Otvoren međunarodni teološki simpozij KBF-a 

Početkom rada simpozija moderirao je doc. dr. Dušan Moro, a uvodno predavanje pod naslovom Glas i savjest. Filozofska interpretacija fenomena savjesti održao je prof. dr. Ante Vučković.

.

Sažetak predavanja

Glas i savjest. Filozofske interpretacije fenomena savjesti

Zapad poznaje mnoštvo interpretacija savjesti. U svakoj od njih uvijek se javlja glas. Glas, običan ljudski glas je akustična iskaznica. Naliči otisku prstiju. Osoban je, jedincat, poseban, individualan. Glas se izdvaja od zvukova i razlikuje od drugih ljudskih glasova. Među zvukovima i glasovima koji dopiru do nas izdvajamo i razlikujemo pojedine glasove. One bliske, važne, značajne. I, naravnom, one prijeteće, neprijateljske. Među svim glasovima najneobičniji od svih je nijemi glas, glas savjesti. Kakav je to glas? Kako govori? Čiji je? Kako ga shvatiti? Postoji mnoštvo pitanja i mnoštvo odgovora. U kršćanskom ozračju glas savjesti se najčešće shvaća onako kako ga opisuje Drugi vat. sabor ačiju defginiciju preuzima i KKC: “U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našeg srca: čini ovo, a izbjegavaj ono. Čovjek naime ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest čovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu će mu se suditi. Savjest je naskrovitija jezgra i svetište čovjeka gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini.” (Gaudium et spes, 16)

To je, u kršćanskom svijetu, gotovo samorazumljivi način shvaćanja savjesti. Ovaj opis savjest, uz uvjet da riječ «Bog» zamijenimo riječju «čovjek» i da izbacimo priziv na sud, prihvatljiv i nevjernicima.

No, u filozofiji to nije sasvim razumljivo. Ona pamti mnoštvo interpretacija ovog glasa. Mi ćemo izdvojiti tri. Sva tri se razlikuju od ovog kršćanskog shvaćanja. To je način kako na ovakvo shvaćanje savjesti može pasti drukčije svjetlo. I to je način kako se može osluhnuti s čim se sve veže savjest i kako

1. Sokratov daimonion. Sokrat je sam čuo glas ovog daimonia, a ipak je to najpoznatiji nijemi glas u povijesti filozofije. Sokrat nije mislio da svi ljudi imaju sličan glas. On se po tom glasu razlikovao od svih drugih ljudi. Mislio je da drugi nemaju takav glas. Po tom glasu postaje ono što jest. Zbog njega propituje sebe i druge. Njemu je apsolutno poslušan. Njegovo podrijetlo je božansko, sakralno. Sokrat se, međutim, u svom propitivanju nikada nije pozivao na ovaj glas. Filozofija je autonomna. S drugim ga povezuje logos i mišljenje, a glas ga čini drukčijim.
2. Heideggerov glas koji ima 4 obilježja. O njemu možemo pitati: Tko zove? Koga zove? U vezi s čim zove? Na što zove? Odgovor je vrlo jednoznačan. Pojedinac sam zove. Zove sebe samog. Zov je u vezi sa njim samim. I, konačno, zove samog sebe da bude on sam. To je glas koji poziva na autentičnost. Glas koji poziva iz izgubljenosti i neautentičnosti na konačnu odluku prihvaćanja samoga sebe, na odlučnost i na preuzimanje krivnje za temelj vlastite ništavnosti, tj. na preuzimanje odgovornost za cjelokupni vlastiti život. Heidegger glas savjesti izvodi iz religioznog i oralnog područja i uvodi u fundamentalno onotološko. Time ga sekularizira.
3. Hannah Arendt sumnja dali savjest kao fenomen uopće postoji. Ne postoji kao glas koji bi govorio u ime objektivnosti, u ime Božje volje. Postoji kao glas koji stoji između pojedinca koji ga čuje i društva, ideologije, običaja, morala. Takav glas nije nikakva smetnja niti brana protiv zla koje ljudi mogu činiti. Dapače, Arendt, analizirajući Eichmanna u Jeruzalemu, otkriva kako u temelju velikih zločina leži banalnost razloga i nesposobnost mišljenja. Ako ima ijedna brana koja čovjeka sprječava da čini zlo onda to nije neki fantomski glas savjesti, nego mišljenje u kojem se pojedinac odvaja od svijeta, razdvaja na dvoje u jednome i propituje sebe što čini ili ne čini. Hannah se tako vraća narag Sokratu i Platonu, ali ovaj put s potpunim gubitkom božanskoga obilježja glasa o kakavom je govorio Sokrat. Glas je sada profaniran.

Savjest ima karakter glasa koji je moj i dolazi iznad mene. On se javlja i prije nego otkrijem da ga je moguće shvaćati na različite načine. Moje važne životne odluke i važni i značajni odnosi utječu i na to kako ću razumijevati glas savjesti. Glas me prati ovisno i o tome koliko i kako ophodim s njime. Moja poslušnost mu daje veću važnost i učestalije pojavljivanje. Moja nebriga i neposluh utječe na njegovu nejasnoću, gubljenje pa i sami nestanak. Ponekad u obliku ušutkane i “dobre” savjesti. Iskustvo mišljenja, dvoje u jednome, ima veliki utjecaj na glas savjesti. No, ono se ne može zamijeniti s njom. Isto tako, ako ne i više, religiozni odnos s Bogom (molitva, sakramenti, liturgija).

Savjest je fenomen odnosa. On ne dokazuje da postoji neki odnos s Bogom. Još manje je dokaza da Bog postoji. Obratno. Odnos s Bogom, vjera, preduvjet je da glas savjesti bude prihvaćen kao Božji glas.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava, nakon koje je predstavljen zbornik radova Kršćanstvo i evolucija s XV. međunarodnog teološkog simpozija, koji se održan prošle godine na Fakultetu. Predstavljači su bili prof. dr. Špiro Marasović i dr. Tonći Kokić. Ovim je završen prvi dan rada simpozija, koji se nastavlja u petak.

U petak 22. listopada prvo predavanje u 8.30 sati imat će prof. dr. Eberhard Schockenhoff (Freiburg) naslovljeno „Stvaralačko načelo morala. Značenje savjesti u katoličkoj moralnoj teologiji". Potom će o temi „Uvjetovani refleks straha ili čovjekova jezgra? Savjest u katoličkoj religijskoj pedagogiji" govoriti prof. dr. Anton Bucher (Salzburg). Nakon rasprave i kratke stanke u 10.50 sati prof. dr. Ivica Raguž (Đakovo) održat će izlaganje na temu „Crkva i savjest u kontekstu današnjeg društva. Dogmatsko-teološki pristup", a poslije njega prof. dr. Marinko Vidović (Split) govorit će o temi „Savjest u Bibliji". Jutarnji dio završava raspravom koja traje do 12.30 sati.

Popodnevni program počinje u 15.30 sati predavanjem prof. dr. Ilije Živkovića (Zagreb) na temu „Savjest kao sastavna komponenta psihološkog pristupa moralnom razvoju", a potom će o temi „Etika, moral, savjest i film: plodan susret" govoriti prof. dr. Lloyd Baugh (Rim). Nakon kratke stanke, u 17 sati uslijedit će kratko izlaganje mr. sc. Borisa Vidovića (Split) o temi „Logoterapija i savjest". Simpozij će u 19 sati zatvoriti dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Nediljko Ante Ančić.

Galerija slika (prvi dan)

Galerija slika (drugi dan)