danas, te od povijesno vjerskog prikaza. U tom dijelu se istražuje podrijetlo naroda po njegovim rodovima u oba sela, spomen i vrijeme nastanka i obnova crkava u župi, kao i vrline i mane rečenoga naroda. Tu je obrađen i pastoralno-vjerski život u župi. Slijede potom životopisi dušobrižnika i župnika župe Gala-Gljev, kao i popis svih muških i ženskih duhovnih zvanja.

Drugi dio posvećen je kulturnoj baštini. Obrađuju se arheološki lokaliteti u župi, kao i početak i razvoj školstva. Donosimo i kulturološko shvaćanje vjere i crkve u jednom dijelu župe, opis sakralne baštine, crkveno pjevanje, kulturnoumjetničko djelovanje, kao i čuvanje potkamešničke baštine.

Treći je dio posvećen stradanjima župljana u XX st. Po prvi put donosimo popis svih palih žrtava, kao i spomen na Domovinski rat i njegovu žrtvu.

Četvrti dio je memorijalni i u njemu su osvijetljeni neki važni likovi iz života župe. Na prvom mjestu se spominje fra Filip Kovačević (+1683.), mučen na teritoriju župe, potom župnik mučenik II. svjetskog rata (+1944.) fra Metod Vezilić. Spomen je tu i drugih svijetlih likova, svećenika don Jakova Čotića Čote koji je umro na glasu svetosti. Jednako tako i fra Bernarda Medvida, njegova prethodnika fra Ivona Samardžije te graditelja nove župne kuće fra Ivana Marunice i fra Ivana Vuke, velikog obnovitelja crkava. Sjećamo se i nekih svijetlih likova iz župe kao što je Ivan Kuštre-Italo (kum), dugogodišnji remeta Gale te Dujo i Stipe Zebić, remete s Gljeva.

U radu smo posezali za izvorima, kako onima iz arhiva crkvenih i državnih, tako i iz župnih. Nisu zanemarene ni predaje i tradicije. Interpretacija izvora zahtijevala je da se povede računa i o nekim unutarnjim čimbenicima značajnim za povijesno okruženje naših istraživanja. Sinjska krajina je nakon dugo vremena (1536.-1686.) došla pod djelokrug splitskog nadbiskupa i kršćanske vlade najprije u Veneciji, a potom u Beču. I Crkva i država su nastojale urediti i osvježiti razne strukture u cijeloj Sinjskoj krajini, pa tako i u župi. Narod koji je stigao u te krajeve bio je uglavnom iz Bosne, a s narodom su pristigli i franjevci koji su narod pod turskom vlašću pastoralno skrbili. I u novim prilikama su organizirali župe, pa su tako u dogovoru s crkvenom i civilnom vlašću i stvorili župu Gala - Gljev.

Metoda koju smo uporabili u istraživanjima može se nazvati povijesno-kritičkom interpretacijom. Ustvari, naše se istraživanje kreće između onoga što je zakonom zadano i što se poučava, i između onoga što je stvarno ponašanje vjernika, u čemu se, zapravo, izražava i oblikuje ono življeno, osobno i zajedničko. Sveza između naučavanog i življenog, vidova koji odgovaraju pravilu i ponašanju, zapravo i jest bitni vid moralnosti, i kao takav – teološko mjesto. Istovremeno se tako vidi kršćanski život kakav je trebao biti i kršćanski život u svom ostvarenju, u praksi, ovisno o vremenu, mjestu i ljudima.

Ne smatramo, međutim, da smo uspjeli izreći konačnu ocjenu o ovoj župi u navedenom razdoblju. Stoga se nadamo da će daljnja istraživanja vrednovati, dopuniti i dodatno rasvijetliti naše spoznaje i rezultate, jer vidimo da ima i mladih, a oni pišu i u ovoj monografiji, koji se zanimaju i studiraju našu prošlost i sadašnjost.

Na kraju valja zahvaliti svim autorima na radu i uloženom trudu, a ponajviše župniku fra Ivanu Norcu Kljaji što u rukama imamo ovo vrijedno djelo.

fra Luka Tomašević

___________

[1] Prvi spomen današnje župe Gala-Gljev nalazimo u zajednici sela koja su činila župu Otok u dokumentu početkom 18. stoljeća od 27. siječnja 1709. kada je fra Mihovil Buljan de Oservantia (franjevac), bio od svojih poglavara predložen, i od splitskog nadbiskupa potvrđen, župnikom sljedećih mjesta: Ruda, Otok, Gljev, Kosinac, Bitelić, Dabar, Zaseok, Vrata, Gradina, Rumin. Usp. Arhiv franjevačkog samostana Sinj (Dalje AFSS), Protokol samostanskog ureda, Uprava samostanskih župa, FASC. 13- 13 –II d. Zapravo je to bio teritorij cijelog cetinskog dijela lijeve obale Cetine, koji je u to doba još pripadao Turskoj državi. Naime, mirom u Srijemskim Karlovcima je bilo ustanovljeno da granica između dviju država bude rijeka Cetina, što je i ostalo do sklapanja požarevačkog mira 1721. godine, kada je i lijeva obala Cetine pripojena Veneciji. Usp. Luka TOMAŠEVIĆ, Između zemlje i neba. Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću, Gospa Sinjska, Sinj, 2000., str. 28-32. Već poslije Maloga rata, tj. 1721., od tog teritorija nastat će dvije velike župe, Otok i Bitelić.

[2] Matice župe danas se nalaze na različitim mjestima. U Državnom arhivu u Zadru nalaze se sljedeće matice: Matica krštenih (1830.-1853.) – 1. knjiga; u Državnom arhivu u Splitu su Matice krštenih (1853.- 1897.) – 2 knjige; Matica vjenčanih (1858.-1904.) – 1. knjiga i Matica umrlih (1832.-1869.) – 1. knjiga. U Matičnom uredu u Sinju su: Matice krštenih (1898.-1947.) – 3 knjige, Matice vjenčanih (1904.-1947.) – 2 knjige, Matice umrlih (1870.-1947.) – 3 knjige. Sve ove matice su nasilno odnesene poslije II. svjetskog rata i bilo bi vrijeme da se ovom uredu, kao i svim drugima, naprave službene kopije i da im se dostave. U Župnom uredu u Gali su aktualne matice: Matice krštenih (1949.-2010.); Matice vjenčanih (1949.-2010.) i Matice umrlih (1949.-2010.). Nepotpune su matične knjige u godinama: 1945., 1946., 1947. i 1948.

[3] Usp. Fra Josip Ante SOLDO, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, Split, 1979., str. 136; Luka TOMAŠEVIĆ, Između zemlje i neba. Vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću, Gospa Sinjska, Sinj, 2000., str. 86; JOSIP GRBAVAC (ur.), Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split, 2007., str. 165.

[4] Sličnog naslova je i monografija općine Otok, Josip Ante SOLDO-Bože VULETA (ur.), U zagrljaju Kosinca, Cetine i Rude. Mala monografija, Otok, 1995.

[5] Usp. G. DE ROSA, Vescovi, popolo e magia nel Sud, II. izdanje, Napulj, 1983; Isti, Giuseppe Sacchetti e la pieta' veneta, Rim, 1968; Isti, Religione e societa nel Mezzogiorno, Bari, 1976.
 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas182
Ovaj mjesecOvaj mjesec72411
UkupnoUkupno5071290

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 71 

Administrator

franodoljanin@gmail.com